Poslovni broj: Usž-2783/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GI, Kljak, Ružići, Miljci 26, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda dr. sc. Sandra Marković, FI i dr. sc. EI, [adresa], protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, radi obračuna naknade za korištenje šumskog zemljišta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1027/2024-6 od 4. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1027/2024-6 od 4. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbačena je tužba pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., dalje: ZUS).

2. Protiv osporenog rješenja tužitelj je izjavio pravovremenu žalbu. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora te da je rješenje doneseno na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pogrešnu primjenu materijalnog prava. Navodi da je ovaj Sud u postupku ocjene zakonitosti općeg akta presudom od 30. listopada 2023., poslovni broj Usoz-62/21-7, ukinuo tuženikovu „Odluku o pokretanju postupka prinudne naplate s osnove korištenja šumskog zemljišta evidentiranog u ARKOD sustavu bez valjane pravne osnove za cjelokupno razdoblje korištenja tog zemljišta, prijašnjeg protupravnog prisvajanja i drugih protupravnih radnji“, KLASA: DIR/19-01/2465, URBROJ: 00-07-01/01-20/57, od 23. listopada 2020., jer je Sud ocijenio da je opći akt donesen na temelju odredbe koja nije valjana pravna osnova za njegovo donošenje. Stoga je tužitelj, na temelju navedene presude Suda i na temelju članka 87. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.) podnio zahtjev tuženiku za poništavanje Obračuna naknade za ARKOD – Šumarija Drniš“ (KLASA: DIR/20-01/1942, URBROJ: 15-04/03-20-02, od 7. listopada 2020.), kojim se tužitelj tereti za iznos od ukupno 79.819,95 HRK/10.593,93 EUR na ime naknade za dotadašnje korištenje šumskog zemljišta, za razdoblje od 2015. do 2019. (u daljnjem tekstu: Obračun), kojeg tužitelj smatra pojedinačnom odlukom javnopravnog tijela. Tuženik nije udovoljio zahtjevu tužitelja, obavijestivši o tome tužitelja dopisom od 5. ožujka 2024. godine. Nadalje, tužitelj smatra da je sud, bez dostatnog obrazloženja, odbacio predmetnu tužbu, a da pritom nije predmet sagledao u njegovom cjelokupnom činjeničnom kontekstu. Stoga se poziva na svoje navode istaknute u tužbi i u podnesku od 11. listopada 2024., navodeći, u bitnom, da je tuženik odredio tužitelju njegovu (retroaktivnu) obvezu za korištenje zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, unatoč tomu što je tužitelj zemljište koristio u skladu s usmjerenjem državnih tijela u sklopu projekta te unatoč tomu što tuženik, prema mišljenju tužitelja, nema zakonska ovlaštenja određivanja takve obveze. Navodi da je zbog Obračuna, tužitelj uvršten u evidenciju podataka o dosadašnjem korištenju šumskog zemljišta kao dužnik u navedenom iznosu, što je de facto onemogućilo tužitelja za stjecanje šumskog zemljišta u zakup u slučaju da taj iznos ne podmiri, što je u konačnici i učinio (članak 4. stavak 4. točka 5. Uredbe o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 55/19.; u daljnjem tekstu: Uredba). Neovisno o tome smatra li se konkretan Obračun upravnim aktom, smatra da je sud bio dužan meritorno odlučiti je li konkretno postupanje tuženika u konkretnom predmetu bilo zakonito, što je propustio učiniti. Upire na povredu prava vlasništva, na nedostatno obrazloženje prvostupanjske odluke, povredu prava na pristup sudu te se s tim u vezi poziva na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i praksu Europskog suda za ljudska prava. Predlaže poništiti prvostupanjsko rješenje i usvojiti tužbeni zahtjev, uz nadoknadu troška spora, a podredno predlaže vratiti predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Potražuje naknadu troška sastava žalbe po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku.

4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, navodi da je nesporno da je Republika Hrvatska dozvolila upis u ARKOD sustav i da je prihvatila upis na zemljištu u vlasništvu RH, međutim, nigdje nije rečeno da se to zemljište može koristiti besplatno. Upis u ARKOD je izvršen radi dodjele poticaja poljoprivrednika, no sam upis nije legalizacija bespravnog korištenja. Ističe da je donošenjem Uredbe propisano da svi bespravni korisnici moraju platiti naknadu za bespravno korištenje, jer u protivnom ne mogu sklopiti ugovor o zakupu. Tek uplatom naknade i sklapanjem ugovora dosadašnji odnos se legalizira. Predmetnu Uredbu donijela je Vlada Republike Hrvatske na temelju članka 59. stavka 8. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj: 68/18. i 115/18.), dakle nije ju donijelo trgovačko društvo Hrvatske šume d.o.o., već Republika Hrvatska, kao vlasnik šumskog zemljišta. Predmetnom Uredbom su propisana mjerila za davanje u zakup šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o., kao i uvjeti pod kojima zakupnik može sklopiti ugovor, a jedan od njih je upravo podmirenje duga za korištenje bez valjanje pravne osnove. Postupak davanja šumskog zemljišta u zakup nije upravni postupak, riječ je o raspolaganju vlasnika šumskog zemljišta – Republike Hrvatske koja je javnom šumoposjedniku povjerila davanje u zakup kao i obvezu naplate dugovanja za korištenje zemljišta bez valjanje pravne osnove. Slijedom navedenog, tuženik u cijelosti ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu, navoda iznesenih u ovom odgovoru te predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavano rješenje sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud, odbacivanjem tužbe, nije povrijedio zakon na štetu tužitelja te je za svoju odluku dao valjane razloge.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud odbacio tužbu tužitelja kao nedopuštenu, budući da je ocijenio da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

8. Prema odredbi članka 46. stavka 1. ZUS-a, sud će odbaciti rješenjem tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi: da je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora (točka 4.) i da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora (točka 7.).

9. Iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika radi poništenja tuženikovog Obračuna naknade za korištenje zemljišta bez pravne osnove od 7. listopada 2020. te radi poništenja točke II.a Odluke o davanju u zakup šumskog zemljišta Hrvatskih šuma d.o.o., KLASA: DIR/20-01/1942, URBROJ: 15-00-06/03-20-03 od 8. listopada 2020. godine. Ujedno je tužitelj zahtijevao da mu tuženik isplati iznos od 10.593,92 EUR/79.819,95 HRK.

9.1. Točkom II.a Odluke o davanju u zakup utvrđeno je da je tužitelj s osnove dosadašnjeg korištenja šumskog zemljišta bez valjane pravne osnove dužan platiti sveukupno 79.819,95 HRK prema računu broj: 1634-1500-1 od 12. studenog 2020, kojeg je tužitelj i platio te namirio svoju obvezu naknade za korištenje šumskog zemljišta u razdoblju od 2015. do 2019. godine.

10. U sporu je nesporno utvrđeno da je tužitelj upisao korištenje šumskog zemljišta u ARKOD sustav i temeljem tog upisa ostvario pravo na isplatu poticaja.

11. Prema Zakonu o šumama („Narodne novine“, broj: 115/18., 98/19., 32/20., 145/20., dalje: ZŠ), nadležno tijelo za provedbu tog Zakona je tijelo državne uprave nadležno za obavljanje upravnih i drugih poslova u području šumarstva (ministarstvo), (članak 7.). Šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu RH gospodari javni šumoposjednik (članak 16. stavak 1. ZŠ-a), a to je svaka pravna ili fizička osoba koja kao vlasnik i/ili posjednik gospodari šumama i/ili šumskim zemljištem (članak 14. ZŠ- a), u konkretnom slučaju, društvo Hrvatske šume d.o.o. te je, u tom svojstvu, bilo ovlašteno izdati Obračun i račun i to u ime i za račun vlasnika šume, a to je Republika Hrvatska, koja u tom svojstvu raspolaže svojim vlasništvom dajući ga u zakup drugim osobama, zbog čega ima pravo naplatiti naknadu za korištenje, kao u ovom slučaju.

12. Međutim, konkretan pravni odnos nije upravna stvar, niti se o njemu odlučuje u upravnom postupku. Naime, prema odredbi članka 3. stavka 1. ZUS-a, predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u pravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti pravni lijek (točka 1.), te ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek (točka 2.).

12.1. Prema odredbi članka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, i 110/21., dalje: ZUP), upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka, neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje (točka 1.). Upravnom stvari smatra se i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar (točka 2.).

13. Da bi se neka stvar mogla smatrati upravnom, potrebno je da je rješava javnopravno tijelo, da je rješava u upravnom postupku, da rješava o pojedinačnim pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka te da se to radi neposredno primjenjujući propise i druge opće akte iz određenog upravnog područja.

14. Kod izloženog stanja stvari, nedvojbeno je da citirani Obračun i Odluka o davanju u zakup, koja se donosi temeljem Uredbe, kao niti dopis tuženika od 5. ožujka 2024., ne predstavljaju pojedinačne odluke kojom bi javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt). Nadalje, ovdje se ne radi niti o postupanju javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke, jer Obračun i Odluka o davanju u zakup nisu doneseni u upravnom postupku primjenom ZUP-a, već predstavljaju akte upravljanja donesene s pozicije javnog šumoposjednika u izvršavanju ovlasti upravljanja. Slijedom izloženog, eventualni spor s tim u vezi može se rješavati samo pred redovnim sudom, o čemu se ovaj Sud već izjasnio u odlukama, poslovni broj: Usž-761/15-2 od 15. srpnja 2015., Usž-2048/18-3 od 6. veljače 2019. i Usž-69/23-2 od 13. travnja 2023. godine.

15. Imajući u vidu izloženo, žalbeni razlozi tužitelja nisu osnovani niti odlučni te stoga nisu doveli u sumnju zakonitost osporenog rješenja.

16. S obzirom na to, a imajući u vidu odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a, tužitelju ne pripada pravo na trošak žalbenog postupka jer tužitelj sa žalbom nije uspio, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti točkom II. izreke ovog rješenja.

17. Trebalo je stoga, temeljem odredbi članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić