REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1621/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆHM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika OTP banke d.d., OIB 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnik Alan Alagić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić, Pula, Dobrilina 9, radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora o kreditu u EUR i isplate preplaćenog iznosa, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-955/2023-2 od 16. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-711/2020-28 od 17. travnja 2023., u sjednici održanoj 21. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na postavljena pravna pitanja, se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na temeljna ljudska prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 955/2023-2 od 16. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-711/2020-28 od 17. travnja 2023., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) postavivši tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„1. Kada počinje teći opći zastarni rok za podnošenjem restitucijskog kondemnatornog tužbenog zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora?
2. Kada počinje teći opći zastarni rok za podnošenjem restitucijskog kondemnatornog tužbenog zahtjeva za povratom imovine stečene bez osnove kao posljedice utvrđenja ništetnosti pojedine odredbe ugovora?
3. U kojem roku nastupa zastara restitucijskog potraživanja kao posljedice ništetnosti ugovora odnosno pojedine odredbe ugovora?“.
2. Tuženik smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje iz razloga što ocjenjuje pobijanu odluku arbitrarnom.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
5. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovora o kreditu u EUR i isplata preplaćenog iznosa.
6. Tuženik problematizira početak tijeka zastarnog roka restitucijskog zahtjeva u slučaju djelomične ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu.
7. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je pobijana odluka u skladu s ustaljenim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) od 30. siječnja 2020. Naime, nakon zauzetog stajališta ovog revizijskog suda od 30. siječnja 2020., usta lila se praksa, prema kojoj zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
8. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da utužena tražbina nije u zastari iz razloga što je tek u ovom postupku utvrđena djelomična ništetnost ugovornih odredbi o kreditu u EUR, a pri čemu su se pozvali na naznačeno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
9. Budući da se u konkretnom slučaju ne radi o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je u odnosu na postavljena pravna pitanja na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
10. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje, jer pobijana odluka nije arbitrarna. To stoga, što su nižestupanjski sudovi dali jasne i valjane razloge o neosnovanosti tuženikovog prigovora zastare.
11. Osim toga, iz dokumentacije koja prileži prijedlogu za dopuštenje revizije, a koju je tuženik bio dužan priložiti, na temelju odredbe čl. 387. st. 3. ZPP, ne proizlazi da je tuženik iscrpio dopušteni pravni put u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.
12. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 21. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
