Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-2100/2023-26

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Sanji Barbarić, odvjetnici u Oroslavju, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, zastupan po punomoćniku Andreju Šooš Maceljski, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Sanje Barbarić i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika FŠ, **.**.2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, da tužitelju IŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], plati iznos od 1.484,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 1,52 EUR od 17.10.2005.g. do isplate,

- na iznos od 2,86 EUR od 14.11.2005.g. do isplate,

- na iznos od 2,25 EUR od 21.12.2005.g. do isplate,

- na iznos od 1,62 EUR od 20.01.2006.g. do isplate,

- na iznos od 77,09 EUR od 31.01.2006.g. do isplate,

- na iznos od 2,06 EUR od 10.11.2008.g. do isplate,

- na iznos od 7,92 EUR od 31.12.2008.g. do isplate,

- na iznos od 9,73 EUR od 03.02.2009.g. do isplate,

- na iznos od 10,36 EUR od 04.03.2009.g. do isplate,

- na iznos od 6,98 EUR od 03.04.2009.g. do isplate,

- na iznos od 3,36 EUR od 12.06.2009.g. do isplate,

- na iznos od 2,87 EUR od 03.07.2009.g. do isplate,

- na iznos od 3,46 EUR od 03.08.2009.g. do isplate,

- na iznos od 5,03 EUR od 10.09.2009.g. do isplate,

- na iznos od 2,95 EUR od 14.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 3,80 EUR od 09.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 3,89 EUR od 14.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 8,10 EUR od 15.01.2010.g. do isplate,

- na iznos od 9,96 EUR od 17.02.2010.g. do isplate,

- na iznos od 13,10 EUR od 22.03.2010.g. do isplate,

- na iznos od 13,35 EUR od 19.04.2010.g. do isplate,

- na iznos od 17,43 EUR od 17.05.2010.g. do isplate,

- na iznos od 16,61 EUR od 16.06.2010.g. do isplate,

- na iznos od 21,73 EUR od 20.07.2010.g. do isplate,

- na iznos od 30,06 EUR od 25.08.2010.g. do isplate,

- na iznos od 31,27 EUR od 17.09.2010.g. do isplate,

- na iznos od 26,82 UER od 04.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 28,02 UER od 09.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 39,60 EUR od 14.01.2011.g. do isplate,

- na iznos od 34,36 EUR od 11.02.2011.g. do isplate,

- na iznos od 36,68 EUR od 15.03.2011.g. do isplate,

- na iznos od 37,69 EUR od 20.04.2011.g. do isplate,

- na iznos od 51,52 EUR od 15.06.2011.g. do isplate,

- na iznos od 51,13 EUR od 11.07.2011.g. do isplate,

- na iznos od 85,81 EUR od 10.08.2011.g. do isplate,

- na iznos od 55,69 EUR od 15.09.2011.g. do isplate,

- na iznos od 48,98 EUR od 17.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 49,21 EUR od 14.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 56,93 EUR od 23.01.2012.g. do isplate,

- na iznos od 57,44 EUR od 21.02.2012.g. do isplate,

- na iznos od 56,78 EUR od 14.03.2012.g. do isplate,

- na iznos od 56,24 EUR od 20.04.2012.g. do isplate,

- na iznos od 57,41 EUR od 26.06.2012.g. do isplate,

- na iznos od 56,35 EUR od 13.07.2012.g. do isplate,

- na iznos od 55,69 EUR od 23.08.2012.g. do isplate,

sve po stopi koja je od 17.10.2005. do 31. prosinca 2007. određena Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, da tužitelju IŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 1.962,50 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenjivala na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 14. lipnja 2023., koja je uređena podneskom od 24. lipnja 2025., tužitelj IŠ zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. naložilo da mu isplati 1.484,26 EUR na ime preplaćenih iznosa anuiteta po Ugovoru o kreditu od 5. srpnja 2005., jer da je taj ugovor sadržavao ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik Privredna banka Zagreb d.d. osporio je osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, u bitnom ističući prigovor zastare; navodeći da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa; da je valutna klauzula bila valjano ugovorena.

3. U provedenom postupku pročitani su ugovor o kreditu od 05.07.2005. (str. 6-10 spisa), knjigovodstvena kartica (str. 13-31 spisa), otplatni plan (str. 32-34 spisa), opći uvjeti poslovanja s građanima (str. 56-64 spisa), pojašnjenje HNB-a od 25.08.2006., provedeno je financijsko vještačenje (str. 92-98 spisa) te je saslušan tužitelj (str. 90-91 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli švicarski franak (CHF).

6. U postupku nije sporno da je tuženik sa tužiteljem sklopio sporni ugovor o kreditu. Također nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio ugovoreni kredit, kao i to da ga je tužitelj potom u cijelosti otplatio u skladu sa svim ugovorenim parametrima (dakle, prema valutnoj klauzuli u CHF).

7. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula švicarski franak (CHF), a slijedom toga i je li tuženik u obvezi vratiti tužitelju ono što je temeljem ovih ugovornih odredaba primio, zatim radi li se o potrošačkom ugovoru te je li potraživanje u zastari, kao i pripada li tuženiku isplata negativnih razlika.

8. Valjanost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli (CHF) u potrošačkim ugovorima o kreditu bila predmet preispitivanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a povodom tužbe udruge za zaštitu potrošača Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv osam tuženih banaka koje su takve kredite ugovarale sa potrošačima, a među kojim bankama (tuženicima) je bio i ovopredmetni tuženik.

9. U tom postupku je pravomoćnom presudom poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženik (jednako kao i ostale tužene banke) u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita), zaključujući ugovore o kreditima sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja tih ugovora o kreditu, tijekom pregovora i u svezi zaključenja tih ugovora, banka kao trgovac nije u cijelosti informirala korisnike kredita (potrošače) o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je tuženik time postupio suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. U navedenom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno je da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u potrošačkim ugovorima o kreditu nije bila razumljiva za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite (potrošače) zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, pri čemu su svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

11. Po čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava građana da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 9010621793 od 5. srpnja 2005. (str. 6-10 spisa) utvrđeno je da je taj ugovor bio sklopljen između tuženika Privredna banka Zagreb d.d. kao kreditora i tužitelja IŠ kao korisnika kredita te da je njime iznos kredita bio utvrđen u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.407,65 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1.), uz rok otplate od 84 mjeseca (čl. 7.1), u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja (čl. 7.2), s time da se radilo o kreditu za kupnju vozila (čl. 2.1). Iz sadržaja tog Ugovora proizlazi da on u niti jednom dijelu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti okolnosti važne za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, odnosno sve rizike i mogućnosti značajne fluktuacije tečaja CHF.

13. Iz iskaza tužitelja IŠ (list 90-91 spisa), kojoj ovaj sud u potpunosti vjeruje jer je iskazivao na uvjerljiv način, a sam iskaz je životan i logičan te je u skladu sa ispravama u spisu, proizlazi da je 2007. podigao kredit kod Privredne banke Zagreb radi kupnje motora. Naveo je da taj motor nikad nije korišten ni za kakvu firmu niti obrt te da ga je koristio za osobne potrebe. Dalje je naveo da je ovu banku sam odabrao jer su u tom trenutku bile kampanje za kredite u CHF pa je otišao u poslovnicu PBZ-a kod Ciboninog tornja gdje mu nisu nudili kredit u drugoj valuti osim onog u CHF. Također je naveo da nije bilo pregovora oko uvjeta kreditiranja niti su mu u banci nudili mogućnost pregovaranja niti je mogao na bilo koji način utjecati na odredbe ugovora te da je dobio sam unaprijed pripremljen ugovor za potpisivanje kao i da mu u banci nije pojašnjen pojam valutne klauzule niti kako bi se tečaj mogao mijenjati niti rizike oko promjene tog tečaja. Naveo je da je mislio da će rata kredita ostati onakva kakvu su ugovorili i kakva je bila predviđena u otplatnom planu te da je banka povećala mjesečne iznose rata bez da ga je prethodno kontaktirala odnosno bez njegove suglasnosti, da su ga samo obavještavali o novim iznosima koje treba plaćati te da ih je on plaćao jer nije imao izbora. Iskazao je da je po struci grafičar, ima udio u firmi koju sam otvorio sa suprugom 1994., a predmetni kredit nikada nije korišten ni na kakav način u svrhu te firme kao i da je u vrijeme dizanja kredita bio u radnom odnosu u Vjesniku i tamo radio kao grafičar, a danas radi u firmi Sjever-sjeverozapad koja se bavi medijskom produkcijom. Zaključno je naveo da je predmetni ugovor o kreditu u cijelosti otplaćen 2012.

