REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-293/2024-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužiteljice VS iz [adresa], Proljeća 26, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB:00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice ČS, odvjetničke vježbenice i zamjenice punomoćnice tuženika Domenike Vulin, odvjetnice, 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. isplatiti tužiteljici VS iznos od 2.758,77 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 8. svibnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za iznos od 100,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 8. svibnja 2024. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.075,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 8. rujna 2023. zadobila ozljede na radu kod poslodavca Osnovna škola Žuti brijeg, Zagreb, Vrtnjakovečka 8 prilikom pranja prozora kada se poskliznula i pala na koljeno. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Tužiteljici je priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojeg je poslodavac tužiteljice osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužiteljica je podnijela tuženiku odštetni zahtjev 15. siječnja 2024., a tuženik joj je u predmetu broj:

1342/2400091 dana 14. veljače 2024. isplatio na ime štete iznos od 495,55 eura koji ne predstavlja pravični iznos naknade štete. Tužiteljica se javila u hitnu kiruršku ambulantu Kliničke bolnice Dubrava gdje su joj dijagnosticirane ozljede Contusio genu set reg. ATC sin i Contusio articulatioonis talocruralis et pedis. Tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, jer je trpjela dugotrajne i intenzivne bolove te je morala mirovati, držati nogu na povišenom, nositi elastični zavoj na koljenu, stavljati hladne obloge preko zavoja više puta na dan i uzimati analgetike protiv bolova. Tužiteljica je pretrpjela i intenzivni strah kako u trenutku ozljeđivanja tako i tijekom liječenja. Tužiteljica je provela više ciklusa fizikalne terapije zbog otekline lijeve potkoljenice i otežanog podizanja na prste stopala, ali unatoč provedenom liječenju kod tužiteljice su zaostali bolni i ograničeni pokreti u lijevom koljenu uslijed čega joj je smanjena životna aktivnost pa trpi duševne boli. Tužiteljici je tijekom liječenja trebala tuđu pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog, kod tužiteljice je došlo do povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti i imovinske štete potražuje kako slijedi: za pretrpljene bolove 1.300,00 eura, za pretrpljeni strah 1.000,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 600,00 eura, za tuđu pomoć 100,00 eura, što ukupno iznosi 3.000,00 eura što umanjeno za nesporno plaćenih 459,55 eura iznosi 2.540,45 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva od 15. siječnja 2024. do isplate. Također potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 459,55 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva od 15. siječnja 2024. do dana isplate 14. veljače 2024. Potražuje naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.

1.1. Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 17. rujna 2024. potražuje za pretrpljene bolove iznos od 1.300,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 1.000,00 EUR, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 600,00 EUR, te za tuđu pomoć i njegu iznos od (126 sati x 3,32 EUR) iznos od 418,32 EUR dakle na ime naknade neimovinske i imovinske štete potražuje ukupan iznos od 3.318,32 EUR što umanjeno za nesporno plaćenih 459,55 EUR iznosi 2.858,77 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana kada je završeno liječenje tužiteljice odnosno od 8. svibnja 2024. do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja od 8. rujna 2023. no tuženik ističe doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja te osporava visinu svih iznosa koje tužitelj potražuje na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, kao i visinu imovinske štete koju tužitelj potražuje tužbom jer navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, niti dostavljenom medicinskom dokumentacijom u privitku tužbe. Tuženik je prije podnošenja tužbe 12. veljače 2024. uplatio na račun punomoćnika tužiteljice iznos od 459,55 EUR kojeg drži primjerenim nastalom ozljeđivanju tužiteljice, a sve s obzirom na doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja. Iz navoda tužbe, te priloga dostavljenih uz tužbu, proizlazi kako je do štetnog događaja došlo na način da je tužiteljica obavljala uobičajene poslove ( pranje prozora), odnosno poslove koje redovno obavlja i za koje je obučena, te se prilikom navedenog poskliznula i pala, slijedom čega proizlazi suodgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja. Iz prijave o ozljedi na radu, kao i iz tužbe, proizlazi da je do štetnog događaja došlo na način da se tužiteljica prilikom pranja prozora poskliznula i pala. Evidentno je kako šteta nije posljedica propusta zaštite na radu jer je poslodavac osigurao sigurne uvjete za rad, kao i sredstva za rad koje štite radnika od ozljede na radu, a tužiteljica se prilikom neopreznog pranja prozora poskliznula i pala slijedom čega je doprinijela nastanku štetnog događaja. Stoga tuženik osporava isključivu odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja budući da šteta nije nastupila kao posljedica propusta u zaštiti na radu tuženika već uslijed nepažnje samog tužitelja, te nema uzročno-posljedične veze između procesa rada, upravljanja tim procesom i nastale štete tužitelju. Podredno, tuženik osporava visinu neimovinske i imovinske štete u pogledu zadobivenih ozljeda koju tužitelj potražuje tužbom jer navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH. Osporava i tijek zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete jer je tuženik postupio u skladu s čl. 12. st.4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i isplatio nesporni iznos štete. Osporava tijek zatezne kamate kako je isti postavljen u tužbi za imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) obzirom kamata na istu može početi teći tek od donošenja presude. Predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom i obvezati ga na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u e-mail od 15. siječnja 2024 (str. 5 spisa), odštetni zahtjev (str. 6 spisa), prijavu o ozljedi na radu (str. 7-10 spisa), Obavijest o statusu odštetnog zahtjeva i dostava prijedloga sporazuma o namirenju od 9. veljače 2024. (str. 11-13 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 14-32, 58-91, 542-547 spisa), policu osiguranja od odgovornosti broj: 13-0000012047 i uvjete za osiguranje od odgovornosti (str. 43-56 spisa), karton pacijenta (str. 99-132, 155-308, 330-491, 496-534 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. MS (str. 141-144, 313, 573 spisa) koji je i usmeno saslušan na ročištu 17. listopada 2024. (str. 150-151 spisa), a izvršen je uvid i u dopis HZZO-a od 13. lipnja 2025. (str.555 spisa). Saslušan je svjedok ŠS (str. 137 spisa) te tužiteljica (str. 137 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

6. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

7. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

8. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te da je tuženik prije podnošenja tužbe tužiteljici isplatio iznos od 459,55 EUR.

10. Među strankama je sporna odgovornost te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

11. Prije svega valja reći da iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da se štetni događaj dogodio 8. rujna 2023. kada je tužiteljica brisala vanjska prozorska stakla škole te se u tom trenutku poskliznula i pala na koljeno.

12. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao je tužiteljici ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužiteljici priznao ozljedu od 8. rujna 2023. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (list 10 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnesena žalba, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

13. Iz iskaza svjedoka ŠS, proizlazi da je zaposlen na poziciji ravnatelja škole te da navedenom događaju nije osobno nazočio. Predmetnog dana nazvala ga je kolegica i rekla da se ovdje tužiteljica "popiknula" i pala na koljeno. Tužiteljicu je vidio nakon štetnog događaja, otišao je vidjeti što je s njom, kako je te su joj donijeli led za koljeno. Nakon toga poznato mu je da je kolegica otišla kući, a nakon toga na bolovanje.

14. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je na dan štetnog događaja negdje oko 8,30 sati otišla u novi dio škole i obzirom su tamo bila jako prljava stakla ulaznih vrata, krenula ih je čistiti. Navodi da je sa sobom imala sredstvo za pranje stakla i ubruse koje je dobila i nakon što je krenula čistiti stakla, samo se poskliznula i pala na oba koljena. Navodi da nije primijetila ništa oko sebe na podu. Otišla je do kolegice kojoj je rekla što se dogodilo, a kolegica je onda obavijestila ravnatelja. Ravnatelj je došao vidjeti kako je. Nakon tog događaja ledila je oba koljena. Pojašnjava da se u školi za djecu nalazi u zamrzivaču gel koji koriste u slučaju pada školske djece. Nakon toga ravnatelj je rekao tužiteljici da ide kući, a nakon što je otišla doma, bio je petak i nadala se da se neće ništa ozbiljnije dogoditi, odnosno da će bol popustiti. Međutim, preko vikenda koljena su počela otjecati te je u ponedjeljak otišla u Hitnu. Njen doktor fizijatar rekao joj je da je jedno koljeno lošije od drugoga te da prvo treba sanirati to lošije koljeno, a onda vidjeti što s drugim. Tijekom tog razdoblja išla je na različite pretrage i fizikalne terapije.

15. Sud je prihvatio kao istinit iskaz tužiteljice jer je jasan, logičan i uvjerljiv te u skladu sa Prijavom o ozljedi na radu i ostalom priležećom dokumentacijom kao i iskazom svjedoka ŠS a koji je sud također ocijenio vjerodostojnim obzirom je životan, uvjerljiv i jasan.

16. Imajući u vidu sve dokaze, a osobito iskaz tužiteljice, sud je utvrdio da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo kada je obavljala uobičajene poslove čišćenja stakla ulaznih vrata sredstvom za pranje stakla i ubrusima, koje je dobila od poslodavca, a kada se u jednom trenutku poskliznula te pala na oba koljena. Sud također utvrdio i da je zbog navedenog pada jedno koljeno više ozlijeđeno.

17. Iz navedenih odredaba čl. 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. ZZR-a proizlazi da poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, dakle na temelju činjenice da je radnik pretrpio štetu na radu. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da postoje okolnosti pod kojima može biti oslobođen odgovornosti međutim iako je tuženik osporio odgovornost za nastanak štetnog događaja nije naveo u čemu se konkretno sastoji tužiteljičina krajnja nepažnja odnosno kojom radnjom odnosno propustom je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja. Iz iskaza tužiteljice te ostalih dokaza ne proizlazi niti jedna činjenica koja bi ukazivala na krajnju nepažnju tužiteljice prilikom pranja prozora.

18. Polazeći od utvrđenja da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornosti u smislu članka 25. ZZR-a te imajući u vidu da je ozljeda od 8. rujna 2023. rješenjem HZZO-a tužiteljici priznata kao ozljeda na radu sud je utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja slijedom čega je dužan tužiteljici nadoknaditi štetu koju je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju.

19. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. MS, koji je u svom nalazu i mišljenju od 9. rujna 2024. naveo da je u štetnom događaju od 8. rujna 2023. tužiteljica zadobila natučenje lijevog koljena i prekinuće unutarnjeg meniska lijevog koljena. Nakon propisno provedenog konzervativnog kirurškog liječenja i fizikalne terapije zaostale su trajne posljedice u vidu smanjene pokretljivosti blažeg stupnja, blažih bolova. Stanje nakon rupture medijalnog meniska. Između nastanka ozljeda i trajnih posljedica postoji direktna uzročno posljedična veza. Duševne boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti ocjenjujem sa 3%, te će ona u tom opsegu morati ulagati pojačane napore u svom budućem životu i radu. Primarnog straha nije bilo. Sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta imala je 3 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, a slabijeg intenziteta još 3 tjedna Fizičke boli jakog intenziteta imala je 4 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a slabijeg intenziteta još 4 tjedna. Kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno bila joj je potrebna kroz 6 tjedana.

20. Nakon prigovora tuženika na predmetni nalaz i mišljenje sudski vještak dr. MS je na ročištu 17. listopada 2024. naveo da što se tiče tvrdnje da nije utvrdio kompletno premorbidno stanje tužiteljice to je točno budući da je spisu prileži samo preslika osobnog zdravstvenog kartona koji datira od 8. rujna 2023. do 19. lipnja 2024. Smatra da to nije njegova greška. Tvrdnja da je tužiteljica bolovala od tegoba od strane lokomotornog aparata je točna. Budući da je izjavila pri pregledu da je 2016. imala operaciju slabinske kralješnice. Ali izjavila je da je prvi puta imala ozljedu lijevog koljena. Pri toj ozljedi je došlo do puknuća unutarnjeg meniska zbog čega je propisno kirurški liječena te je provedena fizikalna terapija. Dakle, status anatomski lijevog i desnog koljena nije jednak. Navodi da je tužiteljicu pregledao i vidio je da je desno koljeno izvana jednako kao i lijevo, ali je lijevo bilo smanjeno pokretljivo i to u lakom stupnju što je u odnosu na desno, što je pripisao posljedicama ozljede meniska. Napominje da menisk nije operativno liječen. Stoga je duševne boli ocijenio samo sa 3 % i smatra to primjerenim. Ne može se složiti da su razlog za smanjenu pokretljivost lijevog koljena isključivo zaslužne, kako je navedeno, artrotske promjene koljenog zgloba dokazane magnetom, a što je isto uzeo u obzir. Na poseban upit pun. tuženika da li je vještak uzeo u obzir godište tužiteljice vještak navodi da je prilikom vještačenja omaškom napisao da je gđa rođena 1996., međutim, da je tužiteljicu pregledao te uzeo u obzir eventualne promjene organizma s obzirom na dob. Na daljnji upit pun. tuženika navodi da je napisao da je izgled desnog koljena uredno i urednog kliničkog statusa. pojam gonartroza u ortopediji znači pojavu degenerativnih promjena unutar koljenog zgloba vezano za hrskavicu ili/i zakoštani dio zgloba. Navodi da razliku u statusu oba koljena iz svibnja 2024. i kliničkog pregleda iz rujna 2024. objašnjava da je lijevo koljeno smanjeno pokretljivo u odnosu na desno prema njegovom mišljenju zbog ozljede meniska uz degenerativne promjene koje su dokazane magnetom.

21. U dopuni vještačenja od 29. studenog 2024. vještak je naveo da je učinio ponovni uvid u medicinsku dokumentaciju priloženu spisu, svoje vještačenje, iskaz na raspravi 17. listopada 2024., te u naknadno priloženu presliku Osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice VS rođ. 7. travanja 1964., iz Zagreba, Hrvatskog proljeća 26. Tužiteljica je u štetnom događaju od 8. rujna 2023. na poslu zadobila lake tjelesne ozljede u vidu - Natučenja lijevog koljena - prekinuće unutarnjeg meniska lijevog koljena. Na njegovo vještačenje i iskaz na raspravi tuženik je opravdano prigovorio s tvrdnjom da pri izradi vještačenja nije mogao pravilno utvrditi premorbidno stanje tužiteljice što je točno. Naime, u trenutku izrade vještačenja tužiteljica je u spis priložila samo dio osobnog zdravstvenog kartona i to za razdoblje od 8. rujna 2023. – 19. lipnja 2024. To je u svojem vještačenju naveo. Na zahtjev Suda i tuženika naknadno je priložen Osobni zdravstveni karton gđe. VS od str 155. – 285. spisa. datira od 2. kolovoza 2018. – 18. listopada 2024. Isti je pažljivo pregledao i našao je podatke o ovom štetnom događaju kao i o dinamici liječenja posljedica istog. Ni u ovom dijelu Osobnog kartona koji datira za zadnjih 6 godina života tužiteljice nije našao podataka o nekim istim ili sličnim ranijim ozljeđivanjima lijevog koljena. O zdravstvenom stanju prije 2. kolovoza 2018. ne može se izjasniti. Napominje da opet nije priložen cjelokupni Osobni zdravstveni karton tužiteljice budući da je tužiteljica rođena **.**.1964.., te da je sada u dobi od 60 god kad su kod većine ljudi više ili manje prisutne degenerativne promjene na lokomotornom aparatu, a isto tako i stanje ostalih organskih sustava nije isto kao kod čovjeka od 20 god.

22. U svom nalazu i mišljenju od 15. kolovoza 2025. sudski vještak dr. MS naveo je da je učinio ponovno dopunsko vještačenje te da je tužiteljica dostavila daljnje dijelove osobnog zdravstvenog kartona koji datira od 10. rujna 2014. do 16. srpnja 2018. Ističe da je u prvom dijelu osobnog kartona koji datira od 2. kolovoza 2018. do 18. veljače 2025. našao podatke o ovom štetnom događaju od 8. rujna 2023. kao i podatke o dinamici liječenja posljedica istog. Nije našao podataka o nekom ranijem ili kasnijem istom ili sličnom ozljeđivanju lijevog koljena. U drugom dijelu osobnog zdravstvenog kartona koji datira od 10. rujna 2014. do 16. srpnja 2018. isto tako nije našao podataka o nekom ranijem istom ili sličnom ozljeđivanju.

23. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje liječnika dr. MS budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice, a na navedeni nalaz i mišljenje nakon dostave daljnje medicinske dokumentacije i zadnjeg očitovanja vještaka stranke nisu imale daljnjih prigovora.

24. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

25. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužiteljici primjerenom naknadu u iznosu od 1.300,00 EUR. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 900,00 EUR. Zbog navedenih ozljeda tužiteljici je smanjena radna i opća životna sposobnost za 3 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužiteljice (rođena 1964.) te očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljeda, sud smatra da tužiteljici na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 600,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužiteljici temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 2.800,00 EUR.

26. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužiteljici pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s iskazom tužiteljice i nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 126 sati s tim da je cijena jednog sata pružanja takve pomoći od 3,32 EUR utvrđena u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a. Stoga je sud tužiteljici dosudio s ove osnove dosudio ukupan iznos od 418,32 EUR.

27. Imajući u vidu navedeno ovaj sud smatra da tužiteljici na ime neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 3.218,32 EUR, što umanjeno za uplaćeni iznos od 459,55 EUR iznosi 2.758,77 EUR, dok je u preostalom dijelu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva za iznos od 100,00 EUR s pripadajućim kamatama sud tužbeni zahtjev odbio.

28. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. MS utvrđeno je da je liječenje tužiteljice završeno 8. svibnja 2024., a slijedom čega tužiteljici pripadaju zatezne kamate od navedenog dana završetka liječenja. Tužiteljici je završetkom liječenja nastupila šteta i tada je saznala za istu (navedeno je u skladu i sa stajalištem Županijskog suda u Varaždinu izraženom u odluci posl.br. Gž- 1094/2019-2 od 27. travnja 2020. i Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R- 416/2023-2 od 19. rujna 2023.).

29. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO- a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku. Tužiteljica je uspjela u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine zahtjeva tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

30.1. Tako je tužiteljici valjalo priznati trošak sastava Odštetnog zahtjeva po Tbr. 7/1-100 bodova, trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 4. lipnja 2024., 29. kolovoza 2024., 17. listopada 2024. i 3. listopada 2025. po Tbr. 9/1 – po 100 bodova, trošak sastava podneska od 17. rujna 2024. po Tbr. 8/1

– 100 bodova, te trošak pristupa na ročište za objavu odluke po Tbr. 9/5-50 bodova odnosno ukupno 750 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.500,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 1.875,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, dakle tužiteljici je ukupno priznat trošak u iznosu od 2.075,00 EUR, dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova odbijen.

30.2. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 28. svibnja 2024., 5. srpnja 2024., 18. listopada 2024. i 24. travnja 2025. jer istim samo dostavlja medicinsku dokumentaciju. Nadalje, tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 10. lipnja 2024. i 20. kolovoza 2025. jer isti samo dostavlja dokaz o uplati predujma za provođenje vještačenja. Trošak sastava podneska od 6. prosinca 2024. i 25. kolovoza 2025. nije priznat jer je tužiteljica već ranijim podneskom specificirala tužbeni zahtjev. Trošak sastava podneska od 18. prosinca 2024., 5. svibnja 2025., 10. srpnja 2025., 29. srpnja 2025. nije priznat jer se radi o slučaju na strani tužiteljice. Također, tužiteljici nije priznat trošak izrade dopunskog nalaza i mišljenja jer je do istog došlo krivnjom tužiteljice zbog naknadne dostave zdravstvenog kartona.

31. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

32. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.