Poslovni broj: Us I-1214/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljica pod 1) VO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 2) SO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po opunomoćeniku Domagoju Mužiću, odvjetniku u Splitu, Starčevićeva 13, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, OIB: 43539267895, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a i pod 2) Grada Splita, OIB: 78755598868, Split, Obala kneza Branimira 17, zastupanog po generalnom opunomoćeniku ĆO, dipl. pravniku i zaposleniku, (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice Upravnog suda u Splitu pod posl.br. 39 Su-450/2024-2), radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne i usmene rasprave zaključene 1. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljica pod 1) i 2), te opunomoćenika zainteresirane osobe pod 2), a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe pod 1), objavljene 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica pod 1) i 2) kojim traže poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II- 942-01/19-01/218, URBROJ: 514-04-03-01-01/08-25-03 od 3. travnja 2025. i djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinskopravne poslove, KLASA: UP-I-942-04/97-01/1675, URBROJ: 2181-05- 03/016-19-34 od 2. svibnja 2019.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljica pod 1) i 2) za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljica podnesenoj 27. svibnja 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/19-01/218, URBROJ: 514-04-03-01-01/08-25-03 od 3. travnja 2025., tužiteljice u bitnom najprije reproduciraju izreke osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, nakon čega ističu kako je nakon provedenog upravnog postupka zahtjev radi povrata nekretnine 857/8, k. o. [katastarska općina] odbijen iz razloga što je na toj nekretnini izgrađena garaža i to na temelju odluke nadležnog tijela prije stupanja na snagu Zakona o naknadi te je ista nekretnina danas u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo treće osobe. Pobijana rješenja donesena u upravnom postupku su nezakonita i ista su posljedica pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kao posljedica neusklađenosti katastra i zemljišne knjige. Predmet povrata je dakle nekretnina koja je u katastru označena kao kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi okućnica zgrade. Činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno iz razloga što nije jasno kojoj katastarskoj čestici odgovara koja zemljišnoknjižna čestica. Predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema zemljišnoknjižnom stanju u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dio su istog zemljišnoknjižnog bića 1' kao i čest. zgr. [katastarska čestica], što nedvosmisleno upućuje na jedinstvo zemljišta i izgrađene zgrade te pripadnost vrta i dvora samoj zgradi. Iz bića 2' istog uloška, jasno proizlazi da je čest. zgr. [katastarska čestica], upisana kao stojna kuća, dvor i strehač, izgrađena na istom zemljištu, što dokazuje pravno jedinstvo zemljišta i zgrade kao nekretnina sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naknadno, neutvrđenog dana i na nepoznat način, bez sudjelovanja žalitelja i ostalih suvlasnika zgrade i dvora, izdvojena je čest. zem. [katastarska čestica] u drugi zk. uložak. Međutim, u trenutku stjecanja vlasništva prednika tužiteljica, ovo zemljište je moglo samo slijediti pravnu sudbinu zgrade označene kao čest. zgrade [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ni u čemu to ne mijenja okolnost što je danas ta nekretnina upisana kao suvlasništvo trećih osoba, jer se sva prava na povrat prema Zakonu o oduzimanju prosuđuju prema pravnom statusu nekretnine u trenutku oduzimanja. Neprihvatljiv je zaključak o činjeničnom stanju i brisanju društvenog vlasništva na predmetnim nekretninama. Naime, pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Splitu broj: Z-2994/11 od 6. travnja 2011. odbijen je prijedlog žaliteljica za provedbu brisanja društvenog vlasništva na istim nekretninama, s tim što je to rješenje u spis predmeta dostavljeno uz ranije podnesenu žalbu od 16. svibnja 2011. protiv prethodno donesenog prvostupnog rješenja od 20. travnja 2011. Valja poći od toga da je društveno vlasništvo ovih nekretnina upisano temeljem rješenja N.O.O. Split broj:

MZ-917/3-59 od 25.XI.1959. godine, a prema rješenju Općinskog suda u Splitu broj:

Z-2231/61 od 18.XI.1961. godine. Taj upis je proveden sukladno odredbi članka 38. i članka 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskih zemljišta, uz prethodno brisanje legitimnog prava vlasništva s imena dotadašnjih vlasnika, od kojih su žaliteljice nasljednice i kćerke pok. RO i pok. AO pok. OO. Nadležni zemljišnoknjižni sud drži kako se radilo o vlasništvu Republike Hrvatske, a kako su nekretnine bile nacionalizirane tako se sada jedinom logikom poštivanja prava vlasništva, moraju vratiti bivšim vlasnicima uz brisanje društvenog vlasništva koje više ne postoji. Baš zbog složenosti činjeničnog stanja i ekonomičnosti postupka, prvostupno upravno tijelo, postupajući sukladno odredbi članka 136. Zakona o općem upravnom postupku, propustilo je o ovoj upravnoj stvari, ex offo pribaviti tražene podatke i dokaze od drugih nadležnih upravnih tijela i službi te sudova u Republici Hrvatskoj. Da su pobijana rješenja nezakonita najbolje potvrđuje rješenje tuženika doneseno u postupku klasa: UP/II-942-01/19-01/112 od 15. ožujka 2023. kojim je po izjavljenoj žalbi OO, brata ovdje tužiteljica, u postupku povrata iste nekretnine koji se temelji na identičnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kojim je prvostupanjsko rješenje poništeno i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da su pobijana rješenja donesena nakon već jednog pravomoćno okončanog upravnog spora koji se pred Upravnim sudom u Splitu vodio pod brojem UsInoi-58/2016 te da pobijana rješenja nisu uvažila shvaćanja upravnog suda. Slijedom izloženog, tužiteljice tužbenim zahtjevom predlažu sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, a pored toga predlažu i da sud naloži tuženiku naknaditi im trošak upravnog spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljica. 3.Zainteresirana osoba pod 1) u odgovoru na tužbu ističe kako je drugostupanjsko rješenje donijeto sukladno relevantnim odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96, 39/99, 92/99,43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 i 98/19, dalje Zakon o naknadi). Pravilan je stav izražen u drugostupanjskom rješenju o tome kako je prvostupanjsko upravno tijelo pravilno zaključilo da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredaba članka 16. Zakona o naknadi u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], s obzirom da je na predmetnom zemljištu nesporno izgrađen objekt (garaža) na temelju odobrenja nadležnog tijela tj. sukladno propisima, iz čega proizlazi da se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu. Slijedom navedenog, a budući je rješenje tuženika pravilno i zakonito, predlaže se sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljica.

4.Zainteresirana osoba pod 2) u odgovoru na tužbu ističe kako tužba i tužbeni zahtjev tužiteljica nisu osnovani. Naime, u obrazloženju pobijanog rješenja, tuženik vrlo iscrpno obrazlaže cjelokupan tijek postupka vođen od strane nadležnih tijela, a što je u konačnici i rezultiralo citiranim rješenjem u kojem je donesena očigledno pravilna i zakonita odluka. Nadalje, tužiteljice u svojoj tužbi navode samo paušalne i neosnovane tvrdnje kojima nikako ne dovode u pitanje osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja. Stoga se odbacuju svi izneseni navodi i tvrdnje tužiteljica kao neosnovani, te se predlaže da naslovni sud odbije tužbu tužiteljica kao neosnovanu.

5.U sporu je održana rasprava 1. listopada 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili zamjenik opunomoćenika tužiteljica i opunomoćenik zainteresirane osobe pod 2), dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik te zainteresirana osoba pod 1), pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

6.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

7.Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljica i to da sud pribavi i pregleda spis Upravnog suda u Splitu poslovni broj: UsInoi-58/2016, to na okolnosti precizirane u tužbi i na održanoj raspravi kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

8.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

9.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

11.Naime, prvostupanjskim djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinskopravne poslove, KLASA: UP-I-942- 04/97-01/1675, URBROJ: 2181-05-03/016-19-34 od 2. svibnja 2019., točkom 1. odbijen je zahtjev tužiteljica iz ovog spora, radi povrata-naknade čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao neosnovan, točkom 2. odlučeno je da će se o preostalom dijelu zahtjeva odlučiti naknadno posebnom odlukom, dok je točkom 3. odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, te je predmetno rješenje donijeto pozivom na odredbu članka 16. st. 1. i 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02).

12.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/19-01/218, URBROJ: 514-04-03-01-01/08-25-03 od 3. travnja 2025. odbijena je žalba tužiteljica iz ovog spora izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom rješenju, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

13.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u predmetnoj upravnoj stvari bilo mjesta primjeni odredbe čl. 16. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, odnosno je li u tom pogledu u provedenom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kao i jesu li okolnosti koje tužiteljice problematiziraju u tužbi razlozi zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, uslijed čega je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

14.Odredbom čl. 16. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02) propisano je da prijašnjem vlasniku odnosno osobi na koju je prijašnji vlasnik prenio svoje pravo daje se u vlasništvo neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2., te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona, a koje pravomoćnim aktom nadležnog tijela nije oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je svoje pravo prenio prijašnji vlasnik u skladu sa posebnim Zakonom. Stavkom 2. istog članka propisano je da se neizgrađenim građevinskim zemljištem u smislu ovoga Zakona smatra ono zemljište koje nije privedeno namjeni, odnosno na kojem nije izgrađen objekt ili nisu izvedeni znatniji radovi na objektu.

15.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljica izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, to stoga što i ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju pravilno stajalište upravnih tijela da tužiteljicama ne pripada pravo na povrat-naknadu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uslijed čega je u konkretnom slučaju pravilno primijenjena mjerodavna naprijed citirana odredba Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, uslijed čega sud cijeni kako osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjsko rješenje u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljica.

16.Sud nalazi potrebnim prije svega kazati kako je iz podataka upravnog spisa dostavljenog od strane tuženika uz odgovor na tužbu, razvidno da je prvostupanjsko djelomično rješenje doneseno u ponovnom postupku nakon što je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsInoi-58/16-11 od 16. lipnja 2017., točkom I. izreke poništeno rješenje tuženika, KLASA: UP/II-942-01/13-01/508, URBROJ: 514-04/01- 16/02 od 26. travnja 2016., a točkom II. poništeno rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I- 942-04/97-01/1675, URBROJ: 2181-05-01/016-13-20 od 10. svibnja 2013., te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U obrazloženju predmetne presude Sud je naveo da iz dokumentacije priložene u spisu upravnog postupka proizlazi kako je predmetno prvostupanjsko rješenje doneseno u izvršenju osporenog rješenja tuženika KLASA: UP/II-942-01/11-01/921, URBROJ: 514-04-02- 01-01-12-2 od 28. prosinca 2012., te je istim ponovo odbijen zahtjev tužiteljica za povrat/naknadu čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao neosnovan, uz obrazloženje kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 16. Zakona o naknadi, budući da je rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gžzk-709/11 od 10. listopada 2011. (Z-2994/11) brisano društveno vlasništvo i uknjiženo vlasništvo na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], pri čemu je na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisano pravo korištenja treće osobe, čije je pravo korištenja bilo moguće osporavati u sudskom postupku, dok je na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisano pravo suvlasništva tužiteljica, temeljem pravomoćne odluke suda. Predmetno rješenje prvostupanjskog tijela potvrđeno je osporenim rješenjem tuženika. Sud je naglasio da ne može prihvatiti utvrđenje nadležnih upravnih tijela kao pravilno u pogledu čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], budući da isto nema podlogu u dokumentaciji priloženoj u spisu upravnog postupka. Naime, spisu predmeta tuženika ne prileže predmetno rješenje Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gžzk-709/11, pa nije jasno na temelju čega su upravna tijela izvela predmetni zaključak, budući da predmetno shvaćanje ne proizlazi niti iz dokumentacije priložene u spisu predmeta. Sud je, nadalje, naveo da iz rješenja Kotarskog suda u Splitu, Odjela za zemljišne knjige, poslovni broj: Z-2231/61 od 18. studenoga 1961., proizlazi kako je na temelju rješenja NOO Split, Sekretarijata za financije, Imovinsko-pravni odsjek, Broj: Z-917/3-59 od 25. studenoga 1959., rješenja Komisije za nacionalizaciju pri NOO Split, Broj: N-183/60 od 5. lipnja 1961. i Broj:

N911-04-4634/1-1961, te odredbe članka 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, dozvoljena, između ostalog, u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] pod točkom I. i II.: otpis čest. zgr. [katastarska čestica] iz zk tijela I. zk. ul. [broj ZK uloška] i pripis iste u II. zk tijelo, te uknjiženje čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica]. zk tijelo, te čest. zgr. [katastarska čestica] II. zk tijelo, kao društveno vlasništvo, uz prethodno brisanje prava vlasništva s imena ŠO ud. V za 13/48 dijela, JO za 12/48 dijela, RO. AO za 12/48 dijela i FO za 11/48 dijela. Pod točkom V. predmetnog rješenja izvršena je uknjižba prava korištenja čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica]. zk tijelo dok nadležni organ ne donese odluku o predaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi u korist ŠO ud. V za 13/48 dijela, JO za 12/48 dijela, RO. AO za 12/48 dijela i FO za 11/48 dijela. Sud je istaknuo da je pregledom zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], utvrdio kako je u listu A na temelju isprava pohranjenih u zbirci isprava Općinskog suda u Splitu pod Z-3419/80, odnosno na temelju odobrenja za građenje i adaptaciju izdanog od Općine Split, Odsjeka za urbanizam i građevinarstvo, Broj: 351/UP-I-741-69 od 7. veljače 1972., te točke 11. Uputstva o zemljišnoknjižnim upisima nacionaliziranih najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, evidentiran pod a) upis zemljišta bez garaže kao 1. zk tijelo, te upis „garaže bez zemljišta" kao 2. zk tijelo, sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i pod b) dioba iste na zemljište, a u listu C pod stavkom 7. je na temelju članka 37. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta uknjiženo na zemljištu upisanom u listu Al 1. zk tijelo pravo korištenja u korist vlasnika zgrade i garaže, dok na tom zemljištu postoji zgrada i garaža. Nadalje pod stavkom 8. lista C uknjiženo je brisanje prava korištenja pod stavkom 5. i 6. Sud je, također, istaknuo da je na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 17. rujna 1999., pohranjenog u zbirci isprava pod Z-6429/99, i članka 361., 367. i 368. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, otpisana čest. zem. [katastarska čestica], upisna u 1. i 3. zk tijelo zk. ul. [broj ZK uloška], te je prenesena u novi zk. ul. [broj ZK uloška], kao jedinstveno 1. zk tijelo, pri čemu je Sud naglasio da je pregledom zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] utvrđeno kako su kao vlasnici predmetne garaže upisani BO i KO, svatko za po ½ dijela. Nadalje, Sud je naveo da spisu predmeta prileže rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Z-2994/11 od 6. travnja 2011., kojim je odbijen prijedlog SO za brisanje društvenog vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Sud je istaknuo da iz navedenog proizlazi kako je čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] ostavljena na korištenje dotadašnjih suvlasnika do donošenja rješenja o deposedaciji, a koje prema priloženoj dokumentaciji nije nikada doneseno, pri čemu je na predmetnoj nekretnini i dalje upisano društveno vlasništvo. Sud je, nadalje, citirao odredbu članka 16. Zakona o naknadi te je ujedno istaknuo da prema pravnom shvaćanju Imovinsko- pravnog odjela Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 12. ožujka 2007., ako je prijašnji vlasnik neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, kojem to zemljište nije uzeto iz posjeda, ili osoba na koju je prijašnji vlasnik prenio pravo korištenja, podnio zahtjev za vraćanje tog zemljišta u vlasništvo temeljem odredbe članka 16. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, nadležno tijelo donijet će rješenje o vraćanju tog zemljišta u vlasništvo, ukoliko u međuvremenu već nije obavljena, odnosno, u zemljišnoj knjizi provedena pretvorba dosadašnjeg prava korištenja u pravo vlasništva temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. S tim u vezi Sud je smatrao potrebnim naglasiti, kako Zakon o naknadi nije lex specialis u odnosu na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, budući da su oba zakona istodobno stupila na snagu, pa nijedan nema prioritet. Kako iz naprijed iznijetog činjeničnog stanja ne proizlazi da bi u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] na predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica] bilo upisano suvlasništvo tužiteljica, već je i dalje upisano društveno vlasništvo, te kraj nedvojbeno utvrđene činjenice da predmetno zemljište nije uzeto iz posjeda bivšim vlasnicima, Sud je ocijenio kako je osporenim rješenjem tuženika, kao i prvostupanjskim rješenjem, uz obrazloženje koje je njima dano u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], povrijeđen zakon na štetu tužiteljica. Nadalje, Sud je istaknuo da je pregledom rješenja tuženika KLASA: UP/II-942-01/11-01/921, URBROJ: 514-04-02-01-01-12-2 od 28. prosinca 2012., u izvršenju kojeg je doneseno prvostupanjsko rješenje, utvrđeno kako je istim poništeno rješenje prvostupanjskog tijela od 20. studenoga 2011., uz obrazloženje kako je u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] mjerodavan zaključak o pravnom shvaćanju sa sjednice Imovinsko-pravnog odjela Upravnog suda Republike Hrvatske od 12. ožujka 2007., odnosno kako ima uvjeta da se u pogledu te nekretnine primjeni odredba članka 16. Zakona o naknadi, dok u pogledu čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] ne postoji pravo na naknadu, a u pogledu čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] se postupak ne može provoditi. Shodno tome, Sud je istaknuo da iz navedenog proizlazi kako je predmet ponovnog postupka samo čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. U svezi s potonjim, Sud je, također, smatrao bitnim istaknutim kako je upravni postupak pokrenut zahtjevima tužiteljica za povrat-naknadu oduzete nekretnine samo u odnosu na zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u naravi vrt), a koje zemljište je nacionalizirano zajedno s dijelom obiteljske zgrade u [adresa], oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (zk. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]), pri čemu su istaknule kako su stanovi u navedenoj obiteljskoj zgradi denacionalizirani i vraćeni vlasnicima, međutim, vrt nije vraćen, slijedom čega su predlagateljice zatražile da im se u naravi vrati alikvotni dio vrta. Nadalje, očevidom na licu mjesta od 11. ožujka 2011., održanog u prisutnosti stručnih suradnika za geodeziju i graditeljstvo, utvrđeno je kako čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u katastru ima oznaku k. č. br. [katastarska čestica], a čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u katastru ima oznaku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je po kulturi upisana oranica, površine 247 m2, upisanog posjeda UO, AO i ZO, koja je sa sve četiri strane ograđena (žica i zid), a u naravi predstavlja zapuštenu neobrađenu površinu sa raslinjem. Slijedom navedenog, Sud je istaknuo da rješenje tuženika, KLASA: UP/II- 942-01/13-01/508, URBROJ: 514-04/01-16-02 od 26. travnja 2016., kao i prvostupanjsko rješenje, KLASA: UP/I-942-04/97-01/1675, URBROJ: 2181-05- 01/016-13-20 od 10. svibnja 2013., ne može ocijeniti zakonitima, te je naložio prvostupanjskom tijelu na nedvojben način utvrditi činjenično stanje u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te nakon toga odlučiti o osnovanosti zahtjeva tužiteljica, pri čemu je naglasio da je prvostupanjsko tijelo, u skladu s odredbom članka 81. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.

17.Potom, iz podataka upravnog spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku od Općinskog suda u Splitu pribavilo presliku dokumentacije položene u zbirci isprava navedenog suda u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] pod brojem: Z- 3419/80 od 2. prosinca 1980. i Z-6429/99 od 20. rujna 1999., a od Županijskog suda u Splitu pribavilo je presliku rješenja, posl. br. Gž-Zk-709/11 od 8. rujna 2011. Nadalje, u ponovnom postupku održana je usmena rasprava 3. travnja 2019., na kojoj je punomoćnik podnositeljica zahtjeva ustrajao u zahtjevu, punomoćnica Grada Splita se očitovala da iz zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] proizlazi da su podnositeljice zahtjeva 3. srpnja 2017. otuđile stan u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čime je dovedena u pitanje njihova aktivna legitimacija, budući su iste na pravnom jedinstvu zgrade i zemljišta temeljile svoj zahtjev, a punomoćnica Državnog odvjetništva Republike Hrvatske se očitovala da za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu ostvareni zakonski uvjeti za povrat, iz razloga što su vlasništvo na istoj stekle treće osobe, a za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] da je potrebito utvrditi služi li predmetna nekretnine redovnoj upotrebi zgrade ili je riječ o neizgrađenom građevinskom zemljištu, s obzirom da je na istoj u zemljišnim knjigama upisano društveno vlasništvo. Iz obrazloženja prvostupanjskog djelomičnog rješenja razvidno je da je prvostupanjsko tijelo istaknulo da je u prethodnom i ponovljenom postupku nesporno utvrđeno da je rješenjem Komisije za nacionalizaciju, Broj: N-183/5 nacionalizirana zgrada (4 stana) sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake Omiška 48, prijašnjeg vlasništva RO za 12/48 dijela, dok su svi stanovi u predmetnoj zgradi izuzeti od nacionalizacije i ostavljeni u vlasništvo prijašnjim vlasnicima, u skladu s njihovim suvlasničkim omjerima, iz kojeg razloga prijašnji vlasnici nisu imali pravo na nikakvu naknadu, budući su im svi stanovi izuzeti od nacionalizacije, što je utvrđeno uvidom u rješenje Odjela za financije, broj:

N-83473-61 od 20. svibnja 1964. Prvostupanjsko tijelo nadalje navodi da je uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak utvrđeno da je nakon oduzimanja u zk tijelo 1 upisana „garaža bez zemljišta", a kao zk. tijelo 3 da je upisano „zemljište bez garaže", te da je kupoprodajom preneseno pravo vlasništva predmetne garaže sa PO na BO i KO, dok je danas čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisana kao garaža u vlasništvu ŽO. Prvostupanjsko tijelo potom citira odredbu članka 16. stavka 1. i 2. Zakona o naknadi, te ističe da je u provedenom postupku nesporno utvrđeno da je na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], prije donošenja Zakona o naknadi, temeljem odobrenja nadležnog tijela za građenje i adaptaciju izgrađena garaža koja nije bila u vlasništvu podnositelja zahtjeva (ni njihovih pravnih prednika), već treće osobe u čiju je korist bilo upisano i pravo korištenja navedene čestice, a koja je stupanjem na snagu Zakona o naknadi i brisanjem društvenog vlasništva i prava korištenja upisana kao vlasništvo treće osobe. Shodno tome, prvostupanjsko tijelo navodi da je ono utvrdilo da se u konkretnom slučaju ne radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu koje bi bilo podobno za povrat u smislu odredbe članka 16. Zakona o naknadi, s obzirom da je nesporno riječ o izgrađenom zemljištu (garaži). Povrh toga, prvostupanjsko tijelo naglašava da radi svega prethodno iznesenog, podnositeljice zahtjeva nisu ni ovlaštenice naknade u smislu odredbe članka 9. Zakona o naknadi, dok vezano za odluku o troškovima postupka, prvostupanjsko tijelo ističe da je o istima odlučeno sukladno odredbi članka 117. Zakona o općem upravnom postupku. Slijedom prethodno izloženih utvrđenja, prvostupanjsko tijelo donosi svoje rješenje od 2. svibnja 2019. naprijed citirane izreke, protiv kojeg su tužiteljice podnijele žalbu, koja im je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a u odnosu na koje su tužiteljice pokrenule predmetni upravni spor.

18.Sud nadalje primjećuje da su tužbeni prigovori koje tužiteljice ističu u tužbi identični onima koje su već istaknule u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, a koje je pak tuženik pravilno otklonio u obrazloženju svog akta, koje obrazloženje je u cijelosti prihvatljivo i ovom sudu, kod kojeg stanja stvari tužbeni prigovori tužiteljica koje opetovano ističu u ovom sporu nisu, niti mogu biti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u konkretnoj upravnoj stvari.

19.Stoga, u odnosu na prigovore koje tužiteljice iznose u tužbi, prije svega za naglasiti je kako je u provedenom upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno da je građenje predmetne garaže izvršeno na temelju odobrenja za građenje i adaptaciju tadašnje Općine Split, Uprave za urbanizam, građevinarstvo i komunalne poslove, Odsjeka za urbanizam i građevinarstvo, broj: 351/Up-I-741-69. od 7. veljače 1970., ispravljenim zaključkom navedenog tijela, broj: UP-I-4990/1979. od 15. listopada 1979., kojim je investitoru DO izdano odobrenje za građenje unutarnjeg ogradnog zida sa zapadne strane čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i adaptaciju postojeće praone podignute u sjeveroistočnom dijelu spomenute čest. zem. za garažu, u skladu sa priloženim tehničkim elaboratom na koji je data suglasnost Komisije za lokacije i urbanističke suglasnosti dana 12. siječnja 1970., koji akti čine sastavni dio tog rješenja. Nadalje, iz obrazloženja predmetnog odobrenja, pritom, proizlazi da je u povodu zatraženog odobrenja za građenje utvrđeno da za spomenute građevinske radove postoji suglasnost Komisije, postoji suglasnost suvlasnika navedene parcele i zgrade da se DO izda to odobrenje i nadalje je utvrđeno da su zatraženi radovi takve naravi gdje ne dolazi do ometanja okolnih međašnika. Iz posjedovnice (lista A) povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] proizlazi da je upisom broj: Z.3419/80. od 2. prosinca 1980. na temelju odobrenja za građenje i adaptaciju izdanog od Općine Split, Odsjeka za urbanizam i građevinarstvo, broj: 351/Up-I-741- 69 od 7. veljače 1970., te točke 11. Uputstva o zemljišnoknjižnim upisima nacionaliziranih najamnih zgrada i građevinskog zemljišta evidentiran: a) upis garaže sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] i b) dioba iste na „zemljište bez garaže" kao 1. zk. tijelo te na „garažu bez zemljišta" sagrađenu na čest. zem. [katastarska čestica], kao 3. zk. tijelo. Iz vlastovnice predmetnog zemljišnoknjižnog uloška (lista B) proizlazi da je prethodno navedenim upisom broj: Z.3419/80. od 2. prosinca 1980., na temelju odobrenja za građenje i adaptaciju izdanog od Općine Split, Odsjek za urbanizam i građevinarstvo, broj: 351/Up-I-741-69 od 7. veljače 1970., uknjiženo pravo vlasništva 3. zk. tijela na ime PO iz [adresa]. Nadalje, upisom pod broj: Z-6429/99 od 20. rujna 1999. na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 17. rujna 1999. i članka 361., 367. i 368. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, otpisana je čest. zem. [katastarska čestica] upisana u 1. i 3. zk. tijelu i prenesena u novi zk. ul. [broj ZK uloška] kao jedinstveno 1 zk. tijelo.

20.Također, za navesti je i kako spisu predmeta prileže izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu, broj: K.I. 95512/18 od 4. prosinca 2018., iz kojeg proizlazi da je u list A upisana čest. zem. [katastarska čestica] "zemljište bez garaže" kao 1. zk. tijela, a da je kao 3. zk. tijelo upisana "garaža bez zemljišta" - sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] tijelo 1. prvo. Nadalje, iz vlasničkog lista (list B) proizlazi da je pravo vlasništva nekretnine iz lista A uknjiženo kao Društveno vlasništvo, a da je pravo vlasništva iz lista A zk. tijelo 3. uknjiženo na ime PO, za cijelo. Iz teretnog lista (list C) proizlazi da je na temelju članka 37. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta uknjiženo na zemljištu upisanom u tijelo 1. pravo korištenja u korist vlasnika garaže upisane u tijelo

3., dok na zemljištu postoji zgrada.

21.Stoga, uslijed prethodno izloženog stanja stvari u cijelosti su neosnovani tužbeni prigovori tužiteljica u kojima ističu da su čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], dio istog zemljišnoknjižnog bića 1, kao i čest. zgr. [katastarska čestica], što da nedvosmisleno upućuje na jedinstvo zemljišta i izgrađene zgrade te pripadnost vrta i dvora samoj zgradi, kao i da je dugo godina nakon oduzimanja predmetne nekretnine, neutvrđenog dana i na nepoznat način, bez sudjelovanja tužiteljica i ostalih suvlasnika zgrade i dvora, izdvojena čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u drugi zemljišnoknjižni uložak. Isto tako, s navedenim u vezi, za apostrofirati je kako se u postupku određivanja naknade za oduzetu imovinu ne može odlučivati o zakonitosti upisa u zemljišnoj knjizi prava nad nekretninama glede kojih se određuje naknada, već zakonitost takve uknjižbe zainteresirana stranka može osporavati isključivo u sudskom postupku pred za to mjesno nadležnim sudom opće nadležnosti i u takvom postupku predložiti brisanje uknjižbe određenog prava. Ujedno je za nadodati kako je ovaj sud već u svojoj presudi poslovni broj: Uslnoi-58/16-11 od 16. lipnja 2017., izričito istaknuo da je pregledom rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/11-01/921, URBROJ: 514-04-02- 01-01-12-2 od 28. prosinca 2012., u izvršenju kojeg je doneseno prvostupanjsko rješenje, utvrđeno kako je istim poništeno rješenje prvostupanjskog tijela od 20. studenoga 2011., uz obrazloženje kako je u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] mjerodavan zaključak o pravnom shvaćanju sa sjednice Imovinsko-pravnog odjela Upravnog suda Republike Hrvatske od 12. ožujka 2007., odnosno kako ima uvjeta da se u pogledu te nekretnine primjeni odredba članka 16. Zakona o naknadi, dok u pogledu čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] ne postoji pravo na naknadu, a u pogledu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se postupak ne može provoditi. Shodno tome, Sud je istaknuo da iz navedenog proizlazi kako je predmet ponovnog postupka samo čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Također, iz citirane presude jasno je da je Sud naložio prvostupanjskom tijelu na nedvojben način utvrditi činjenično stanje u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te nakon toga odlučiti o osnovanosti zahtjeva tužiteljica, pri čemu je naglasio da je prvostupanjsko tijelo, u skladu s tada važećom odredbom članka 81. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.

22.Imajući u vidu navedeno, i ovaj sud zaključuje da je u ponovljenom postupku, a u izvršenju naprijed naznačene presude ovog suda prvostupanjsko tijelo pravilno zaključilo da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 16. Zakona o naknadi, u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], s obzirom da je na predmetnom zemljištu nesporno izgrađen objekt (garaža) na temelju odobrenja nadležnog tijela, tj. sukladno propisima, iz čega neprijeporno proizlazi da se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu.

23.Konačno, u cijelosti je bespredmetno pozivanje tužiteljica na rješenje tuženika klasa: UP/II-942-01/19-01/112 od 15. ožujka 2023., to pak stoga što je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenih rješenja i to tuženika od 3. travnja 2025. i prvostupanjskog tijela od 2. svibnja 2019., slijedom čega u ovom upravnom sporu nije moguće preispitivati zakonitost bilo kojih drugih akata tuženika, pa tako niti onog na kojeg se tužiteljice pozivaju, s čim u vezi je za nadodati kako sudovi nisu vezani pravnim stajalištima upravnih tijela izraženi u njihovim rješenjima, već štoviše, upravo su upravna tijela vezana pravnim shvaćanjima upravnih sudova izraženim u presudama, s tim da upravno sudsku praksu ujednačavaju upravni sudovi na čelu s Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske.

24.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti rješenjem prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljica, pa kako tužiteljice u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njihove tužbe.

25.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo u prvostupanjskom rješenju, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužiteljica nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

26.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljica kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

27.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljica, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njihov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 21. listopada 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljica Domagoju Mužiću, odvjetniku u Splitu, Starčevićeva

13, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz zapisnik od 1. listopada 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi pod 1) po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, uz zapisnik od 1. listopada 2025. i zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 2) Gradu Splitu, Split, Obala kneza Branimira 17, uz zapisnik o objavi,

- u spis.