REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4410/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Mladinić, odvjetnik u ZOU Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić, odvjetnicima iz Bjelovara, Mihanovićeva 15b, protiv tuženih 1. ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Bažantu, odvjetniku iz Bjelovara, 2. GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. ČČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnici Ivani Prica, odvjetnici iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-957/2024-3 od 2. travnja 2025. kojom je djelomično potvrđena, preinačena i ukinuta presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P 514/2022-39 od 6. ožujka 2024., u sjednici održanoj 21. listopada 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-957/2024-3 od 2. travnja 2025. kojom je djelomično potvrđena, preinačena i ukinuta presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P 514/2022-39 od 6. ožujka 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije predlagatelj postavlja četiri pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj se poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2160/16-3 od 3. srpnja 2018. i Rev-225/00-2 od 23. listopada 2001. uz tvrdnju da je shvaćanje nižestupanjskih odluka protivno shvaćanju u navedenim odlukama.
2.1. Ujedno podnosi prijedlog i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP uz tvrdnju da mu je zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje i da je onemogućen u raspravljanju.
3. Predlaže dopustiti podnošenje revizije u ovom predmetu. Potražuje trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. Postavljenim pitanjima predlagatelj ukazuje na eventualnu pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu odredbe čl. 382. ZPP, jer i u slučaju postojanja povrede u konkretnom slučaju - osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda - njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske praske ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.2. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
6. U konkretnom predmetu drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 373.a ZPP utvrdivši pritome da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Međutim, odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj poziva (II Rev-225/00-2 od 23. listopada 2001.) proizlazi da je drugostupanjski sud povrijedio odredbu iz čl. 373. točka 3. ZPP i utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostupanjskoj presudi, dok se u rješenju ovog suda poslovni broj Rev-2160/2016-3 od 3. srpnja 2018. drugostupanjska presuda temelji na odredbi čl. 221.a ZPP pa je utvrđeno da drugostupanjski sud nema ovlaštenje prvostupanjskog suda da u nemogućnosti da se neke činjenice s dovoljnom sigurnosti utvrde, o postojanju te činjenice odluči primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP. Prema tome, odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja donesene su u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji koja nije usporediva s činjeničnom situacijom u ovom predmetu jer se u konkretnom predmetu drugostupanjska presuda temelji na odredbi čl. 373.a ZPP. Stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke tužitelj opravdao značaj važnosti postavljenih pitanja.
7. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u izreci rješenja.
8. Glede navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo usljed bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, a što ovdje nije slučaj.
8.1. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o svim navodima i zahtjevima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U ovim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pošteno i pravično suđenje. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sporu, ne znači da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava. Isto tako, to što nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija pravan shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužitelja također ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
9. Slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije, a sve na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, te je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 21. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
