Poslovni broj: Usž-2198/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice DK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Branimiru Zubčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Gluić Ninčević, Zadar, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava u Zadru, Zadar, Ivana Mažuranića 30, OIB: 33706439962, radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 1826/2024-7 od 16. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1826/2024-7 od 16. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/738, URBROJ: 443-02-03-22-24-7 od 14. lipnja 2024. i odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

1.1. Rješenjem tuženika naloženo je tužiteljici da u roku od 15 dana ukloni prizemnu pomoćnu građevinu tloc.dim. 6,70X12,70m, izgrađenu bez izvršne građevinske dozvole na dijelu kč. [katastarska čestica] i na dijelu kč. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina].

2. Tužiteljica u žalbi protiv osporene presude ponavlja tužbene navode. U bitnome, navodi da je zatraženo ozakonjenje predmetne građevine, a što predstavlja prethodno pitanje, odnosno razlog za prekidom spora. Tužiteljici nije bila dana mogućnost izjašnjavanja glede planiranog koridora glavnog kolektora odvodnje, nije bila obaviještena koje dokaze tuženik namjerava provesti niti je imala mogućnost ponuditi protudokaz. Tuženik je naložio uklanjanje svjestan činjenice da je u tijeku postupak ozakonjenja. Glede utvrđenja tuženika da je predmetna pomoćna građevina izgrađena na posebno zaštićenom području – planiranom koridoru vodne građevine – kolektoru odvodnje otpadnih voda, navodi da je predmetni koridor utvrđen tek 2019. godine, odnosno 5 godina nakon što je tužiteljica podnijela zahtjev za ozakonjenje, a investitor projekta ODVODNJA d.o.o. i Grad Zadar su znali za pomoćnu građevinu tj. za postupak ozakonjenja pa je takav plan donesen bez da je tužiteljica obeštećena u ikakvom smislu. Osporava utvrđenje tuženika da se pomoćna građevina nalazi cca 1,0 m od osi trase glavnog kolektora jer se do takvog zaključka moglo doći isključivo geodetskim vještačenjem, a ne arbitrarnim utvrđenjem službene osobe koja nema potrebno stručno znanje. Slijedom naprijed navedenog, predlaže poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud osporenom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice, te da je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

6. Naime, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da su ispunjene pretpostavke za izricanje inspekcije mjere uklanjanja pomoćne građevine, detaljno opisane osporenim rješenjem tuženika, jer je u postupku pravilno utvrđeno da je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

7. Tužiteljica ne osporava da je predmetna gradnja izvedena bez valjanog odobrenja za gradnju, obzirom da i sama navodi da je prije donošenja osporenog rješenja tuženika za bespravno izgrađenu pomoćnu građevinu podnijela zahtjev za ozakonjenje. S tim u vezi, prvostupanjski upravni sud je pravilno obrazložio da postupak ozakonjenja nije od utjecaja na zakonitost inspekcijskog rješenja niti predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku, ali da tužiteljica može, sukladno odredbi članka 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17., 14/19.), podnijeti zahtjev radi prekida postupka izvršenja rješenja o uklanjanju. U slučaju da se postupak ozakonjenja završi donošenjem rješenja o izvedenom stanju, po pravomoćnosti tog rješenja, postupak izvršenja inspekcijskog rješenja o uklanjanju će se obustaviti. Također, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da na strani tuženika ne postoji zakonska obveza provjeravanja je li u tijeku postupak legalizacije za građevinu za koju je donijeto rješenje o uklanjanju.

8. Na drugačije rješenje ove upravne stvari nije od utjecaja ni činjenica što je, nakon podnesenog zahtjeva za ozakonjenje, izmijenjen mjerodavni prostorni plan jedinice lokalne samouprave prema kojem se pomoćna građevina nalazi u planiranom koridoru vodne građevine, jer je za ocjenu zakonitosti rješenja tuženika, u smislu propisa o gradnji, u postupku i sporu pravilno utvrđena odlučna činjenica da je tužiteljica spornoj gradnji pristupila bez valjanog odobrenja za gradnju.

8.1. Iz podataka spisa predmeta također proizlazi da je tužiteljica bila prisutna prilikom inspekcijskog nadzora i da je tijekom postupka imala mogućnost izjašnjavanja.

9. Ni ostalim žalbenim prigovorima, koji su u bitnome istovjetni navodima iznesenima u tužbi i koje je prvostupanjski sud s valjano obrazloženim razlozima otklonio, nije dovedena u sumnju zakonitost pobijane presude.

10. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

11. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić