Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj:Pn-89/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužitelja JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije Vučjak 20, i Vojnić, Vojišnica 40A), zastupan po ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić iz Karlovca, protiv tužene REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po ODO u Karlovcu, Građansko – upravni odjel, radi naknade štete, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 16. rujna 2025., u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, po objavi 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 da tužitelju JB, iz [adresa], ranije Vučjak 20, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 267.388,74 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana 15. ožujka 1992. godine, obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 da tužitelju JB, iz [adresa], ranije Vučjak 20, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućoj od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 14. ožujka 1992. u 00:25 sati tužitelju eksplozivnom napravom uništen kamion u njegovom vlasništvu i to kamion marke Mercedes, reg. oznake: [registarska oznaka], radi čega je PU karlovačka podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja, radi počinjenja kaznenog djela iz članka 155. st. 1. u svezi članka 146. st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske.

Navodi da je predmetni kamion bio je imovina Autoprijevozničkog obrta i građevinske mehanizacije tužitelja. Navodi da je vrijednost predmetnog kamiona u trenutku nastanka štete bila 107.000,00 EUR-a, kako to proizlazi iz ponude MM/10109/14 od dana 5. svibnja 2014.

Navodi da je Općinsko državno odvjetništvo je tek 6. svibnja 2013. rješenjem posl.br. DOKN-157/00 odbacilo kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja radi kaznenog djela iz članka 155. st. 1. u svezi članka 146. st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske i to zbog nastupa zastare kaznenog progona, odnosno radi nastupanja procesnih smetnji za vođenje kaznenog postupka, u kojem slučaju će parnični sud utvrđivati, odnosno može utvrđivati je li šteta uzrokovana kaznenim djelom ili ne, u smislu odredbe članka 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/24; u daljnjem tekstu: ZPP). Radi ovakvog (ne)postupanja nadležnog državnog odvjetništva u [adresa] tužitelj je podnio ''kaznenu prijavu'' Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je dopis, odnosno pritužbu na postupanje Općinskog državnog odvjetništva uputilo Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, koje je obavijestilo dopisom tužitelja posl.br. KR-DO 115/13 da je zatraženo od policije da traga za počiniteljem kaznenog djela, a kako počinitelj u međuvremenu nije otkriven, spis se nalazio u evidenciji KN- DO predmeta. Na predmetni dopis Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu tužitelj se očitovao dopisom od 21. siječnja 2014. gdje je ponovno zatražio objašnjenje zašto nije niti jedna radnja poduzeta u predmetu od podnošenja kaznene prijave do nastupa zastare.

Navodi da je tužitelj je pribavio nalaz i mišljenje ovlaštenog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Rade Cvjetičanina od 20. lipnja 2014. godine, iz kojeg proizlazi visina potraživanja podnositelja zahtjeva na ime izmakle koristi i to u iznosu od 160.388,74 EUR-a/1.208.449,00 kuna, odnosno ukupan iznos naknade štete u visini od 267.388,74 EUR-a/2.014.640,50 kuna.

Navodi da je Zakonom o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija od 16. srpnja 2003. godine (,,Narodne novine'' broj: 117/03), određeno je kako za štetu počinjenu aktima terora i drugim aktima nasilja poduzetim s ciljem teškog narušavanja javnog reda zastrašivanjem i izazivanjem osjećaja nesigurnosti građana odgovara Republika Hrvatska. U smislu tog zakona terorističkim aktom smatra se osobito akt nasilja izvršen u pravilu iz političkih pobuda s ciljem izazivanja straha, užasa i osjećaja osobne nesigurnosti građana, a što je ovdje slučaj, gdje je tijekom ratnih zbivanja tužitelju, eksplozivnom napravom uništen kamion iz razloga što je tužitelj srpske nacionalnosti, s isključivim ciljem izazivanja straha, užasa i osjećaja osobne nesigurnosti tužitelja, iako je isti bio sudionik Domovinskog rata u kojem je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata 1990. - 1992. i medaljom ,,Oluja'' od 26. rujna 1995. godine, radi zasluga tijekom Vojno – redarstvene operacije ,,Oluja''.

Navodi da obzirom je krivična prijava podnesena radi kaznenog djela iz članka 236. Krivičnog zakona Republike Hrvatske (,,Narodne novine'' broj: 32/1993), a koje kazneno djelo odgovara kaznenom djelu terorizma iz članka 97. Kaznenog zakona Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), za koje je propisana kazna do 15 godina, a odredbom članka 81. st. 1. KZ/11 određeno je da kazneni progon za predmetna kaznena djela nastupa protekom 25 godina, a sve u smislu odredbe članka 231. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Kada se uzme u obzir da je člankom 11. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija propisano da ako je zastarijevanje naknade štete počelo teći prije 3. veljače 1996. godine, ono nastavlja teći nakon stupanja na snagu ovog zakona, a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok za zastaru, tako da nije nastupila zastara u ovome predmetu za naknadu štete. Navodi da sud u pojedinom predmetu mora utvrditi je li s Konvencijom kompatibilna priroda roka i/ili način na koji je on primijenjen (predmet Vrbica protiv Hrvatske, br. 32540/05, § 66., 1. travnja 2010.). To točnije znači da Sud mora utvrditi da se primjena zastarnih rokova može smatrati predvidivom za podnositelje s obzirom na mjerodavno zakonodavstvo i sudsku praksu te konkretne okolnosti slučaja (predmet Osu protiv Italije, br. 36534/97, § 35., 11. srpnja 2002.; naprijed citirani predmet Vrbica, § 72.; i Majski protiv Hrvatske (br. 2), br. 16924/08, § 69., 19. srpnja 2011. Predlaže da sud udovolji tužbi i tužbenom zahtjevu.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i ističe prigovor zastare, te predlaže odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu.

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na kamionu marke Mercedes, reg. oznake: [registarska oznaka], u njegovom vlasništvu, te svoj zahtjev temelji na tvrdnji da mu je šteta počinjena terorističkim aktom dana 14. ožujka 1992. kada mu je eksplozivnom napravom kamion uništen.

6. U postupku nije sporno da je tužitelj bio vlasnik predmetnog kamiona, da je kamion uništen eksplozivnom napravom dana 14. ožujka 1992., te da nije utvrđen počinitelj ovog djela i nije vođen kazneni postupak.

6.1. Nesporno je da je kaznena prijava koju je PU Karlovačka podnijela protiv nepoznatog počinitelja zbog osnovane sumnje da je 14. ožujka 1992., oko 00,25 sati u [adresa] počinio kazneno djelo iz čl. 155. st.1. u svezi čl. 146. st.1. KZRH, odbačena rješenjem ODO Karlovac od 6. svibnja 2013. uz obrazloženje da je PU karlovačka podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja zbog osnovne sumnje da je 14. ožujka 1992. oko 0,25 sati u [adresa] počinio kazneno djelo iz čl. 155 st. 1. u svezi s čl. 146. st. 1. KZRH, da budući je za ovo kazneno djelo predviđena kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina, te obzirom da se sukladno čl. 90. st. 1. točka 3. osnovnog KZ RH (NN 53/91, 39/92, 91/92) kazneni progon ne može poduzeti kad protekne deset godina od izvršenja krivičnog djela za koje se prema zakonu može izreći zatvor u trajanju više od pet godina, te kako je od počinjenja kaznenog djela protekla 21 godina , dakle dva puta više od vremena koliko je zakonom propisano za zastaru kaznenog progona to je sukladno čl. 91 st. 6. Osnovnog KZ RH nastupila apsolutna zastara kaznenog progona (rješenje na str. 40 spisa).

7. Stajalište ovoga suda je da je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja.

8. U vrijeme predmetnog štetnog događaja bio je na snazi Zakon o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91), dalje: ZOO/91, i odredba čl. 180. st. 1. ZOO-a/91 kojom je bilo propisano da za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem, uništenjem imovine fizičkih osoba uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija ili manifestacija, odgovara društveno politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu.

8.1. Ova odredba čl. 180. ZOO-a/91 brisana je Zakonom o izmjenama ZOO-a (NN 7/96), koji je stupio na snagu 3. 2. 1996., a kojim je bilo propisano da se svi postupci za naknadu štete pokrenuti po odredbi čl. 180. ZOO-a prekidaju i imaju se nastaviti nakon što se donese poseban propis kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkih akata.

8.2. Taj propis je donijet 2003. i to je Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (NN 117/2003), dalje: ZOŠT, koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003. koji je odredio odgovornost Republike Hrvatske za štetu počinjenu aktima terora i drugim aktima nasilja po načelima društvene solidarnosti, te je tim zakonom propisano:

- da se njime uređuje odgovornost za štetu počinjenu aktima terora i drugim aktima nasilja poduzetim s ciljem teškog narušavanja javnog reda zastrašivanjem i izazivanjem osjećaja nesigurnosti građana kod čega se u smislu tog zakona terorističkim aktom smatra osobito akt nasilja izvršen u pravilu iz političkih pobuda s ciljem izazivanja straha, užasa i osjećaja osobne nesigurnosti građana (čl. 1),

-da za štetu odgovara Republika Hrvatska na načelima društvene solidarnosti, a ravnomjerno snošenja javnog tereta te pravičnog i brzog obeštećenja,

-da obveza naknade štete po ovom zakonu postoji neovisno o tome je li štetnik utvrđen, kazneno progonjen ili proglašen krivim (čl. 3. ),

-da oštećenik ima pravo samo na naknadu štete koja je posljedica smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja (čl. 7. st. 1.),

-materijalne štete nastale uslijed uzroka navedenih u ovom zakonu nadoknađuju se na teritoriju cijele Republike Hrvatske u obliku obnove oštećenih ili u ništetnih materijalnih dobara sukladno odredbama Zakona o obnovi (čl. 8.),

-da sudski postupci radi naknade štete prekinuti stupanjem na snagu Zakona o izmjeni ZOO-a (NN 7/96) će se nastaviti po odredbama ovog Zakona (čl. 10.),

-ako je zastarijevanje naknade štete počelo teći prije 3. veljače 1996. ono nastavlja teći nakon stupanja na snagu ovog zakona, a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a ako je šteta nastala nakon 3. veljače 1996. zastarijevanje počinje teći od dana stupanja na snagu ovog Zakona (čl. 11. st.1. i 2.).

9. Prema odredbi čl. 376. st. 1. ZOO-a/91 potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osoba koja je štetu učinila, a prema st. 2. u svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

10. Dakle, za zastaru potraživanja naknade štete postoje dva zastarna roka i to subjektivni rok od tri godine koji počinje teći od trenutka saznanja oštećenika za određene pravno relevantne činjenice (štetu i osobu koja je štetu učinila) te opći objektivni rok od 5 godina koji počinje teći od trenutka kada je šteta nastala i protekom kojeg potraživanja naknade štete zastarijeva u svakom slučaju pa i onda kada bi oštećenik tek nakon njezina proteka doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila.

11. Vrhovni sud je u nizu odluka vezanih za odgovornost države za štetu uzrokovanu terorističkim aktima zauzeo stav da je riječ o posebnom slučaju odgovornosti za štetu- odgovornosti po kriteriju pretpostavljene odgovornosti za drugog te da se kao početak zastarnog roka u smislu članka 376. stavka 1. ZOO-a, ima smatrati dan kada je oštećenik saznao za onu osobu koja odgovara za drugog ili zajedno s njim, odnosno da u takvim slučajevima "doznati za štetu" znači doznati za opseg i visinu štete, a "saznanje za osobu koja je štetu učinila" podrazumijeva saznanje za osobu koja je za štetu odgovorna - a to je, i sukladno članku 180. ZOO-a i sukladno ZOŠT-u, Republika Hrvatska.

11.1. Upućuje se na odluke VSRH broj: Rev-1108/2008-2 od 31. ožujka 2010., Rev- 845/2007-2 od 23. prosinca 2008., Rev-83/2008-2 od 7. listopada 2008., Rev- 1305/2007-2 od 28. veljače 2008., Rev-897/2006-2 od 25. rujna 2007., Rev- 442/2006-2 od 30. svibnja 2006.

12. Kao što je rečeno odredbom čl. 11. st. 1. ZOŠT-a propisano je “ako je zastarijevanje naknade štete počelo teći prije 3. veljače 1996., ono nastavlja teći nakon stupanja na snagu tog Zakona (a to je 31. srpnja 2003.), a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok za zastaru“.

12.1. U konkretnom slučaju već 14. 3. 1992. su bile ispunjene pretpostavke iz čl. 376. st.1. ZOO-a za početak tijeka (subjektivnog) zastarnog roka , a kako je u ovom predmetu tužitelj Zahtjev za mirno rješenje spora podnio ODO u Karlovcu 25. 7. 2024., a tužbu je podnio 11. 11. 2024., to je u smislu odredbe čl. 11. st.1. ZOŠT-a, zastarni rok tužitelju za predmetno potraživanje istekao prije pokretanja sudskog postupka, odnosno nastupila zastara po čl. 376. st. 1. ZOO-a (subjektivni trogodišnji rok), a isto tako i po čl. 376. st. 2. ZOO-a (objektivni petogodišnji rok koji se računa od dana kada je šteta nastala, a to je u konkretnom slučaju 14. ožujak 1992.).

12.2. Dakle, tužitelju je zastarni rok i subjektivni i objektivni za predmetno potraživanje istekao prije pokretanja sudskog postupka.

13. U odnosu na navode tužitelja kojim se poziva na sadašnju odredbu čl. 231. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr.) – kojom je propisano da kada je šteta prouzročena kaznenim dijelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog gonjenja, a identično je bilo propisano i ranijim ZOO/91 i to čl. 377. st.1., valja reći da je točno da navedena odredba predviđa mogućnost izvanredno duljeg vremena zastare, u slučaju da je šteta uzrokovana kaznenim djelom i da je za kazneno gonjenje predviđen dulji rok zastare od onog iz članka 376. ZOO/91.

13.1. U smislu članka 377. st.1. ZOO/91, sada čl. čl. 231. st.1. ZOO/05, zastarom kaznenog gonjenja zastarijeva i potraživanje naknade štete uzrokovane kaznenim djelom. Pritom zastarijevanje potraživanja naknade štete uzrokovane kaznenim djelom počinje teći od dana kad je kazneno djelo počinjeno.

13.2. Međutim, zastarni rok iz članka 377. ZOO/91 (sada čl. čl. 231. st.1. ZOO/05) primjenjuje se samo onda ako je pravomoćnom osuđujućom presudom kaznenog suda utvrđeno postojanje kaznenog djela i odgovornost počinitelja (štetnika). Parnični sud nije ovlašten sam utvrđivati je li šteta počinjena kaznenim djelom i je li počinitelj odgovoran za izvršenje tog kaznenog djela. Iznimno, parnični sud je ovlašten radi ocjene zastare potraživanja, sam ispitivati i utvrđivati, kao o prethodnom pitanju, je li šteta uzrokovana kaznenim djelom, ali samo u slučaju kad su postojale određene postupovne smetnje zbog kojih se protiv počinitelja nije mogao provesti i dovršiti kazneni postupak (npr. smrt počinitelja).

13.3. Ovakav stav u primjeni odredbe čl. 377. ZOO-a zauzeo je VSRH u svojim odlukama Rev-897/06, Rev-915/06, 1187/08, Rev-460/08, 1448(08).

O troškovima postupka.

14. U odnosu na troškove postupka odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

14.1. Naime, obveza plaćanja troškova državi može dovesti do povrede prava na pristup sudu i/ili prava na mirno uživanje vlasništva čak i u situacijama kada tužitelj u cijelosti izgubi spor. ESLJP u svojoj sudskoj praksi ističe da se pravilo „gubitnik plaća” samo po sebi ne može smatrati protivnim članku 6. Konvencije i/ili članku 1. Protokola br. 1 čak i kad se primjenjuje na parnični postupak u kojem je stranka država.

Kako bi odgovorio na pitanje je li miješanje u pravo podnositelja bilo razmjerno, ESLJP razmatra sljedeće kriterije: (i) je li tužba podnositelja pred domaćim sudovima bila lišena ikakvog sadržaja te je li bila očigledno nerazumna; (ii) je li država bila zastupana po državnom odvjetništvu i je li trošak zastupanja države izračunat u iznosu jednakom nagradi odvjetnika; (iii) je li plaćanje troškova, u svjetlu individualnog financijskog stanja podnositelja zahtjeva, predstavljalo teret za tog podnositelja.

14.2. U konkretnom slučaju stajalište je ovoga suda da tužba tužitelja radi naknade štete nije bila lišena ikakvog sadržaja niti očigledno nerazumna. Također, cijeneći da bi, obzirom na vrijednost predmeta spora i s tim u svezi nagrade za zastupanje prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), trošak, koji bi tužitelj bio dužan naknaditi bio 7.555,20 EUR (-trošak sastava odgovora na tužbu 3.777,60 EUR (Tbr 8. t.1.), -te zastupanja na ročištu 3.777,60 EUR), dakle nedvojbeno se radi o znatnom financijskom trošku te bi odmjeravanjem ovog troška tužitelju bio nametnut prekomjeran individualni teret, zatim cijeneći da se ovdje ne radi o između privatnih stranaka, već je na drugoj strani država koju zastupa, a troškovi državnog odvjetništva se procjenjuju na temelju odvjetničkih nagrada iako se isto zapravo financira iz državnog proračuna i, samim time, nije u istom položaju kao odvjetnik, dakle cijeneći sve navedeno to ovaj sud nalazi da bi procijenjeni trošak državnog odvjetništva prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u konkretnom slučaju bio neprikladan i težak teret tužitelju.

14.3. Upućuje se na predmete ESLJP i to predmet J i Bešlić protiv Hrvatske (zahtjev br.: 72152/13, presuda od 6. rujna 2016.), zatim na predmet Bursać i drugi protiv Hrvatske (zahtjev br.: 78836/16, presuda od 28. travnja 2022.), zatim na odluku VSRH Rev-89/2021.

U Karlovcu 21. listopada 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić iz Karlov

2. ODO Karlovac na broj: P-DO-170/2024