Poslovni broj: Us I-351/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) CARONTE & TOURIST ISOLE MINORI S.p.A., OIB: 34362346719, Via Ingegnere Giuseppe Franza 82, Messina, Italija i pod 2) C&T MINOR ISLANDS d.o.o., OIB: 74774244771, [adresa], oboje zastupani po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Maćešić i suradnici d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Agencije za obalni linijski pomorski promet Republike Hrvatske, OIB: 27735395987, Split, Ulica Antofagaste 6, zastupane po zakonskoj zastupnici ĐJ, ravnateljici Agencije, radi odobravanja reda plovidbe, nakon javne i usmene rasprave zaključene 2. listopada 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i zakonske zastupnice tuženika, objavljene 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Agencije za obalni linijski pomorski promet Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-342-34/25-01/1, Urbroj: 447/2025 od 14. siječnja 2025., te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

II. O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 24. veljače 2025. protiv rješenja tuženika Agencije za obalni linijski pomorski promet Republike Hrvatske, Klasa: UP/I- 342-34/25-01/1, Urbroj: 447/2025 od 14. siječnja 2025., tužitelji u bitnom najprije reproduciraju izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega detaljno opisuju kronologiju postupanja tuženika prije donošenja osporenog rješenja, pa zatim osporavaju zakonitost akta tuženika zbog pogrešne primjene ZPLPOPP-a te prava i prakse EU, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede pravila postupka, uz detaljno iznošenje tijeka upravnog postupka. Pozivaju se na odredbu članka 288. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članak 141. c Ustava RH, u skladu sa kojim su tuženik, lučke uprave i tijela jedinice lokalne samouprave dužne izravno primjenjivati EU Uredbu o kabotaži. Pozivaju se na odredbu članka 1. EU Uredbe o kabotaži i navode kako je sloboda pružanja usluga pomorske kabotaže apsolutna ako brod brodara Zajednice ispunjava uvjete za obavljanje kabotaže u državi čiju zastavu vije, a ta sloboda se iznimno može ograničiti uvođenjem sustava prethodnog odobrenja, koje iznimke i procesne pretpostavke za ograničenje definira Priopćenje Komisije o tumačenju EU Uredbe o kabotaži. Navode kako uvođenje sustava prethodnog odobrenja temeljem članka 43. stavka 3., članka 48. i članka 54. stavka 4. ZPLPOP-a predstavlja ograničenje slobode pružanja usluga pomorske kabotaže. Smatraju kako tuženik u ovoj upravnoj stvari mora dokazati da su razlozi zbog kojih je odbijeno dati odobrenje na plovidbeni red tužitelja dopuštene, odnosno da su ispunjene pretpostavke definirane Priopćenjem Komisije o tumačenju EU Uredbe o kabotaži. Nadalje, navode kako isključivo pravo nije opravdani razlog za ograničenje slobode pružanja usluge pomorske kabotaže jer je dodijeljeno protivno pravu EU. Navode kako je isključivo pravo detaljno razjašnjeno u Priopćenju Komisije u točki 5.5.1. Tvrde kako je u konkretnom slučaju državna trajektna linija 335 [adresa] i obratno profitabilna linija za koju Jadrolinija plaća koncesijsku naknadu. Dakle, ne radi se o neprofitabilnoj liniji za koju država Jadroliniji dodjeljuje potporu. Smatraju kako već zbog tog razloga neosnovano pozivanje tuženika na isključivo pravo Jadrolinije jer nema osnove za dodjelu tog prava s obzirom da ne postoji financijski teret koji je potrebno umanjiti. Smatraju kako je tuženik imao na raspolaganju manje ograničavajuću mjeru za tužiteljevu slobodu pružanja usluge pomorske kabotaže – nametanje blage obveze javne usluge, a to je da tužitelj prijevoz na predloženoj liniji obavlja tijekom cijele godine, a kakav je zahtjev i podnio tužitelj, dakle za cijelu godinu, te ne bi ušao na tržište samo u profitabilnim mjesecima i povećao iznos državne potpore koja bi se trebala isplatiti Jadroliniji. Nadalje, tužitelji tvrde kako pozivanje na članak 21. stavak 2. i članak 22. ZPLPOPP-a pokazuje tuženikovo nerazumijevanje osnovnog propisa kojim se regulira tržište na kojem je isključivi regulator. Ističu kako je razlika između ta dva članka ta što članak 21. ZPLPOPP-a definira i regulira županijske i međužupanijske linije, a članak 22. ZPLPOPP-a definira i regulira lokalne linije, a oba članka se nalaze u Poglavlju "Javni linijski prijevoz s obvezom javne usluge". Pri tome navode kako zahtjev tužitelja za obavljanjem prijevoza na liniji Prizna

– Đ je zahtjev za obavljanje prijevoza na liniji bez obveze javne usluge, koji je definiran člankom 43. ZPLPOPP-a. Ističu kako je svrha članka 21. i 22. ZPLPOPP-a spriječiti uspostavljanje županijske odnosno lokalne linije onda kad već postoji uspostavljena državna i/ili županijska odnosno lokalna linija sa obvezom javne usluge, odnosno ZPLPOPP-a isključuje mogućnost da se na istom pravcu obavljaju dvije linije s obvezom javne usluge, što je logično jer je svrha obveze javne usluge osigurati minimalne pretpostavke koje su potrebne da se osigura teritorijalna povezanost otoka s kopnom jer je to opći gospodarski interes. Navode kako nije svrha spriječiti brodara da obavlja liniju bez obveze javne usluge radi svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik. Slijedom izloženog, tužitelji su tužbenim zahtjevom predložili sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a pored toga predložili su i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužiteljima.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom osporio sve tužbene navode tužitelja pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, ujedno smatra kako je predmetno rješenje na zakonu osnovano, razumljivo, u rješenju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te je obrazloženo na kojim materijalnim propisima je zasnovana odluka. U odnosno na tužbene prigovore u bitnom navodi kako svoje rješenje temelji na isključivom pravu brodara Jadrolinije koji na državnoj trajektnoj liniji 335 Prizna – Žigljen i obratno obavlja usluge prijevoza na temelju sklopljenog Ugovora koncesiji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na citiranoj državnoj trajektnoj liniji. Vezano za tumačenje članka 21. i 22. ZPLPOPP-a smatra kako je intencija zakonodavca prilikom donošenja spomenutih odredbi bilo spriječiti uspostavu linijskog prometa onda kada postoji uspostavljena državna i/ili županijska odnosno lokalna linija sa obvezom javne usluge, a što je i logično jer bi se uspostavom nove linije brodaru s obvezom javne usluge smanjio promet putnika i vozila i na taj način poremetio njegov godišnji financijski plan. Poziva na članak 106. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske komisije koja propisuje dodjeljivanje posebnih i isključivih prava, te se poziva na točku 7. Odluke Upravnog vijeća Agencije o davanju koncesije za obavljanje linijskog obalnog pomorskog prijevoza na državnoj trajektnoj liniji na držanoj trajektnoj liniji 335 Prizna – Žigljen i obratno, Urbroj: 1525/17 od 11. srpnja 2017. u kojoj je navedeno "Isključivo pravo obavljanja javnog prijevoza na liniji 335 [adresa] – [adresa] i obratno", temeljem ugovora o javnoj usluzi, te na Ugovor o koncesiji s koncesionarom Jadrolinijom za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 335 S i obratno, od 12. rujna 2017., slijedom čega tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3.U sporu je održana rasprava 2. listopada 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupile opunomoćenica tužitelja i zakonska zastupnica tuženika.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz dopis od 8. srpnja 2025.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev je osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Naime, osporenim rješenjem tuženika Agencije za obalni linijski pomorski promet Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-342-34/25-01/1, Urbroj: 447/2025 od 14. siječnja 2025., ne odobrava se red plovidbe na liniji bez obveze javne usluge na relaciji [adresa] – [adresa] i obratno u razdoblju od lipnja 2025. do svibnja 2026., te je osporeno rješenje doneseno pozivom na odredbu članaka 110., u svezi s člankom 54. Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu ("Narodne novine" broj: 19/22.).

9.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 4. Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu ("Narodne novine" broj: 19/22., dalje u tekstu: ZPLPOPP) za odobravanje tužiteljevog reda plovidbe na navedenoj liniji, u svezi s čim je li u tom smislu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te na isto potom pravilno primijenilo mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

10.Prema odredbi članka 43. stavak 1. ZPLPOPP-a linije bez obveze javne usluge su linije koje nisu od općega gospodarskog interesa i na kojima operator te linije ne obavlja javnu uslugu, nego prijevoz na liniji održava zbog svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik, prema javno objavljenom cjeniku prijevoza. Prema stavku 3. istog članka operator linije s obvezom javne usluge ili bez obveze javne usluge dužan je prije primjene cjenika prijevoza na liniji koju održava isti dostaviti Agenciji na ovjeru te ga nakon toga javno objaviti na svojim mrežnim stranicama i svim vidljivim mjestima na kojima se prodaju putne karte za tu liniju, s naznakom datuma početka važenja tog cjenika.

Prema odredbi članka 48. ZPLPOPP-a operator linije bez obveze javne usluge dužan je red plovidbe na liniji dostaviti Agenciji na odobrenje kako bi se osigurali uvjeti sigurnosti plovidbe i red u lukama na pravcu linije bez obveze javne usluge. Člankom 54. stavkom 1. ZPLPOPP-a je propisano da je red plovidbe akt operatora linije odobren u skladu s odredbama toga zakona, koji obvezno sadrži: naziv operatora linije, broj i vrstu linije, luke pristajanja, obvezno vrijeme polaska i dolaska u luku, razdoblje u kojem se linija održava te datum početka važenja reda plovidbe. Prema stavku 2. istog članka red plovidbe rješenjem odobrava Agencija. Stavkom 3. Istog članka je propisano da se rješenjem iz stavka 2. toga članka određuje i redni broj linije prema vrsti prijevoza i značaju pravca sukladno propisu iz članka 8. stavka 3. toga zakona.

Odredbom članka 54. stavka 4. ZPLPOPP-a je propisano da je agencija dužna u postupku odlučivanja o davanju odobrenja na predloženi red plovidbe pribaviti i uzeti u obzir očitovanje izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi polazna i odredišna luka te ostale luke ticanja na pravcu linije u smislu iskazivanja interesa lokalne zajednice u odnosu na predloženi red plovidbe, kao i očitovanje tijela koje upravlja polaznom i odredišnom lukom te ostalim lukama ticanja na pravcu linije o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe u smislu nepreklapanja s redom plovidbe ostalih brodova koji redovito tiču luku ako bi to utjecalo na sigurnost plovidbe u luci, kao i da ne postoje prepreke za prihvat broda glede maritimnih sposobnosti i kapaciteta luke te njezine lučke infrastrukture, uključujući i kapacitete luke za prihvat putnika i vozila prilikom ukrcaja/iskrcaja. Prema stavku 5. istog članka ako tijela iz stavka 4.toga članka ne dostave Agenciji svoje očitovanje na predloženi red plovidbe u roku od 30 dana od dana primitka poziva na očitovanje, smatra se da su dala pozitivno očitovanje na predloženi red plovidbe. Uredbom o uvjetima kojima moraju udovoljavati luke ("Narodne novine", broj: 110/04 - dalje Uredba) uređuju se uvjeti kojima moraju udovoljavati luke kako bi se omogućilo sigurno uplovljavanje, privezivanje, sidrenje i boravak plovnih objekata, kao i zaštita mora od onečišćenja s brodova (članak 1.).

Člankom 5. stavak 1. Uredbe je propisano je da svaka novoizgrađena luka, dio luke ili pojedino mjesto pristajanja ili priveza treba prije izrade glavnog projekta, odnosno prije početka korištenja luke, ukoliko glavni projekat nije potreban, mora imati maritimnu studiju prihvaćenu i potvrđenu od nadležne lučke kapetanije. Stavkom 2. istog članka propisano je da maritimna studija treba obuhvaćati najmanje navigacijska i meteorološko-oceanografska obilježja akvatorija, tehničko-tehnološka obilježja obale i plovnih objekata koji će uplovljavati, mjere maritimne sigurnosti tijekom manevriranja i boravka plovila na mjestu priveza, te postupke u izvanrednim okolnostima. Stavkom 3. istog članka je propisano da maritimnu studiju iz stavka 1. toga članka moraju izraditi i postojeće luke ili dijelovi luka ako se rekonstruiraju ili se mijenja njihova namjena odnosno vrsta i veličina plovnih objekata koji će uplovljavati ili ako to zahtijeva nadležna lučka kapetanija.

Pravilnik o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 72/21. - dalje Pravilnik), u članku 9., određuje da red u luci provodi tijelo koje upravlja lukom (stavak 1.); da je tijelo koje upravlja lukom dužno posebnim aktom propisati red u luci, koji odobrava lučka kapetanija (stavak 2.); da se aktom iz stavka 2. toga članka mora propisati najmanje namjena pojedinog dijela luke, postupak javljanja, načini uplovljavanja, pristajanja, vezivanja, boravka na vezu, premještanja, sidrenja i isplovljavanja plovnih objekata, mjere sigurnosti i zaštite okoliša s postupcima u slučaju opasnosti ili pomorskih nezgoda, te način kontrole nad obavljanjem tih radnji (stavak 3.) i da tijelo koje upravlja lukom dužno na svojim mrežnim stranicama javno objaviti ažurirani akt iz stavka 2. ovoga članka (stavak 4.). Sukladno članku 10. stavku 1. Pravilnika studija sigurnosti plovidbe, pristajanja, sidrenja i boravka u luci i lučkom području kojom se utvrđuju mjere sigurnosti tijekom plovidbe, pristajanja, sidrenja i boravka za pojedine vrste plovnih objekata koje uobičajeno uplovljavaju u luku, mjere zaštite morskog okoliša od onečišćenja s plovnih objekata i mjere u slučaju izvanrednog događaja, izrađuje se za postojeće luke otvorene za javni promet od značaja za Republiku Hrvatsku i luke posebne namjene - industrijske luke i brodogradilišne luke. Ta studija, u skladu s člankom 10. stavkom 3. Pravilnika, treba obuhvaćati najmanje: 1. hidro navigacijska obilježja plovidbenog područja prilaska luci, 2. meteorološka i oceanografska obilježja područja luke, 3. prometno-plovidbena obilježja luke, 4. tehničko-tehnološka obilježja brodova koji uobičajeno pristaju u luku, 5. Tehničko tehnološka obilježja luke, 6. Uvjete i način manevriranja brodova, 7. mjere sigurnosti prilikom plovidbe, sidrenja i boravka na vezu i 8. mjere sigurnosti i zaštite okoliša s postupcima u slučaju opasnosti ili pomorskih nezgoda. Tu studiju odobrava lučka kapetanija (članak 10. stavak 4. Pravilnika).

11.Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika, ovaj sud zaključuje kako tuženik uz obrazloženje koje je dao u istom nije pravilno ni zakonito postupio kada je donio osporeni akt naprijed citirane izreke, s čim u vezi sud nalazi da je tužitelj tužbenim navodima, kao i dokumentacijom koju je dostavio u privitku tužbe te koju je priložio u spis na održanoj raspravi, doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku, a što je rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava, kod kojeg stanja stvari u ovom trenutku osporeni akt tuženika nije moguće ocijeniti pravilnim, niti zakonitim, zbog čega ga je trebalo poništiti, te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

12.Sud nalazi potrebnim prije svega istaknuti kako iz podataka upravnog spisa proizlazi da je tuženik 8. listopada 2024., u skladu sa odredbom članka 54. stavka 4. ZPLPOPP-a, zatražio obrazložena očitovanja nadležnih lučkih uprava koja upravljaju polaznom i odredišnom lukom te ostalim lukama ticanja na pravcu linije o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe u smislu nepreklapanja s redom plovidbe ostalih brodova koji redovito tiču luku ako bi to utjecalo na sigurnost plovidbe u luci, kao i da ne postoje prepreke za prihvat broda glede maritimnih sposobnosti i kapaciteta luke te njezine lučke infrastrukture, uključujući i kapacitete luke za prihvat putnika i vozila prilikom ukrcaja/iskrcaja. Nadalje, tuženik utvrđuje tko je sve dostavio očitovanja po zaprimljenom dopisu, te se poziva na odredbe članka 54. stavka 1. - 4. i članka 5. točke 17., 18. i 33. ZPLPOPP-a. Utvrđuje kako je u točki 7. Odluke Upravnog vijeća Agencije o davanju koncesije za obavljanje linijskog obalnog pomorskog prijevoza na državnoj trajektnoj liniji broj 335 [adresa] – [adresa] i obratno, Urbroj: 1525/17 od 11. srpnja 2017. navedeno "Isključivo pravo obavljanja javnog prijevoza na liniji broj 335 [adresa] – [adresa] i obratno", temeljem Ugovora o javnoj usluzi. Utvrđuje kako je temeljem te Odluke sklopljen Ugovor o koncesiji s koncesionarom Jadrolinijom za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 335 [adresa] – [adresa] i obratno, od 12. rujna 2017., Urbroj: 2073-1/17, te je točkom 3.b) navedene Odluke, rok trajanja usluge javnog prijevoza putnika na navedenoj liniji kao isključivog prava, određen do 31. prosinca 2023., što je i rok naveden u članku 6. navedenog Ugovora. Tuženik se potom poziva na odredbu čl. 164. ZPLPOPP-a te utvrđuje kako u trenutku donošenja osporenog rješenja, postojeća državna trajektna linija br. broj 335 [adresa] – [adresa] i obratno, i dalje egzistira (do konca 2027.) kao linija sa isključivim pravom na obavljanje javne usluge prijevoza na predmetnom pravcu sa Ugovorom koji je i dalje na snazi. Slijedom navedenog, tuženik zaključuje da s obzirom na postojeću državnu liniju od općeg gospodarskog interesa broj 335 [adresa] – [adresa] i obratno, i njen značaj za normalno funkcioniranje otočnog stanovništva te s obzirom na činjenicu da bi se na temelju predloženog plovidbenog reda od strane podnositelja, obavljala ista vrsta prijevoza i u istim lukama kao na postojećoj državnoj liniji od općeg gospodarskog interesa to postoji razlog za nemogućnost uspostavljanja županijskih i međužupanijskih linija na temelju članka 21. stavka 2. ZPLPOPP-a i razloga za nemogućnost uspostave lokalnih linija na temelju članka 22. stavka 2. Zakona jer postojeća trajektna linija br. broj 335 [adresa] – [adresa] i obratno, predstavlja liniju od općeg gospodarskog interesa, odnosno državnu liniju s obvezom javne usluge kao isključivo pravo obavljanja javnog prijevoza na toj liniji, slijedom čega se nije moglo rješenjem udovoljiti zahtjevu tužitelja te odobriti predloženi red plovidbe bez obveze javne usluge na liniji broj 335 [adresa] – [adresa] i obratno.

13.Međutim, kod izloženog stanja stvari, ovaj sud primjećuje kako tuženik tijekom provedenog postupka nije na jasan i nedvojben način utvrdio činjenično stanje, s obzirom da nije kritički ispitao očitovanja lučkih uprava i tijela jedinice lokalne samouprave te nije iznio jasne i obrazložene razloge zbog čega ista jesu ili nisu od utjecaja na odluku o predmetnom zahtjevu, već je tuženik u obrazloženju osporenog rješenja isključivo naveo sadržaj predmetnih očitovanja, bez navođenja svoje ocjene istih, zbog čega se osporeno rješenje za sada ne može ocijeniti zakonitim. S tim u vezi, ovaj sud dodatno ističe kako očitovanja nadležnih tijela iz članka 54. stavka 4. ZPLPOPP-a (izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi polazna i odredišna luka te ostale luke ticanja na pravcu linije u smislu iskazivanja interesa lokalne zajednice u odnosu na predloženi red plovidbe, kao i očitovanje tijela koje upravlja polaznom i odredišnom lukom te ostalim lukama ticanja na pravcu linije o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe u smislu nepreklapanja s redom plovidbe ostalih brodova koji redovito tiču luku ako bi to utjecalo na sigurnost plovidbe u luci, kao i da ne postoje prepreke za prihvat broda glede maritimnih sposobnosti i kapaciteta luke te njezine lučke infrastrukture, uključujući i kapacitete luke za prihvat putnika i vozila prilikom ukrcaja/iskrcaja), nisu obvezujuće prirode (budući da zakonodavac isključivo navodi da ih treba "pribaviti i uzeti u obzir"), što nesumnjivo znači da tuženik (a ne navedena tijela, izrađivači očitovanja) donosi odluku o odobravanju reda plovidbe i njegovoj prihvatljivosti s aspekta sigurnosti plovidbe i reda u lukama i da tuženik nije ovlašten nekritički donijeti odluku utemeljujući ju na zaprimljenim očitovanjima iz članka 54. stavka 4. ZPLPOPP-a. Stoga, u tom smislu tuženik je dužan u odluci o (ne)odobravanju reda plovidbe iznijeti konkretne razloge rješavanja upravne stvari koji imaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnim propisima.

14.Također, dodatno je za navesti kako u situaciji kada javnopravno tijelo traži obrazložena očitovanja od nadležnih tijela, i pribavi ih, tada je dužan u svojoj odluci navesti i obrazložiti razloge zbog čega ista jesu ili nisu od utjecaja na odluku o predmetnom zahtjevu, što je u konkretnom slučaju izostalo. Ujedno, s obzirom na prethodno izloženo, ovaj sud zaključuje da je u provedenom postupku došlo i do povreda odredbi čl. 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku, to pak stoga što je iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz dopis od 8. srpnja 2025. razvidno da u provedenom postupku nije utvrđeno pravo stanje stvari, niti su u tu se svrhu utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, s tim da je izostala i savjesna i brižljiva ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, dok obrazloženje kakvo je dano u osporenom rješenju nije u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, to pak s obzirom da je izostalo utvrđenje činjeničnog stanja, izostali su razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, te su izostali razlozi donošenja zaključka tijekom postupka, pa se uslijed svega izloženog akt tuženika ne može ispitati, niti je moguće otkloniti prigovore koje tužitelj iznosi u ovom sporu.

15.Nadalje, posebice je za nadodati kako uslijed prethodno navedenog, obrazloženje osporavanog rješenja tuženika ne udovoljava zahtjevima koje pred javnopravna tijela postavlja Ustav, a koji, između ostalog jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju javnopravnih tijela. Obrazloženja nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalno pravnom smislu, to pak stoga što bez navođenja konkretnih činjenica i okolnosti koje potkrjepljuju donošenje akta kojim se tužitelju ne odobrava red plovidbe, tužitelju zapravo nije ni omogućeno preispitivanje pravilnosti primjene mjerodavnih i relevantnih zakonskih odredbi, te pored toga takvo obrazloženje ne udovoljava zahtjevu valjanog obrazloženja odluke, odnosno ustavnim zahtjevima koji se pred javnopravna tijela postavljaju radi zaštite stranaka od arbitrarnosti u odlučivanju.

16.Isto tako, vezano za pozivanje tuženika na Odluku Upravnog vijeća Agencije o davanju koncesije za obavljanje linijskog obalnog pomorskog prijevoza na državnoj trajektnoj liniji broj 335 S – [adresa] i obratno, Urbroj: 1525/17 od 11. srpnja 2017. u kojoj je točci 7. navedeno "Isključivo pravo obavljanja javnog prijevoza na liniji broj 335 S i obratno", temeljem Ugovora o javnoj usluzi, kao i na Ugovor o koncesiji, ovaj sud za sada ne može ispitati pravilnost i osnovanost utvrđenja tuženika temeljem istih, budući da citirani Ugovor ne prileže spisu upravnog predmeta, niti je isti zakonska zastupnica tuženika priložila u spis tijekom ovog upravnog spora. Nadalje, za kazati je i kako iz dokumentacije za nadmetanje za održavanje državne trajektne linije broj broj 335 [adresa] – [adresa] i obratno, koju je opunomoćenica tužitelja priložila u spis na održanoj raspravi, ne može se iščitati isključivo pravo Jadrolinije na obavljanje prijevoza na toj liniji. Ovdje pak treba naglasiti kako u smislu Uredbe (EZ) br. 1370/2007 pitanje isključivog prava iznimno je u pomorskoj kabotaži jer u načelu države članice mogu primijeniti manje ograničavajuće mjere da bi zadovoljile potrebe za javnim prijevozom, te se u stavku 5.5.1. Komunikacije komisije o tumačenju Uredbe Vijeća (EEZ) broj: 3577/92 navodi kako se svim operaterima koji obavljaju uslugu na istoj liniji paralelno s operaterom koji ima sklopljen ugovor o obavljanju javne usluge mogu nametnuti blage obveze pružanja javne usluge, i kao primjer se navodi kako se može odrediti uvjet prema kojemu svaki brodar koji ulazi u liniju za koju je na snazi ugovor o obavljanju javne usluge u kojem se nameće cjelogodišnja usluga također mora raditi cijele godine. Isto tako, vezano za pozivanje tuženika na članak 21. stavak 2. i članak 22. ZPLPOPP-a u osporenoj odluci, sud pravilnim ocjenjuje tumačenje tužitelja kako je svrha članka 21. i 22. ZPLPOPP-a spriječiti uspostavljanje županijske odnosno lokalne linije onda kad već postoji uspostavljena državna i/ili županijska odnosno lokalna linija sa obvezom javne usluge, odnosno ZPLPOPP-a isključuje mogućnost da se na istom pravcu obavljaju dvije linije s obvezom javne usluge, jer je svrha obveze javne usluge osigurati minimalne pretpostavke koje su potrebne da se osigura teritorijalna povezanost otoka s kopnom jer je to opći gospodarski interes. Međutim, tužitelj je podnio zahtjev za obavljanjem prijevoza na liniji [adresa] – [adresa] bez obveze javne usluge, koji je definiran člankom 43. ZPLPOPP-a, a koji prijevoz bi obavljao bez obveze javne usluge radi svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik.

17.Slijedom prethodno obrazloženog, a budući da je zbog naprijed navedenih razloga osporeno rješenje tuženika nezakonito, trebalo je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe čl. 117. st. 1., u svezi s odredbom čl. 47. st. 1. ZUS-a poništiti osporeno rješenje tuženika te mu predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom I. u izreci ove presude.

18.U ponovnom postupku nakon ove presude tuženik je dužan otkloniti navedene propuste i donijeti novu, zakonitu odluku, pridržavajući se pritom pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedbi (čl. 119. st. 4. ZUS-a), kod kojeg stanja stvari će u ponovljenom postupku, ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, te će ispitati jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 4. ZPLPOPP-a za odobravanje tužiteljevog reda plovidbe na navedenoj liniji, u kojem smislu je dužan pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, izvesti sve potrebne dokaze te tužitelju omogućiti sudjelovanje u postupku, nakon čega uzimajući u obzir sve primjedbe koje je sud istaknuo u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, donijeti novi akt kojeg je potrebno donijeti ocjenom svih izvedenih dokaza i to svakog posebno, kao i svih zajedno, kako to nalaže odredba čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku koji je potrebno adekvatno obrazložiti pritom pazeći da obrazloženje treba imati sadržaj propisan odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a.

19.Naposljetku, s obzirom da je odredbom čl. 148. st. 4. ZUS-a propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka, sud je u smislu citirane odredbe odlučio da će o troškovima spora naknadno odlučiti posebnim rješenjem, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci ove presude.

U Splitu, 21. listopada 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena, na temelju odredbe članka 127. st. 1. ZUS-a.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Maćešić i suradnici d.o.o., [adresa], uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Agenciji za obalni linijski pomorski promet Republike Hrvatske, Split, Ulica Antofagaste 6, uz zapisnik o objavi,

- u spis.