Poslovni broj: P-209/2025-6

(ranije P-390/2014)

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sudcu tog suda Marijanu Muži, kao sudcu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja: ŽZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. NZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje kao zakonski nasljednici iza pok. Rozalije Mokos Matuka, zastupani po punomoćnici Dijani Zoričić, odvjetnici iz Zagreba protiv tuženika ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Branimiru Sabioniju, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 4. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, zaključene u smislu odredbe čl. 335 st. 4. Zakona o parničnom postupku, 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 23.688,65 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema Zakonu o zateznim kamatama (NN 28/96) i Uredbi o visini stope zatezne kamate počevši od 23.01.1995. do 31.12.2007. i zatim od 01.01.2008. u visini kamate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa na dalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 postotna poena (čl. 29. st. 2. ZOO).

II. Nalaže se tuženiku na ime sniženja naknade temeljem ugovora o građenju isplatiti tužiteljima iznos od 24.977,77 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom prema Zakonu o zateznim kamatama (NN 28/96) i Uredbi o visini stope zatezne kamate i to: - na iznos od 24.977,77 EUR počevši od 06.07.1994. do 31.12.1998., a nakon toga - na iznos od 24.977,77 EUR počevši od 01.01.1999. do 31.12.2007. i zatim od 01.01.2008. u visini kamate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa na dalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 postotna poena (čl. 29. st. 2. ZOO).

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev- x589/2014-2 od 4. ožujka 2020. (list 549-550 spisa), presudio je da se djelomično odbija revizija tužitelja u pobijanju presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžx-73/12-2 od 12. veljače 2014., u dijelu u kojem je presudom odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-246/2011 od 9. prosinca 2011., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-246/2011 od 13. ožujka 2012. u točki II. izreke za dio kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 112.293,46 kuna s pripadajućom kamatom te je riješio da se djelomično prihvaća revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžx-73/12-2 od 12. veljače 2014. u onom dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici P-246/2011 od 9. prosinca 2011. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P- 246/2011 od 13. ožujka 2012. u točki II. izreke za dio kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 178.482,10 kuna s pripadajućom kamatom te da se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje zajedno s odlukom o troškovima postupka.

2. Tužitelji u tužbi navode da su kao naručitelji radova s tuženikom kao izvođačem radova usmeno ugovorili izvođenje građevinskih radova na obiteljskoj kući u [adresa] u vrijednosti od 200.000,00 DEM s rokom dovršenja 1. srpnja 1994. te da se na ime izvođenja radova tuženiku isplatili iznos od 197.300,00 DEM.

2.1. Nadalje, navode da tuženik veliki dio ugovorenih radova nije izveo, a da je veliki dio izvršenih radova vrlo loše kvalitete i nije izveden prema pravilima struke.

2.2. Tužitelji su pred Općinskim sudom u Sesvetama pokrenuli postupak osiguranja dokaza u kojem je nalaz i mišljenje glede kvalitete i vrijednosti izvršenih radova dao sudski vještak za građevinarstvo. Građevinskim vještačenjem je utvrđeno da ukupna vrijednost izvršenih radova iznosi 149.000,00 DEM (542.360,62 kune), dok šteta koju trpe tužitelji radi nekvalitetno izvedenih radova iznosi 49.034,00 DEM (178.482,10 kuna).

2.3. Na navode da je tuženik prilikom sastavljanja troškovnika cijene radova računao na način kako to čini tvrtka kao izvođač, množeći cijenu rada s fakturom 2,5 do 3 i time uvećavajući svaku stavku za cca 20%.

2.4. Budući da tuženik nije pravna osoba, odnosno nema registrirano djelatnost obavljanja građevinskih radova, jasno je da je to učinjeno bez pravne osnove te je stoga iznos od 149.000,00 DEM potrebno umanjiti za 20% više obračunate cijene radova što iznosi 29.800,00 DEM, tako da vrijednost izvršenih radova iznosi 119.200,00 DEM, budući da tuženik nije imao pravo uvećati vrijednost radova, kao da se radi o poduzeću.

2.5. Kako šteta koju tužitelji trpe zbog nekvalitetno izvedenih radova iznosi 49.000,00 DEM to stvarna vrijednost radova i iznos koji tuženiku treba priznati na ime izvedenih radova iznosi 70.200,00 DEM.

2.6. Budući su tužitelji tuženiku isplatili iznos od 197.300,00 DEM, a stvarna vrijednost izvedenih radova iznosi 70.200,00 DEM to proizlazi da je tuženik dužan vratiti tužiteljima iznos od 127.000,00 DEM.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da poriče u cijelosti navode iz tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja, navodeći da s tužiteljima nije nikada sklopio pismeni ugovor o građenju, osporava da je u smislu ugovora o djelu preuzeo obvezu kao izvođač radova, već da je dogovoreno da bude tužiteljima koordinator - savjetnik u vođenju poslova tako da će zajedno s tužiteljima pronalaziti izvođače radova, povjeriti im određene poslove u skladu sa željenim ciljevima, dogovarati cijene s time da će tužitelji svaki tjedan provjeravati učinjene izdatke, a na što je tuženik pristao na zamolbu tužitelja, znajući da je drugotužitelj dobar zanatlija i da ima potrebna znanja u smislu kontrole izvršenih poslova.

3.1. Nadalje, tuženik navodi da su većim dijelom izvođače i druge kooperante stranke pronalazile zajednički, a da je samo manji broj izvođača pronašao sam tuženik s time da su se njegovim izborom tužitelji naknadno usuglasili, kao što je i vrsta materijala za izvođenje radova tuženik birao zajedno s tužiteljima, a što su sve kontrolirali tužitelj i u smislu s postignutim međusobnim sporazumom.

3.2. Tuženik također ističe prigovor visine tužbenog zahtjeva, navodeći da mu tužitelji nisu za izvođenje radova isplatili cjelokupan iznos od 197.000,00 DEM. Te tuženik tvrdi da ukupna vrijednost izvršenih radova ne iznosi 149.000,00 DEM jer je i građevinski vještak iskazao da je ukupna vrijednost izvršenih radova 198.000,00 DEM dok je šteta 49.034,00 DEM pa stoga proizlazi da su tužitelji dužni tuženiku uplatiti iznos od 1.000,00 DEM s obzirom da tužitelji tvrde da su isplatili tuženiku iznos od 197.300,00 DEM, a vrijednost izvršenih radova prema vještaku iznosi 198.000,00 DEM.

3.3. U odnosu na zahtjev tužitelja za povratom iznosa od 29.800,00 DEM s osnova stečenog bez osnove u pogledu izračuna cijene od strane tuženika, a koje je tuženik zaračunao kako to rade pravne osobe, množeći cijenu rada s faktorom 2,5 do 3 i time uvećavajući svaku stavku za cca 20%, tuženik ocjenjuje neosnovanim obzirom da tužitelji te iznose temelje na nalazu i mišljenju vještaka, a ne na troškovniku tuženika koji nije niti postojao.

3.4. Tuženik predlaže da se tužitelji odbiju s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

4. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u cijeli predmet, saslušani su tužitelji i tuženik kao stranke u postupku te svojstvu svjedoka NZ, ČZ, JZ, IZ, ŠZ, PZ, ĐZ, LZ, VZ, DZ, izvršen je u uvid u predmet Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj R1-182/97, u ovosudni predmet poslovnog broja I-2361/94, u potvrde o plaćenim iznosima novca tuženiku (list 4-7 i 176 spisa), u račune (list 23- 98 spisa), skicu troškovnika od 8. rujna 1984. (list 174-175 spisa), dopis upućen tuženiku od 16. kolovoza 1994. (list 235 spisa), provedeno je dopunsko građevinsko vještačenje po vještaku ing. OZ (list 144-151 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku građevinske struke Željku Eriću, izvršen je uvid u elaborat utvrđivanja vrijednosti izvedenih radova stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i ovlašten inženjer građevinarstva Željko Erić, dipl.ing .građevinarstva (list 403-410 spisa), na ročištu održanom 25.11.2011. saslušan je stalni sudski vještak Željko Erić, dipl.ing., provedeno je dopunsko građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Željku Eriću (list 599-609 spisa).

5. Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja usklađen podneskom od 25. studenoga 2022. u cijelosti je osnovan.

6. Predmet spora u ovom predmetu je zahtjev za isplatu novčanog iznosa zbog povrede usmeno sklopljenog ugovora o građenju kuće tužitelja u [adresa] i to s osnove sniženja isplaćene naknade za izvršene građevinske radove u iznosu od tadašnjih 175.811,38 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime naknade štete u iznosu od 178.482,10 kuna te na ime neopravdano obračunatog postotka u iznosu od 112.293,46 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. Tužitelji tvrde da se tuženik obvezao izvesti građevinske radove koji su mu gotovo u cijelosti plaćeni (197.300,00 DEM), da veliki dio radova tuženik nije izvršio, a oni izvedeni da su nekvalitetni i po višoj cijeni od stvarne.

8. Sud je sukladno provedenim dokazima i to iskazima tužitelja te svjedoka NZ, ČZ, JZ, CZ, PZ, ĐZ te temeljem pismenog nalaza i mišljenja građevinskog vještaka ing. OZ te građevinskog vještaka dipl.ing. Željka Erića kao i potvrda o plaćenim iznosima novca, tuženiku utvrdi da su tužitelji i tuženik zaključili ugovor o djelu u usmenom obliku u smislu odredbe članka 600. Zakona o obveznim odnosima, predmet kojeg je bilo izvođenje građevinskih radova na obiteljskoj kući tužitelja u [adresa] radi adaptacije postojećeg nedovršenog objekta, dogradnje radionice, podruma i garaže te ograđivanja parcele i uređene dvorišta.

9. Cijena ugovorenih radova bila je određena unaprijed u ukupnom iznosu od 200.000,00 DEM kao konačna, u koji iznos je bila uključena i nabavka materijala (osima nabavke keramičkih pločica i sanitarija što proizlazi iz iskaza tužitelja) te cijena rada i to za uređenje prizemlja i podruma 90.000,00 DEM, za ostale radove (potkrovlje, garaža, radionica) u iznosu od 110.000,00 DEM.

10. Tužitelji su tuženiku isplatili iznos od 197.300,00 DEM, a što proizlazi iz potvrda priloženih u spis.

11. Tuženik veliki dio radova nije izveo iako je tužiteljica najprije telefonskim putem pokušala stupiti u kontakt s tuženikom te putem svoje punomoćnice je pozvala tuženika da dovrši neizvedene radove, na što se tuženik nije odazvao.

12. Tužitelji u svom iskazu su naveli da nisu obnovili nedostatke na građevini kako osobno tako i putem treće osobe na račun tuženika iz razloga jer nemaju sredstava te je drugotužitelj otklonio samo manje nedostatke, kao na primjer promjena slavine za vodu i slično.

13. Iz iskaza svjedoka ČZ, GZ te AZ proizlazi da su tužitelji često prisustvovali radovima i iste nadgledavali te su na određene radove stavljali i primjedbe.

14. S obzirom na iskaze navedenih svjedoka koje je sud u cijelosti ocijenio kao vjerodostojne i isitnite jer su isti logični i uvjerljivi, sud je utvrdi oda su tužitelj i u smislu članka 614. stavak 1. ZOO-a pregledali tada izvršene radove te obavijestili izvođače radova o nađenim vidljivim nedostatcima i to tijekom izvođenja radova.

15. Uvidom u dopis upućen tuženiku od 16. kolovoza 1994., sud je utvrdio da su tužitelji obzirom da građevinski radovi nisu dovršeni, a da izvršeni radovi imaju nedostataka, pozvali tuženika da radove dovrši, a prema kojem dopisu tuženik nije postupio temeljem čega je sud utvrdio da tužiteljima pripadaju sva prava po osnovi nedostatka građevine propisano člankom 620. stavak 3. te člankom 621. ZOO-a.

16. Iz provedenog postupka proizlazi da je tuženik nesporno osoba koja se izvođenjem takvih i sličnih građevinskih radova pa se s obzirom na narav nedostatka može sa sigurnošću zaključiti da su mu isti bili poznati, odnosno da mu nisu mogli ostati nepoznati. Iz tog razloga tužitelji ne gube prava po osnovi materijalnih nedostataka izvršenog posla, sve i da o postojanju istih nisu obavijestili tuženika.

17. Također, iz iskaza saslušanih svjedoka NZ, ČZ, JZ, ZZ, PZ, LZ, GZ, AZ koji su kao radnici izvodili građevinske radove na objektu tužitelja, suglasno su iskazali da je tuženik bio osoba koje je stupila u kontakt s njima te da je s većinom od njih već prije radio, da ih je tuženik plaćao za izvršeni rad pa prigovor tuženika da je bio samo savjetnik – koordinator tužiteljima pri izgradnji kuće, sud nije prihvatio.

18. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka, sud iste u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojne i istinite jer su njihovi iskazi logični, životni i uvjerljivi te se isti u bitnom nadopunjuju za razliku od iskazu svjedoka ŠZ i LZ koji su u suprotnosti iskazima svih ostalih saslušanih svjedoka, a uz to navedeni svjedoci su sinovi tuženika te stoga sud njihove iskaze ocjenjuje kao subjektivne i nevjerodostojne.

19. Nadalje, sud u cijelosti iskaze tužitelja ocjenjuje kao vjerodostojne i istinite obzirom da isti nisu u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima, kao niti s iskazima navedenih svjedoka.

20. Sud je po vještacima građevinske struke utvrdio da je vrijednost izvedenih radova procijenjena u iznosu od 198.034,00 DEM ili 720.842,70 kuna. Nadalje, utvrđeno je da su tužitelji na ime avansa isplatili tuženiku iznos od 197.300,00 DEM.

20.1. Nadalje, vještačenjem je utvrđeno da je troškovnička vrijednost izvedenih radova 720.842,70 kuna ili 198.034,00 DEM, da su tužitelji na ime avansa ispatili tuženiku iznos od 197.300,00 DEM, da je po vještacima procijenjena šteta u iznosu od 178.482,10 kuna ili 49.034,00 DEM.

21. Sukladno članku 620. ZOO-a, kad izvršeni posao ima nedostatak zbog kojeg djelo nije neupotrebljivo, odnosno kada posao nije izvršen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručilac je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak ukloni i u vezi toga mu može odrediti rok. Ako izvođač ne otkloni nedostatka do isteka roka, naručilac može po svom izboru izvršiti otklanjanje nedostataka na račun izvođača ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor. U svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

22. Tužitelji su kao naručitelji obavijestili tuženika da radovi obavljeni na njihovoj građevini imaju opisani nedostatak. Nije sporno da tuženik nije uklonio navedene nedostatke na objektu tužitelja.

23. U smislu odredbe članka 641. ZOO-a, na odgovornost na nedostatke građevine primjenjuju se odgovarajuće odredbe ugovora o djelu. Prema tim odredbama, tužiteljima kao naručiteljima pripada pravo zahtijevati od tuženika kao izvođača da nedostatke ukloni (članka 618. ZOO-a) ili da ukloni nedostatke na račun izvođača (članak 620. ZOO-a) ili da se smanji cijena za radove izvedene s nedostatkom (članka 621. ZOO-a) ili da se raskine ugovor.

24. Temeljem pisanog nalaza i mišljenja građevinskog vještaka ing. OZ te vještaka dipl.ing. Željka Erića te njihovih pismeni i usmenih dopuna, sud je utvrdio da upitna vrijednost izvršenih radova po tuženiku iznosi 542.360,62 kune (149.000,00 DEM), a šteta koju trpe tužitelji zbog nekvalitetno izvedenih radova iznosi 178.482,10 kuna (49.034,00 DEM).

24.1. Sudski vještak dipl.ing. Željko Erić obrazlažući opći pristup procijenjenih vrijednosti izvršenih radova i štete koji je dan u nalazu i mišljenju pojašnjava da je troškovnik izvedenih radova sačinjen prema pravilima struke, time da su cijene uzimane po stavkama za stambeni objekt uvećane za cca 5-10% zbog toga što se radi o adaptaciji prostora pa nije uvijek moguće obuhvatiti sve izvedene radove i aktivnosti koje je nužno obaviti u toku rada tako da su ti radovi u navedenom postupku uvećanih realnih cijena.

25. Sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Revx589/2014-2 od 4. ožujka 2020. (list 549-560 spisa) te po prijedlogu tuženika zastupanog po punomoćniku, sud je proveo dopunsko građevinsko vještačenje po stalom sudskom vještaku dipl.ing. građevinarstva Željku Eriću sukladno ovosudnom rješenju poslovnog broja P-390/2014-33 od 4. srpnja 2024. (list 582-583 spisa).

26. Uvidom u dopunsko građevinsko vještačenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Željka Erića, dipl.ing. građevinarstva (list 599-609 spisa), utvrđeno je da je navedeni vještak u završnoj rekapitulaciji naveo da troškovnička vrijednost radova iznosi 101.253,00 eura, troškovnička vrijednost sanacije iznosi 27.796,00 eura, a vrijednost radova iznosi 73.457,00 eura.

26.1. Vještak je također iskazao da je potrebno i dodatno tvrditi da li postoje nedostaci koji se ne mogu ukloniti radovima sanacije, te da li postoje nedostatci koji predstavljaju opasnost za izvedenu građevinu i da li se izvedenim radovima sanacije može nanijeti šteta drugim dijelovima građevine.

26.2. Svi nedostatci se mogu u postupnosti ili djelomično (vertikalni serklaži garaže i radionice) ukloniti radovima sanacije, pri čemu će se morati nanijeti šteta i nekim dijelovima susjednih građevina, koja se opet tehnički može sanirati, ali kad se postigne tehnički ispravno rješenje, uvijek ostaje neizvjestan estetski dojam (teško novčano mjerljiv) jer mjesto popravka često ostaje naznačeno.

26.3. Također, vještak navodi da neizvedba vertikalnih ab serklaža je nezamisliva u današnje vrijeme, direktno ugrožava stabilnost građevina i neomogućava ishođenje uporabne dozvole. U spisu ne postoji prigovor ili osporavanja tuženika na navedeno.

27. Sud nalaze i mišljenja navedenih sudskih vještaka u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojne i valjane budući su isti dani u skladu s pravilima struke te od strane stručnih osoba.

28. Tijekom ovog parničnog postupka utvrđeno je da je između tužitelja kao naručitelja gradnje, to jest investitora i tuženika kao izvođača radova sklopljen usmeni ugovor o građenju radi adaptacije objekta tužitelja s time da je prilikom gradnje utvrđeno da je došlo do nedostataka u izvedbi ugovorenih radova te je u tom dijelu zatražen iznos od 175.811,38 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

28.1. Nadalje, tužitelj drugim dijelom tužbenog zahtjeva potražuje s osnove naknade štete da im se isplati iznos od 178.482,10 kuna s kamatom i to iz razloga da tužitelji nisu dokazali osnovu i visinu štete te u iznosu od 112.293,46 kuna s kamatom.

29. Iz provedenog postupka proizlazi da su tužitelji znali s kime sklapaju usmeni ugovor o izvršenju radova, da su znali da tuženik nije obrtnik koji obavlja djelatnost u građevinarstvu, pristali su na ugovorene cijene pa nije odlučno što tuženik radeći na takav način izbjegava obveze prema društvu u smislu plaćanja poreza i drugih davanja.

30. Također iz provedenog postupka nedvojbeno proizlazi da kada su tužitelji postavili tužbeni zahtjev za naknadu štete, da oni polaze od toga da se šteta sastoji od dovođenja objekta u funkciju, odnosno da se šteta odnosi na trajnu nemogućnost uporabe objekta zbog pričinjene štete nekvalitetno izvedenim radovima koji se ne mogu sanirati.

31. Sukladno nalazu i mišljenju sudskih vještaka ing. OZ i dipl.ing. Željka Erića iz istih proizlazi da je u određenom dijelu došlo do faktičnog ili stvarnog smanjenja uporabe vrijednosti objekta, odnosno pojedinih dijelova prijeporne nekretnine, te u svezi s navedenim i kad bi proizlazi utvrđenim da se tužitelji mogu ograničeno koristiti nekretninom zbog nekvalitetno izvedenih radova, a koji nedostatci nisu otklonjeni niti otklonjeni kao na primjer što se spominje da u jami od garaže tužitelja nakon izvedbe radova prodire voda, da se neki radovi ne mogu sanirati jer bi se dovelo u pitanje stabilnosti prijepornog objekta, ali i susjednog i drugog objekta, to sve upućuje na zaključak da postoji osnova za odgovornost tuženika za nastalu štetu po toj osnovi, iako su tužitelji zatražili i isplatu s naslova smanjenja cijene zbog nekvalitetno izvedenih radova.

32. Iz naprijed navedenog proizlazi, a imajući u vidu i nalaz i mišljenje, odnosno dopunsko građevinsko vještačenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, Željka Erića, dipl.ing. građevinarstva od 17. travnja 2025. (list 599-610 spisa), da u konkretnom slučaju je utvrđena odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljima u iznosu kako je to navedeno u izreci ove presude, a sve zbog povrede ugovorne obveze da se radovi na adaptaciji objekta tužitelja izvrše sukladno pravilima struke.

32.1. Sukladno naprijed navedenom, tužitelji potražuju od tuženika s osnova naknade štete iznos od 178.482,10 kuna, po fiksnom tečaju od 7,5345 za euro temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22) što iznosi 23.688,65 eura sa zakonskom zateznom kamatom, a kako je to navedeno u točki I. izreke presude.

32.2. Nadalje, budući da je tijekom postupka nesporno utvrđeno da su tužitelji isplatili tuženiku iznos od 197.300,00 DEM na ime izvedenih radova tako da su razmjerno za 24,7604% više platili tuženiku nego što su trebali s obzirom na vrijednost izvedenih radova s nedostatkom, a to predstavlja iznos od 48.852,27 DEM. Na dan 1. siječnja 1999. konverzijom DEM u EUR uz primjenu tečaja 1,95583 DEM za 1 EUR, navedena vrijednost predstavlja iznos od 24.977,77 eura, a koji iznos tužitelji potražuju u točki II. izreke presude na ime sniženja naknade temeljem ugovora o građenju.

33. Imajući u vidu cjelokupno provedeni postupak, te na temelju savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, a imajući u vidu odredbu članka 8. ZPP-a, te članka 620. Zakona o obveznim odnosima, sud smatra da je usklađeni tuženi zahtjev tužitelja prema podnesku od 25. studenoga 2022. (list 564-565 spisa) u cijelosti osnovan.

34. O troškovima parničnog postupka u ovoj pravnoj stvari, sud će odlučiti zasebnom odlukom.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Velika Gorica, 21. listopada 2025.

Sudac

Marijan Muža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave ove presude.