Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5095/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, protiv tuženice HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Povrv- 90/2024 od 24. svibnja 2024., dana 21. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Povrv-90/2024 od 24. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te se predmet u tome dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužitelja EOS MATRIX d.o.o. za naknadu troška nastalog povodom žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

- održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sunčice Žužić Kovačić iz Rijeke poslovni broj Ovrv-1094/21 od 13. lipnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 330,57 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 8 dana (točka I. izreke),

- ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sunčice Žužić Kovačić iz Rijeke poslovni broj Ovrv-1094/21 od 13. lipnja 2023. te odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 89,99 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. listopada 2020. pa do isplate (točka II. izreke),

- nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 334,60 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude (24. svibnja 2024.) pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 8 dana (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom II. izreke, žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se zahtjev tužitelja u tome dijelu prihvati, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 251,54 EUR–a.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 12. ožujka 2024. (list 54-57 spisa), da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sunčice Žužić Kovačić iz Rijeke poslovni broj Ovrv-1094/2021 od 13. lipnja 2023. održi na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 420,56 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 279,34 EUR– a od 16. listopada 2020. pa do isplate, na iznos od 30,51 EUR–a od 16. studenog 2020. pa do isplate, na iznos od 22,43 EUR–a od 16. prosinca 2020. pa do isplate, na iznos od 22,43 EUR–a od 16. siječnja 2021. pa do isplate, na iznos od 22,43 EUR–a od 16. veljače 2021. pa do isplate, na iznos od 22,43 EUR–a od 16. ožujka 2021. pa do isplate te na iznos od 21,00 EUR–a od 16. travnja 2021. pa do isplate, kao i da mu se naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 334,60 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja, a u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a kada je pod točkom II. izreke pobijane presude ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sunčice Žužić Kovačić iz Rijeke poslovni broj Ovrv-1094/2021 od 13. lipnja 2023. te odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 89,99 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. listopada 2020. pa do isplate, budući da su nejasni razlozi na kojima ista u tome dijelu temelji.

6. Naime, iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi u bitnom:

- da su Telemach Hrvatska d.o.o. iz Zagreba, Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033 i EOS MATRIX d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82, OIB: 76674680107 (u ovom predmetu tužitelj) 27. rujna 2021. sklopili ugovor o cesiji u smislu odredbe iz čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO), a kojim je Telemach Hrvatska d.o.o. kao cedent prenio na EOS MATRIX d.o.o. kao cesionara tražbinu koja je nastala u odnosu na HL (ranije H) (u ovom predmetu tuženicu) u iznosu od 420,56 EUR–a[1] (3.168,77 kn),

- da se tražbina Telemach Hrvatska d.o.o. prema tuženici u iznosu od 420,56 EUR–a (3.168,77 kn) odnosila na telekomunikacijske usluge koje je Telemach Hrvatska d.o.o. pružio tuženici na temelju ugovora o pretplatničkom odnosu br. ... koji je 11. prosinca 2019. sklopljen između Telemach Hrvatska d.o.o. i tuženice za pretplatnički broj [broj telefona] u trajanju od 24 mjeseca (u daljnjem tekstu: Ugovor) (list 68-70 spisa), i to u razdoblju od 1. rujna 2020. pa do 31. ožujka 2021.,

- da se na temelju Ugovora Telemach Hrvatska d.o.o. obvezao tuženici pružati telekomunikacijske usluge u sklopu ugovorenog tarifnog modela, dok se tuženica obvezala tužitelju plaćati naknadu za pružene usluge, i to po ispostavljenim računima,

- da je Telemach Hrvatska d.o.o. ispostavio tuženici, između ostalih, račun za rujan 2020. (list 81-86 spisa) u ukupnom iznosu od 279,34 EUR–a (2.104,69 kn), od kojeg iznosa je tuženici iznos od 89,99 EUR–a (678,00 kn) obračunat na ime naknade za prijevremeni raskid Ugovora, s time da je Ugovor raskinut u rujnu 2020. na zahtjev tuženice,

- da je Telemach Hrvatska d.o.o. naknadu za prijevremeni raskid Ugovora obračunao tuženici sukladno odredbi iz čl. 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja Telemach Hrvatska d.o.o. (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) (list 77-80 spisa), a koji su sastavni dio Ugovora,

- da je odredbom iz čl. 7.3.3. Općih uvjeta ugovoreno da je, ako ugovor tijekom obveznog trajanja pretplatničkog odnosa bude raskinut od strane pretplatnika ili od strane Telemacha krivnjom pretplatnika prije isteka obveznog trajanja, pretplatnik obvezan Telemachu jednokratno isplatiti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja pretplatničkog ugovora ili naknadu u visini popusta za proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika,

- da tuženica nije platila račun koji joj je tužitelj ispostavio za rujan 2020., pa tako ni naknadu za prijevremeni raskid Ugovora.

7. Ovdje valja napomenuti da je tužitelj u podnesku od 12. ožujka 2024. naveo, između ostalog, da je tuženica prilikom potpisivanja Ugovora ostvarila popust u iznosu od 89,99 EUR–a (678,00 kn), dok je u Dodatku Ugovoru s podacima o mobilnom uređaju (list 71 spisa) navedeno da popust koji je tuženica ostvarila uz Ugovor iznosi 288,94 EUR–a (2.177,00 kn).