14. Dovodeći u vezu sadržaj Ugovora o kreditu od 5. srpnja 2005. sa prihvaćenim iskazom tužitelj, sud utvrđuje da je tužitelj u svojstvu potrošača (za svoje osobne potrebe) u srpnju 2007. godine sa tuženikom sklopio predmetni ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF, te da pritom od strane tuženik kao banke nije bio obaviješten o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF niti je imao mogućnost pregovaranja niti utjecaja na sadržaj ugovora koji je bio unaprijed pripremljen od strane banke, ovdje tuženika.

15. Iz prethodno iznesenih razloga sud zaključuje da je pojedinačni ugovor o kreditu, koji je bio sklopljen između tužitelja i tuženika, u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je protiv tuženika donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (točka 9. i 10 obrazloženja), pa je sukladno čl. 502.c ZPP sud u ovoj parnici vezan utvrđenjima iz te presude, i to utvrđenjem da su ugovorne odredbe o potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF ništetne.

16. Slijedom navedenoga, ovaj sud utvrđuje da je Ugovor o kreditu br. 9010621793 od 5. srpnja 2005. koji je sklopljen između tužitelja i tuženika, ništetan u dijelu u kojem je njime ugovorena valutna klauzula u CHF, po kojoj je kunski iznos kredita bio vezan uz tečaj švicarskog franka (čl. 1. ugovora u kreditu), odlučujući o navedenom kao o za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva prethodnom pitanju.

17. U postupku nije sporno da je tužitelj u cijelosti otplatio navedeni kredit, odnosno da je platio sve anuitete sukladno sadržaju konkretnog ugovora o kreditu.

18. To znači da je tužitelj prilikom otplate kredita tuženiku vršio plaćanja na temelju ništetne ugovorne odredbe, i to u dijelu u kojem se iznos anuiteta povećavao zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je važio u trenutku korištenja kredita.

19. Po čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Navedeno se odnosi i na situacije u kojima se utvrdi da je ništetna samo pojedina odredba ugovora.

20. Na okolnost utvrđivanja iznosa koje je tužitelj isplatila tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli stopi, odnosno uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita za kojeg se jedino može smatrati da je bio poznat tužitelju kao potrošaču, pa se samo taj tečaj može smatrati mjerodavnim prilikom razrješenja spornih odnosa između stranaka, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darfin d.o.o., a iz nalaza i mišljenja tog vještaka od 11. lipnja 2025. (list 92-98 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženiku isplatio 1.484,26 EUR (11.183,15 HRK) više od onog što bi mu bio dužan platiti da se nije primjenjivala ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, već da se kroz čitavo razdoblje kredita primjenjivao onaj tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita.

21. Sud navedeni nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvaća jer je sačinjeno od strane ovlaštene osobe i po pravilima struke, bez ikakvih nedostataka, a ni stranke na njega nisu imale primjedbi u računskom dijelu.

22. Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da je tužitelj tuženiku na temelju te ništetne ugovorne odredbe isplatila iznos 1.484,26 EUR, pa tužitelj na temelju čl. 323. ZOO ima pravo zahtijevati od tuženika da joj taj neosnovano stečeni iznos vrati.

23. Budući da je tužitelj kredit otplaćivao u anuitetima, pa se prilikom svakog pojedinačnog plaćanja anuiteta dio onog što je plaćeno odnosio na ništetnu valutnu klauzulu, tužitelj sukladno čl. 1115. ZOO ima pravo na zatezne kamate od dana izvršenih pojedinačnih plaćanja, koji datumi su utvrđeni na temelju dokumentacije u spisu, dok su pojedinačni mjesečni iznosi koji su preplaćeni na temelju ništetne valutne klauzule iskazani u prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka. Pritom se u okolnostima konkretnog slučaja tuženik kao banka svakako smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu čl. 1115. ZOO, pa je tuženik zatezne kamate dužan platiti od svakog pojedinačnog plaćanja koje je tužitelj izvršio temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

24. S tim u vezi valja istaknuti da nije osnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30.01.2020., kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga se u konkretnom slučaju petogodišnji rok zastare računa tek od 14. lipnja 2018., kao datuma pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora kojom je ustanovljena ništetnost valutne klauzule u CHF u potrošačkim ugovorima o kreditu. Budući da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 14. lipnja 2023., to znači da utuženo potraživanje nije zastarjelo.

25. U odnosu na vještakovo utvrđenje da je u ukupnom razdoblju otplate kredita, u 34 mjeseca (siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2006., zatim siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2007. te siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, listopad i studeni 2008.) tečaj CHF u odnosu na HRK bio manji od tečaja koji je važio u trenutku korištenja kredita, što je rezultiralo da su u tih 34 mjeseca anuiteti bili manji od početnih, i to u ukupnom iznosu od 218,20 EUR valja istaknuti sljedeće. Tužitelj je za tih 34 mjeseca platila manje anuitete od onih koje je bila dužna u odnosu na jedini tečaj koji je mjerodavan između stranaka, a koji je važio u trenutku korištenja kredita, čime je tih 34 anuiteta ostalo neplaćeno za ukupno 218,20 EUR. Radi se o anuitetnoj otplati (ugovor o kreditu o tom dijelu nije izmijenjen), pa se prema stavu ovog suda svaki pojedini anuitet sagledava kao zasebna cjelina. Tražbina banke na ime nepotpuno plaćenih anuiteta proizlazi iz ugovora i predstavlja ugovornu obvezu, dok tražbina potrošača na ime preplaćenih anuiteta uslijed njihove djelomične ništetnosti proizlazi iz izvanugovornog odnosa (stjecanja bez osnove). Radi se dakle o dva različita obvezno-pravna odnosa, koja su vezana uz različite anuitete, a svaki od tih odnosa ima svoju samostalnu pravnu sudbinu, pa stoga svaki od vjerovnika iz tih odnosa odlučuje hoće li i na koji način ostvariti svoju tražbinu.

26. Vezano uz prethodno navedeno, tijekom ovog postupka u odnosu na iste nije istaknuo prigovor radi prebijanja niti materijalnopravni prigovor prijeboja niti protutužbeni zahtjev (tako VSRH u proširenom vijeću u odluci Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023.)., pa se stoga navedena negativna tečajna razlika, zbog koje je tužitelj u 34 mjeseca platila manju mjesečnu ratu od početne, ne može uzeti u obzir prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu.

27. Slijedom svega prethodno iznesenoga, budući da je u provedenom postupku utvrđeno da je tužitelj tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli preplatila 1.484,26 EUR (11.183,15 HRK) više od onog što je bila dužna, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i primjenom čl. 323. i čl. 1115. ZOO odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

28. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, pa mu je tuženik na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove postupka.

28.1. Vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 1.484,26 EUR, a tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa mu sukladno čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015, 126/2022; dalje: Tarifa), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka, uzimajući u obzir prilikom obračuna troškova vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka – tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).:

- sastav tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podnesaka od 25.04.2024. i 24.06.2025. – po 200,00 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištima od 28.02.2025., 04.06.2025. i 04.09.2025. – po 200,00 EUR (Tbr. 9/1);

- zastupanje na ročištima od 02.04.2025. – 50,00 EUR (Tbr. 9/5);

- trošak vještačenja – 400,00 EUR;

što sveukupno iznosi 1.962,50 EUR (sa uračunatim PDV-om).

28.2. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 21. listopada 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

28.3. Stoga je odlučeno kao pod točkom VI. izreke ove presude.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Sudac:

Jan Torjanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od petnaest dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte