REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-452/2019-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu tog suda Ivi Raos, u pravnoj stvari 1. tužitelja Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Heinzova 4, OIB: 29743547503, zastupan po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, 2. tužitelja BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Fosinu, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženika Lovačko društvo "Fazan", [adresa], OIB: 72448110820, zastupanog po punomoćniku Borislavu Planincu, odvjetniku iz Varaždinskih Toplica, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 09. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I.. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo "Fazan", Bedenica, [adresa], OIB: 72448110820, da 1. tužitelju Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Heinzova 4, OIB: 29743547503 isplati iznos od 2.558,07 Eur zajedno sa zakonskim kamatama koje na navedeni iznos teku od 17.02.2017. do isplate po stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo "Fazan", [adresa], OIB: 72448110820 da 2. tužitelju BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.645,76 Eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14.01.2017. pa do isplate po stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi 1. tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.587,93 Eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi 2. tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.144,96 Eur. sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda u smislu odredbe čl. 313. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 135/23 - dalje u tekstu: ZPP), spojen je radi zajedničkog raspravljanja na ovaj predmet posl. br. P-452/19 tužitelja Triglav osiguranje d.d. protiv tuženika Lovačkog društva "Fazan" Bedenica, predmet ovoga suda posl. br. Pn - 143/18, tužitelja BV protiv tuženika Lovačkog društva "Fazan" Bedenica kako bi se time ubrzalo raspravljanje te iz razloga ekonomičnosti kako bi se smanjili troškovi postupka.

2. 1. tužitelj Triglav osiguranje d.d. je podnio ovom sudu tužbu u kojoj navodi kako je 20.12.2016. oko 15,50h u mjestu Dubovec Bisački bb, kraj kbr. 1, cesta D-3, došlo do naleta vozila reg. oznake [registarska oznaka] (proba), marke Honda kojim je upravljao ČV, osigurano policom kasko osiguranja kod tužitelja broj 020107700883, vlasništvo ČV, na divljač srnu koja je pretrčavala kolnik ceste kojom se kretalo vozilo sa lijeve na desnu stranu kolnika u odnosu na smjer kretanja navedenog vozila. Navodi kako je obavljenim očevidom na osobnom vozilu pronađeno oštećenje prednjeg branika, nosača reg pločice sprijeda, lijevog i desnog prednjeg bočnog držača sa pokazivačima smjera, poklopca dodatnih svjetala, rešetke usisnika zraka, maske i kondenzatora klima uređaja maske i poklopca motora pri čemu djelatnici MUP-a nisu pronašli elemente počinjenja prekršaja od strane vozača vozila ČV te stoga nisu izdali obvezni prekršajni nalog odnosno predmet proslijedili na daljnje postupanje Općinskom državnom odvjetništvu. U predmetnom štetnom događaju na spornom vozilu je nastala materijalna šteta u iznosu od 31.290,26 kn te je predmet spora riješen na način da je tužitelj vlasniku vozila u mirnom postupku isplatio iznos od 18.890,26 kn. U predmetnoj polici je ugovorena franšiza u iznosu od 12.400,00 kn koja je odbijena od ukupnog iznosa štete. Pritom je od iznosa od 18.890,26 kn iznos od 3.575,36 kn kompenziran s dospjelom premijom osiguranja za vozilo reg oznake ZG 087-12 (proba) dok je preostali iznos od 15.314,90 kn isplaćen oštećeniku. Navodi kako se štetni događaj dogodio zbog iznenadnog i neočekivanog naleta divljači na cestu i to na području lovišta kojim gospodari lovačko društvo fazan iz [adresa]. Budući da se divljač na cesti smatra opasnom stvari odgovara njezin vlasnik i to po načelu objektivne odgovornosti. U konkretnom slučaju vlasnik divljači je Lovačko društvo "Fazan" Bedenica kao lovoovlaštenik, a to proizlazi iz činjenice da je divljač došla na cestu iz smjera lovišta kojim gospodari to lovačko društvo. Navodi kako tužitelj stoga ima pravo regresno potraživati iznos isplaćen oštećenom od tuženika koji vezano za štetu nastalu u štetnom događaju odgovara po načelu kauzaliteta temeljem odredbe čl. 83. zakona o lovstvu i odredbama čl. 1045 -1063. i 1067. ZOO-a. Tužitelj se tuženiku s regresnim zahtjevom obratio 15.03.2017. no da do mirnog rješenja spora nije došlo. Slijedom navedenog predlaže sudu donošenje presude kojom će naložiti tuženiku isplatiti 1. tužitelju iznos od 19.273,76 kn sa zateznim kamatama tekućim od 17.02.2017. pa do isplate sve uz naknadu troškova postupka tužitelju.

3. 2. tužitelj ČV u tužbi navodi kako je isti vlasnik motornog vozila marke Honda reg. oznake [registarska oznaka], a koje motorno vozilo je osigurano policom kasko osiguranja kod Triglav osiguranja d.d, br 020107700892. Navodi kako je upravljao tim vozilom 20.12.2016. oko 15,50h cestom kroz mjesto Dubovec Bisaški kolnikom D-3 u smjeru sjevera, a dolaskom oko 700-tog metra sjeverno od kbr. 1 u Dubovcu Bisaškom je naletio prednjim dijelom vozila na životinju - srna– koja je pretrčavala kolnik u smjeru zapad – istok nakon čega je otišla dalje prema istoku te nije pronađena na mjestu događaja. Područje na kojem se dogodila prometna nezgoda spda u lovno područje kojim gospodari Lovačko društvo "Fazan". Tužitelj se s obzirom na to da je na automobilu nastala šteta obratio sa zahtjevom za naknadu iste preporučenom pošiljkom 29.12.2016. tuženiku radi rješavanja spora mirnim putem na što je tuženik odgovorio dopisom od 29.12.2016. u kojem je naveo kako otklanja odgovornost za štetu jer da prema važećim propisima javna prometnica – cesta nije lovište i sastavni dio lovne odn. lovno produktivne površine. Automobil tužitelja je bio osiguran kasko policom osiguranja no bila je ugovorena frašiza koja je u iznosu od 14.400,00 kn odbijena od ukupno ugovorene štete. Nastala šteta na vozilu tužitelja evidentirana je izvidom štete sastavljenim po Triglav osiguranju d.d. te u fotoelaboratu, a automobil je predan na popravak "Ruting Zagreb d.o.o., Servisni centar Zagreb. Račun za popravak vozila iznosio je 31.290,26 kn, br R1 140-04-91 od 13.01.2017. Navodi kako je osiguravajuće društvo isplatilo od ukupnog iznosa računa iznos od 18.890,26 kn jer je ukupan iznos računa umanjen za iznos frašize od 12.400,00 kn te je preostali iznos do punog iznosa utvrđene štete platio tužitelj, odnosno isti je isplatio cijeli iznos te mu je iznos od 18.890,26 regresirao osiguratelj. Navodi kako je kritične zgode upravljao motornim vozilom sukladno važećim propisima i postavljenim prometnim znakovima na tom dijelu ceste pri čemu je poštivao sva ograničenja brzine. Između ostalih znakova na cesti je na zapadnoj bankini postavljen znak opasnosti divljač na cesti koji je tužitelj poštivao i upravljao motornim vozilom poštujući sva ograničenja i mjere opreza. Navodi kako je nalet srne na vozilo bio iznenadan, tužitelj iako je vozio pažljivo i sukladno prometnim propisima nije mogao opaziti nalet srne prije neposrednog udara u srnu, tim više jer je vrijeme bilo oblačno, počeo se spuštati mrak te je vidljivost bila smanjena. Tužitelj je na mjestu događaja alkotestiran te nije bio pod utjecajem alkohola, a iz potvrde o prometnoj nesreći proizlazi da je na vozilu tužitelja zatečen trag dlake životinjskog podrijetla te nije utvrđeno počinjenje prekršaja na strani tužitelja. Slijedom navedenog sukladno odredbi čl. 83. Zakona o lovstvu u svezi s čl. 1064. ZOO-a kojim je propisana objektivna odgovornost osoba koje gospodare lovištima za štetu koju počini divljač, predlaže sudu donošenje presude kojom će naložiti tuženiku isplatiti tužitelju s osnova imovinske štete iznos od 12.400,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 14.01.2017. pa do isplate sve uz naknadu troškova postupka tužitelju.

4. U odgovorima na tužbe 1. i 2. tužitelja tuženik sadržajno iznosi identične činjenične navode pa tako osporava tužbe i tužbene zahtjeve u cijelosti, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor podijeljene odgovornosti odnosno značajnog doprinosa vozača vozila nastanku nesreće i posljedične štete. Osporava dinamiku nastanka štetnog događaja, odnosno da bi isti nastao zbog naleta vozila na divljač koja je pretrčavala cestu i za koju bi bio odgovoran tuženik jer da isto nije nesporno utvrđeno kao i činjenicu da nema nikakve odgovornosti na strani vozača za nastanak prometne nezgode. Ističe kako nikakva srneća divljač na mjestu nezgode ni u široj okolini nije nađena nakon navodnog naleta kao ni tragovi krvi niti je tuženik u vremenu nakon nezgode utvrdio ili bio obaviješten da bi na području njegovog lovišta stradala srneća divljač. Konstatacije iz potvrde policije o predmetnoj prometnoj nezgodi da se radilo o naletu na srnu nedvojbeno se temelji samo na navodu vozača dok konstatacija da su na vozilu pronađeni tragovi dlaka životinjskog podrijetla ne može biti dokaz da se radilo baš o srnećoj divljači jer je mogla biti dlaka i od druge životinje, a niti su policijski službenici na licu mjesta mogli kompetentno utvrditi da se radi o tragovima dlaka životinjskog podrijetla. Navodi da se prema pobrojanim oštećenjima i visokoj šteti može zaključiti da se radilo o snažnom udaru takvom utvrđenju da slijedi zaključak da se vozilo kretalo većom brzinom te da nema podataka o reakciji vozača na navodno pojavljivanje srneće divljači na cesti, a koje je moralo biti s obzirom na to da je u uvjetima dobre vidljivosti divljač prema tvrdnji tužbe prelazila cestu s lijeva na desno pri čemu je morala priječi cestovni jarak, bankinu, čitav lijevi i polovicu desnog kolničkog traka, a što je vozaču moralo dati vremena za uočavanje i reakciju izbjegavanja s obzirom na postojeći prometni znak divljač na cesti. Tuženik ne spori isplate tužitelja oštećenom na temelju police kasko osiguranja no spori visinu štete na vozilu s obzirom da tuženik vozilo prije popravka nije vidio.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Potvrdu o prometnoj nezgodi MUP- a, PU Zagrebačka. PP Sv. Ivan Zelina od 26.01.2017., broj: 511-19-41/6-10-34/16 (list 4 i 82 spisa), podaci o prometnoj nezgodi PP Sv. Ivan Zelina (list 5 spisa), Polica automobilskog kasko osiguranja broj 020107700883 (list 6 i 88 spisa), prijava štete iz osiguranja od 23.12.2016. (list 7 i 8 spisa), Opći uvjeti za osiguranje automobilskog kaska (list 9-16 spisa), kalkulacija troškova od 08.01.2017. (list 17-20, 85-87 spisa), fotografije oštećenog vozila reg. oznake [registarska oznaka] (proba) (list 21-30 spisa), obračun potraživanja od 06.02.2017. (list 31 spisa), rač. br. 140-04-91od 13.01.2017. (list 32 i 33, 95 i 96 spisa), izjava o prijeboju od 22.02.2017. (list 34 spisa), potvrda o uplati iznosa od 15.314,90 kn (list 35 spisa), regresni zahtjev od 15.03.2017. (list 36 spisa), opomena radi plaćanja regresnog duga od 25.05.2017. (list 37 spisa), izvršen je uvid u spis MUP-a, PU Zagrebačka. PP Sv. Ivan Zelina od 26.01.2017., broj: 511- 19-41/6-10-34/16 te je izvršen uvid u skicu lica mjesta i fotoelaborat (list 55), prijava štete od 29.12.2016. (list 83 spisa), odgovor tuženika od 29.12.2016. (list 84 spisa), fotografije (list 89-94 spisa), obavijest o isplati osigurnine od 16.02.2017. (list 97 spisa), potvrda o plaćanju od 13.01.2017. (list 98 spisa), dopis MUP-a od 14.04.2020. (list 118 spisa), proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka (list 143-146 spisa), pročitani su nalaz i mišljenje vještaka za promet dipl.ing. HV od 09.10.2024. (list 151-155 spisa) te je vještak saslušan na ročištu 09.04.2025. (list 173 i 174 spisa), saslušani su svjedoci TV i IV (list 197 i 198 spisa) te je saslušan 2. tužitelj kao stranka u postupku (list 199 spisa).

6. U odnosu na dokazni prijedlog tuženika da se od policije pribavi podatak da li je u konkretnom slučaju izuzeta dlaka odn. ukoliko je, da li da istu dostavi sudu ističe se kako je navedeni dokazni prijedlog tuženik istaknuo protivno odredbi iz čl. 461.a st. 3. ZPP-a, odnosno isti je tuženik istaknuo nakon zaključenja prethodnog postupka, na ročištu za glavnu raspravu premda je predmetni dokazni prijedlog mogao istaknuti i ranije budući da se ne radi o dokaznom prijedlogu kojega tuženik bez svoje krivnje nije mogao istaknuti još u odgovoru na tužbu (čl. 461.a st. 2. ZPP- a), slijedom čega sud taj dokazni prijedlog nije uzeo u obzir na temelju odredbe iz čl. 461.a st. 4. ZPP-a.

7. Primjenom odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a kojom je propisano da sud odlučuje koje će od dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, nije proveden dokaz financijskim vještačenjem kao i drugi dokazi predloženi po strankama i to stoga što je sud utvrdio, a imajući u vidu i načelo ekonomičnosti postupka propisano odredbom čl. 10. st. 1. ZPP-a, kako je moguće utvrditi odlučne činjenice za rješenje konkretnog spora bez izvođenja navedenih dokaza.

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi 1 i 2. tužitelja osnovani.

9. Predmet spora je tužbeni zahtjev 2. tužitelja koji glasi na naknadu imovinske (stvarne) štete prema odredbama čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) s osnove tuženikove objektivne odgovornosti za štetu te regresni zahtjev 1. tužitelja za isplatu iznosa od koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku, ovdje 1. tužitelju, na temelju police kasko osiguranja po osnovi naknade imovinske štete na vozilu marke Honda reg. oznake [registarska oznaka], koju je 1. tužiteljev osiguranik pretrpio u prometnoj nezgodi koja se dogodila 20.12.2016. zbog naleta na divljač (srnu), 700 metara sjeverno od kbr. 1 u Dubovcu Bisaškom na kojem lovačkom području gospodari tuženik.

10. Među strankama nije sporno da je došlo do prometne nezgode 20.12.2016. u kojoj su nastala oštećenja na vozilu u vlasništvu 2. tužitelja marke Honda reg. oznake [registarska oznaka] za koje je postojala polica kasko osiguranja kod 1. tužitelja, kao i da je 2. tužitelj platio po ispostavljenom računu za izvršene popravke iznos od 31.290,26 kn, a da je 1. tužitelj, umanjeno za ugovornu franšizu 12.400,00 kn, namirio tu štetu 2. tužitelju i isplatio 2. tužitelju putem izjave o prijeboju od 22.2.2017. i potvrde o uplati iznosa od 15.314,90 kn ukupan iznos od 2.558,07 Eur / 19.273,76 kn. Nije sporno da je tuženik lovoovlaštenik na području na kojem se dogodila prometna nezgoda.

11. Između stranaka je sporno je li šteta na vozilu 2. tužitelja nastala uslijed sudara sa divljači - srnom, odnosno sporna je tuženikova odgovornost, visina nastale štete, kao i pasivna legitimacija.

12. U konkretnom slučaju štetni događaj se dogodio 20.12.2016. i zbog toga osnovanost tužbenog zahtjeva treba ocjenjivati primjenom mjerodavnih materijalnopravnih odredaba Zakona o lovstvu ("Narodne novine" br. 140/2005, 75/2009, 153/2009, 14/2014, 21/2016, 41/2016, 67/2016, Dalje: ZoL) te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).

13. U postupku su utvrđene odlučne činjenice:

- iz Potvrde o prometnoj nezgodi MUP-a, PU Zagrebačka. PP Sv. Ivan Zelina od 26.01.2017., broj: 511-19-41/6-10-34/16 proizlazi kako je 20.12.2016. oko 15,50h došlo do lakše prometne nesreće u kojoj je sudjelovao ČV upravljajući osobnim automobilom marke Honda reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod Triglav osiguranja d.d., broj police [broj police], a kretao se kroz mjesto Dubovac Bisaški, kolnikom D-3 u smjeru sjevera, a dolaskom oko 700 metara sjeverno od kbr. 1 u Dubovcu Bisaškom je naletio prednjim dijelom vozila na životinju srnu koja je pretrčavala kolnik u smjeru zapad-istok, nakon čega je otrčala dalje prema istoku te nije pronađena na mjestu događaja. Navedeno je kako su na vozilu pronađeni tragovi dlaka životinjskog podrijetla te da je utvrđeno kako se radi o lovnom području lovačkog društva "Fazan-Bedenica" sa sjedištem u [adresa]. Uslijed udarca je oštećeno na vozilu prednji branik i ukrasna maska. Za oko 350 m prije mjesta događaja je na zapadnoj bankini vidno postavljen znak opasnosti divljač na cesti. ZV je alkotestiran na mjestu događaja s negativnim testom, mjesto događaja je fotografirano kao i oštećenja na vozilu te nije utvrđen prekršaj iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

-iz Police za automobilsko osiguranje broj 020107700883 osiguratelja 1. tužitelja te 2. tužitelja kao osiguranika i ugovaratelja osiguranja proizlazi kako je osobni automobil marke Honda, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu 2. tužitelja bio osiguran policom kasko osiguranja kod 1. tužitelja s početkom osiguranja 20.12.2016. 09:52 te istekom osiguranja 20.12.2017. Ugovoreno je osnovno osiguranje s 4% min 1.000 kn odbitnom franšizom od nabavne vrijednosti novog vozila na dan utvrđivanja visine štete po premijskoj stopi 2,768%

-iz Prijave štete od 23.12.2016. br 2016/23910 proizlazi kako je 2. tužitelj prijavio 1. tužitelju štetu iz osiguranja automobilskog kaska uz detaljan opis događaja – tijekom vožnje došlo je do naleta srneće divljači na vozilo uz oštećenje prednjeg dijela vozila -iz kalkulacije štete 1. tužitelja-izvid i kalkulacija popravaka 2016/23910 osn + nak od 08.01.2017. procjenitelja 1. tužitelja proizlazi kako je vozilo pregledano u Honda Rutting d.o.o. te da ukupna procjena s PDV 25% iznosi 31.181,28 kn

-iz fotografija koje prileže spisu (list 21-29) sačinjenih prilikom izvida štete od strane ovlašenog procjenitelja 1. tužitelja vidljivo je stanje vozila prilikom procjene

-iz R1računa br 140-04-91 od 13.01.2017. popravka vozila izdanog od strane Ruting Zagreb d.o.o. proizlazi kako je isti izdan kupcu, ovdje 2. tužitelju u iznosu od

31.290,26 kn (PDV 25% uračunat)

-iz obračuna 1. tužitelja od 06.02.2017. proizlazi kako je temeljem odštetnog zahtjeva br. 2016/0023910/001 2. tužitelja račun 140-04-91 priznat u cijelosti umanjen za ugovornu franšizu 12.400,00 kn za vozilo ZG08712(proba) te ukupan obračun uz umanjenje iznosi 18.890,26 kn

-temeljem Izjave o prijeboju br. 246957 od 22.02.2017. izvršen je prijeboj međusobno dospjelih potraživanja 1. i 2. tužitelja i to potraživanja 2. tužitelja s osnove odštetnog zahtjeva u iznosu od 3.575,36 kn s potraživanjem 1. tužitelja prema 2. tužitelju s osnova dospjelih premija osiguranja u iznosu od 3.575,36 kn temeljem police automobilskog kasko osiguranja

-iz provedenog naloga za plaćanje od 10.03.2017. proizlazi kako je putem Internet bankarstva od strane 1. tužitelja 2. tužitelju isplaćeno s osnova isplate štete 2016/23910 iznos od 15.314,90 kn

-1. tužitelj se prethodno pokretanju postupka 15.03.2017. obratio tuženiku s regresnim zahtjevom za isplatu iznosa od 18.890,26 kn te opomenom radi neplaćanja regresnog duga od 25.05.2017.

