REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1634/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mirna Ryvola, odvjetnica u Požegi, protiv tužene DV, [adresa], koju zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetniku u Požegi, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3714/2023-2 od 12. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-361/2022-17 od 4. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 21. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3714/2023- 2 od 12. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-361/2022-17 od 4. kolovoza 2023., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) postavivši jedno pravno pitanje za koje smatra da je važno za odluku u sporu i za osigu ranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj u sudskoj praksi, i to:

„Što presuditi u situaciji kada jedna strana tužitelja ima ovjerovljeni javnobilježnički akt – Ugovor o novčanoj pozajmici, a druga strana ima samo svoj iskaz, kao stranka tužene, i iskaze svog sina i supruga? Čime je to strana tužene pobila ovjerovljeni javnobilježnički akt o novčanoj pozajmici na iznos od čak 40.000 EUR sa ugovorenom kamatom od 3% godišnje, a imajući u vidu da i strana tužitelja i tužene imaju poslovnu sposobnost?“.

2. Odgovor na postavljeno pravno pitanje nije podnesen.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

4. Predmet spora je povrat pozajmljenog iznosa.

5. Tužitelj, kao razloge važnosti ističe odluke revizijskog suda poslovni broj Rev- 2474/19 i Rev-1495/16, te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U- III-2752/13. Međutim, naznačene odluke nisu usporedive, jer su nižestupanjski sudovi, između ostalog, i na temelju iskaza tužitelja utvrdili da tužitelj nije tuženoj pozajmio utuženi iznos, već ZV, svom šogoru (bratu njegove supruge).

6. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, prema ocjeni ovog revizijskog suda, postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, jer činjenični navodi sadržani u postavljenom pravnom pitanju ne odgovaraju činjeničnom stanju u spisu, a niti činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova, jer se činjenično utvrđenje temelji i na iskazu samog tužitelja.

7. Budući da postavljeno pravno pitanje nije važno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug