Poslovni broj: Usž-2163/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TRINDUS EKSPERT d.o.o., Zagreb, Kanalski put 12, OIB 77583789735, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, Sektora za održivo gospodarenje otpadom, Službe za dozvole i prekogranični promet otpadom, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB 59951999361, radi izdavanja dozvole za gospodarenjem opasnim otpadom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3599/2024- 12 od 26. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3599/2024-12 od 26. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-351-04/23-09/11, URBROJ: 517-05-2-1- 24-9, od 5. srpnja 2024. i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

2. Rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za gospodarenje opasnim otpadom na lokaciji u [adresa], kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je Zakonom o gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj: 84/21., 142/23., dalje: ZGO) propisana obveza podnositelja zahtjeva da dostavi dokaze da raspolažu građevinom na lokaciji na kojoj namjeravaju obavljati djelatnost gospodarenja otpadom. Tužitelj je dostavio ugovor o zakupu sklopljen između tužitelja i UNICLEAN d.o.o. kao zakupodavca, kojim se tužitelju daje na raspolaganje gospodarska zgrada na lokaciji kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te dovoljno dokumentacije iz koje proizlazi da je imenovani zakupodavac vlasnik poslovnog prostora/građevine. Također je u odnosu na građevine izgrađene na predmetnoj čestici dostavio i ugovor o zakupu s ČĐ kao zakupodavcem. Pojašnjava da se na predmetnoj čestici nalazi sedam objekata/zgrada, a tužitelj je radi dokazivanja uvjeta raspolaganja građevinom dostavio dokaze o raspolaganju objektima u odnosu na dva zakupodavca koji raspolažu građevinama koje se nalaze na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da nema stečeno pravo i legitimna očekivanja glede gospodarenja opasnim otpadom na predmetnoj čestici, koja načela su ustaljena kroz ustavnosudsku praksu. Drži da je imao razloga vjerovati kako udovoljava svim zakonom propisanim uvjetima, a što proizlazi i iz činjenice da mu je već bila izdana dozvola za gospodarenje otpadom sukladno odredbama ranije važećeg zakona koje se nisu mijenjale, kao i da su i drugi subjekti za gospodarenje otpadom na istoj lokaciji posjedovali predmetnu dozvolu pa je tužitelj imao razumna očekivanja da će postupanje javnopravnih tijela biti ujednačeno. Osporava i odluku o troškovima spora. Slijedom navedenog, predlaže preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno, predmet vratiti na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.

4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, upućuje na navode iz obrazloženja osporenog rješenja i odgovora na tužbu. Tužitelj svoje pravo raspolaganja temelji na pravnom poslu s UNICLEAN d.o.o., međutim, nije dokazao da je stekao pravo raspolaganja građevinom za gospodarenje otpadom od osobe koja mu je bila ovlaštena to pravo prenijeti što dodatno proizlazi iz povijesnog vlasničkog lista za predmetnu česticu iz kojeg je vidljivo da je zemljišnoknjižni sud u dva navrata odbacio prijedlog UNICLEAN d.o.o. radi otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka jer nije učinjeno vjerojatnim tj. dokazano da bi to trgovačko društvo imalo ikakvo stvarno pravo na predmetnoj nekretnini pa stoga takvo pravo nije ni mogao valjano prenijeti na druga subjekte i, u konačnici, na tužitelja. Slijedom navedenog, predlaže žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

7. Iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski upravni sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje, nakon čega je, pravilnom primjenom odredbe članka 32. stavka 4. točke 2. ZGO-a, osnovano zaključio da tužitelj u ostavljenom roku nije dostavio dokaz raspolaganja građevinom u kojoj će se obavljati postupak gospodarenja otpadom, zbog čega nije bilo moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za gospodarenje otpadom.

8. Naime, s tim u vezi već je tuženik u osporenom rješenju dao argumentirane razloge temeljem kojih je ocijenio da tužitelj nije dostavio dokaz da je zemljišnoknjižni vlasnik, odnosno prihvatljiv dokaz raspolaganja predmetnom nekretninom, koja se u zemljišnim knjigama vodi kao općenarodna imovina, a iz kojeg bi bilo razvidno pravno sljedništvo od posljednjeg upisa u zemljišne knjige do pravnog posla kojim je tužitelj stekao pravo raspolaganja predmetnom nekretninom kao zakupnik.

9. Kako žalbenim prigovorima nije dovedena u sumnju zakonitost pobijane presude, već su isti usmjereni na ponavljanje navoda tužbe koje je već otklonio prvostupanjski sud s valjano obrazloženim razlozima s kojima je suglasan i ovaj Sud, to ovaj Sud ne nalazi osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.

10. Kako tužitelj nije uspio u sporu, to je, temeljem članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 36/24., dalje: ZUS), pravilno odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova spora, a iz istog razloga je ujedno odbijen i sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

11. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS- a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić