Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-50/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović i Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan iznos od 599,00 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja je od 01. siječnja 2008. godine propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. godine određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizlašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, na iznose od:

- 5,51 EUR tekućim od 01. siječnja 2009. godine do isplate,

- 5,47 EUR tekućim od 01. veljače 2009. godine do isplate,

- 5,42 EUR tekućim od 01. ožujka 2009. godine do isplate,

- 5,38 EUR tekućim od 01. travnja 2009. godine do isplate,

- 14,16 EUR tekućim od 01. svibnja 2009. godine do isplate,

- 14,06 EUR tekućim od 01. lipnja 2009. godine do isplate,

- 13,94 EUR tekućim od 01. srpnja 2009. godine do isplate,

- 13,83 EUR tekućim od 01. kolovoza 2009. godine do isplate,

- 13,72 EUR tekućim od 01. rujna 2009. godine do isplate,

- 13,60 EUR tekućim od 01. listopada 2009. godine do isplate,

- 13,48 EUR tekućim od 01. studenog 2009. godine do isplate,

- 13,36 EUR tekućim od 01. prosinca 2009. godine do isplate,

- 13,24 EUR tekućim od 01. siječnja 2010. godine do isplate,

- 13,11 EUR tekućim od 01. veljače 2010. godine do isplate,

- 12,99 EUR tekućim od 01. ožujka 2010. godine do isplate,

- 12,87 EUR tekućim od 01. travnja 2010. godine do isplate,

- 12,74 EUR tekućim od 01. svibnja 2010. godine do isplate,

- 12,61 EUR tekućim od 01. lipnja 2010. godine do isplate,

- 12,48 EUR tekućim od 01. srpnja 2010. godine do isplate,

- 12,35 EUR tekućim od 01. kolovoza 2010. godine do isplate,

- 12,21 EUR tekućim od 01. rujna 2010. godine do isplate,

- 12,08 EUR tekućim od 01. listopada 2010. godine do isplate,

- 11,95 EUR tekućim od 01. studenog 2010. godine do isplate,

- 11,80 EUR tekućim od 01. prosinca 2010. godine do isplate,

- 11,66 EUR tekućim od 01. siječnja 2011. godine do isplate,

- 11,52 EUR tekućim od 01. veljače 2011. godine do isplate,

- 11,37 EUR tekućim od 01. ožujka 2011. godine do isplate,

- 11,23 EUR tekućim od 01. travnja 2011. godine do isplate,

- 11,08 EUR tekućim od 01. svibnja 2011. godine do isplate,

- 10,93 EUR tekućim od 01. lipnja 2011. godine do isplate,

- 10,78 EUR tekućim od 01. srpnja 2011. godine do isplate,

- 10,63 EUR tekućim od 01. kolovoza 2011. godine do isplate,

- 10,48 EUR tekućim od 01. rujna 2011. godine do isplate,

- 10,32 EUR tekućim od 01. listopada 2011. godine do isplate,

- 10,16 EUR tekućim od 01. studenog 2011. godine do isplate,

- 10,00 EUR tekućim od 01. prosinca 2011. godine do isplate,

- 9,83 EUR tekućim od 01. siječnja 2012. godine do isplate,

- 9,67 EUR tekućim od 01. veljače 2012. godine do isplate,

- 9,51 EUR tekućim od 01. ožujka 2012. godine do isplate,

- 9,34 EUR tekućim od 01. travnja 2012. godine do isplate,

- 9,17 EUR tekućim od 01. svibnja 2012. godine do isplate,

- 9,00 EUR tekućim od 01. lipnja 2012. godine do isplate,

- 8,82 EUR tekućim od 01. srpnja 2012. godine do isplate,

- 8,64 EUR tekućim od 01. kolovoza 2012. godine do isplate,

- 8,47 EUR tekućim od 01. rujna 2012. godine do isplate,

- 8,29 EUR tekućim od 01. listopada 2012. godine do isplate,

- 8,11 EUR tekućim od 01. studenog 2012. godine do isplate,

- 7,92 EUR tekućim od 01. prosinca 2012. godine do isplate,

- 7,74 EUR tekućim od 01. siječnja 2013. godine do isplate,

- 7,55 EUR tekućim od 01. veljače 2013. godine do isplate,

- 7,36 EUR tekućim od 01. ožujka 2013. godine do isplate,

- 7,16 EUR tekućim od 01. travnja 2013. godine do isplate,

- 6,97 EUR tekućim od 01. svibnja 2013. godine do isplate,

- 6,77 EUR tekućim od 01. lipnja 2013. godine do isplate,

- 6,57 EUR tekućim od 01. srpnja 2013. godine do isplate,

- 6,37 EUR tekućim od 01. kolovoza 2013. godine do isplate,

- 6,16 EUR tekućim od 01. rujna 2013. godine do isplate,

- 5,96 EUR tekućim od 01. listopada 2013. godine do isplate,

- 5,75 EUR tekućim od 01. studenog 2013. godine do isplate,

- 5,35 EUR tekućim od 30. studenog 2013. godine do isplate, u roku od 15 dana.

II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan iznos od 5.774,13 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja je od 01. siječnja 2008. godine propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. godine određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizlašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, na iznose od:

- 26,89 EUR tekućim od 01. studenog 2008. godine do isplate,

- 8,71 EUR tekućim od 01. prosinca 2008. godine do isplate,

- 32,11 EUR tekućim od 01. siječnja 2009. godine do isplate,

- 35,70 EUR tekućim od 01. veljače 2009. godine do isplate,

- 37,32 EUR tekućim od 01. ožujka 2009. godine do isplate,

- 32,85 EUR tekućim od 01. travnja 2009. godine do isplate,

- 34,22 EUR tekućim od 01. svibnja 2009. godine do isplate,

- 27,29 EUR tekućim od 01. lipnja 2009. godine do isplate,

- 22,19 EUR tekućim od 01. srpnja 2009. godine do isplate,

- 23,55 EUR tekućim od 01. kolovoza 2009. godine do isplate,

- 26,23 EUR tekućim od 01. rujna 2009. godine do isplate,

- 26,00 EUR tekućim od 01. listopada 2009. godine do isplate,

- 23,28 EUR tekućim od 01. studenog 2009. godine do isplate,

- 28,38 EUR tekućim od 01. prosinca 2009. godine do isplate,

- 32,47 EUR tekućim od 01. siječnja 2010. godine do isplate,

- 38,29 EUR tekućim od 01. veljače 2010. godine do isplate,

- 36,96 EUR tekućim od 01. ožujka 2010. godine do isplate,

- 44,86 EUR tekućim od 01. travnja 2010. godine do isplate,

- 43,36 EUR tekućim od 01. svibnja 2010. godine do isplate,

- 46,27 EUR tekućim od 01. lipnja 2010. godine do isplate,

- 71,55 EUR tekućim od 01. srpnja 2010. godine do isplate,

- 66,35 EUR tekućim od 01. kolovoza 2010. godine do isplate,

- 82,24 EUR tekućim od 01. rujna 2010. godine do isplate,

- 76,75 EUR tekućim od 01. listopada 2010. godine do isplate,

- 67,92 EUR tekućim od 01. studenog 2010. godine do isplate,

- 86,55 EUR tekućim od 01. prosinca 2010. godine do isplate,

- 110,26 EUR tekućim od 01. siječnja 2011. godine do isplate,

- 93,48 EUR tekućim od 01. veljače 2011. godine do isplate,

- 99,93 EUR tekućim od 01. ožujka 2011. godine do isplate,

- 92,43 EUR tekućim od 01. travnja 2011. godine do isplate,

- 93,79 EUR tekućim od 01. svibnja 2011. godine do isplate,

- 125,52 EUR tekućim od 01. lipnja 2011. godine do isplate,

- 128,61 EUR tekućim od 01. srpnja 2011. godine do isplate,

- 155,12 EUR tekućim od 01. kolovoza 2011. godine do isplate,

- 141,51 EUR tekućim od 01. rujna 2011. godine do isplate,

- 126,60 EUR tekućim od 01. listopada 2011. godine do isplate,

- 125,00 EUR tekućim od 01. studenog 2011. godine do isplate,

- 123,85 EUR tekućim od 01. prosinca 2011. godine do isplate,

- 130,96 EUR tekućim od 01. siječnja 2012. godine do isplate,

- 137,16 EUR tekućim od 01. veljače 2012. godine do isplate,

- 137,99 EUR tekućim od 01. ožujka 2012. godine do isplate,

- 133,70 EUR tekućim od 01. travnja 2012. godine do isplate,

- 136,60 EUR tekućim od 01. svibnja 2012. godine do isplate,

- 138,58 EUR tekućim od 01. lipnja 2012. godine do isplate,

- 135,25 EUR tekućim od 01. srpnja 2012. godine do isplate,

- 136,12 EUR tekućim od 01. kolovoza 2012. godine do isplate,

- 133,62 EUR tekućim od 01. rujna 2012. godine do isplate,

- 128,30 EUR tekućim od 01. listopada 2012. godine do isplate,

- 134,06 EUR tekućim od 01. studenog 2012. godine do isplate,

- 136,82 EUR tekućim od 01. prosinca 2012. godine do isplate,

- 134,80 EUR tekućim od 01. siječnja 2013. godine do isplate,

- 123,95 EUR tekućim od 01. veljače 2013. godine do isplate,

- 133,17 EUR tekućim od 01. ožujka 2013. godine do isplate,

- 133,98 EUR tekućim od 01. travnja 2013. godine do isplate,

- 130,36 EUR tekućim od 01. svibnja 2013. godine do isplate,

- 119,12 EUR tekućim od 01. lipnja 2013. godine do isplate,

- 118,84 EUR tekućim od 01. srpnja 2013. godine do isplate,

- 121,60 EUR tekućim od 01. kolovoza 2013. godine do isplate,

- 126,02 EUR tekućim od 01. rujna 2013. godine do isplate,

- 132,15 EUR tekućim od 01. listopada 2013. godine do isplate,

- 128,99 EUR tekućim od 01. studenog 2013. godine do isplate,

- 257,60 EUR tekućim od 30. studenog 2013. godine do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.868,53 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od 22. listopada 2025. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu navodeći da je s tuženikom dana 15.9.2008. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 446-28/2008 kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 37.664,00 CHF sve u protuvrijednosti u kunama. Navedenim Ugovorom o kreditu ugovoren je rok otplate od 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti od 559,29 CHF s rokom otplate kredita od 7 godina. Tijekom trajanje otplate kredita kamatna stopa je više puta mijenjana na štetu tužitelja, a sukladno odredbi čl. 6. u kojoj je navedeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika i drugog akta banke, no navedena odredba je utvrđena nepoštenom i ništetnom pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine u točki 2., a u točki 2. je potvrđena presuda Trgovačkog suda u zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. godine u dijelu točaka 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je među inim tuženik odnosno njegovi pravni prednici u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. godine, a koje povrede traju i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj: Revt-249/14-02 od 9.4.2015. godine.

2. Ističe da je predmetni Ugovor o kreditu osim s promjenjivom kamatnom stopom zaključen i s valutnom klauzulom u švicarskim francima, te da je odlukom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine utvrđeno da su nepoštene i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. O ugovaranju valutne klauzule svoje tumačenje je dao i Ustavni sud u svojoj odluci broj: U-III-2521/2015 i dr. 3. Ističe da je čl. 502.c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. istog Zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanje tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slični navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača koji određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interes potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene.

4. Nadalje, ističe da je tužitelj s tuženikom zaključio i Sporazum uz Ugovor o kreditu broj: 446-28/2008 koji je zaključen u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju, no međutim tužitelj provedbom konverzije nije obeštećen za preplaćene iznose nastale kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi promjenjive kamatne stope i valute CHF. Ističe da u vrijeme zaključenja Aneksa ugovoru još nije bila donesena odluka Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. godine kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost ugovaranja valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF. Ova činjenica nije uzeta u obzir prilikom tuženikove izrade prijedloga konverzije, jer bi u suprotnom matematički izračun preplate bio bitno drugačiji. Posljedica koju na konkretan predmet imaju utvrđenja iz pravomoćnih odluka Visokog trgovačkog suda RH u predmetu "Franak", odnosno utvrđenja ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli CHF jest ta da se u konkretnom slučaju ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa kroz cijelo vrijeme otplate kredita i to na kunsku protuvrijednost kredita prema početnom tečaju CHF.

5. U daljnjem tijeku postupka tužitelj ističe da je posljedica koja na konkretan predmet imaju utvrđenja iz pravomoćnih odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u predmetu "Franak", odnosno utvrđenje ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli CHF, ta da se u konkretnom slučaju ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa kroz cijelo vrijeme otplate kredita i to na kunsku protuvrijednost kredita prema početnom tečaju CHF. Predlaže da se stoga provede financijsko – knjigovodstveno vještačenje te da se sukladno nalazu i mišljenju usvoji tužbeni zahtjev. Na kraju je istakao da su stranke zaključile Aneks o konverziji predmetnog kredita, ali nisu uredile svoje izvanugovorne odnose – stečeno bez osnove na osnovu naknadno utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi kao i činjenicu da Zakon i izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) uopće ne uređuje izvanugovorne odnose. Zaključenjem Aneksa o konverziji tuženik je tužitelju priznao samo manji dio preplate, ali nije izvršio potpunu restituciju na koju tužitelj ima pravo prema presudi EU C-118/17 na osnovu naknadno utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi. Ističe da je navedenom presudom nedvojbeno utvrđeno da nacionalni sudovi moraju utvrditi jeli zakonodavnom intervencijom izvršena potpuna restitucija. Na kraju nakon provedenog vještačenja tužitelj je postavio tužbeni zahtjev kao u izreci.

6. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te je istakao prigovor zastare utuženih tražbina. Istakao je da tužitelj nema pravo zahtijevati vraćanje plaćenih iznosa jer više ne postoji obveznopravni odnos između stranaka temeljem osnovnog Ugovora koji je prestao ispunjenjem, a s druge strane stranke su sklapanjem Sporazuma stvorile valjanu pravnu osnovu na temelju koje je tuženik ovlašten zadržati sva plaćanja koja je tužitelj izvršio temeljem osnovnog Ugovora. Istakao je da valutna klauzula i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nepoštene prema odredbama ZZP/07 pa stoga nisu niti ništetni.

7. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja (list 410-411) i svjedokinju LŠ (list 596-597) te je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 446-28/2008 (list 10-14), u zahtjev za dostavu ugovorne dokumentacije (list 15-16), u dostavu ugovorne dokumentacije (list 19-20), u Sporazum uz Ugovor o kreditu broj: 446- 28/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 23-24), u Ugovor o kreditu broj: 46-28/2008 (list 25-27), u predračun Auto centra Bratuša (list 28), u potvrdu (list 29), u rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž-3317/2015-4 (list 56-58), u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-x-183/11-2 (list 59-60), u članke objavljene u publikaciji "Pravo i porezi" (list 61-70), u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-3183/2015-17 (list 71-73), u presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj: GŽ-1654/2017-3 (list 74-75), u sentencu Županijskog suda u Varaždinu (list 76-78), u presudu Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama (list 79-80), u presudu i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu (list 81-85), u presudu Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-730/2018-2 (list 86-87), u presudu Općinskog suda u Splitu broj: P-3112/17 (list 88-90), u presudu Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-46/2017-2 (list 91-92), u presudu Županijskog suda u Puli – Pola broj:

Gž-517/2018-3 (list 93-95), u presudu i rješenje Županijskog suda u Osijeku broj: Gž- 1657/2016-2 (list 96-97), u presudu Općinskog suda u Varaždinu broj: P-809/15-9 (list 98-102), u presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj: Gž-465/2017-3 (list 103-104), u članke iz stručnog lista Pravo i porezi (list 105-111), u presudu Županijskog suda u Puli-Pola broj: Gž-311/2018-2 (list 112-114), u presudu drugog vijeća od 20. rujna 2018. Žalbenog suda u Budimpešti (list 115-130), u rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-392/2011 (list 131), u mišljenje Vlade Republike Hrvatske (list 132- 133), u presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-249/14-2 (list 134-145), u članak iz stručnog lista (list 145-154), u članke iz stručnog lista (list 155- 172), u presudu i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: 60 P-53/19 (list 173-177), u članak iz stručnog lista (list 178-188), u presudu Županijskog suda u Puli

– Pola broj: Gž-2658/12-2 (list 189-190), u odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-2462/03-3 (list 191), u odluku na engleskom jeziku (list 192-200), u metodologiju promjene kamatnih stopa (list 202-224), u zahtjev za kredit za kupovinu motornog vozila (list 225), u obavijest o promjeni kamatne stope (list 226-229), u rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž-1908/2018 (list 239-241), u rješenje Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-1418/2017-2 (list 242-243), u rješenje Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-1689/2018-2 (list 244-245), u rješenje Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-1689/2018-2 (list 246-247), u rješenje Županijskog suda u Rijeci broj: Gž- 505/2017-2 (list 248-249), u presudu trećeg vijeća od 14.3.2019. (list 250-255), u presudu Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-380/2018-3 (list 256-261), u presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2245/17-2 (list 262-267), u presudu Županijskog suda u Zadru broj: Gž-931/2016-2 (list 268-271), u odluke viših sudova (list 272-408), u obavijest o promjeni kamatne stope po partiji kredita, otplatni plan, pregled prometa za klijenta i otplatni plan (list 461-487), u izračun konverzije (list 488-490), u obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list 491), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Tonke Vulić dipl. oec. od 13.2.2025. (list 495-528) i u kamatne stope banaka u kunske kredite bez valutne klauzule (list 546-549).

8. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu broj: 446-28-2008 od 15.9.2008. godine zaključenog između pravnog prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Podružnica Koprivnica i tužitelja (list 10-14) utvrđeno je da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb s tužiteljem ĆŠ kao korisnikom kredita i fiducijarnim dužnikom zaključila Ugovor o kreditu kojim se je banka obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos od 37.664,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećim na dan korištenja kredita za kupovinu novog motornog vozila. Kredit je odobren uz kamatnu stopu od 6,50 % dekurzivno godišnje s rokom otplate od 7 godina od dana stavljanja kredita u otplatu. Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke ili drugog akta banke.

9. Nakon podizanja predmetnog kredita pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio se spor radi zaštite kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb, Ljudevita Posavskog 48, protiv tuženika osam banaka, među kojima je 5. tužena bila ovdje pravna prednica tužene Hypo – Alpe – Adria Bank d.d.

10. U tome postupku donesena je presuda broj: 26.P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, kojom je pod točkom 5. utvrđeno da je 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. u razdoblju od 1.6.2004. godine do 31.12.2008. godine, dakle u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu od 8.12.2005. godine, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 96/03) u razdoblju od 1.6.2004. godine do 6.8.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.9.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 5. tužene Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku 5. tužene Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.9.2003. godine do 6.8.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Dakle, donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj:

43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine u kolektivnom sporu pravomoćno je odlučeno da je Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

12. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. godine pravomoćno je utvrđeno da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine, gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.

13. Vrhovni sud RH je povodom uložene revizije donio odluku broj: Rev-2221/2018- 11 od 3. rujna 2019. godine kojim je potvrđeno da su banke među kojima je i tužena Addiko Bank d.d. u potrošačkim ugovorima, među kojima je i predmetni Ugovor o kreditu broj: 446-28/2008 od 15.9.2008. godine, koristile tijekom 2004. do 2008. godine nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

14. Predmet ovoga spora je zahtjev za isplatu s osnova izvršene preplate temeljem ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjive kamate i promjene tečaja CHF po Ugovoru o kreditu broj: 446-28/2008 od 15.9.2008. godine, zaključenog između tužitelja i prednika tuženika (list 10-14) u razdoblju obuhvaćenom navedenim presudama u kolektivnom sporu.

15. Kako se tužitelj izričito pozvao na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koje se odnose i na ovdje tuženika Addiko Bank d.d., odgovarajućom primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014, 110/2015 i 14/2019 – dalje: ZZP) te čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP) te presude imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjive kamatne stope iz predmetnog ugovora. Stoga nije bilo nužno u ovome postupku ponovno provoditi dokaze na okolnosti utvrđenja ništetnosti promjenjivih kamatnih stopa i valutne klauzule vezane za CHF. Unatoč navedenom, sud je saslušao tužitelja (list 410-411) i svjedokinju LŠ (list 596-597). Tužitelj je u svom iskazu potvrdio da se na sklapanje Ugovora o kreditu nije moglo utjecati na ugovorne odredbe niti se je moglo pregovarati s bankom u vezi onoga što je utvrđeno u Ugovoru, jer je banka imala takav program za auto kuću odnosno za kupnju automobila. Bilo je po sistemu "hoćeš hoćeš, nećeš nećeš". Tijekom otplate kredita nije primao odluke banke o promjeni kamatnih stopa. Svjedokinja LŠ (list 596-597) koja je bila zaposlena u vrijeme podizanja kredita kod tuženika u kreditnom odjelu za građanstvo i zamjenica voditelja poslovnice je iskazala da su klijenti uvijek gledali kamatne stope prilikom podizanja kredita, ali im nije ukazivano na mogućnost promjene tečaja, jer to tada nije bilo aktualno. Nije bilo govora do kojeg iznosa se kamatne stope mogu povećavati te je uprava odlučivala o povećanju kamatnih stopa. Temeljem navedenih iskaza potvrđene su činjenice da tužitelj s djelatnicima tužene nije posebno razgovarao o valutnoj klauzuli niti o promjenjivim kamatnim stopama na koje nije mogao utjecati, te je time potvrđena ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope utvrđene u kolektivnom sporu.

16. Stoga je sud sukladno odluci Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž- 7129/13-4 od 13.6.2014. godine, odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 249/14-2 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 6632/2018-10 od 14. lipnja 2018. godine i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine, utvrdio da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovora promjenjiva s jednostranom odlukom banke o kojima se nije pregovaralo.

17. Kako je navedenim odlukama utvrđena ništetnost odredbe ugovora u dijelu koji se odnosi na promjenjivu stopu redovne kamate i utvrđena ništetnost ugovorene valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a tužitelj je tuženiku temeljem tih ništetnih povećanih kamatnih stopa i ništetne valute vezane za švicarski franak otplaćivao kredit, temeljem čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) u slučaju djelomične ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem ništetne odredbe. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

18. U ovome slučaju osnova plaćanja promjenjivih kamata i valute vezane za CHF temeljena na Ugovoru o kreditu je otpala utvrđenjem ništetnim tih odredbi ugovora, te je tuženik temeljem čl. 1111. ZOO-a obvezan izvršiti povrat primljenih novčanih sredstava, sukladno čl. 1115. ZOO-a kao nepošten stjecatelj s zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

19. Prema nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje Tonke Vulić dipl. oec. od 13.2.2025. godine (list 495-528) tužitelj je tuženiku temeljem povećanih kamatnih stopa koje su bile iznad početne od 6,50 % godišnje i kretale su se do 7,30 % godišnje i temeljem promjene tečaja vezanog za CHF, koji je bio iznad početnog tečaja od 4,491000 kn za 1 CHF tijekom otplate kredita koji se je otplaćivao u razdoblju od 31.10.2008. godine pa do 29.11.2013. godine, kada je dospio na naplatu, uplatio više, tj. preplatio ukupan iznos od 6.373,13 EUR, od čega se iznos od 599,00 EUR odnosi na preplatu po osnovi promjene kamatnih stopa, a iznos od 5.774,13 EUR na preplatu po osnovi povećanja tečaja CHF, u mjesečnim iznosima kao pod točkama I. i II. izreke presude. Navedeni nalaz je jasno obrazložen i sud ga je stoga prihvatio u cijelosti.

20. Vještakinja je u svome nalazu utvrdila da je po predmetnom kreditu vršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR- ima, da je konverzija provedena na dan 24.3.2016. godine i da je u konverziji utvrđen manjak uplata, tj. dospjeli dug koji na dan provođenja konverzije iznosi 14.947,51 kn, jer je kredit prethodno dospio u cijelosti na dan 29.11.2013. godine. Ne postoji razlika između preplate po promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF i razlike utvrđene konverzijom, jer nema preplate u konverziji nego dug tužitelja koji je odmah dospio. Dakle, postoji samo preplata po promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF koju potražuje tužitelj, a koja je na kraju i utvrđena u izreci presude.

21. Tijekom postupka utvrđeno je da su tužitelj i tuženik zaključili Sporazum uz Ugovor o kreditu broj: 446-28/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 7.3.2016. godine (list 23-24). Prema navedenom Sporazumu izvršena je konverzija predmetnog kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR primjenom čl. 19.c st. 1. točka 1 Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje: ZIDZPK). Dakle, kako je nalazom vještaka utvrđeno da nije postojala preplata iz konverzije po predmetnom kreditu, nema osnove za smanjenje preplate utvrđene temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF utvrđene pod točkama I. i II. izreke presude.

22. Podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26.P-1401/2012 dana 4.4.2012. godine temeljem čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara predmetne tražbine i rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tome predmetu, danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine u odnosu na promjenjivu kamatu koja je utvrđena ništetnom, te danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF.

23. Od 13.6.2014. godine u odnosu na kamatu i od 14.6.2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF do dana podnošenja tužbe u ovome predmetu 12.6.2019. godine nije protekao opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a u kojem zastarijevaju tražbine restitucijskog zahtjeva temeljene na odredbama stjecaja bez osnove, pa stoga prigovor zastare nije osnovan.

24. Pri donošenju navedene odluke sud je imao u vidu stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-2245/2017-2 od 20.3.2018. godine.

25. Tijekom glavne rasprave tužitelj je dana 25.2.2025. godine dostavio podnesak kojim je precizirao tužbeni zahtjev (list 536-541), te je u takvim okolnostima sukladno čl. 190. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) sud dopustio preinaku, jer je ista izvršena poslije provedenog vještačenja u okolnostima gdje bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka i jer je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

26. Tijekom postupka je utvrđeno da je po predmetnom kreditu zaključen Sporazum uz Ugovor o kreditu broj: 446-28/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 7.3.2016. godine, sukladno čl. 19.c st. 1. toč. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje: ZIDZOPK) te da je provedena konverzija kredita iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. godine i da je postignut sporazum o raspolaganju preplatom, namirenjem budućih anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

27. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te se postiže sporazum iz čl. 19.c toč. 6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon.

28. Po ocjeni ovoga suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje Aneksa ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a niti ništetnost valutne klauzule vezane za CHF, koja u to vrijeme 30.9.2015. godine nije bila pravomoćno niti utvrđena.

29. Glavni motiv navedenog Zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Aneksom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanja preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženo razdoblje, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim, a niti ništetnost valutne klauzule vezane za CHF.

30. Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZOPK-a ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora.

31. Sama činjenica da su stranke sklopile Sporazum uz Ugovor o kreditu broj: 446- 28/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 7.3.2016. godine (list 23- 24) kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-ima i gdje nije utvrđen iznos preplate, sama za sebe ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između ugovorenih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorene kamatne stope. Isto tako, niti da je vraćen novčani iznos na temelju utvrđene ništetne valutne klauzule vezane za CHF, koja u to vrijeme još nije bila utvrđena ništetnom.

32. U takvim okolnostima stav je ovoga suda da tužitelj svakako ima pravo na novčano potraživanje izvršene preplate nastale temeljem ništetnih odredbi ugovora, a koje je utvrđeno nalazom vještakinje.

33. Parnični troškovi tužitelja u ovome postupku iznosili su 3.868,53 EUR, a sastojali su se od troškova sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, od troškova zastupanja na sedam rasprava održanih 14.11.2019., 29.10.2020., 3.2.2021., 21.2.2022., 16.12.2024., 11.6.2025. i 2.9.2025. godine u iznosu od 1.400,00 EUR, od troškova sastava četiri potrebna podneska od 21.11.2019., 2.4.2020., 25.2.2025. i 29.4.2025. godine u iznosu od 800,00 EUR, od troškova sastava žalbe u iznosu od 100,00 EUR, od troškova zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR, od PDV-a u iznosu od 650,00 EUR, od troškova vještačenja u iznosu od 398,17 EUR te od sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 220,36 EUR. Navedene troškove tuženik je dužan platiti tužitelju temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja presude pa do isplate.

34. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 21. listopada 2025.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 47,

2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović i Partneri j.t.d. iz Zagreba, Radnička cesta 54.