-iz prijave štete od 29.12.2016. proizlazi kako se 2. tužitelj prethodno pokretanju postupka obratio tuženiku s prijavom štete

-iz potvrde o plaćanju Zagrebačke banke d.d. proizlazi kako je 2. tužitelj 13.01.2017. izvršio plaćanje iznosa od 31.290,26 kn

14. Na okolnost utvrđenja dinamike nastanka prometne nezgode, brzine kretanja vozila prije naleta i u trenutku naleta te mogućnosti izbjegavanja nezgode, okolnost postojanja prometnog znaka, kao i radi utvrđivanja visine štete na vozilu koja je nastala u štetnom događaju izveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku HV.

15. Provedenim očevidom na licu mjesta 24.05.2024. uz sudjelovanje sudskog vještaka za promet HV 2. tužitelj je pokazao sudu i prisutnima mjesto odn. šumoviti-grmoviti dio uz cestu iz kojeg tvrdi da je iskočila srna na cestu te je naveo kako nije mogao izbjeći udar, da je srna došla s lijeve strane, da nije vozio ni 50 km/h, točna brzina proizlazi iz dokumentacije u spisu no sjeća se točno jer je od tog događaja prošlo skoro 8 godina. Zakonski zastupnik tuženika je naveo kako je u vrijeme štetnog događaja postojao znak "divljač na cesti". Neposrednim opažanjem je utvrđeno kako prije mjesta štetnog događaja postoji istaknut znak "divljač na cesti" te kako mjesto od kuda je iskočila srna, prema navodima tužitelja, predstavlja u naravi odvodni kanal uz cestu, a za koji je izvršenim mjerenjem od strane vještaka utvrđeno da je dubina kanala u odnosu na cestu na pokazanom mjestu od strane 2. tužitelja oko 1,5 metar.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka za promet dipl.ing. HV od 09.10.2024. proizlazi kako prema fotografijama policije koje se nalaze na CD-u u omotnici na listu 57 spisa i potvrdi policije na listu 82 spisa proizlazi da su u ovom štetnom događaju na vozilu 2. tužitelja, ujedno osiguranika osiguranika 1. tužitelja nastala oštećenja prednjeg branika, prednje registarske oznake i ukrasne maske hladnjaka. Na temelju stanja spisa i utvrđenih oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja vještak je zaključio da je vozilo 2. tužitelja svojim prednjim, više desnim dijelom naletjelo na divljač koja je prelazila kolnik dolazeći vozilu 2. tužitelja s lijeve strane. Prilikom obavljanja očevida od strane policije na kolniku nisu utvrđeni bilo kakvi materijalni tragovi. Utvrđeni naletni položaj uz konfiguraciju kolnika i smjerove kretanja oba sudionika označene u skici policije na listu 56 spisa slovima A i B upućuje na zaključak da se mjesto naleta, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja, nalazilo na desnoj polovini kolnika udaljeno od lijevog ruba kolnika oko 5,5 m. Za izračun brzine kretanja vozila osiguranika tužitelja neposredno prije naleta nema elemenata jer na kolniku nisu utvrđeni bilo kakvi materijalni tragovi od kotača vozila osiguranika tužitelja. Intenzitet nastalih oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja uz utvrđeni naletni položaj tehnički dopušta mogućnost da je brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja neposredno prije naleta mogla iznositi do na listu 145 spisa iskazanih 50 km/h. Obzirom na konfiguraciju terena izvan lijevog ruba kolnika i postojanja odvodnog kanala dubine oko 1,5 m osiguranik 1. tužitelja je u dnevnim uvjetima vožnje mogao uočiti divljač u trenutku kada se ista nalazila udaljena od lijevog ruba kolnika oko 0,5-1 m ili udaljena od mjesta naleta oko 6-6,5 m. Za prelazak navedenog puta uz prosječnu brzinu kretanja od oko 5-6 m/s divljači je bilo potrebno vremenski oko 1,1 s. Kada vozilo osiguranika tužitelja koje se kreće iskazanom brzinom do 50 km/h vratimo unatrag, dobivamo da se u trenutku započinjanja radnje prelaženja kolnika od strane divljači vozilo osiguranika tužitelja nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 16,8 m. Zaustavni put kočenjem vozila osiguranika tužitelja iz iskazane brzine do 50 km/h uz prosječno usporenje od oko 7 m/s2 iznosi oko 23,5 m. Izgled mjesta štetnog događaja prilikom očevida od strane suda dana 24.05.2024. godine prikazuju fotografije snimljene u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja. U trenutku ulaska divljači u vidno polje osiguranika tužitelja njegovo vozilo nalazilo se udaljeno od mjesta naleta oko 16,8 m pa da je tužitelj tada i pravovremeno reagirao kočenjem, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta bi ipak došlo jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio čak 23,5 m dok je na raspolaganju imao put od samo 16,8 m. Na raspoloživom putu od oko 16,8 m osiguranik tužitelja bi pravovremenim kočenjem uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do štetnog događaja ne bi došlo, da se kretao brzinom manjom od 10,8 m/s. Na listovima 17-20 spisa nalazi se kalkulacija troškova popravka vozila osiguranika tužitelja broj 2016/23910 koja je izrađena dana 08.01.2017. godine od strane procjenitelja tužitelja. Na listovima 32-33 spisa nalazi se račun popravka vozila osiguranika tužitelja broj 140-04-91 koji je izdan dana 13.01.2017. godine od strane tvrtke RUTING ZAGREB d.o.o. u ukupnom iznosu s PDV-om od 31.290,26 kn ili preračunato 4.152,93 EUR. Usporedba navedenih dokumenata pokazuje da su sve stavke iz računa popravka realno obračunate u skladu s kalkulacijom troškova popravka i dinamikom nastanka predmetnog štetnog događaja, što znači da visina štete na vozilu osiguranika tužitelja zajedno s PDV-om iznosi ukupno 4.152,93 EUR. Vozilo osiguranika tužitelja je svojim prednjim, više desnim dijelom naletjelo na divljač koja je prelazila kolnik dolazeći vozilu osiguranika tužitelja s lijeve strane. Mjesto naleta, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja, nalazilo se na desnoj polovini kolnika udaljeno od lijevog ruba kolnika oko 5,5 m. Brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja neposredno prije naleta tehnički je mogla iznositi do iskazanih 50 km/h. Provedena analiza pokazuje da se u trenutku ulaska divljači u vidno polje osiguranika tužitelja njegovo vozilo nalazilo se udaljeno od mjesta naleta oko 16,8 m pa da je tužitelj tada i pravovremeno reagirao kočenjem, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta bi ipak došlo jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio čak 23,5 m dok je na raspolaganju imao put od samo 16,8 m. Na raspoloživom putu od oko 16,8 m osiguranik tužitelja bi pravovremenim kočenjem uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do štetnog događaja ne bi došlo, da se kretao brzinom manjom od 38,7 km/h. Prema potvrdi policije na listu 52 spisa slijedi da na mjestu štetnog događaja važi prometni znak opasnosti „divljač na cesti“. Visina štete na vozilu osiguranika tužitelja zajedno s PDV-om iznosi ukupno 4.152,93 EUR.

17. Vještak saslušan na ročištu za glavnu raspravu, otklanjajući prigovore tuženika na nalaz i mišljenje, je naveo kako u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja. Iskazao je kako iz potvrde policije proizlazi da se u konkretnom slučaju radilo o naletu na divljač te da su na vozilu tužitelja pronađeni materijalni tragovi u vidu dlake životinjskog podrijetla pri čemu se na temelju takvih utvrđenja ne može zaključivati o kojoj se točno vrsti divljači radi. Sam intenzitet nastalih oštećenja na vozilu tužitelja je relativno malen pri čemu u tehničkom smislu nije realno za očekivati da bi kod divljači nastupio smrtni ishod pa stoga i nije nužno da bi usmrćena divljač morala biti zatečena na mjestu štetnog događaja od strane djelatnika policije prilikom obavljanja očevida. Tehnički gledano sa sigurnošću ne može isključiti mogućnost da se možda radilo i o nekoj drugoj životinji koja nije divljač. U spisu nema elemenata kako bi mogao zaključivati o točnom načinu kretanja vozila tužitelja neposredno prije naleta pa se stoga o navedenom ne mogu niti očitovati. U svakom slučaju, za reakciju kočenjem i aktiviranje kočionog sustava potrebno je vrijeme od oko 0,8 sekundi koje je neznatno kraće od vremena dolaska divljači u vidno polje 2. tužitelja pa stoga i da je 2. tužitelj reagirao intenzivnim kočenjem do trenutka bi samo neznatno smanjio svoju brzinu kretanja pri čemu obzirom na relativno mali intenzitet nastalih oštećenja to najvjerojatnije ne bi utjecalo na utvrđenu visinu štete.

18. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio kao stručno i objektivno, sukladno pravilima znanosti i struke te su sve primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka otklonjene njegovim saslušanjem na ročištu.

18. Svjedokinja TV (ranije B), policijska službenica je iskazala, a nakon izvršenog uvida u potvrdu o prometnoj nesreći na str. 4. izdanu od PP Sveti Ivan Zelina, kako uvidom u tu potvrdu te dopis MUP PP Zagrebačka PP Sveti Ivan Zelina na listu 118 spisa kako se predmetnog događaja u prometu ne sjeća, navela je da je tada mogla jedino obavljati radnje alkotestiranja jer nema položeni tečaj za obavljanje očevida prometne nesreće te je vjerojatno isti očevid izvršio kolega koji je tada bio s njom. Ne sjeća se da bi tom prilikom bila izuzeta dlaka životinjskog podrijetla. Svjedokinji se reproducira sadržaj CD-a koji je od strane PP Sveti Ivan Zelina dostavljen sudu 2. rujna 2019. a vezano za događaj u prometu koji se dogodio 20.12.2016. u mjestu Dubovec Bisaški te se i dalje ne sjeća tog događaja. Konstatira se da na CD-u nalaze fotografije koje prileže spisu na stranici 89 do 94. Na upit da li je svj. bila na sličnim takvim uviđajima i da li je tom prilikom izuzimana dlaka navodi kako ona osobno nije prisustvovala, niti joj je poznato kako kolege postupaju u takvim situacijama.

19. Svjedok IV, policijski službenik, a nakon što su mu od strane suda predočene fotografije koje su sadržane na CD-u, a iste kao takve prileže spisu na stranicama 89 do 94 te potvrda PP Sveti Ivan Zelina od 26. siječnja 2017. navodi kako se ne sjeća tog konkretnog uviđaja. Ne može sa sigurnošću reći da bi tom prilikom bila izuzeta dlaka životinjskog podrijetla. Nakon što se svj. predočuje dopis PP Svet Ivan Zelina od 14.4.2020. na listu 118 spisa, svjedok navodi kako mu ni nakon toga nisu poznati detalji konkretnog štetnog događaja, a u sustav je ušlo da je događaj u prometu – nalet na divlju životinju "srnu" koji se dogodio 20.12.2016. oko 15,50 u mjestu Dubovec Bisaški jer su to tako konstatirali on i kolegica koji su bili na mjestu štetnog događaja. Na poseban upit pun. tuženika kako je svjedok to zaključio naveo je kako s obzirom na to da se ne sjeća konkretnog događaja, može opisati proceduru, a s obzirom da prema fotografijama u koje sam izvršio uvid istima ne prileže fotografije divljači, tada su ustvari unijeli u zapisnik da se radi o divljoj životinji srni, prema izjavi vozača. Na upit ako je pronađena dlaka na mjestu štetnog događaja da li se ta dlaka i izuzima naveo je kako bi se u pravilu trebalo izuzimati dlaku, a u konkretnom slučaju ne zna da li je ista izuzeta te ujedno ne zna kakva je bila procedura 2016. jer se ista mijenjala, odn. sada je praksa da izađe lovnik lovačkog društva, u jednom periodu je trebalo obavještavati veterinara i slično, no ujedno nemaju uvjete za držanje takvih uzoraka, poglavito u situacijama ako postoji mogućnost širenja zaraznih bolesti ili slično. Na upit gdje se konkretno čuva dlaka ukoliko je izuzeta, da li je ona dio policijskog spisa naveo je kako nakon što kompletira spis, sve se predaje nadređenima te se uzorak ukoliko postoji čuva u posebnoj prostoriji gdje se drže svi tragovi. To je njegova pretpostavka jer to nije njegov posao i ne znam daljnju proceduru. Na dodatni upit pun. tužitelja da li je 2016.g. izuzeo dlaku i kao takvu da li ju je držao u policiji odn. da li su je 2016. imali gdje držati, naveo je da ukoliko je izuzeta 2016., koliko je upoznat, imali su je gdje držati. Na upit da li zna kako izgleda dlaka od srne naveo je kako nije stručan za to te ne zna. Da li je nakon navoda tužitelja o tome što se dogodilo odn. da se radilo o naletu na srnu posumnjao u istinitost njegovih navoda naveo je kako bi postupili isto s time da bi inzistirao da lovnik izađe na mjesto događaja, a i evidentirala bi se daljnja postupanja, a ukoliko bi pak bilo evidentno da je nešto namješteno, tada bi već govorili o kaznenom djelu. Dubovec Bisaški je jedno od mjesta koje je specifično te imaju jako često nalete vozila na divljač.

20. 2. tužitelj ČV je iskazao kako je vozio auto iz salona odn. iz Zagreba, išao je doma te je nešto izvan Komina srna iskočila na cestu. Naveo je kako nikada nije imao susret sa srnom no zna kako izgleda, bila je srednje veličine, ona je iskočila iz jarka na cestu sa lijeve strane i bilo je to već izvan naselja, tako da tu nema domaćih životinja. Naveo je kako je zakočio no svejedno ju je udario te je ona nakon toga otišla u kukuruzište. Da li je preživjela ne zna, bila je noć, susnježica. Na braniku su se poznale dlake, misli da je bilo nešto i krvi. Stao je par metara dalje s desne strane i pozvao policiju. Oni su došli na mjesto događaja, sastavio se zapisnik, prvo su napravili alko-test te su čekali foto aparat za slikanje mjesta događaja jer je na fotoaparatu službenika koji su izašli otišla baterija. Policijski službenici su išli oko auta no ne zna da li su pritom izuzeli dlaku, nije mu poznato što se konkretno dešavalo. Na upit pun. 1. tužitelja, s obzirom da je imao sklopljenu kasko policu sa Triglav osiguranjem da li je primio isplatu štete naveo je kako mu je isplaćeno 20.000,00 kuna, a 12.000,00 kuna je ostalo neisplaćeno zbog franšize. Stoga potražuje razliku koju osiguranje nije pokrilo jer je postojala franšiza u tom iznosu. Na upit 2. tužitelja koliko je bio star auto naveo je kako je bio star dva sata, odn. po tome misli na to koliko je on dugo bio vlasnik tog auta, bio je potpuno nov. Na upit pun. tuženika kakva je bila vidljivost naveo je kako je bio sumrak, kiša sa susnježicom, na cesti nije bilo snijega, srna je iskočila iz mraka i tek ju je vidio nakon što je iskočila jer je iskočila iz jarka na cestu, a jarak se nalazi niže od ceste. Naveo je da je vozio brzinom od možda 50 km/h, možda i manje, jer vrijeme nije dozvoljavalo, a i bio je nov auto. S koje strane je iskočila srna i gdje je nakon toga otišla, naveo je kako je ona iskočila sa lijeve strane i otišla na desnu stranu. Malo se srušila i onda je nakon toga produžila u kukuruzište. Koliko je dugo bila u njegovom vidnom polju, naveo je da kada ju je vidio da je počeo kočiti i samo toliko je bila u njegovom vidnom polju, odn. u tom momentu kada je iskočila pred auto.

21. Analizirajući naprijed navedene iskaze tužitelja i svjedoka IV, svakog ponaosob, a i dovodeći ih u međusobnu vezu, kao i u vezu s ostalim izvedenim dokazima, primarno nalazom i mišljenjem vještaka ovaj sud je iskaze i tužitelja i svjedoka ocijenio vjerodostojnim jer su prema ocjeni suda iskazivali jasno, logično i uvjerljivo, a njihovi iskazi su u bitnim dijelovima sukladni i spisu priloženoj dokumentaciji, kao i rezultatu provedenog očevida te prometnog vještačenja. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedokinje TV s obzirom na to da je ista iskazala kako se ne sjeća konkretnog događaja.

22. 2. tužitelj je u svom iskazu prometnu nesreću i nalet upravo na srnu životno opisao, odnosno da je isti uvažavajući činjenicu da vozi automobil koji je netom kupio, prilagodio brzinu uvjetima na cesti, mračno, susnježica , da je vozio 50 km/h možda i manje, a da je srna, srednje veličine iskočila s lijeve strane iz mraka i tek ju je vidio nakon što je iskočila jer je iskočila iz jarka na cestu, a vještak u nalazu potvrđuje konfiguraciju terena izvan lijevog ruba kolnika i postojanje odvodnog kanala dubine oko 1,5 m, odnosno da se jarak nalazi niže od ceste te sud uzima kako je i životno logično da s obzirom na mjesto gdje se dogodila nezgoda, s obzirom na dubinu kanala iz kojeg je iskočila životinja da je moglo doći do naleta samo na divljač, a ne na neku domaću životinju. 2. tužitelj je naveo kako je zakočio no da je srnu svejedno udario te da je ista nakon udarca otišla na desnu stranu , na braniku su se poznale dlake, misli da je bilo nešto i krvi. Saslušani svj. policije je izjavio da je postojala bilo kakva sumnja da se ne radi o srnećoj divljači da bi u tom slučaju način njihova postupanja bio bitno drugačiji, a da je Dubovec Bisaški je jedno od mjesta koje je specifično te imaju jako često nalete vozila na divljač.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je vozilo osiguranika 1. tužitelja svojim prednjim, više desnim dijelom naletjelo na divljač koja je prelazila kolnik dolazeći vozilu osiguranika tužitelja s lijeve strane, a što je sukladno iskazu 2. tužitelja. Mjesto naleta, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja, nalazilo se na desnoj polovini kolnika udaljeno od lijevog ruba kolnika oko 5,5 m. Brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja neposredno prije naleta tehnički je mogla iznositi do iskazanih 50 km/h. Provedena analiza pokazuje da se u trenutku ulaska divljači u vidno polje osiguranika tužitelja njegovo vozilo nalazilo se udaljeno od mjesta naleta oko 16,8 m pa da je tužitelj tada i pravovremeno reagirao kočenjem, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta bi ipak došlo jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio čak 23,5 m dok je na raspolaganju imao put od samo 16,8 m. Na raspoloživom putu od oko 16,8 m osiguranik tužitelja bi pravovremenim kočenjem uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do štetnog događaja ne bi došlo, da se kretao brzinom manjom od 38,7 km/h. Prema potvrdi policije na listu 52 spisa slijedi da na mjestu štetnog događaja važi prometni znak opasnosti „divljač na cesti“. iz Potvrde o prometnoj nezgodi MUP-a, PU Zagrebačka. PP Sv. Ivan Zelina od 26.01.2017., broj: 511-19-41/6-10-34/16 proizlazi kako na strani 2. tužitelja nije utvrđeno počinjenje prekršaja iz Zakona o sigurnosti na cestama.