8. Prvostupanjski sud je na temelju takvog činjeničnog stanja donio pobijanu presudu kojom je pod točkom II. izreke ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sunčice Žužić Kovačić iz Rijeke poslovni broj Ovrv-1094/2021 od 13. lipnja 2023. te odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 89,99 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. listopada 2020. pa do isplate, a koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid Ugovora, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na način:

- da je odredbom iz čl. 49. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14, 110/15 i 14/19 – u daljnjem tekstu: ZZP) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da je odredbom iz čl. 49. st. 2. ZZP–a propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca,

- da je odredbom iz čl. 55. st. 1. ZZP–a propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna,

- da je odredba iz čl. 7.3.3. Općih uvjeta nepoštena i samim time ništetna u smislu odredbe iz čl. 49. st. 1. ZZP–a, u svezi čl. 55. st. 1. ZZP–a jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja te jer dovodi tuženicu u neravnopravan položaj u smislu odredbe iz čl. 49. st. 1 ZZP–a, budući da je tuženici nametnuta obveza da, nakon što joj je teleoperater već prestao pružati usluge, dakle nakon raskida Ugovora, u cijelosti isplati tužitelju naknadu u visini popusta na proizvoda i usluge,

- da se tužitelj neosnovano poziva na odredbu iz čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama (''Narodne novine'' broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17 – u daljnjem tekstu: ZEK), a kojom je propisano da pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku te da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz čl. 42. st. 7. ZEK–a,

- da se, imajući u vidu da je odredbom iz čl. 49. st. 5. ZZP–a propisano da se odredbe te glave ZZP–a ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, a da odredba iz čl. 41. st. 5. ZEK–a nije zakonska odredba prisilne naravi jer je istom propisana mogućnost, a ne obveza ugovaranja takve naknade, na odredbu iz čl. 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja primjenjuju odredbe ZZP–a o nepoštenim odredbama u potrošačkom ugovoru.

9.1. Međutim, prvostupanjskom sudu valja ukazati da je za pravilnu ocjenu toga uzrokuje li odredba iz čl. 7.3.3. Općih uvjeta kojom je ugovorena naknada za prijevremeni raskid Ugovora, a o kojoj se zaista nije pojedinačno pregovaralo jer u spisu ne prileže dokazi koji bi upućivali na suprotno, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega bi se ista smatrala nepoštenom i, samim time, ništetnom u smislu odredaba iz čl. 49. st. 1. i 2. ZZP–a, prvenstveno valjalo utvrditi je li za tuženicu, kao potrošača u smislu odredbe iz čl. 5. t. 15. ZZP–a, povoljnije isplatiti naknadu za prijevremeni raskid u visini pogodnosti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora ili naknadu u visini popusta koji je tuženica ostvarila i koristila od dana sklapanja Ugovora pa sve do raskida Ugovora, sve u smislu odredbe iz čl. 41. st. 5. ZEK–a.

9.2. Dakle, u ovom se predmetu osim odredaba iz čl. 49. st. 1. i 2. i čl. 55. st. 1. ZZP–a, neovisno o odredbi iz čl. 49. st. 5. ZZP–a, primjenjuje i odredba iz čl. 41. st. 5. ZEK–a, budući da se istom regulira zaštita prava krajnjih korisnika usluga u smislu odredbe iz čl. 2. st. 1. t. 29. ZEK–a, dakle pravnih ili fizičkih osoba koje se koriste javno dostupnom elektroničkom komunikacijskom uslugom ili zahtijevaju tu uslugu, u privatne ili poslovne svrhe.

10. Pri tome valja dodati da, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, odredba iz čl. 7.3.3. Općih uvjeta nije nepoštena i posljedično ništetna u smislu odredaba iz čl. 49. st. 1. i 2. ZZP–a, budući da je tuženici, kao pretplatnici, dana mogućnost da, ako Ugovor bude raskinut od strane pretplatnice prije isteka obveznog trajanja Ugovora, a što je u ovom predmetu bio slučaj, isplati Telemach Hrvatska d.o.o., kao pružatelju telekomunikacijskih usluga, jednokratno mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja pretplatničkog ugovora, dakle naknadu za prijevremeni raskid Ugovora ili naknadu u visini popusta za proizvode i usluge koje je ostvarila, ako je plaćanje te naknade povoljnije za tuženicu, sve u smislu odredbe iz čl. 41. st. 5. ZEK–a.

11. S obzirom na to da prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrdio iznos popusta koji je tuženica ostvarila i koristila od dana sklapanja Ugovora pa sve do raskida istog, a što je bilo potrebno kako bi se dalje utvrdilo što je povoljnije za tuženicu, iznos naknade za prijevremeni raskid Ugovora ili iznos navedenog popusta, nejasni su razlozi na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj neosnovano od tuženice potražuje iznos od 89,99 EUR–a na ime naknade za prijevremeni raskid Ugovora, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. listopada 2020. pa do isplate, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a, na koju tužitelj u svojim žalbenim navodima sadržajno upire.

12. Slijedom svega navedenog, uzimajući pri tome u obzir i da odluka o trošku parničnog postupka u ovom predmetu ovisi o uspjehu stranaka u pogledu glavne stvari u smislu odredaba iz čl. 154. ZPP–a, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 369. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

13. Prvostupanjski sud će u ponovnom suđenju ispraviti nedostatke na koje mu je rješenjem ovog drugostupanjskog suda ukazano, odnosno utvrditi iznos popusta koji je tuženica ostvarila i koristila od dana sklapanja Ugovora pa sve do raskida istog, kako bi se dalje utvrdilo što je povoljnije za tuženicu, iznos naknade za prijevremeni raskid Ugovora ili iznos navedenog popusta, sve u smislu odredbe iz čl. 41. st. 5. ZEK–a, a što je potrebno za donošenje pravilne i zakonite odluke o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva.

14. U pogledu zahtjeva tužitelja za naknadu troška nastalog povodom žalbe valja reći da će o istom, sukladno odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP–a, biti odlučeno u konačnoj odluci, tako da je primjenom navedene odredbe valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović