REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb – Istok, Turinina 3
Poslovni broj: Pn-64/2020-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Tomislavu Mučnjaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika 24sata d.o.o., OIB: 78093047651, Oreškovićeva 6H/1, Zagreb, zastupan po punomoćniku Hrvoju Ladanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice odvjetnika Tomislava Mučnjaka i punomoćnika tuženika odvjetnika Pavla Krmpotića, 21. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Nalaže se tuženiku 24sata d.o.o. za nakladničku djelatnost, Oreškovićeva 6H/1, 10 000 Zagreb, OIB: 78093047651, da isplati tužiteljici ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 75.000,00 Kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 15. svibnja 2020. godine pa do isplate po stopi određenoj člankom 29 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima koja stopa se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku 24sata d.o.o. za nakladničku djelatnost, Oreškovićeva 6H/1, 10 000 Zagreb, OIB: 78093047651, da o svom trošku u prvom slijedećem izdanju internetskog portala 24sata.hr objavi ovu pravomoćnu presudu bez ikakvih komentara ili kraćenja.
III. Nalaže se tuženiku 24sata d.o.o. za nakladničku djelatnost, Oreškovićeva 6H/1, 10 000 Zagreb, OIB: 78093047651, da tužiteljici ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj člankom 29 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima koja stopa se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim. društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužiteljici ČV da tuženiku 24sata d.o.o. naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 1.250,00 EUR, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužbom od 14. svibnja 2020. tužiteljica ČV zatražila je donošenje presude kojom bi se tuženiku 24 sata d.o.o. naložilo da joj na ime naknade štete isplati iznos od 75.000,00 HRK zajedno sa zateznim kamatama te kojim bi se tuženiku naložilo objavljivanje pravomoćne presude o svom trošku u prvom slijedećem izdanju internetskog portala 24sata.hr bez ikakvih komentara ili kraćenja, u bitnom navodeći da joj je objavom novinskog članaka na internetskom portalu od 6. travnja 2020. prouzrokovao povredu prava osobnosti.
2. Tuženik 24sata d.o.o. osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva u bitnom se pozivajući na ekskulpacijski razlog iz čl. 21. st. 4. Zakona o medijima.
3. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to ispis sa internetskog portala 24sata.hr (list 9-17 spisa), dopis od 7. travnja 2020. uz povratnice (list 18-23 spisa), dopis od 10. travnja 2020. (list 24 spisa), zaključak o kupnji nekretnina od 25. ožujka 2020. (list 25 spisa), zaključci o kupnji nekretnina od 2. listopada 2019. (list 26-28 spisa), propusnica od 27. ožujka 2020. (list 29 spisa), zaključak od 25. srpnja 2018. (list 44-45 spisa), zk. izvadak (list 46 spisa), kopija katastarskog plana (list 48-67 spisa), dopis od 26. travnja 2018. (list 49 spisa), potvrda 132/2018 od 18. travnja 2018. (list 53 spisa), potvrda od 15. ožujka 2018. (list 54 spisa), kopija katastarskog plana (list 55-57 spisa), zaključak o kupnji nekretnina od 25. ožujka 2020. (list 58 spisa), zk. izvatci (list 65-74 spisa) te su saslušani tužiteljica (list 103-104 spisa), svjedok ŽV (list 104-106 spisa) i svjedok CV (list 106 spisa).
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet postupka je naknada štete zbog povrede prava osobnosti tužiteljice uslijed objave novinskog članka „ SV nakon potresa kupuje od TV: Nema ugovora“, koji je objavljen 6. travnja 2020. u elektroničkom mediju 24sata, s time da tužiteljica zahtijeva da joj se šteta naknadi isplatom pravične novčane naknade te zahtijeva da tuženik o svom trošku u prvom slijedećem izdanju internetskog portala 24sata.hr objavi pravomoćnu presudu bez ikakvih komentara ili kraćenja.
6. Budući da je navedeni članak objavljen 6. travnja 2020., a tužiteljica je dokazala da je dopisom od 7. travnja 2020. (str. 18-21 spisa) tuženiku i glavnom uredniku podnijela zahtjeve za ispravak objavljenih informacija u odnosu na predmetni članak, dok je tužba podnesena 14. svibnja 2020., sud zaključuje da su u konkretnom slučaju ispunjene procesne pretpostavke za vođenje parnice u smislu čl. 22. st. 2. i čl. 23. Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/2004, 84/2011, 81/2013, 114/2022; dalje: ZM).
7. Nije sporno da je tuženik nakladnik elektroničkog medija 24sata, na čijem je internetskom portalu 6. travnja 2025. objavljen predmetni novinski članak.
8. Sporno je da li je tužiteljica objavom tog novinskog članaka pretrpjela povredu prava osobnosti te postoji li odgovornost tuženika za isplatu pravične novčane naknade po toj osnovi.
9. Iz predmetnog članka „ SV nakon potresa kupuje od TV: Nema ugovora“ (str. 9-12 spisa), autora ŽV, proizlazi da je tema tog članka bila kupnja zemljišta tužiteljice i njezina brata TV u ulici u Grečanima. U članku se problematizira vrijeme donošenja zaključka o kupnji nekretnina na način da je objavljeno da 25. ožujka, tri dana nakon potresa, Grad Zagreb donosi zaključak o kupnji nekretnina od TV; da se radi od dva zemljišta, sveukupne površine od 55 kvadrata; da će sin TV dobiti za svoju zemlju od Grada 51.100, kuna, plus još 11 kuna „naknade za biljne nasade“; da isti dan Grad odlučuje kako će kupiti i susjednu zemlju od kćeri TV, ČV te da su njezina zemljišta nešto veća, imaju ukupnu površinu od 81 kvadrat, a Grad ih kupuje po cijeni od 75.300,00 kuna; da je vrijednost svih ovih nekretnina procjenio još u travnju prošle godine stalni sudki vještak Ivan Čeović. U članku se apostrofira povezanost LV, oca TV i FV, s SV putem činjenice da je LV supruzi SV prosao stan u centru za manje od 1500 eura po kvadratu te da je dobivao poslove od Grada za vrijeme Bandićeve vladavine te da se njegovo ime povlačilo u kontekstu namještanja poslova. U članku se u vezi nekretnina TV i KV autor retorički pita „A zašto Grad baš sad kupuje nekretnine o Šelendićevih potomaka?“ te potom daje odgovor: „Zbog rekonstrukcije i izdgradnje ulice Gračanske dužice, na samoj periferiji grada. Za razliku od štete nastale potresom, ova obnova uopće nije hitna. Kako piše večernji list, ta rekonstrukcija se planira posljednjih deset godina.“ U članku je ujedno prenesena i izjava LV iz koje u vezi sa zaključkom Grada o kupnji predmetnih nekretnina proizlazi da još nema ugovora te da ništa još nije plaćeno.
10. Tužiteljica navodi kako je tuženik neistinito i nepotpuno objavio sljedeću informaciju: „25. ožujka, tri dana nakon potresa, Grad Zagreb donosi zaključak o kupnju nekretnina od TV. Radi se o dva zemljišta, sveukupne površine od 55 kvadrata. Č dobit će za svoju zemlju od Grada 51.100 kuna. Plus još 11 kuna "naknade za biljne nasade". Isti dan, Grad odlučuje kako će kupiti i susjednu zemlju od Josipove sestre, ČV. Njena zemljišta su nešto veća, imaju ukupnu površinu od 81 kvadrata, a Grad ih kupuje po cijeni od 75.300 kuna. Vrijednost svih ovih nekretnina procijenio je u travnju prošle godine stalni sudski vještak lvan Čeović." „A zašto Grad baš sad kupuje nekretnine Šelendićevih potomaka? Zbog rekonstrukcije i izgradnje ulice Gračanske dužice, na samoj periferiji grada. Za razliku od štete nastale potresom, ova obnova uopće nije hitna .“ Navodi kako je kod tuženika evidentno postojala izravna namjera tuženika da objavom neistinitih i nepotpunih informacija nanese znatnu štetu budući da je iz članka izostavljeno da je u predmetnom zaključku Grada Zagreba navedeno da se lokacijska dozvola produžuje do 22. listopada 2020. godine, a u svrhu rekonstrukcije - izgradnje ulice Gračanske dužice (od raskrižja s Kvintičkom ulicom na zapadu s pripadajućom komunalnom infrastrukturom); da je tužiteljica još dana 22. travnja 2009. godine, dakle 11 godina prije donošenja Zaključka o kupnji nekretne, podnijela nadležnom gradskom tijelu Zahtjev za izvlaštenje predmetne nekretnine, obzirom da je prethodno diobnim nacrtom i za vlastiti trošak, od preostale površine nekretnine u svom vlasništvu, izdvojila predmetnih 