REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1986/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja Romulić d.o.o., OIB 21493294786, sa sjedištem u Bilju, Orlov put 41, 2. tužitelja DO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužitelja ĐO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Valentina Vižintin, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk Morina u Rijeci, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika EO, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta za usluge [obrt], kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici u Burić i Koudela odvjetničko društvo d.o.o., sa sjedištem u Šibeniku, A. Poljana 4, radi zaštite autorskog prava, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-110/2024-3 od 3. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-699/2022-18 od 24. listopada 2023., u sjednici održanoj 21. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-110/2024-3 od 3. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P- 699/2022-18 od 24. listopada 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačuje pravna pitanja koja glase:
"1) Ima li nositelj autorskih prava pravo na naknadu i penale ako tuženik nije ostvario nikakvu financijsku korist korištenjem predmetnih fotografija, niti je njihova objava imala stvarni tržišni utjecaj;
2) Može li se tuženiku pripisati odgovornost za povredu autorskih prava i obvezu plaćanja naknade ako tužitelji nisu dokazali da je postupao s namjerom ili krajnjom nepažnjom, posebno u okolnostima kada je sporno korištenje proizašlo iz radnji treće osobe (izvođača internetske stranice), kada fotografije nisu bile označene kao autorsko djelo tužitelja te kada iz iskaza tuženika proizlazi da nije bio svjestan njihove upotrebe niti je imao namjeru povrijediti autorska prava?".
3. Predlagatelj kao razlog važnosti navodi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda i drugih sudova, pozivajući se pri tome na stajališta iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 2220/2020-27 od 17. siječnja 2023.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.
5.1. Prema ocjeni ovog suda iz sadržaja prijedloga i njegovih priloga ne proizlazi da je riječ o važnim pravnim pitanjima o kojima pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda odnosno o kojima praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena ili o kojima praksa revizijskog suda nije jedinstvena. Iako se predlagatelj paušalno poziva na odstupanje pravnih shvaćanja izraženih u pobijanoj odluci od prakse revizijskog suda, on ne naznačuje jasno tu praksu kao razlog važnosti zbog kojeg bi reviziju trebalo dopustiti, već se jasno poziva samo na prvostupanjsku presudu koja ne predstavlja razlog važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, a usput se napominje da niti ona nije odgovarajući razlog važnosti budući da činjenična utvrđenja iz tog postupka ne korespondiraju činjeničnim utvrđenjima u ovoj pravnoj stvari.
5.2. Iz odluka nižestupanjskih sudova proizlazi da je prvotužitelju dosuđena naknada radi neovlaštenog korištenja njegovog autorskog djela i to u dvostrukom iznosu od odgovarajuće uobičajene naknade (penali), budući da je utvrđeno da je tuženik postupao skrivljeno odnosno s krajnjom nepažnjom, dok je drugo i treće tužiteljima dosuđena naknada nastale im neimovinske štete uslijed povrede njihovih moralnih autorskih prava. Prvenstveno, valja imati na umu da se zaštita povrijeđenog autorskog prava u vidu prava na naknadu za neovlašteno korištenje autorskog djela razlikuje od zaštite prava autora u vidu prava na vraćanje ili naknađivanje koristi stečenih od povrijeđenog prava. Budući da je u konkretnom slučaju prvotužitelju dosuđena naknada radi neovlaštenog korištenja njegovog autorskog djela, a ne naknada ili povrat eventualno stečajnih koristi radi neovlaštenog korištenja njegovog autorskog djela, to o prvonaznačenom pitanju ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, predlagatelj drugonaznačenim pitanjem polazi od pogrešne tvrdnje da nije dokazano tuženikovo postupanje s namjerom odnosno krajnjom nepažnjom, što ne prati činjenice koje proizlaze iz spisa.
5.3. Imajući na umu da predlagatelj ističe i da potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu opravdavaju dopuštenje revizije, valja odgovoriti da, prema ocjeni revizijskog suda, potrebe razvoja prava ne opravdavaju intervenciju revizijskog suda putem dopuštenja revizije jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja prijedlog je tužitelja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 21. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
