REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
STALNA SLUŽBA U PREGRADI
Pregrada, Ul. Stjepana Radića 6
Poslovni broj: P-298/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Pregradi, po sutkinji tog suda Sanji Leskovar-Hostić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆGŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Andreju Gariću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, Ulica domovinskog rata 61, Split, zastupanog po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukina i partneri d.o.o., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 21. listopada 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, te presude javno objavljene dana 22. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika u odnosu na vrijednost predmeta spora, te se ista utvrđuje u iznosu od 1.580,34 EUR.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:
- iz čl.7. st. 1. i 2. Ugovor o kreditu br. 42826/09 sklopljenog dana 27.02.2009. godine između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi:
„Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 3,00 % (slovima: tri posto) od ukupnog iznosa odobrenog kredita – a najmanje 200,00 kn. Naplaćuje se jednokratno, odmah, prije korištenja kredita. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita“
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naplaćene naknade za obradu kredita isplati iznos od 131,51 EUR (stotridesetjedaneuropedesetjedancent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 04.03.2009. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01. 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se da je ništetna odredba:
- iz čl.10.st.6.toč.1.Ugovora o kreditu br. 42826/09, sklopljenog dana 27.02.2009. godine između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi:
„„… b) platiti naknadu određenu ovim Ugovorom, kako slijedi:… b) kod potpune otplate kredita – naknada od 4 % od ukupnog iznosa nedospjelog (preostalog) glavnog duga (glavnice).
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 121,61 EUR (stodvadesetjedan- eurošezdesetjedancent) na ime plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 18.02.2011. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01. 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR (tisućueura), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
U odnosu na rješenje:
1. Tužiteljica je u ovome predmetu vrijednost predmeta spora označila u iznosu od 1.580,34 EUR, a kojoj vrijednosti predmeta spora je tuženik u odgovoru na tužbu prigovorio, navodeći da kako se svaki deklaratorni nenovčani zahtjev na utvrđenje ništetnosti u ovom postupku treba smatrati kao deklaratorni preambul zahtjevu na isplatu, te da se stoga VPS deklaratornog preambula ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti zahtjeva na isplatu. Posljedično da se i svi troškovi trebaju odrediti prema VPS-u određenom bez uzimanja u obzir deklaratornih nenovčanih zahtjev na utvrđenje ništetnosti (tzv. deklaratornog preambula).
2. Prigovor tuženika nije je osnovan. Naime, tužitelj je pravilno postavio vrijednost predmeta spora na način da je prilikom utvrđivanja VPS uzeo u obzir i vrijednost za deklaratorni dio tuženog zahtjeva, i to, sukladno čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama u iznosu od 1.327,22 EUR , a za kondemnatorne tužbene zahtjeve prema zbroju iznosa čiju isplatu zahtijeva, tj. u iznosu od 253,12 EUR, te tako utvrdio ukupnu vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.580,34 EUR. Slijedom navedenog, a primjenom odredbe čl. 40. st. 3 Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 55/2023, dalje - ZPP), valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.
U odnosu na presudu:
1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da su 27.02.2009. godine tužiteljica i tuženik sklopili su Ugovor o kreditu br. 42826/09, prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 4.500,00 EUR prema prodajnom tečaju tuženika za EUR na dan korištenja kredita. Citiranim Ugovorom da je ugovoren rok otplate kredita u trajanju od 60 mjeseci kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti Predmetnim tipskim Ugovorom u članku 7. da je ugovorena naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu jednokratno 3,00 % od ukupnog iznosa kredita, a koja se naplaćuje prije korištenja. Tuženik da je dana 03.03.2009.g. naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva u iznosu od 990,90 kn, a koja protuvrijednost, sukladno fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR utvrđenog Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u
Republici Hrvatskoj (Fiksni tečaj konverzije: 7,53450), iznosi 131,51 EUR. Odredbom čl.10.st.6.toč.1. predmetnog Ugovora da je ugovoreno je kako tužitelj može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi tuženik. Tužitelj da je dana 17.02.2011.g., izvršio prijevremenu otplatu preostalog dijela kredita prilikom čega je tuženik tužitelju dana istog dana naplatio naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita u iznosu od 916,29 kn, a koja protuvrijednost, sukladno fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR utvrđenog Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u
Republici Hrvatskoj (Fiksni tečaj konverzije: 7,53450), iznosi 121,61 EUR. O ugovornim odredbama za tzv „ulaznu i izlaznu naknadu“ da se nije pojedinačno pregovaralo, već su iste kao takve unaprijed formulirane i od strane tuženika (banke) implementirana u tipskom ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Naime, tužitelju da nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknada i usluga na ime kojih se iste naplaćuje. Navedene odredbe da nisu bile ugovorene u dobroj vjeri te su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega su iste nepoštene i ništetne te ne proizvodi pravni učinak. S obzirom da je tuženik temeljem gore navedenih nepoštenih odredbi o ulaznoj i izlaznoj naknadi u predmetnom ugovoru iste naplatio i time stekao ne pripadajuću imovinsku korist, navedeni da je kao nepošten stjecatelj, sukladno čl. 1115. ZOO-a, takove dužan vratiti zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
1.2. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud donese presudu kao u izreci pod točkama I. – IV., te zahtijeva naknadu parničnog troška.
2. Tuženik je, na pripremnom ročištu održanom 21.10.2025., izjavio da priznaje osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Prema tome, tuženik je priznao sve odlučne činjenice, s time što nije izričito priznao tužbeni zahtjev, te su, slijedom toga ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje presude bez održavanja rasprave propisane odredbom čl. 332.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 55/2023, dalje – ZPP), te je tužbene zahtjeve tužiteljice valjalo u cijelosti usvojiti, kao što je odlučeno u izreci presude pod točkama I. - IV.
3. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužiteljicu je u ovom postupku zastupao punomoćnik koji je odvjetnik pa je prilikom izračuna njegovog parničnog troška valjalo primijeniti važeću Tarifu o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), a prema vrijednosti predmeta spora 1.580,34 EUR. Tako je tužiteljici, temeljem Tbr. 7. st. 1. OT, priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, temeljem Tbr. 8. st. 1. OT, za sastav podnesak od 26.8.2025. u iznosu od 200,00 EUR, te za zastupanje na ročištu od 21.10.2025., prema Tbr. 9. st. 1. OT iznos od 200,00 EUR što ukupno iznosi 800,00 EUR. Na navedeni trošak valjalo joj je priznati PDV 25% tako da joj je dosuđen ukupan parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR.
4. Tužiteljici nije priznat trošak koji se odnosi na putne troškove pristupa njezinog punomoćnika na ročište održano u ovom postupku jer isti nije bio neophodno potreban za vođenje ovog postupka, a pored toga, punomoćnik tužiteljice nije obrazložio na što se taj trošak točno odnosi, kao ni trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu jer je tužiteljica je u ovom postupku oslobođena od plaćanja istih.
5. Na temelju čl. 151. ZPP-a, tužiteljici su dosuđene i zatražene zakonske zatezne kamate na parnični trošak, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
6. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom V.
U Pregradi, 21. listopada 2025.
S u t k i n j a :
Sanja Leskovar – Hostić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. pun. tužiteljice
2. pun. tuženika