24. Uzimajući u obzir sadržaj potvrde o događaju, iskaze policijskog službenika iz kojeg jasno proizlazi da su na autu ostali tragovi životinjske srneće dlake, iskaza 2. tužitelja da je siguran da je u štetnom događaju autom naletio upravo na srnu, sud je utvrdio da je do prometne nezgode došlo naletom automobila registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao 2. tužitelj na srneću divljač.

25. Dakle sud je povjerovao iskazu tužitelja u dijelu opisa predmetnog štetnog događaja i nastalih oštećenja na njegovom vozilu, i to stoga što su, uzimajući u obzir vidljiva oštećenja na fotografijama u spisu logične i uvjerljive tvrdnje tužitelja o tome da je srna naišla upravo s 2. tužiteljeve lijeve strane, dakle upravo iz lovišta tuženika, i da je 2. tužitelj na srnu naletio, oštećen upravo prednji kraj tužiteljeva automobila. U prilog ovom zaključku da je riječ upravo o oštećenjima koja su nastala u predmetnom štetnom događaju potvrđuje i činjenica da su ta oštećenja vidljiva na fotografijama vozila, jasno su konstatirana i u potvrdi MUP-a čiji djelatnici su po tužiteljevom pozivu također došli na mjesto štetnog događaja.

26. Prema odredbi čl. 1063. ZOO-a, šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, izuzev, ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete. Prema tome, tuženik koji gospodari lovištem kroz koje prolazi javna prometnica, za konkretni štetni događaj odgovara na temelju odredbe čl. 1064. u svezi sa čl. 1063. ZOO-a, i to po principu uzročnosti, budući da je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, a svoje odgovornosti za nastalu štetu može se osloboditi isključivo pod pretpostavkama iz čl. 1067. ZOO-a, koje pak tuženik nije dokazao, stoga sud i utvrđuje njegovu isključivu odgovornost za predmetni štetni događaj.

27. Naime, nailazak srne koja je izašla iz nezaštićenog lovišta ne predstavlja niti nepredvidiv, niti izvanredan događaj koji se ne bi mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, a niti je šteta nastala isključivom radnjom 2. tužitelja ili neke treće osobe, dok je tuženik kao lovačko društvo lovoovlaštenik lovišta koje se nalazi uz javnu cestu gdje se desio predmetni štetni događaj te njime gospodari, stoga je tuženik odgovoran za utuženu štetu 1. i 2. tužitelju. Upravo divljač na cesti u konkretnom slučaju predstavlja opasnu stvar, zbog čega tuženik i odgovara oštećeniku po principu objektivne odgovornosti, a ne krivnje, i to stoga što u srazu motornog vozila i divljači na javnoj cesti, motorno vozilo se ne smatra opasnom stvari jer se radi o šteti koju je počinila divljač, kao opasna stvar, stoga suprotni navodi tuženika prema ocjeni ovog suda nisu osnovani. Za napomenuti je i to kako tuženik tijekom ovog postupka ničim ne dokazuje da se štetni događaj dogodio izvan područja lovišta u njegovoj ingerenciji no i da je tome tako, predmetna divljač evidentno je naišla upravo iz područja lovišta kojim gospodari tuženik, odnosno iz nizine preko odvodnog kanala i usponom na bankinu te dolaskom na lijevu stranu desne vozne trake, kako je to utvrdio prometni vještak u svom nalazu i mišljenju. Pritom iz iskaza, u okolnostima konkretnog slučaja, sud je zaključio kako na strani tužitelja kao vozača vozila nema doprinosa nastanku štetnog događaja jer nije utvrđeno da on nije prilagodio vožnju uvjetima na cesti, niti da bi na bilo koji način njegovo postupanje odstupalo od ponašanja svakog prosječnog vozača u takvim okolnostima dok je ujedno svjedok IV, policijski službenik izjavio da upravo na mjestu događaja ima veoma često izlijetanja divljači na cestu pa tako i u ovom slučaju nije ništa neobično da je došlo do naleta na divljač.

28. S obzirom na navedeno, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka jasno proizlazi da vozač, s obzirom na kratkoću potrebnog vremena od trenutka mogućeg uočavanja divljači, nije mogao izbjeći nalet na divljač niti pri brzini kojom vozač tvrdi da je vozio, odnosno oko 50 km/h. Vještak je naveo kako je brzina kretanja vozila osiguranika 1. tužitelja, tj. 2. tužitelja neposredno prije naleta tehnički je mogla iznositi do iskazanih 50 km/h. Provedena analiza pokazuje da se u trenutku ulaska divljači u vidno polje osiguranika tužitelja njegovo vozilo nalazilo se udaljeno od mjesta naleta oko 16,8 m pa da je tužitelj tada i pravovremeno reagirao kočenjem, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta bi ipak došlo jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio čak 23,5 m dok je na raspolaganju imao put od samo 16,8 m.

29. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka ne proizlazi da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika (vozača oštećenog vozila) ili treće osobe, niti da je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, već proizlazi da je jedini uzrok štete iznenadni izlazak, odnosno istrčavanje divljači (srne) na cestu. S druge strane, tuženik, na kojem leži teret dokaza, u tijeku postupka nije predložio nikakve druge dokaze na temelju kojih bi sud mogao utvrditi postojanje ekskulpacijskog razloga iz članka 1067. stavaka 2. i 3. ZOO-a, odnosno da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, ili da je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.Osim toga, tuženik u tijeku postupka nije dokazao (niti je tvrdio) da je šteta nastala zbog djelovanja više sile u kojem slučaju bi se u smislu odredaba članka 1067. stavka 1.

ZOO-a tuženik oslobodio odgovornosti za štetu.

30. Unatoč činjenici da je bila smanjena vidljivost i da je na dionici kojom je vozio postoji opasnost od divljači na cesti, što je osim toga bilo uredno signalizirano postojećim znakom za opasnost od divljači na cesti, ali s obzirom na pretpostavljenu brzinu kretanja od oko 50 km/h, sud zaključuje da vozač nije svojom vožnjom doprinio nastanku štete budući da nedvojbeno proizlazi da u danim okolnostima ne bi mogao izbjeći nalet na srnu, nije životno logično očekivati da bi se isti vozio brzinom manjom od 38,7 km/h jer niti ne postoji takvo ograničenje brzine na mjestu štetnog događaja.

31. S obzirom na to da tuženik u tijeku prvostupanjskog postupka nije dokazao postojanje ekskulpacijskih razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu propisanih odredbama članka 1067. stavaka 1. -3. ZOO-a, to je, uzevši u obzir navedeno, valjalo pravilnom primjenom odredaba članka 963. stavka 1. u vezi s odredbama članaka 1064. i 1067. ZOO-a, te članka 83. stavka 1. ZL-a, obvezati tuženika na isplatu iznosa po osnovi naknade štete jer je tuženik kao lovoovlaštenik područja iz kojeg je srna istrčala pred vozilo, odgovoran za štetu koja je nastala na vozilu kojim je upravljao 2. tužitelj. Kako je 2. tužitelj platio po ispostavljenom računu za izvršene popravke na vozilu iznos od 31.290,26 kn, a da je 1. tužitelj na temelju ugovora o kasko osiguranju umanjeno za ugovornu franšizu od 12.400,00 kn, namirio tu štetu 2. tužitelju i isplatio 2. tužitelju putem izjave o prijeboju od 22.2.2017. i potvrde o uplati ukupan iznos od 15.314,90 kn to je tuženik dužan isplatiti svakom tužitelju iznos štete sa zakonskim zateznim kamatama od dana namirenja štete (potvrde o plaćanjima koje tuženik nije osporio) do isplate, po stopi koja je propisana odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

32. Visinu reparirane štete na vozilu 1. i 2. tužitelj dokazuju računom o izvršenom popravku vozila, s time da je sudski vještak u svom nalazu i mišljenju zaključio da je usporedbom računa popravka s izvidom štete te utvrđenom dinamikom nastanka štetnog događaja zaključio da je visina štete na vozilu iznosila upravo 4.152,93 Eur, odnosno kako je iskazana u predmetnom računu. Da su plaćanja izvršena od strane 1. tužitelja 2. tužitelju te od strane 2. tužitelja servisu proizlazi iz potvrda o plaćanjima.

33. Slijedom navedenog, sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio dovoljno elemenata za prihvaćanje tužbenog zahtjeva 1. i 2. tužitelja te je odlučeno kao u izreci presude.

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155 ZPP-a te s obzirom na to da su 1. i 2. tužitelji ostvarili uspjeh u sporu tuženik je dužan naknaditi 1. i 2. tužiteljima troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice. Tako je 1. tužitelju zastupanm po punomoćniku odvjetniku dosuđena naknada troškova sastava tužbe te podnesaka od 22.03.2021., 23.10.2024 u visini od po 250,00 Eur sukladno Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br.138/23; dalje: Tarifa), troška zastupanja na ročištima 11.06.2019., 15.11.2023., 24.05.2024., 09.04.2025., i 09.09.2025. u iznosu od po 250,00 Eur sukladno Tbr. 8/5 i Tbr 8/1 Tarife, za zastupanje na ročištu koje je odgođeno prije raspravljanja o glavnoj stvari 04.06.2025. trošak u iznosu od 62,50 Eur, što uz uračunat iznos PDV 25%, ukupno iznosi 2.062,50 Eur. Navedenom iznosu je valjalo pribrojati trošak predujma za očevid i vještačenje u iznosu od 381,29 Eur sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 72,07 Eur čime ukupan iznos troška priznat 1. tužitelju iznosi 2.587,93 Eur. Na dosuđen iznos teku kamate od dana donošenja prvostupanjske presude, u skladu s odredbom čl. 30. st. 2. OZ. 35. Tako je 2. tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku dosuđena naknada troškova sastava tužbe te četiri obrazložena podneska od 20.03.2020., 20.04.2020., 05.11.2024.i 30.10.2024., u visini od po 250,00 Eur sukladno Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br.138/23; dalje: Tarifa), za sastav ostalih podneska 17.05.2024, 23.05.2024., priznat je trošak u visini od 62,50 Eur sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife, troška zastupanja na ročištima, 24.05.2021., 15.11.2023., 24.05.2024., 09.04.2025. i 09.09.2025. u iznosu od po 250,00 Eur sukladno Tbr. 9 t. 1. Tarife, za zastupanje a ročištu na kojem se sud oglasio mjesno nenadležnim 21.11.2019. iznos od 125,00 Eur te ročištu koje je odgođeno prije raspravljanja o glavnoj stvari 04.06.2025. trošak u iznosu od 62,50 Eur sukladno Tbr. 9. t. 2. i 5. Tarife, sve uračunat iznos PDV 25%, ukupno iznosi 2.812,50 Eur. Navedenom iznosu je valjalo pribrojati trošak predujma za očevid i vještačenje u iznosu od 199,74 Eur sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 66,36 Eur tako da ukupan trošak priznat 2. tužitelju iznosi 3.144,96 Eur. Na dosuđen iznos teku kamate od dana donošenja prvostupanjske presude, u skladu s odredbom čl. 30. st. 2. OZ.

36. 2. tužitelju u konkretnom slučaju ne pripadaju troškovi u smislu Tbr. 35. Tarife, odnosno zatraženi izdaci putnog troška i izbivanja iz pisarnice za punomoćnika (kilometrina Varaždin-Sesvete-Varaždin 72 kmx2-144 km x 0,57 Eur = 82,08 Eur te izbivanje iz ureda 2h x 50,00 Eur odnosno 125,00 Eur, sve uvećano za PDV i to za datume 15.11.2023., 09.04.2025., 04.06.2025., 09.09.2025.) obzirom na to da stranci pripada pravo na naknadu troškova vezanih za zastupanje po odvjetniku koje bi imao odvjetnik u mjestu sjedišta suda, u što stoga ne ulaze troškovi izbivanja iz pisarnice radi odlaska na raspravu iz Varaždina u Sesvete. Budući da je općepoznato da u Sesvetama, mjestu sjedišta suda, ima mnoštvo odvjetnika, tužitelj je mogao spriječiti nastanak spornih troškova angažirajući punomoćnika sa sjedištem pisarnice u Sesvetama dok u ovom slučaju takvi troškovi padaju na njegov teret jer se s aspekta odredbe čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - nastavno: ZPP) isti ne mogu smatrati potrebnima za vođenje parnice. Stoga je iz navedenih razloga sporni zahtjev tužitelja neosnovan.

U Sesvetama 21. listopada 2025.

Sudac:

Iva Raos

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. 1. tužitelju po pun

2. 2. tužitelju po pun

2. tuženiku po pun