81 m2 za potrebe proširenja ulice Gračanske dužice; da je sukladno ranije citiranoj lokacijskoj dozvoli, a u svrhu rekonstrukcije - izgradnje ulice Gračanske dužice, obuhvaćeno preko 20 katastarskih čestica u vlasništvo trećih fizičkih i pravnih osoba, a u odnosu na koje vlasnike je Gradonačelnik Grada Zagreb tijekom 2019. godine već donosio Zaključke o sklapanju Ugovora o kupoprodaji njihovih nekretnina, te da su posljednji u nizu takvih zaključaka u korist trećih fizičkih i pravnih osoba objavljeni u službenom glasniku Grada Zagreba broj 19 od dana 17. listopada 2019. godine; da je točkom 3. Zaključka određeno da će Grad Zagreb sklopiti sa gospođom ČV Ugovor o kupoprodaji nekretnina iz čega proizlazi da Grad Zagreb i tuižiteljica nisu sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnina, a ujedno Zaključkom Gradonačelnika Grada Zagreba nije određen rok unutar kojega se Grad obvezuje sklopiti takav Ugovor. a još manje je istim određen dan kada bi Grad Zagreb imao isplatiti tužiteljici kupoprodajnu cijenu iz čega slijedi da je evidentno da ovakav Zaključak Gradonačelnika Grada Zagreba nije od utjecaja na eventualna financijska sredstva Grada Zagreba koja bi Grad Zagreb utrošiti u svrhu naknade štete uzrokovane potresima kojima je pogođen Grad Zagreb dana 22. ožujka 2020. godine.
11. Po čl. 7. st. 1. ZM svaka osoba ima pravo na zaštitu dostojanstva, časti i ugleda, a po čl. 16. st. 1. ZM mediji su ta prava dužni poštovati. Nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu, dužan ju je naknaditi (čl. 21. st. 1. ZM). Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu dokazuje tuženik (čl. 21. st. 6. ZM).
12. Ovdje je za napomenuti da samo takva informacija koja može izazvati negativnu reakciju okoline, primjerice prijekor, prezir, poniženje, umanjiti ugled u javnosti, moralno ocrniti određenu osobu, jest informacija podobna povrijediti zaštićeno pravo i interes osobe, odnosno njezino pravo osobnosti. Pritom valja ukazati na to da se o pitanju podobnosti informacije da povrijedi zaštićeno pravo osobe, prosuđuje sukladno javnom mnijenju konkretne društvene zajednice u konkretnom vremenu.
13. Međutim, ZM u čl. 21. propisuje izuzetke kada nakladnik nije dužan naknaditi štetu bez obzira što je istu uzrokovao objavom informacije, a koji su taksativno nabrojani u st. 4. istog članka, te se odnose na slučajeve ako je informacija kojom je šteta učinjena:
- vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,
- objavljena unutar autoriziranog intervjua,
- utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,
- fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,
- točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,
- proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.
14. U odnosu na sporni dio predmtnog članka koji glasi: „25. ožujka, tri dana nakon potresa, Grad Zagreb donosi zaključak o kupnju nekretnina od TV. Radi se o dva zemljišta, sveukupne površine od 55 kvadrata. Č dobit će za svoju zemlju od Grada 51.100 kuna. Plus još 11 kuna "naknade za biljne nasade". Isti dan, Grad odlučuje kako će kupiti i susjednu zemlju od Josipove sestre, ČV. Njena zemljišta su nešto veća, imaju ukupnu površinu od 81 kvadrata, a Grad ih kupuje po cijeni od 75.300 kuna. Vrijednost svih ovih nekretnina procijenio je u travnju prošle godine stalni sudski vještak lvan Čeović.", valja reći da iz istoga proizlazi da Grad Zagreb 25. ožujka 2020., tri dana nakon potresa, odlučuje kako će kupiti zemljišta od tužiteljice, ukupne površine 81 kvadrata, te da ih Grad kupuje po cijeni od 75.300 kuna, kao i da je vrijednost nekretnine u travnju prošle godine procijenio stalni sudski vještak lvan Čeović.
15. U Zaključku o kupnji nekretnine od 25. ožujka 2020. (list 25), koji je objavljen u Službenom glasniku Grada Zagreba broj 7 od 30. ožujka 2020. te čija vjerodostojnost nije tijekom postupka nije dovodena u pitanje, u točki 1. stoji da Grad Zagreb kupuje, a ČV prodaje nekretnine, radi rekonstrukcije - izgradnje ulice Gračanske dužice s pripadajućom komunalnom infrastrukturom, sukladno lokacijskoj dozvoli koja se produžuje do 22. listopada 2020; u točki 2. stoji da će Grad Zagreb vlasnici nekretnina (ovdje tužiteljici) isplatiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od ukupno 75.300,00 kuna, sukladno procjembenim elaboratima br. 63/2019 i br. 64/2019 koje je izradio stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ivan Čeović, dipl. ing. građ., u travnju 2019., za koje elaborate je Procjeniteljsko povjerenstvo na 27. sjednici dana 6. lipnja 2019. i na 3. sjednici dana 30. siječnja 2020. utvrdilo da su u skladu sa Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina; te u točki 3. da će Grad Zagreb će s vlasnicom nekretnina (ovdje tužiteljicom) sklopiti ugovor o kupoprodaji nekretnina.
16. Čitajući i uspoređujući ova dva teksta ovaj sud je utvrdio da su informacije navedene u spornom članku u potpunoj podudarnosti s tekstom predmetnog zaključka, slijedom čega ovaj sud utvrđuje da su iste utemeljene na točnim činjenicama, a nasuprot navodima tužiteljice saslušane kao stranke da su informacije iz članka koje se odnose na nju netočne. U spornom se članku nigdje ne spominje da je ugovor između tužiteljice i Grada zaključen, niti da bi tužiteljici, kako ista pogrešno konstatira u svome iskazu, bila isplaćena kupoprodajna cijena, čak štoviše autor članka iznio je, kako i navodi u svom iskazu kojeg ovaj sud cijeni kao uvjerljiv, životan i logičan, i drugu stranu priče kontaktiravši oca tužiteljice LV, prethodno bezuspješno pokušavši kontaktirati samu tužiteljicu, te prenoseći u predmetnom članku izjavu LV iz koje jasno proizlazi da ugovor još nije zaključen te da ništa još nije plaćeno. Pritom valja napomenuti kako izostanak podatka u spornom članku o trajanju lokacijske dozvole prema stavu ovog suda ne čini informaciju iz članka, koja je informacija utemeljena na podacima iz predmetnog zaključka, neistinitom, odnosno netočnom. Također valja navesti da iskaz tužiteljice u dijelu u kojem opisuje kronologiju u vezi nekretnine koja je predmetom spornog članka ni u čemu ne dovodi u pitanje istinitost i točnost informacija navedenih u spornom članku.
17. Nadalje, drugi sporni dio predmetnog članka koji glasi: „A zašto Grad baš sad kupuje nekretnine Šelendićevih potomaka? Zbog rekonstrukcije i izgradnje ulice Gračanske dužice, na samoj periferiji grada. Za razliku od štete nastale potresom, ova obnova uopće nije hitna.“ ovaj sud smatra autorovim izražavanjem mišljenja u obliku skepse čime izražava svoj vrijednosni sud prema postupcima gradskih vlasti. Naime, ne dovodeći u pitanje legalnost i opravdanost predmetnog zaključka, ostaje činjenica da je isti donesen tri dana nakon potresa u Zagrebu kojom prilikom je nastala velika šteta, a slijedom toga i potreba za sanacijom koja iziskuje značajna financijska sredstva. S obzirom na to, a imajući u vidu da je otac tužiteljice, LV, osoba koja je redovito surađivala s Gradom Zagrebom i održavala medijski popraćene odnose s tadašnjim gradonačelnikom, stav je ovog suda da sporni dio predstavlja legitimni osvrt na trošenje javnog novca, koji je osvrt ostao u granicama novinarske slobode izražavanja jer su izložene okolnosti predstavljale dostatan temelj za propitkivanje od strane medija koji prate lokalnu politiku za što se u određenom trenutku namijenjuje javni novac. Stoga prema ocjeni ovog suda ni ovaj sporni navod nije takav da bi mogao rezultirati odštetnom odgovornošću nakladnika (tuženika) za objavu predmetnog članaka. Suprotni zaključak bi rezultirao povredom tuženikovog prava na slobodu izražavanja, koje je zajamčeno u čl. 38. Ustava RH i čl. 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer bi u okolnostima konkretnog slučaja isto predstavljalo nerazmjerno ograničenje tog prava.
18. Dakle, nakon provedenog dokaznog postupka ovaj sud je našao da su u spornom članku iznesene informacije utemeljene na točnim činjenicama za koje je postojalo opravdano zanimanje javnosti, odnosno vrijednosni sudovi autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu s obzirom da je radi prosperiteta društva nužno javno preispitivanje postupaka lokalne samouprave. Također ovaj sud je našao da je autor poduzeo sve potrebne mjere za provjeru točnosti činjenica te da je informacija dana u dobroj vjeri, a imajući na umu da je autor prije objave informacije kontaktirao oca tužiteljice koji nije osporio istinitost činjenica iz članka već dao dodatno pojašnjenje koje je tuženik i prenio. Na taj su način ispunjeni ekskulpacijski razlozi iz čl. 21. st. 4. al. 3. i 6. ZM-a.
19. Povrh toga ovaj sud ukazuje i da je u konkretnom je slučaju također riječ o prenošenju informacije iz zaključka Grada Zagreba kao akta tijela jedinica lokalne samouprave, a da smisao informacije nije promijenjen uredničkom obradom. Pri tom se napominje da izostavljanje podatka o trajanju lokacijske dozvole u spornom članku ne mijenja suštinu i istinitost same informacije – da je Grad Zagreb donio odluku o kupoprodaji tužiteljičine nekretnine. Povrh toga, u članku se ne nigdje ne navodi niti sugerira sklapanje ugovora između tužiteljice i Grada niti isplata kupoprodajne cijene istoj, pa i bez informacije o trajanju navedene dozvole ostaje posve jasno da se radi o neizmijenjenom sadržaju zaključka kao akta jedinice lokalne samouprave, čime je ispunjen ekskulpacijski razlog i iz čl. 21. st. 4. al. 1. ZM-a. Uostalom, imajući u vidu iskaz tužiteljice iz kojeg proizlazi da ista svoje potraživanje zbog povrede prava osobnosti temelji na činjenici da su susjedi pogrešno mislili, odnosno pretpostavljali da je istoj isplaćena kupoprodajna cijena, ističe se kako se ta pretpostavka objektivno nije mogla temeljiti na spornom članku budući da isto ni iz kojeg njegovog dijela ne proizlazi.
20. S obzirom da je utvrđeno kako ne postoji tuženikova odgovornost za štetu, sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka CV na okolnost na okolnost uzrokovanja stresa i napetosti kod tužiteljice nakon objave informacije, na okolnost narušavanja zdravstvenog stanja i nastajanja psihičke boli kod tužiteljice, te na okolnost promjene mjesta boravišta tužiteljice nakon objave spornog teksta.
21. Također, ovaj sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja da se od Grada Zagreba službenim putem pribavi podatak koliko i koje je ugovore Grad Zagreb zaključio s drugim vlasnicima susjednih parcela u Ulici Gračanska dužica, Zagreb, a iz razloga što taj podatak nije relevantan da rješavanje konkretnog predmeta spora. Ovaj sud nije proveo niti dokaz saslušanjem SV, s obzirom da je provjerom u JRO utvrđeno da je isti preminuo.
22. Iz prethodno izloženih razloga tužbeni zahtjev je valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke.
23. Tuženik je u cijelosti uspio u parnici, pa mu je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP tužiteljica dužna naknaditi troškove postupka. Vrijednost predmeta spora iznosi 9.954,21 EUR, a tuženika je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa mu sukladno čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025; dalje: Tarifa), pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka, naime sastav odgovora na tužbu – 250,00 EUR (Tbr. 8/1); sastav podneska od 3. ožujka 2021. – 250,00 EUR (Tbr. 8/1); zastupanje na ročištima od 11. veljače 2021., 28. veljače 2023. i 3. rujna 2025. – po 250,00 EUR (Tbr. 9/1), što sveukupno iznosi 1.250,00 EUR (sa uračunatim PDV-om).
24. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu 21. listopada 2025.
Sudac:
Jan Torjanac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
- tužiteljici po pun.
- tuženiku po pun.