REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-462/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Ireni Tušak Miletić, odvjetnici u Zagrebu, protiv I. tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupan po punomoćnici Maji Bačić, odvjetnici u Zagrebu i II. tuženika EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova ulica 82, Zagreb, zastupan po punomoćniku Aleksanderu Haidu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužitelja odvjetnika Berislava Klemenčića, zamjenice punomoćnice I. tuženika odvjetnice Marije Vujasin i zamjenice punomoćnika II. tuženika odvjetničke vježbenice TM, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 6. Ugovora o kreditu broj: 76/2003, a koji je sklopljen dana 13.03.2003.g. između EM iz iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i ADDIKO BANK d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (tada HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.) koji je solemniziran od strane javne bilježnice Ljubice Jožinec dana 14.03.2003.g. pod br. OU-325/2003, a koja glasi:

„Nova kamatna stopa prema zahtjevu Korisnika kredita može biti fiksna, po stopi važećoj sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke u trenutku podnošenja zahtjeva, ili promjenjiva, sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke.“

„Ukoliko Korisnik kredita ne podnese zahtjev za novu kamatnu stopu najkasnije do isteka razdoblja od 5 (pet) godina za koje je kamatna stopa utvrđena, po isteku tog razdoblja sve do isteka ugovorenog roka otplate kredita, kamatna stopa će biti promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatnim stopama Banke.

Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, koju će Banka dostaviti Korisniku kredita, bilo kao znak prihvata njegovog zahtjeva za novu kamatnu stopu, bilo primjenom stavka drugog ovog članka, ukoliko takav zahtjev ne bude podnesen. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.“"

II. Nalaže se I. tuženiku ADDIKO BANK d.d. i II. tuženiku EOS MATRIX d.o.o. tužitelju EM naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.329,63 EUR sa zateznim kamatama od 21. listopada 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 23. svibnja 2022., tužitelj EM navodi da je s prednikom I. tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. dana 13.03.2003.g. sklopio ugovor o kreditu br. 76/2003 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, solemniziran od strane javne bilježnice Ljubice Jožinec dana 14.03.2003.g. pod br. OU-325/2003, a kojim je prvo tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 50.000,00 EUR u hrvatskim kunama po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita. Predmetni kredit je ugovoren sa rokom otplate 31.03.2023.g. te je otplaćivan u mjesečnim anuitetima u hrvatskim kunama po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja. Člankom 3. ugovora ugovorena je fiksna kamatna stopa u visini 7,25% godišnje na rok od pet godina, a nakon kojeg je ista promjenjiva sukladno odredbama čl. 6. ugovora. Člankom 6. ugovora o kreditu ugovoreno je da će se na zahtjev korisnika kredita, koji mora biti podnesen najkasnije do isteka razdoblja za koje je utvrđena kamatna stopa, primjenjivati nova kamatna stopa na daljnji rok od pet godina. Ta nova kamatna stopa može, prema zahtjevu korisnika kredita, biti fiksna ili promjenjiva, a sve sukladno odluci o kamatnim stopama banke. Tužitelj ističe da visina nove kamatne stope odnosno parametri za određivanje visine nisu niti određeni niti odredivi. Ugovorna kamata predstavlja bitan sastojak ugovora o kreditu te je ista jasno određena čl. 6. ugovora pa I. tuženik ne može jednostrano mijenjati navedeni bitni sastojak ugovora, već je za takvu promjenu bitna suglasnost i druge ugovorne strane. Tužitelj smatra kako su odredbe čl. 6. ugovora kojim je I. tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu ništetne i u suprotnosti sa pravnom prirodom obveznopravnih odnosa, odnosno da je takva ugovorna odredba je protivna prisilnom propisu te je ništetna sukladno odredbama čl. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, u vezi sa čl. 322. do 324. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnom odredba čl. 6. predmetnog ugovora o kreditu, uz naknadu troška.

2. U odgovoru na tužbu I. tuženik ADDIKO BANK d.d. u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i nedostatak pravnog interesa. I. tuženik nadalje ističe kako odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna iz razloga specifične formulacije sporne odredbe te kako proizlazi kako je ugovaranje promjenjive kamatne stope bilo van utjecaja I. tuženika te u cijelosti prepušteno tužitelju slijedom čega ne može biti ni riječ o značajnoj neravnoteži između ugovornih stranaka kao jedne od pretpostavki za utvrđenje ništetnosti sporne odredbe. Nadalje I. tuženik ističe da sve ako bi sud i utvrdio da je ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope ništetna, tuženik drži kako učinci ništetnosti ne bi bili da se ima primjenjivati ona kamatna stopa koja je početno ugovorena. Također se navodi da I. tuženik do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013.g., a koje su izmjene stupile na snagu 1.1.2014.g., nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da uvede egzaktne parametre promjenjivosti kamatne stope kao i da je ugovorna odredba o kamatnoj stopi u potpunosti u skladu i s kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima pri čemu kamatne stope ni u kojem slučaju nisu mogle prijeći najvišu dopuštenu kamatnu stopu, niti su tu stopu ikada prešle, već su upravo suprotno, primijenjene kamatne stope po Ugovoru o kreditu bile su višestruko niže od najviše dozvoljene. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška.

2.1. U odgovoru na tužbu II. tuženik EOS MATRIX d.o.o. osporava tužbu i istaknuti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti. Ističe da je u odnosu na II. tuženika tužbeni zahtjev u potpunosti nejasan i nedovoljno obrazložen ističući prigovor promašene pasivne legitimacije jer da II. tuženik nije stranka niti potpisnik Ugovora niti je naknadno stupio na mjesto bilo koje od stranaka u Ugovoru. Nadalje ističe da je Ugovor o kreditu raskinut u studenome 2015. godine, a Ugovor o cesiji je sklopljen tek u siječnju 2018. godine pa da je stoga evidentno je da nikakve uplate po predmetnom kreditu s osnove plaćanja dospjelih anuiteta nisu mogle biti vršene prema II-tuženiku te da je u konkretnom slučaju, stjecatelj eventualno preplaćenih anuiteta bila je i ostala Banka (ovdje I. tuženik). Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška.

3. U odnosu na prijedlog tužitelja za spajanje ovog postupka i ovosudnog postupka koji se vodi pod poslovnim brojem P-596/2025, ovaj sud nije prihvatio navedeni prijedlog iz razloga što ovaj sud smatra da se spajanjem istih ne bi ubrzalo raspravljanje, odnosno smanjili troškovi sukladno čl. 313. st. 1. ZPP-a.

4. U provedenom postupku pročitani su Ugovor o kreditu od 13. ožujka 2003. (list 6-14 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 17-18 spisa), solemnizacija javnog bilježnika od 14. ožujka 2003. (list 19-21 spisa), obavijest o prijenosu potraživanja od 15. ožujka 2018. (list 23 spisa), izvod iz poslovnih knjiga na dan 10. svibnja 2022. (list 24 spisa), kartica prometa na dan 10. svibnja 2022. (list 25-26 spisa), obavijest o raskidu ugovora o kreditu od 24. studenog 2015. (list 40-41 spisa), Ugovor o cesiji od 26. siječnja 2018. uz priloge (list 42-52 spisa), sudska praksa (list 53, 61-65, 85-90, 113-115 spisa), metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (list 67-68 spisa), te su saslušani tužitelj (list 108-109 spisa) i svjedok BM (list 109-110 spisa).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredbe članka 6. Ugovora o kreditu broj: 76/2003, a koji je sklopljen dana 13.03.2003.g. između EM iz iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i ADDIKO BANK d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (tada HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.) koji je solemniziran od strane javne bilježnice Ljubice Jožinec dana 14.03.2003.g. pod br. OU-325/2003.

7. U postupku nije sporno da je I. tuženik sa tužiteljem sklopio sporni ugovor o kreditu kao ni da je I. tuženik ugovorom o ustupu tražbine prenio istu na II. tuženika.

8. Među strankama je sporna postojanje pravnog interesa, pasivna legitimacija te osnova tužbenog zahtjeva.

9. Prije svega, u odnosu na postojanje pravnog interesa na strani tužitelja za vođenje ovog postupka, ovaj sud smatra, a imajući na umu čl.187. st. 1. ZPP-a kojim je propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa, kako tužitelj ima pravo podnijeti tužba za utvrđenje ništetnosti, u konkretnom slučaju, dijela ugovora, s obzirom da utvrđenje eventualne ništetnosti dijela ugovora djeluje "ex tunc" tj. od početka (unatrag), zbog čega se smatra da ništetne odredbe ugovora nikada nisu niti postojale, a što može dovesti do drugačije obveze tužitelja, slijedom čega isti kao zainteresirana osoba u smislu odredbe čl. 109. Zakona o obveznim odnosima svakako ima pravo pozivati se na, odnosno isticati ništetnost (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 1051/2022-2 od 27. rujna 2023.). Stoga ovaj sud smatra kako tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka.

10. Nadalje, a vezano u pasivnu legitimaciju I. tuženika, ovaj sud smatra kako je isti pasivno legitimiran budući da je u postupku nesporna činjenica da je temeljem Ugovora o cesiji od 26. siječnja 2018. godine I. tuženik svoju tražbinu prema tužitelju s osnove Ugovora o kreditu broj: 76/2003 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, prenio na II. tuženika Eos matrix d.o.o. u skladu s odredbom čl. 80. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 – dalje: ZOO/05) kojim je propisano da vjerovnik, (ovdje I. tuženik) može ugovorom sklopljenim s trećim (ovdje II. tuženik) prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, te čl. 82. st. 1. ZOO/05 kojim je propisano da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju o čemu je u tužitelj obavješten dopisom od 15. ožujka 2018. (list 23 spisa). Međutim ustup tražbine ne utječe na pasivnu legitimaciju I. tuženika. Naime ugovorom o cesiji vjerovnik (cedent) na trećeg (cesionara) prenosi svoju tražbinu koju ima prema dužniku (cesusu). Dakle, predmet ugovora o cesiji je prijenos tražbine koju vjerovnik ima prema dužniku temeljem pravnog posla koji je sklopio sa dužnikom. Stoga suugovaratelji i nakon što je sklopljen ugovor o cesiji mogu uzajamno isticati prigovore kojima osporavaju pravnu valjanost samog pravnog posla iz kojeg proizlazi tražbina koja je bila predmetom ugovora o cesiji, dakle I. tuženik kao vjerovnik iz temeljnog pravnog posla je i nadalje pasivno legitimiran u sporu pokrenutom radi utvrđenja ništetnosti ugovora iz kojeg proizlazi tražbina koja je bila predmetom cesije (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-780/2021-3 od 7. svibnja 2025.). Također se ističe da eventualna zastara, na koju I. tuženik u okviru svog prigovora nedostatka pravnog interesa upire, nije relevantna za utvrđenje pravnog interesa, a uzgred se ukazuje i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. posl. br. Su-IV-47/2020-2 Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

11. Nadalje, a vezano u pasivnu legitimaciju II. tuženika, ovaj sud smatra kako je isti pasivno legitimiran po čl. 84. st. 2. ZOO/05 kojim je propisano da dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje. Stoga, prema ocjeni ovog suda tužitelj, kao dužnik, ima pravo isticati i prema II. tuženiku, kao primatelju (cesionaru tj. novom vjerovniku), sve prigovore vezane uz pravni posao iz kojega proizlazi prenesena tražbina (predmetni Ugovor o kreditu broj: 76/2003 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, od 14. ožujka 2003.) što uključuje i zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena izmjena kamatne stope jednostranom odlukom banke (tako i Županijski sud u Dubrovniku u odluci poslovni broj Gž- 983/2021-2 od 16. srpnja 2025.).

12. Nadalje, što se tiče samog tužbenog zahtjeva, valja reći sljedeće. Iz stanja spisa proizlazi da je ugovor o kreditu br. 76/2003 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, solemniziran od strane javne bilježnice Ljubice Jožinec sklopljen dana 14.03.2003.g. pod br. OU-325/2003 između tužitelja i prednika I. tuženika, a kojim je potonji odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 50.000,00 EUR u hrvatskim kunama po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita. Predmetni kredit je ugovoren sa rokom otplate 31.03.2023.g. te je otplaćivan u mjesečnim anuitetima u hrvatskim kunama po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja. Dalje je utvrđeno da je odredbom članka 3. ugovora ugovorena je fiksna kamatna stopa u visini 7,25% godišnje na rok od pet godina, a nakon kojeg je ista promjenjiva sukladno odredbama čl. 6. ugovora kojima je ugovoreno da će se na zahtjev korisnika kredita, koji mora biti podnesen najkasnije do isteka razdoblja za koje je utvrđena kamatna stopa, primjenjivati nova kamatna stopa na daljnji rok od pet godina te da nova kamatna stopa može, prema zahtjevu korisnika kredita, biti fiksna ili promjenjiva, a sve sukladno odluci o kamatnim stopama banke. Dalje proizlazi da su stranke suglasne da će se danom podnošenja zahtjeva smatrati dan kada je zahtjev za novu kamatnu stopu zaprimljen kod banke te da ukoliko korisnik kredita ne podnese zahtjev za novu kamatnu stopu najkasnije do isteka razdoblja od pet godina za koje je kamatna stopa utvrđena, po isteku tog razdoblja sve do isteka ugovornog roka otplate kredita, kamatna stopa bit će promjenjiva, po stopi utvrđenoj odlukom o kamatnim stopama banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, koju će Banka dostaviti Korisniku kredita, bilo kao znak prihvata njegovog zahtjeva za novu kamatnu stopu, bilo primjenom stavka drugog ovog članka, ukoliko takav zahtjev ne bude podnesen. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.

13. Saslušan kao stranka u ovom postupku, tužitelj EM iskazao je u bitnom da je 2003. podigao kredit kod Hypo banke u [adresa] za što je sklopljen predmetni ugovor o kreditu 76/2003 te da je ovaj kredit digao kao stambeni kredit jer mu je ta prijateljica iz banke rekla da za stambeni kredit ima uvjete. Naveo je da je kredit stvarno htio dići za poslovanje svog obrta te je po realizaciji spornog kredita isti trošio na tekuće potrebe poslovanja svog obrta. Također je naveo da oko uvjeta kreditiranja i sadržaja ugovornih odredaba nije bilo pregovora te da je dobio unaprijed pripremljen ugovor od strane banke s kojim je otišao kod javnog bilježnika koji ga prilikom potpisivanja ugovora nije pitao pitanje da li prihvaća pravne posljedice ugovora te da mu prilikom dogovora oko kredita u banci nije objašnjeno kako će se kamatna stopa mijenjati niti koji bi bili uvjeti i parametri koji bi mogli utjecati na tu promjenu. Dalje je naveo da prije potpisivanja ugovora isti nije pročitao već je vjerovao banci na riječi te da nije pitao ni za kakva dodatna pojašnjenja o odredbama ugovora, a da kad su kamate počele rasti nije otišao u banku na dogovor oko eventualnog olakšavanja obveza. Naveo je da istekom pet godina u kojem je periodu kamatna stopa bila fiksna nije zahtjevom zatražio da ona ostane fiksna. Naveo je i da mu se u trenutku kada je kamatna stopa postala promjenjiva dug nije smanjivao iako bi rata ostala ista. Naveo je da je po struci trgovac te da je u trenutku dogovora i realizacije kredita imao svoju mesnicu i dvije samoposluge te je u svrhu njihovog tekućeg poslovanja trošio novce koje mu je banka pozajmila utuženim kreditom.

14. Iz iskaza svjedoka HM proizlazi da je isti oko 2002.-2003. bio asistent uprave Hypo banke, a potom je prebačen u poslovnicu [adresa] gdje je radio kao kreditni referent. Naveo je da se sjeća gospodina EM kada je dolazio u banku te je naveo po uvidu u sporni ugovor o kreditu koji mu se predočio na ročištu da nema njegovog potpisa na tom ugovoru te da se ne može sjetiti je li s tužiteljem razgovarao o utuženom kreditu. Naveo je da se općenito u okviru banke i dogovora oko kredita nije se baš puno objašnjavalo glede sadržaja ugovornih odredaba te pojasnio da su oni kao kreditni referenti radili po šprancama i klijentima nisu baš puno objašnjavali glede sadržaja ugovornih odredaba pa tako niti o uvjetima pod kojima se može mijenjati promjenjiva kamatna stopa. Također je naveo da se prilikom ugovaranja kredita razgovaralo se s klijentima o sredstvima osiguranja, iznosu, kamatnoj stopi, odnosno je li ista fiksna ili promjenjiva i gledalo bi se općenito da li klijent zadovoljava uvjete za odobrenje kredita.

15. Iskaze tužitelja i svjedoka HM ovaj se sud prihvatio kao uvjerljive i životno logične.

16. Prije svega valja se osvrnuti na dio iskaza tužitelja koji se odnosi na njegov status. Naime, iz istoga proizlazi da je predmetni kredit, iako u čl. 2. Ugovora o kreditu ugovoren kao kredit u svrhu izgradnje obiteljske kuće, tužitelj koristio za potrebe tekućeg poslovanja svoje mesnicu i dvije samoposluge, odnosno da je isti po realizaciji trošio na tekuće potrebe poslovanja svog obrta. Odredbom čl. 1 st. Zakona o obrtu (Narodne novine, broj: 77/93, 90/96, 102/98, 64/01, 71/01; dalje: ZO) propisano je da je obrt u smislu tog Zakona samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu s člankom 2. tog Zakona od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Obrtnik u smislu tog Zakona je fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz stavka 1. tog Zakona u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba (čl. 1 st. 3 ZO-a). Uzevši u obzir iskaz tužitelja ovaj sud zaključuje kako isti nije sklopio Ugovor u svojstvu potrošača kao fizičke osobe u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, već kao obrtnik u svrhu poslovanja svog obrta. Slijedom navedenog, ugovor kojeg je sklopila fizička osoba, ali u svojstvu obrtnika predstavlja trgovački ugovor jer je sklopljen u obavljanju djelatnosti koja čine predmet njegovog poslovanja i ne može se smatrati potrošačkim ugovorom.

17. Stoga je osnovanost tužbenog zahtjeva je cijenjena kroz odredbe tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (Službeni list SFRJ br. 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje ZOO/78). U skladu s odredbom čl. 10. ZOO/78 sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Sudionici su ravnopravni u obveznom odnosu (čl. 11. ZOO/78), te su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja (čl. 12. ZOO/78). Sukladno čl. 46. st. 2. ZOO/78 ugovorna obveza mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva, dok je sukladno čl. 47. ugovor ništav kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv. Sukladno čl. 50. st. 1. ZOO/78 predmet obveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi.

18. Činidba ugovornih kamata kako je ugovorena u čl. 6. predmetnog ugovora nije određena niti odrediva. Naime, pod čl. 6. predmetnog ugovora s podnaslovom "Promjenjivost kamatne stope" ugovoreno je da će se na zahtjev tužitelja kao korisnika kredita, koji mora biti podnesen najkasnije do isteka razdoblja za koje je utvrđena kamatna stopa, primjenjivati nova kamatna stopa na daljnji rok od pet godina te da nova kamatna stopa može, prema zahtjevu korisnika kredita, biti fiksna ili promjenjiva, a sve sukladno odluci o kamatnim stopama banke. Tom odredbom je ugovorena mogućnost primjene promjenjice kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama banke, bez navođenja bilo kakvog mjerljivog kriterija o kojem takva promjena visine i načina obračuna kamatne stope ovisi, kao što bi to primjerice bile referentne kamatne stope tipa Libor ili Euribor koji omogućavaju zaštitu od proizvoljnih izmjena kamatnih stopa budući da se te kamatne stope formiraju pod utjecajem tržišnih faktora. Stoga, po stajalištu ovog suda kamatna stopa koja se određuje internim aktima tuženika ne bi bila određena niti odrediva (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju Pž-4506/2019-4 od 17. svibnja 2021.).

19. Pri tom nisu od značaja navodi I. tuženika da je isti 1. siječnja 2011. izradio i objavio "Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama HYPO-ALPE-ADRIA-BANK d.d." s obzirom da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen 13. ožujka 2003., dakle prije gotovo osam godina te sporna ugovorna odredba nije naknadno postala pravovaljana izradom i objavom spomenute metodologije, a imajući na umu odredbu čl. 107. ZOO/78 prema kojoj ništav ugovor ne postaje pravovaljan kad zabrana ili koji drugi uzrok ništavosti naknadno nestane.

20. Pritom nisu od značaja ni navodi tuženika da je ugovaranje promjenjive kamatne stope u cijelosti prepušteno tužitelju jer da iz čl. 6. predmetnog ugovora proizlazi da istekom razdoblja za koje je utvrđena kamatna stopa, nova kamatna stopa može, prema zahtjevu korisnika kredita, biti fiksna ili promjenjiva, a sve sukladno odluci o kamatnim stopama banke. Naime, činjenica da je tužitelju prepušten izbor između fiksne i promjenjive kamatne stope, ne mijenja činjenicu da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, odnosno tužiteljevo pravo na izbor i najzad nekorištenje tog prava ne znači da predmetna odredba nije ništetna ili da bi na taj način konvalidirala. Iz istog razloga nisu od značaja navodi tuženika da korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.

21. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud zaključuje da je došlo do povrede načela ravnopravnosti ugovornih stranaka u smislu članka 3. Zakona o obveznim odnosima (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci Pž-2110/2024-2 od 10. prosinca 2024.). Napominje se da, uzimajući u obzir iskaz svjedoka HM, tuženik nije dokazao da su uvjeti pod kojima se može mijenjati promjenjiva kamatna stopa tužitelju bili objašnjeni niti usmenim putem, odnosno da je o istima bilo pregovora. Dokazni prijedlog saslušanjem javnog bilježnika ovaj sud nije provodio jer ga je ocijenio nepotrebnim s obzirom da javni bilježnik prema postojećim zakonskim propisima nije imao ovlasti, odnosno dužnost objasniti budućem korisniku kredita parametre promjene kamatne stope niti bi to javni bilježnik koji nije zaposlenik banke bio ili morao biti upoznat s načinom promjene kamatne stope iz Odluke o kamatnim stopama Banke kao internog akta prednika I. tuženika.

22. Konačno, a s obzirom da je primjenom primjenom odredbe čl. 46. st. 2. i čl. 50. st. 1. ZOO/78, utvrđeno da ugovorna kamata u konkretnom slučaju nije određena i odrediva, čime je predmetna ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna temeljem čl. 103. ZOO/78, tada se od tužitelja ne može očekivati pažnja dobrog privrednika prema odredbi čl. 18. st. 1. ZOO/78, obzirom da tužitelj kao obrtnik ne može imati saznanja koju visinu kamatne stope će jednostranom odlukom primjenjivati tuženik (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju Pž- 4506/2019-4 od 17. svibnja 2021).

23. Prema čl. 105. st. 1. ZOO/78 ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. U konkretnom slučaju ugovor o kreditu može ostati na snazi i bez odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jer se u tom slučaju primjenjuje početna kamatna stopa koju su stranke ugovorile ugovorom o kreditu, a to je stopa od 7,25%.

24. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke presude.

25. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, pa su mu je tuženici na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužni naknaditi troškove postupka.

26. Vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 10.000,01 HRK preračunato u eure prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22), iznosi 1.327,36 EUR, a tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa joj sukladno čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj – 138/2023, 107/2025 – dalje: OT), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, uzimajući u obzir prilikom obračuna troškova vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka – tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.) pripada pravo na naknadu troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1 OT-a) te zastupanja na ročištima od 13. svibnja 2025., 4. lipnja 2025., 4. srpnja 2025. i 3. rujna 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 1.250,00 EUR (sa uračunatim PDV-om). Tužitelju pripada i pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR i na presudu u iznosu od 53,09 EUR, što uz već navedeni trošak iznosi sveukupno 1.329,63 EUR.

27. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 21. listopada 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

28. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Sudac:

Jan Torjanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od petnaest dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun. (uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu)

- I. tuženiku po pun.

- II. tuženiku po pun.