REPUBLIKA HRVATSKA

59. P-927/2024-23

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate regresnog potraživanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 877,34 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 23. srpnja 2022. do isplate, sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 19,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 25. svibnja 2022. na 17. km, III. dionice državne ceste D-7, općina Darda, došlo do prometne nesreće, na način da je zbog ispadanja tereta iz priključnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika, koje je bilo priključeno za vučno vozilo reg. oznake NAŠKARIĆ, osigurano kod tužitelja, došlo do materijalne šteta na vozilu reg. oznake [registarska oznaka]. Obzirom je vučno vozilo reg. oznaka NAŠKARIĆ, u vrijeme nastanka štetnog događa bilo osigurano kod tužitelja policom obveznog osiguranja broj 068300854101 to je tužitelj temeljem prijave i zahtjeva za naknadu štete na ime naknade štete nastale u predmetnom štetnom događaju isplatio dana 22. srpnja 2022. naknadu u iznosu od 877,34 eura. Sukladno odredbi čl. 22. st. 8. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu društvo za osiguranje koje je na temelju st. 6. istog čl. oštećenoj osobi nadoknadilo štetu ima pravo regresa od osiguratelja priključnog vozila ako postoji odgovornost njegovog osiguranika za štetu i u okviru njegove odgovornosti. Stoga, tužitelj ističe kako ima pravo na regresno potraživanje isplaćene naknade štete od tuženika. Tužitelj se tuženiku obratio s regresnim zahtjevom, no isti je otklonjen kao neosnovan.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako nije sporno da je priključno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na dan 25. svibnja 2022. bilo osigurano kod tuženika kao osiguratelja temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti br. 010214274012. Tuženik osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost svog osiguranika za predmetnu štetu te ističe prigovor isključive krivnje vučnog vozila i vozača vučnog vozila HO za predmetni štetni događaj. Tuženik priznaje visinu štete. Osporava odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja iz razloga što je vozač vozila osiguranog kod tužitelja (vučnog vozila) isključivo odgovoran za izazivanje štetnog događaja. ČO je upravljao skupom vozila, i to vučnim vozilom registarskih oznaka NAŠKARIĆ, a kojemu je bilo pridodano priključno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka]. Naime, do štetnog događaja došlo je u trenutku dok je priključno vozilo bilo spojeno sa vučnim vozilom, i kao takvo činilo jedinstvenu funkcionalnu cjelinu. Iz podataka o prometnoj nezgodi proizlazi da je za predmetni štetni događaj odgovoran vozač vučnog vozila ČO. Vozač nije postupio sukladno čl. 154. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i rasporedio teret tako da se ne rasipa po cesti, kao što ga je sukladno zakonskoj obvezi bio dužan rasporediti, niti ga je na prikladan način osigurao, pričvrstio i pokrio. Iz navedenoga nije jasno, a tužitelj nije dokazao, da postoji krivnja za štetni događaj na strani vučnog vozila, odnosno tuženika. Slijedom navedenog, očito je da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran vozač vozila osiguranog kod tužitelja, kao i da tuženik nije pasivno legitimiran. Priključno vozilo nema nikakvu samostalnost te isključiva odgovornost za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu leži na vozaču vučnog vozila zbog čega ne postoji zakonska utemeljenost za regres tužitelja, kao osiguratelja vučnog vozila, od tuženika kao osiguratelja priključnog vozila čemu u prilog ide i sudska praksa.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u presliku potvrde MUP-a, PU osječko- baranjska, PP Beli Manastir, klasa: 211-08/22-4/12964, urudžbeni broj: 511-07-25-22- 2 od 31. svibnja 2022. (list 6-7 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 8 spisa), prijavu i zahtjev za naknadu štete (list 9-10 spisa), uvid u policu osiguranja od automobilske odgovornosti s pripadajućim uvjetima (list 11 spisa), uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti dodatak tablice o sustavu popusta za svaku godinu bez prijavljene štete (list 12-33 spisa), presliku prometne dozvole (list 34-35 spisa), presliku vozačke dozvole (list 36-37 spisa), izvid štete broj: 228310510572 (list 38 spisa), fotografije oštećenja na vozilu (list 39-46 spisa), obračun štete broj:

228310510572 (list 47 spisa), račun broj 3157/11165/3 od 25. lipnja 2022. (list 48 spisa), račun broj 3156/11165/3 od 25. lipnja 2022. (list 49 spisa), radni nalog broj:

2022004483/1 od 26. svibnja 2022. (list 50 spisa), narudžbu za popravak objekta leasinga (list 51 spis), potvrdu o isplati (list 52 spisa), dopis ovdje tužitelja upućen tuženiku predmeta: regresni zahtjev- subrogacija od 4. kolovoza 2022. (list 53 spisa), dopis ovdje tuženika upućen ovdje tužitelju – obavijest o neosnovanom odštetnom zahtjevu od 23 . kolovoza 2022. (list 54-55 spisa), dokumentacija – spis Policijske uprave Osječko-Baranjske, Policijske postaje Beli Manastir Klasa: 211-08/22-4/12964 Urbroj: 511-07-25-22-2 i to Zapisnik o očevidu, Situacijski plan mjesta događaja, SC s fotografijama mjesta događaja i preslika Obveznog prekršajnog naloga s potpisano povratnicom (list 69-76 spisa), iskaz svjedoka HO i LO (list 77- 80 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića od 24. ožujka 2025. (list 86-91 spisa), usmeni iskaz sudskog vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića (list 108-110 spisa).

4. Na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja, kao osiguratelja vučnog vozila, za isplatu iznosa s osnove naknade štete koju je tužitelj isplatio oštećeniku, nastale u prometnoj nezgodi za koju je prema navodima tužitelja odgovoran osiguranik tuženika .

6. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbi čl. 22. st. 7. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14.; dalje: ZOOP - koji zakon se primjenjuje u konkretnom slučaju) prema kojoj odredbi društvo za osiguranje koje je na temelju stavka 5. ovoga članka oštećenoj osobi nadoknadilo štetu, ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa, kamatu i troškove od osiguratelja vučnog, odnosno priključnog vozila ako postoji odgovornost njegovog osiguranika za štetu i u okviru njegove odgovornosti.

7. Prema odredbi čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznom odnosima (˝Narodne novine˝, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala , a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st. 2.). Prema stavku 3. stoga članka kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća odgovorna osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete, a koja naknada će se dosuditi oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (st. 4.).

8. Među strankama nije sporno da je priključno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na dan 25. svibnja 2022. bilo osigurano kod tuženika kao osiguratelja temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti br. 010214274012 te nije sporna visina štete. Također nije sporno niti da je vučno vozilo reg. oznake NAŠKARIĆ bilo osigurano kod tužitelja.

9. Dakle iz Obračuna, Izvida štete te regresnog zahtjeva razvidno je da je tužitelj kao osiguratelj vučnog vozila, isplatio oštećeniku Porsche leasingu d.o.o. vlasniku vozila registarske oznake [registarska oznaka] na ime naknade štete iznos od 877,34 eura (sada 6.610,34 kn).

10. Među strankama je sporna pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja.

11. Budući da je između stranaka nesporno da je priključno vozilo osigurano kod tuženika to je neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

12. Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem svjedoka HO i LO na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja te štete koja je prouzročena u predmetnom štetnom događaju.

13. Iz iskaza svjedoka HO proizlazi da je na dan predmetnog štetnog događaja upravljao kamionom na koji je bilo nadovezano priključno vozilo- prikolica sa natovarenom rampom. Prilikom prolaska pokraj mjesta Darde rampa sa priključnog vozila je u jednom trenu pala jer je puknula jedna od dvije gurtne s kojima je bila osigurana. Navodi kako gurtne nisu sastavni dio priključnog vozila te on iste postavlja ovisno o vrsti tereta. U konkretnom slučaju bila je riječ je o rampi koja je duga 2,5 m i 40 cm. Navodi kako se toga dana kretao iz Budimpešte, te da je riječ o vozilu otvorenog tipa i svaki teret koji se na njemu prevozi mora se osigurati gurtnama, a glavno i priključno vozilo bili tehnički ispravni u trenutku predmetnog štetnog događaja. Gurtne imaju kuke koje se potom zakače na kuke na priključno vozilo i gurtna se nategne od jedne do druge strane tog priključnog vozila. Navodi kako su kuke na priključnom vozilu bile u potpunosti ispravne odnosno iste nisu pukle uslijed tog događaja, tj. došlo je do puknuća same gurtne i to na tom rastezljivom dijelu . Nakon što mu je rampa pala sa vozila vratio se na mjesto pada te je tamo vidio da je vozač osobnog automobila LO naletio na rampu kojom prilikom je oštetio felge i gume na osobnom vozilu.

Sud je ocijenio iskaz svjedoka HO vjerodostojnim jer je logičan, životan i uvjerljiv, te je u skladu sa materijalnom dokumentacijom u spisu.

14. Nadalje svjedok LO u bitnom navodi kako se na dan predmetnog štetnog događaja kretao osobnim automobilom obilaznicom iz smjera Osijeka prema Dardi, brzinom od oko 90 km / h . Na dijelu te obilaznice pred odvajanje za Dardu, kasno je spazio komad željeza odnosno predmetnu rampu na cesti te je prešao preko iste pri čemu su mu otišle sve četiri gume. Kada se uspio zaustaviti upalio je sva četiri pokazivača smjera, smirio dijete koje je bilo sa njim u vozilu te je pozvao je policiju. Vidio je kamion sa priključnim vozilom sa kojeg je pala ta predmetna rampa, a taj kamion je morao otići skroz do okretišta jer se prije toga nije niti mogao okrenuti i vratiti na mjesto štetnog događaja. Trenutak pada rampe nije vidio a rampa je bila cijelim dijelom na njegovoj prometnoj traci. Napominje da je na tom dijelu cesta uzdignuta i sa strane se nalaze rubnjaci te je sreća da nije ranije spazio rampu jer bi uslijed kočenja pri toj brzini ili refleksnog izbjegavanja mogao i ozbiljnije stradati. Iza njega se zaustavilo drugo vozilo te su oboje sa ceste uklonili rampu a ističe kako je riječ o masivnom teretu i smatram da se isti nikako ne može osiguravati sa gurtnama kako je to učinio vozač tog kamiona nego je ista trebala biti osig. sa klinom ili na neki drugi pravilniji način. Navodi kako je riječ o rampi preko koje se utovaruju druga vozila npr. traktor na to priključno vozilo te stoga pretpostavljam da je isti u tom priključnom vozilu imao još jednu rampu. Sud je u cijelosti prihvatio navedeni iskaz LO jer je isti logičan, životan i uvjerljiv.

15. Tijekom postupka proveden je dokaz prometnim vještačenjem na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću.

Iz pisanog nalaza i mišljenja od 24. ožujka 2025. proizlazi da je u ovom štetnom događaju vozilo osiguranika tužitelja je prešlo preko metalnog predmeta (utovarne rampe) koji se nalazio u istočnoj prometnoj traci kolnika državne ceste D–7, bliže središnjoj liniji, na oko 17 km + 0 m III dionice, kojom se kretao. Tom prilikom oštećeni su lijevi pneumatici s naplatcima kao i podvozje vozila osiguranika tužitelja. Za izračun brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja i skupa vozila sudionika neposredno prije i u trenutku štetnog događaja nema elemenata. Tehnički je moguće da se vozilo osiguranika tužitelja neposredno prije i u trenutku štetnog događaja kretalo iskazanom brzinom od oko 90 km/h. Nadalje vještak navodi da na kolniku, u istočnoj prometnoj traci D–7 kojom se kretao tužitelj nije bilo metalnog predmeta, do ovog štetnog događaja ne bi došlo.

Da je metalna utovarna rampa bila dobro učvršćena i višestruko osigurana na priključnom vozilu sudionika, pucanjem jedne gurtne ne bi došlo do pada metalne rampe s priključnog vozila na kolnik i time bi ovaj štetni događaj bio izbjegnut. S obzirom na nepoznavanje prometne situacije i trenutak pada metalne rampe s priključnog vozila sudionika na kolnik, iz spisa nije moguće utvrditi kolika je bila međusobna udaljenost između vozila osiguranika tužitelja i metalnog predmeta u trenutku kada je vozač vozila osiguranika tužitelja mogao prvi put ugledati ovaj predmet na kolniku. Ukoliko je ova udaljenost bila veća od 62,2 m, tada je vozač vozila osiguranika tužitelja radnjom intenzivnog kočenja mogao zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta na metalni predmet, čime bi ovaj štetni događaj bio izbjegnut. Međutim, ako je ta udaljenost bila manja od 62,2 m, tada vozač vozila osiguranika tužitelja radnjom intenzivnog kočenja nije mogao izbjeći ovaj štetni događaj. Prema zapisniku o očevidu, na dijelu kolnika na kojem je došlo do ovog štetnog događaja, brzina kretanja vozilima je bila ograničena na 90 km/h. Prilikom usmenog očitovanja vještak je navoe da se utovarna rampa mogla osiguravati gurtnama te da je takvo osiguranje uobičajeno samo pri tome se trebalo voditi računa da ista ima duplu zaštitu odnosno da je metalnu rampu trebalo osigurati sa više gurtni.

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Berislava Šimunovića u cijelosti obzirom je isti detaljan, jasan, argumentiran odnosno izrađen je u skladu s pravilima struke te je usmeno obrazložen na ročištu dana 26. rujna 2025.

16. Prema odredbi čl. 22. st. 5. ZOOP-a osiguranje od automobilske odgovornosti pokriva štetu nastalu od vučnog vozila kao i štetu nastalu od priključnog vozila. Nadalje, prema stavku 6. istoga članka, propisano je da ako je šteta nastala od vučnog ili priključnog vozila dok su oba vozila bila spojena i činila jednu cjelinu ili ako je šteta nastala tijekom vožnje nakon odvajanja priključnog vozila, za štetu trećim osobama solidarno odgovaraju vlasnici obaju vozila, pa oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev ili osiguratelju vučnog vozila ili osiguratelju priključnog vozila.

17. Nadalje prema odredbi čl. 22. st. 7. ZOOP-a društvo za osiguranje koje je na temelju st. 5. ovoga članka oštećenoj osobi nadoknadilo štetu, ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa, kamatu i troškove od osiguratelja vučnog, odnosno priključnog vozila ako postoji odgovornost njegovog osiguranika za štetu i u okviru njegove odgovornosti.

18. U konkretnom slučaju, dakle kada su vučno i priključno vozilo osigurani kod dva različita osiguravatelja radi se o unutarnjem odnosu osiguravatelja vučnog vozila i osiguravatelja priključnog vozila jednog naspram drugog, koji međusobno odgovaraju prema krivnji i u granicama svoje dogovornosti. Prema tome, imajući u vidu odredbu čl. 22. st. 7 ZOOP-a, uzajamni odštetni zahtjevi osiguravajućih društava, koji za svoje osiguranike odgovaraju po Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu procjenjuju se po načelu presumirane krivnje u smislu članka 1045. ZOO-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-x 49/18-2 od 22. veljače 2022. i poslovni broj Rev-2/23-2 od 17. siječnja 2023.).

19. Na temelju odredbe čl. 154. st. 2. toč.1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, dalje: ZOSPC), teret na vozilu mora biti raspoređen i, prema potrebi, osiguran, pričvršćen i pokriven tako da, između ostalog, ne ugrožava sigurnost sudionika u prometu i ne nanosi štetu cesti i objektima na cesti, kao i da se ne rasipa po cesti.

20. Dakle iz iskaza svjedoka HO utvrđeno je da je rampa sa priključnog vozila pala jer je pukla gurtna kojom je ista bila učvršćena. Nadalje utvrđeno je kako gurtna nije sastavni dio priključnog vozila te da je istu postavio vozač vučnog vozila FO. Nadalje iz provedenog vještačenja utvrđeno je da do prometne nezgode ne bi došlo da , u istočnoj prometnoj traci D–7 kojom se kretao tužitelj nije bilo metalnog predmeta, odnosno rampe koja je pala sa priključnog vozila. Također provedenim vještačenjem je utvrđeno kako teret sa priključnog vozila ne bi pao na kolnik da je metalna utovarna rampa bila dobro učvršćena i višestruko osigurana na priključnom vozilu sudionika te pucanjem jedne gurtne ne bi došlo do njezinog pada na kolnik. Naime, prema ocjeni ovoga suda iako su gurtne uobičajen način osiguravanja tereta iste se moraju primijeniti adekvatno, ovisno o veličini tereta koji se njima osigurava a upravo iz razloga da se spriječi rasipanje tereta i ugrožavanje ostalih sudionika u prometu a što u konkretnom slučaju nije učinjeno te teret nije bio osiguran na odgovarajući način.

21. Dakle slijedom navedenog utvrđeno je kako u u konkretnom slučaju nije riječ o situaciji u kojoj bi prometna nesreća bila prouzročena stanjem priključnog vozila (tehničkom neispravnošću i sl.), već je prouzročena neodgovarajućim osiguranjem tereta koji se prevozio. Naime iz iskaza svjedoka HO kao nedvojbeno je utvrđeno da je priključno vozilo bilo ispravno te ne istom nisu postojala oštećenja kuka na koje su se pričvršćivale gurtne za vezanje tereta. Također budući da je došlo do pada rampe iz provedenih dokaza (iskaza svjedoka i vještačenja) utvrđeno je da je navedeno isključivo propust pravilnog osiguranja tereta od strane HO. Prema tome za navedeno je odgovorna osoba koja obavlja prijevoz (dakle, vozač teretnog vozila) jer je ona dužna osigurati da teret prevozi na siguran način sukladno svojstvima priključnog vozila.

22. Okolnost što priključno vozilo nije bilo pravilno osigurano od rasipanja tereta predstavlja odgovornost osobe koja je obavljala prijevoz, dakle vlasnika teretnog vozila (vučnog vozila) i samim time njegovog osiguratelja, a ne osiguratelja priključnog vozila, ovdje tuženika (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj Pž-3460/2019-2 od 11. rujna 2020.).

23. Slijedom navedenog tužitelj nije dokazao svoje navode da bi tuženik bio odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).

Tuženiku je priznat trošak sastava podneska od 23. rujna 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8/3 Tarife) te za zastupanje na ročištu 26. rujna 2025. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife) što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 42 Tarife) ukupno iznosi 250,00 eura.

Na zatraženi trošak u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a priznate su i zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Tuženiku nije priznat zaraženi trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu budući isti nije obveznik plaćanja iste jer sukladno odredbi čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18, 51/23) obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

Zagreb, 21. listopada 2025.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st.1. ZPP-a).