Poslovni broj: Us I-810/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KUJUN d.o.o., OIB: 13109338823, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Mladenu Parčini, odvjetniku u Splitu, Hrvatskih iseljenika 8B, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, OIB: 76767369197, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, P.P. 1034, radi naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, nakon javne i usmene rasprave zaključene 2. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, KLASA: UP/II-320-02/23-21/74, URBROJ: 525-06/195-25-2 od 4. ožujka 2025. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu, KLASA: UP/I- 320-02/20-02/00251, URBROJ: 2181-05/511-23-0014 od 15. lipnja 2023., te da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 8. travnja 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, KLASA: UP/II-320-02/23-21/74, URBROJ: 525-06/195-25-2 od 4. ožujka 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreke osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, nakon čega navodi kako podnosi tužbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede pravila postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako žalba nije osnovana jer da žalbeni razlozi nisu osnovani te da isti nisu od utjecaja na zakonitost prvostupanjskog rješenja niti je istim povrijeđen zakon na štetu žalitelja. Prije svega, tužitelj ističe da je prvostupanjsko rješenje, a zatim i drugostupanjsko rješenje nezakonito. Tužitelj ističe kako je prvostupanjsko tijelo postupilo protivno uputi Upravnog suda u Splitu te je ponovno, protivno zakonu i sudskoj praksi, zauzelo stav da se naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko može donijeti na temelju dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, a da je pri tom zanemarilo uputu Upravnog suda u Splitu i to, prije svega, da se činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdi na temelju podataka iz modula eNekretnine informacijskog sustava (a što je i propisano odredbom čl. 25. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu), te ako to nije moguće, da se zatraži podatak od nadležnog Ministarstva financija, porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split uz detaljno očitovanje kako i na temelju čega je utvrđena tržišna cijena i koji su to usporedni podaci, odnosno da se odredi vještačenje po stalnom sudskom vještaku za procjenu nekretnina. Prvostupanjsko tijelo, a zatim i drugostupanjsko tijelo zauzima stav da modul eNekretnine još nije zaživio te da podatke o kretanjima vrijednosti građevinskog i poljoprivrednog zemljišta daje Ministarstvo financija, nadležna ispostava Porezne uprave, iako takvi navod nisu točni. Naime, modul eNekretnine je na snazi već od 11/2015 te ga stalni sudski vještaci koriste, pa ako je korištenje takvog modula omogućeno sudskim vještacima, nejasno je kako onda još uvijek primjena modula eNekretnine nije zaživjela. Činjenica što prvostupanjsko tijelo ne koristi modul eNekretnine ne može nepovoljno utjecati na tužitelja, jer je zakonska obveza da se rješenje o naknadi donosi na temelju podataka iz modula eNekretnine. Tužitelj ističe da je ovakvim postupanjem prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela povrijeđen zakon na štetu tužitelja i to na način da je procjena vrijednosti nekretnine izvršena na temelju dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, a ne na temelju podataka iz modula eNekretnine. Tužitelj ističe kako je prvostupanjsko tijelo, ponovno, naknadu tužitelju utvrdilo prema neobrazloženom dopisu Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, Klasa: 945-02/19-01/03, Urbroj: 513-07-17-01-23-03 od 15. ožujka 2023., a iz kojeg dopisa opet proizlazi da bi prosječna vrijednost zemljišta unutar građevinskog područja, na približno istom području u približno isto vrijeme, za nekretnine površine od 1000,01-3000 m2, iznosila 3.915,03 kn/m2 (519,61 EUR/m2 po fiksnom tečaju konverzije). Dakle, radi se o potpuno identičnom dopisu Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, koje, opet, kao ni raniji dopis, na temelju kojeg je doneseno poništajno rješenje, ne sadrži niti jedan relevantan podatak na temelju kojeg bi se moglo utvrditi da je tržišna vrijednost zemljišta upravo ta koja se navodi (3.915,03 kn/m2), niti dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, sadrži valjane razloge i obrazloženje. Osim toga, tužitelj je već ranije u spis dostavio i procjembeni elaborat izrađen od strane Antonije Vidjak, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, a koji je izrađen Usporednom metodom - usporedbom tri zemljišta sličnih obilježja, a sve na temelju podataka iz modula eNekretnine. Iz takvih podataka iz modula eNekretnine, a usporedbom tri nekretnine sličnih obilježja proizlazi da bi prosječna tržišna vrijednost iznosila 2.087,16 kn/m2. (277,01 EUR/m2 po fiksnom tečaju konverzije). Dakle, podaci iz modula eNekretnine i dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda, Ispostave Split razlikuju se i to za 1.827,87 kn/m2. (242,60 EUR po fiksnom tečaju konverzije). Međutim, unatoč velikoj razlici u izračunu, prvostupanjsko tijelo dostavljenu procjenu (koja ide u prilog tužitelju) nije niti uzelo u obzir niti je u obrazloženju uopće navelo bilo kakve razloge zašto predmetna procjena nije uzeta u obzir, a čime je povrijedilo zakon na štetu tužitelja jer je prvostupanjsko tijelo radi pravilnog i zakonitog rješenja dužno uzeti u obzir sve činjenice, pa tako i one koje idu u korist tužitelja. S obzirom da je vrijednost zemljišta utvrđena u procjembenom elaboratu koji je izrađen na temelju podataka iz modula eNekretnine (2.087,16 kn/m2 - 277,01 EUR/m2) znatno manja nego je to utvrđeno dopisom Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda, Ispostave Split, (3.915,03 kn/m2 - 519,61 EUR/m2) jasno je zašto takva procjena nije uzeta u obzir. Osim toga, činjenica što Ministarstvo poljoprivrede ne koristi modul eNekretine (što je njihova zakonska obveza, sukladno odredbi čl. 25. stavak 1. Zakona o poljoprivredi), a imajući u vidu kako se tržišna vrijednost zemljišta znatno razlikuje prema podacima iz modula eNekretnine i evidencije Ministarstva financija, Porezne uprave, ne može ići na štetu tužitelja pa je prvostupanjsko tijelo bilo dužno odrediti vještačenje po stalnom sudskom vještaku za procjenu nekretnina (koji ima pristup modulu eNekretnine), a sve kako bi se utvrdila stvarna vrijednost zemljišta, kako je to i naloženo presudom Upravnog suda u Splitu. Iz svega naprijed navedenog, jasno je kako je najprije prvostupanjsko, a zatim i drugostupanjsko tijelo nepravilno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje, u pogledu odlučnih činjenica, da nije pravilno i zakonito utvrdilo tržišnu vrijednost zemljišta, a što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava i nezakonitosti samog rješenja. Još jednom se ističe kako odredba članka 25. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisuje da rješenje o naknadi donosi nadležno upravno tijelo na temelju podataka iz modula eNekretnine informacijskog sustava prostornog uređenja o prosječnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja. Činjenica što Ministarstvo poljoprivrede nije uspostavilo modul eNekretnine, a što je bila njihova zakonska obveza, ne može ići na štetu tužitelja. U tom slučaju, kad je već tužitelj dostavio procjenu izrađenu na temelju podataka iz modula eNekretnine, prvostupanjsko tijelo je bilo dužno uzeti navedenu procjenu u obzir i odrediti naknadu sukladno dobivenim podacima iz modula eNekrentine. Da je procjena izvršena sukladno Zakonu, tada bi ovaj predmet bio riješen znatno povoljnije za tužitelja. Nadalje, odluka je nezakonita i što se tiče izračuna same naknade. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako je prvostupanjsko tijelo visinu naknade utvrdilo na temelju dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, Klasa: 945-02/19-01/03, Urbroj: 513-07-17-01-23-03 od 15. ožujka 2023., a iz kojeg proizlazi da je prilikom procjene uzeta u obzir prosječna vrijednost zemljišta unutar građevinskog područja, na približno istom području u približno isto vrijeme, za nekretnine površine od 1000,01-3000 m2. Odredba čl. 24. st. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN br. 20/18, a koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja) propisuje kako slijedi: „Za poljoprivredno zemljište na kojem je dopuštena gradnja sukladno prostornom planu visina naknade određuje se u iznosu od 2,5% prosječne vrijednosti tog zemljišta unutar granica građevinskog područja.“ Iz pobijanog rješenja proizlazi kako je naknada za promjenu poljoprivrednog zemljišta u građevinsko utvrđena na temelju prosječne vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja, na približno istom području u približno isto vrijeme, za nekretnine površine od 1000,01-3000 m2. Dakle, prvostupanjsko tijelo je naknadu utvrdilo na temelju prosječne vrijednosti usporednih zemljišta unutar građevinskog područja, na približno istom području u približno isto vrijeme, a ne na temelju prosječne vrijednosti tog zemljišta za koje se utvrđuje naknada (tužiteljevog zemljišta). Iz navedenog proizlazi kako je procjena izvršena protivno zakonu, a što za posljedicu ima nezakonitost pobijanih rješenja. Tužitelj ističe kako je visina jednokratne naknade, utvrđena na temelju usporednih zemljišta, previsoka te da procijenjena vrijednost nikako ne predstavlja tržišnu vrijednost predmetne nekretnine. Nejasno je kako i na koji način je utvrđena vrijednost usporednih nekretnina, kao niti koliko nekretnina je uopće uzeto u obzir prilikom utvrđenja cijene usporednih nekretnina, gdje se te nekretnine nalaze i po čemu bi iste bile približno jednake nekretnini u vlasništvu tužitelja. Nije jasno ni je li za usporednu cijenu uzeta vrijednost samo jedne, najskuplje nekretnine na približno istom području, a sve kako bi visina naknade bila utvrđena u što višem iznosu. U prilog navodima tužitelja, kako je vrijednost nekretnine previsoko određena, ide i nalaz i mišljenje sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Antonije Vidjak, kojeg je izradio tužitelj i koji je već dostavljen u spis, ali isti nije uzet u obzir. Nadalje, tužitelj ističe kako je prvostupanjsko rješenje, a zatim i drugostupanjsko rješenje, nezakonito jer istome nije dana mogućnost da sudjeluje u postupku te da se očituje o svim bitnim činjenicama i okolnostima, a koje su bitne za odlučivanje u ovoj upravnoj stvari. Naime, tužitelj opet nije bio pozvan da sudjeluje u ovom postupku te da se izjasni o svim bitnim činjenicama. Dakle, tužitelju nije dana mogućnost da se očituje o svim činjenicama bitnim za donošenje predmetnog rješenja, a čime je povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a također predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnom ističe kako u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 2. listopada 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, popis troškova spora tužitelja priložen u spis od srane zamjenice opunomoćenika tužitelja na održanoj raspravi, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da sud službenim putem zatraži očitovanje od Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske kada je uspostavljen modul eNekretnine i zašto se isti ne primjenjuje, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu, KLASA: UP/I-320-02/20- 02/00251, URBROJ: 2181-05/511-23-0014 od 15. lipnja 2023., koje je donijeto u izvršenju presude ovoga suda poslovni broj: 15 UsI-1567/22-7 od 11. studenog 2022., tužitelju KUJUN d.o.o. i HEP-Operatoru distribucijskog sustava d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, je kao investitorima izgradnje građevine stambeno-poslovne namjene-stambeno poslovna građevina s trafostanicom 20-10/0,4 kV TS Sirobuja 5, 530 kVA, dva poslovna prostora trgovačke i uredske namjene, 11 poslovnih prostora ugostiteljsko turističke namjene-turistički apartmani, 48 stanova, ukupno 88 PM, na građevnoj čestici, na poljoprivrednom zemljištu. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sud. čest. zem. [katastarska čestica]), površine 2586 m2, kulture vinograd i pašnjak (koja se formira od k. č. br. [katastarska čestica]), (sud. čest. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina]. određena visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko u iznosu od 33.593,03 eura, u bitnom iz razloga što je tijelo prvog stupnja smatralo da su za utvrđenje naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko ispunjene pretpostavke propisane Zakonom o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 20/18), te je isto donijeto pozivom na odredbu čl. 23. st. 1. navedenog Zakona.

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, KLASA: UP/II-320-02/23-21/74, URBROJ: 525-06/195-25-2 od 4. ožujka 2025. postupajući po žalbi tužitelja, njegova žalba je odbijena čime je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i tijelo prvog stupnja u svom rješenje, odnosno što je i tuženik smatrao da je tužitelju pravilno utvrđena naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, slijedom čega je tuženik naznačeno rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

11.Iz podataka upravnog spisa, kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, proizlazi kako je Grad Split, Upravni odjel za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša, Odsjek za provedbu dokumenata prostornog uređenja, u smislu odredbe čl. 25. st. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a radi određivanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko dostavio prvostupanjskom tijelu dana 31. siječnja 2019. građevinsku dozvolu KLASA: UP/I-361-03/18-01/000083, URBROJ: 2181/01-03-02/28-18-0010 od 27. studenog 2018., izvršnu 27. prosinca 2018., kojom je investitoru gradnje KUJUN d.o.o. Split, te HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, dozvoljeno građenje građevine stambeno poslovne namjene - stambeno poslovna građevina s trafostanicom 20-10/0,4 Kv TS Sirobuja 5, 530 kVA, na katastarskim česticama kat. čest. zem. [katastarska čestica] (sud čest. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] od kojih će se formirati građevna čestica oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica] (sud. čest. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], površine 2586 m. Nadalje, iz spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo kako prema građevinskoj dozvoli, građevinsku česticu čini kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 2586 m, koja se oblikuje od kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da prema Pregledniku katastarskih podataka Državne geodetske uprave, Katastarskog ureda Split, Katastarske općine [katastarska općina], za k. o. [katastarska općina], stanje na dan 7. veljače 2019., kat. čest zemlje broj 7236/1 je površine 2415 m² i u katastru zemljišta vodi se kao kultura vinograd (2406 m2) i "zgrada" (9 m2), a kat čest. zem. [katastarska čestica] je površine 179 m² i vodi se kao kultura "pašnjak“, da prema dopisu Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, KLASA: 936 02/19-05/74, URBROJ: 541-26-02/5-19-2 od 22. veljače 2019. godine - Povijest promjena na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane površine "vinograd" (2406 m2) i "zgrada" (9 m2) evidentirana je 1989., odnosno te godine je prijavljena zgrada na istoj, dakle prethodno stanje kulture predmetne čestice, odnosno stanje evidentirano u katastarskom operatu na dan 31. prosinca 1984. je kultura "vinograd“, da se prema građevinskoj dozvoli predmetna građevna čestica nalazi unutar građevinskog područja, kao i da je prema dopisu Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, KLASA: 945-02/19-01/03, URBROJ: 513-07-17-01-19-01 od 25. travnja 2019., prosječna vrijednost zemljišta unutar građevinskog područja na približno istom području u približno isto vrijeme, iznosi 3.915,03 kn/m². Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja, tijelo prvog stupnja za poljoprivredno zemljište, označeno kao kat. čest. zemlje broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 2586 m², kulture "oranica" i pašnjak“, procijenjenog iznosa od 10.124.267,58 kuna, na propisanu visinu naknade od 2,5 % prosječne vrijednosti za poljoprivredno zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja, prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-320-02/20-02/00251, URBROJ: 2181-05/511-20-0001 od 29. travnja 2020. odredilo je visinu naknade u iznosu od 253.106,69 kuna, protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu, koja mu je odbijena rješenjem tuženika KLASA: UP/II-320-02/20-21/67, URBROJ: 525-06/195-22-2 od 6. lipnja 2022., u odnosu na koje je tužitelj pokrenuo upravni spor koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem: 15 UsI-1567/22. Potom, iz spisa je razvidno da je ovaj sud presudom poslovni broj: 15 UsI-1567/22-7 od 11. studenog 2022. poništio citirana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz uputu da u ponovnom postupku koji će uslijediti nakon ove presude, potrebno je pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, odnosno utvrditi tržišnu vrijednost predmetnog zemljišta pri čemu je tijelo prvog stupnja dužno primarno tržišnu vrijednost utvrditi na temelju podataka iz modula eNekretnine informacijskog sustava prostornog uređenja o prosječnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja, dok ukoliko to nije moguće, tada će od nadležnog Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, zatražiti podatak o tome, no pored toga zatražit će i očitovanje o razlozima, kao i obrazloženje podataka o tržišnoj vrijednosti, odnosno na kojim relevantnim podacima je ista utvrđena, kao primjerice na kojim mjerodavnim kupoprodajnim ugovorima ili podacima agencija za promet nekretnina je takva tržišna vrijednost utvrđena, te će se u slučaju nedostatnosti takvih podataka po potrebi provesti i vještačenje po stalnom sudskom vještaku za procjenu nekretnina radi utvrđivanja visine tržišne vrijednosti konkretnog zemljišta, nakon čega će donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku. Potom, u ponovljenom postupku, postupajući po citiranoj presudi suda, prvostupanjsko tijelo je zatražilo podatak od Ministarstva poljoprivrede je li uspostavljen modul eNekretnine u svrhu utvrđivanja podataka iz članka 25. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu i uputu za postupanje u svezi istog, te je utvrdilo da isti još nije uspostavljen, nakon čega je dopisom KLASA: UP/I-320-02/20-02/251, URBROJ: 2181/1-05/511-23-0011 od 23. veljače 2023., upućenom Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Split, Ispostavi Split, a s obzirom da nije zaživjela primjena ovog modula na području promjene namjene poljoprivrednog zemljišta, zatražilo da u svrhu utvrđenja podataka iz članka 25. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu dostavi podatak o vrijednosti zemljišta sukladno članku 98. stavak 13. i 14. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, za katastarsku česticu zemlje broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kulture, "vinograd" i "pašnjak", koja se nalazi unutar građevinskog područja, za prosinac 2018. (u vrijeme kad je građevinska dozvola postala izvršna), s obrazloženjem i podacima temeljem kojih je ista utvrđena. Iz spisa potom proizlazi da je dopisom KLASA: 945-02/19-01/03 URBROJ: 513-07-17-01-23-03 od 15. ožujka 2023., Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Split, Ispostava Split, očitovala se na navedeni zahtjev prvostupanjskog tijela, dostavom podatka o prosječnoj vrijednosti zemljišta uz obrazloženje istog, ujedno tijelo prvog stupnja omogućilo je opunomoćeniku tužitelja uvid u spis pa tako i u dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, KLASA: 945-02/19-01/03, URBROJ: 513-07-17-01-23-03 od 15. ožujka 2023. nakon čega je opunomoćenik tužitelja 26. svibnja 2023. u spis dostavio podnesak, kojim osporava dostavljeni podatak iz citiranog dopisa Ministarstva financija, te je zatražio da se isti dodatno obrazloži, kao i da se zatraži podatak o vrijednosti zemljišta od Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja te je ujedno dostavio i procjembeni elaborat izrađen od strane Antonije Vidjak, stalnog sudskog vještaka. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u ponovljenom postupku, tijelo prvog stupnja za predmetno poljoprivredno zemljište, prvostupanjskim rješenjem odredilo je visinu naknade u iznosu od 33.593,03 eura, protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu, koja mu je odbijena osporenim rješenjem tuženika, u odnosu na koje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

12.Među strankama ovog spora nije sporno da je Grad Split, Upravni odjel za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša, Odsjek za provedbu dokumenata prostornog uređenja, u smislu odredbe čl. 25. st. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a radi određivanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko dostavio prvostupanjskom tijelu naprijed citiranu izvršnu i pravomoćnu građevinsku dozvolu, uslijed čega nije sporno ni da je tužitelj obveznik plaćanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko.

13.Također, nije prijeporno ni da su osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela donesena u izvršenju presude ovoga suda poslovni broj: 15 UsI- 1567/22-7 od 11. studenog 2022. kojom su poništena prethodna rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te je predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupka.

14.Međutim, među strankama ovog spora ukazuje se spornim je li u konkretnoj upravnoj stvari tužitelju pravilno utvrđena naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, s čim u vezi jesu li upravna tijela u ponovljenom postupku postupila sukladno uputi iz presude ovoga suda poslovni broj: 15 UsI-1567/22-7 od 11. studenog 2022. te je li u pogledu utvrđenja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, slijedom čega je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

15.Odredbom čl. 23. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 20/18) propisano je da se jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno po primitku potvrde glavnog projekta, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju.

Odredbom čl. 24. st. 3. istog Zakona propisano je da za poljoprivredno zemljište na kojem je dopuštena gradnja sukladno prostornom planu visina naknade određuje se u iznosu od 2,5% prosječne vrijednosti tog zemljišta unutar granica građevinskog područja.

Odredbom čl. 25. st. 1. istog Zakona propisano je da rješenje o naknadi donosi nadležni ured državne uprave u županiji odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poljoprivredu na temelju podataka iz modula eNekretnine informacijskog sustava prostornog uređenja o prosječnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja, a stavkom 12. da se naknada plaća i za objekte koji su nezakonito izgrađeni nakon 1. siječnja 1985.

Odredbom čl. 98. st. 13. istog Zakona propisano je da do uspostave sustava eNekretnine u svrhu dobivanja podataka iz članka 25. stavka 1. i članka 59. stavka 3. ovoga Zakona, podatak o kretanjima vrijednosti građevinskog i poljoprivrednog zemljišta s približno istog područja u približno isto vrijeme daje Ministarstvo financija, nadležna ispostava Porezne uprave.

16.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja istu odbio, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako u su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke da se tužitelj obveže na plaćanje naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko u smislu naprijed citiranih mjerodavnih odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koja je ujedno pravilno i zakonito određena, uslijed čega sud cijeni pravilnim i zakonitim kako prvostupanjsko rješenje kojim je takva obveza utvrđena, tako i osporeno rješenje tuženika kojim je odbijena njegova žalba izjavljena protiv tog rješenja, slijedom čega sud zaključuje kako osporenim aktima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

17.Glede temeljnih tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe da upravna tijela u ponovljenom postupku nisu postupila sukladno uputi iz presude ovoga suda poslovni broj: 15 UsI-1567/22-7 od 11. studenog 2022., odnosno da visina naknade nije utvrđena na temelju podataka iz modula eNekretnine informacijskog sustava (a što je i propisano odredbom čl. 25. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu), uslijed čega da su akti tuženika i prvostupanjskog tijela nezakoniti, za kazati je kako su ovakvi prigovori u cijelosti neosnovani. Naime, s tim u vezi nije prijeporno da je sud u citiranoj presudi dao uputu tijelu prvog stupnja da u ponovnom postupku koji će uslijediti nakon ove presude, potrebno je pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, odnosno utvrditi tržišnu vrijednost predmetnog zemljišta pri čemu je tijelo prvog stupnja dužno primarno tržišnu vrijednost utvrditi na temelju podataka iz modula eNekretnine informacijskog sustava prostornog uređenja o prosječnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja, dok ukoliko to nije moguće, tada će od nadležnog Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, zatražiti podatak o tome, no pored toga zatražit će i očitovanje o razlozima, kao i obrazloženje podataka o tržišnoj vrijednosti, odnosno na kojim relevantnim podacima je ista utvrđena.

18.Međutim, sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku postupilo sukladno uputi ovog suda iz citirane presude, to pak stoga što je ono najprije zatražilo podatak od Ministarstva poljoprivrede i to je li uspostavljen modul eNekretnine u svrhu utvrđenja podataka iz članka 25. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu i uputu za postupanje u svezi istog te je utvrdilo da isti još nije uspostavljen (na dan donošenja prvostupanjskog rješenja), nakon čega je dopisom od 23. veljače 2023., upućenom Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Split, Ispostavi Split, a s obzirom da nije zaživjela primjena ovog modula na području promjene namjene poljoprivrednog zemljišta, zatražilo da u svrhu utvrđenja podataka iz članka 25. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu dostavi podatak o vrijednosti zemljišta sukladno članku 98. stavak 13. i 14. Zakona o poljoprivrednom zemljištu s obrazloženjem i podacima temeljem kojih je ista utvrđena. Potom, dopisom KLASA: 945-02/19-01/03, URBROJ: 513-07-17-01-23-03 od 15. ožujka 2023., Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Split, Ispostava Split, očitovala se na navedeni zahtjev prvostupanjskog tijela, dostavom podatka o prosječnoj vrijednosti zemljišta uz obrazloženje svoju procjene, navodeći da se navedeni podaci temelje na podacima iz aplikativnog podsustava "uvid u prosječne cijene" za traženu vrstu nekretnina i to za sve intervale površine uz napomenu da promjena cijena ovisi o broju prijavljenih kupoprodajnih ugovora i intenzitetu prometa na svakoj lokaciji. Porezna uprava napominje da koristi vlastitu bazu podataka generiranih vrijednosti nekretnina (Evidencija prometa nekretnina) za potrebe oporezivanja nastalih prometa nekretnina te da se radi o bazi formiranoj na vrijednostima nekretnina iskazanih u ugovorima o kupoprodaji nekretnina, koje se vrijednosti koriste kao usporedba je li stjecatelj nekretnine isplatio iznos naknade približno jednak vrijednostima koje se postižu ili se mogu postići na tržištu za sličnu nekretninu s približno istog područja i u približno isto vrijeme, te da isto nije službena evidencija tržišnih vrijednosti nekretnina odnosno dana vrijednost ne odražava nužno vrijednost predmetne nekretnine, već je ista prikaz generiranih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja postignutih na tržištu nekretnina u traženom vremenskom razdoblju.

19.Stoga, uslijed prethodno izloženog i ovaj sud smatra da je Porezna uprava dostatno i argumentirano obrazložila na temelju čega je prosječnu vrijednost zemljišta unutar predmetnog građevinskog područja utvrdila u iznosu od 3.915,03 kn/m2, tj. 519,61 era/m2, koje obrazloženje je prihvatljivo i ovom sudu, na koji način je po shvaćanju suda tijelo prvog stupnja postupio sukladno uputi ovog suda iz naprijed citirane presude. Osim toga, okolnost što je naknadno informacijski sustav modul eNekretnine profunkcionirao nije od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, to pak iz razloga što je nedvojbeno da na dan donošenja prvostupanjskog rješenja u ponovljenom postupku (15. lipnja 2023.) takav sustav još nije bio u funkciji, kod kojeg stanja stvari je neupitno da je bilo mjesta primjeni odredbe čl. 98. st. 13. Zakona o poljoprivrednom zemljištu kojom je propisano da do uspostave sustava eNekretnine u svrhu dobivanja podataka iz članka 25. stavka 1. i članka 59. stavka 3. ovoga Zakona, podatak o kretanjima vrijednosti građevinskog i poljoprivrednog zemljišta s približno istog područja u približno isto vrijeme daje Ministarstvo financija, nadležna ispostava Porezne uprave, što znači da je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku postupilo upravo u skladu s citiranom odredbom, te je pravilno utvrdilo visinu naknade na temelju obrazloženih podataka nadležnog tijela, na koji način nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.

20.Slijedom iznijetog, a kako iz obrazloženja Porezne uprave u bitnome proizlazi da je prosječna vrijednost zemljišta unutar građevinskog područja s približno istog područja u približno isto vrijeme, što je pak sukladno članku 25. stavak 1. i članku 98. stavak 13. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, u katastarskoj općini [katastarska općina], za prosinac 2018., kada je građevinska dozvola postala izvršna, za površinu od 2586 m2 iznosila 3.915,03 kn/m2, te nadalje kako se radi o prosječnoj vrijednosti zemljišta jer je utvrđena uvidom u aplikativni podsustav "uvid u prosječne cijene" za traženu vrstu nekretnina, što nedvojbeno znači da su uzete u obzir kao one najviše, tako i one najniže cijene u k. o. [katastarska općina], te da se navedeni podatak temelji na evidentiranim prometima nekretnina u Evidenciji prometa nekretnina, kako je to i propisano člankom 98. stavak 14. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, slijedom čega je i ovaj sud stajališta kako se radi o vjerodostojnom podatku nadležne Porezne uprave, na temelju kojeg je bilo moguće utvrditi naknadu koju je tužitelj obvezan platiti prema prvostupanjskom rješenju. Ujedno je za nadodati kako tužitelj neosnovano ističe da je prethodni dopis Porezne uprave identičan onome dostavljenom u ponovljenom postupku, to pak stoga što je Porezna uprava u ponovljenom postupku u svom dopisu od 15. ožujka 2023. detaljno obrazložila razloge na temelju kojih je utvrđen iznos prosječne cijene predmetnog zemljišta koja se navodi u tom dopisu, za razliku od prethodnog dopisa koji nije sadržavao bilo kakvo obrazloženje.

21.Također, neutemeljeno tužitelj tvrdi kako je prvostupanjsko tijelo naknadu utvrdilo na temelju prosječne vrijednosti usporednih zemljišta unutar građevinskog područja, na približno istom području u približno isto vrijeme, a ne na temelju prosječne vrijednosti tog zemljišta za koje se utvrđuje naknada (tužiteljevog zemljišta), to iz razloga što je prvostupanjsko tijelo u konkretnom slučaju postupio sukladno odredbi čl. 24. st. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu kojom je propisano da za poljoprivredno zemljište na kojem je dopuštena gradnja sukladno prostornom planu visina naknade određuje se u iznosu od 2,5% prosječne vrijednosti tog zemljišta unutar granica građevinskog područja, pa kako je predmetno poljoprivredno zemljište upravo izvršnošću akta za građenje, u konkretnom slučaju građevinske dozvole, postalo građevinsko, potpuno je jasno da se naknada utvrđuje u iznosu od 2,5% prosječne vrijednosti tog zemljišta, dakle zemljišta unutar granica građevinskog područja, a na koji je način je tijelo prvog stupnja u predmetnoj upravnoj stvari i postupilo.

22.Konačno, u cijelosti su neutemeljeni i prigovori tužitelja u kojima ističe kako su u provedenom postupku na njegovu štetu počinjene procesne povrede iz razloga što mu nije dana mogućnost da se očituje o svim činjenicama bitnim za donošenje predmetnog rješenja, to pak stoga što je iz podataka upravnog spisa razvidno kako je dopisom KLASA: 320-02/19-02/187, URBROJ: 2181-01-01/070-19-0005 od 23. listopada 2019. prvostupanjsko tijelo upoznalo stranke i to tužitelja te HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., da je u tijeku postupak određivanja visine naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko temeljem dostavljene građevinske dozvole i pozvalo ih da pristupe osobno ili putem punomoćnika, u roku od pet dana, radi očitovanja na okolnosti predmetnog postupka te ako posjeduju, da dostave dokaze koji bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, koji dopis je HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. zaprimio 29. listopada 2019., što je i potvrdio telefonskim putem 5. studenog 2019. (o čemu u spisu prileže uredovna zabilješka), koji nije dostavio dokumentaciju koja bi dovela do drugačijeg rješenja ove stvari, dok je tužitelj prema izvješću Hrvatske pošte obaviješten, ali nije podigao ovu pošiljku. Međutim, kao još važnije je za naglasiti kako je tužitelju i to njegovom opunomoćeniku u ponovljenom postupku omogućen uvid u spis pa tako i u dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, KLASA: 945-02/19-01/03, URBROJ: 513-07-17-01-23-03 od 15. ožujka 2023. nakon čega je opunomoćenik tužitelja 26. svibnja 2023. u spis dostavio podnesak, kojim je osporio dostavljeni podatak iz citiranog dopisa Ministarstva financija, te je zatražio da se isti dodatno obrazloži, kao i da se zatraži podatak o vrijednosti zemljišta od Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja te je ujedno dostavio i procjembeni elaborat izrađen od strane Antonije Vidjak, stalnog sudskog vještaka. Stoga, nedvojbeno je da je tužitelju u provedenom upravnom postupku omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, s tim da je tužitelj utvrđenja iz upravnog postupka imao na dispoziciji osporavati najprije u žalbenom postupku pred tuženikom, a potom i podnošenjem tužbe u predmetnom upravnom sporu, na koji način je on i postupio, pa je neprijeporno da u provedenom postupku na štetu tužitelja nije došlo do povrede procesnih odredbi koje bi bile od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

23.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

24.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito prvostupanjsko rješenje, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

25.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

26.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 21. listopada 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Mladenu Parčini, odvjetniku u Splitu, Hrvatskih iseljenika 8B, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Upravi za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, P.P. 1034, uz zapisnik od 2. listopada 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.