Poslovni broj: P-286/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, OIB: 48074464528, po sutkinji tog suda Katarini Rendulić Vežić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Aldo Mirošević, odvjetnik u Veloj Luci, Ulica 37 56, protiv tužene JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d., Varaždin, Anina ulica 2/II, radi predaje nekretnine u suposjed, nakon glavne rasprave zaključene 12. rujna 2025. u prisutnosti stranaka i punomoćnika stranaka, 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u suposjed dio obiteljske kuće u predjelu [adresa] na adresi [adresa] označenoj kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji se dio sastoji od cijelog stana u prizemlju-podrumu i cijelog stana na prvom katu sa cjelokupnom okućnicom, izuzev onog dijela kuće i okućnice koji je pripao FŠ i BŠ, a sve u skladu sa sudskom nagodbom koja je sklopljena pred Općinskim sudom u Korčuli br.P.474/09, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi tužitelju ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 979,64 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je sudu 26. siječnja 2023. predao tužbu protiv tužene, radi predaje nekretnine u suposjed. U tužbi tužitelj navodi da je za vrijeme izvanbračne zajednice stranaka tužena na osnovu ugovora o doživotnom uzdržavanju od 18. kolovoza 2011. kojeg je kao davateljica uzdržavanja sklopila sa sada pok. PŠ iz [adresa] u svojstvu primateljice uzdržavanja pred Ivnom Kaliman, javnim bilježnikom u Korčuli, stekla "dio obiteljske kuće u predjelu [adresa] izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji se dio sastoji od stana u prizemlju-podrumu i stanu na prvom katu sa cjelokupnom okućnicom, izuzev onog dijela kuće i okućnice koji je pripao FŠ i BŠ, a sve u skladu sa Sudskom nagodbom koju je imenovanima sklopila pred Općinskim sudom u Korčuli br.P.474/09". Nadalje se navodi da imovina koju izvanbračni drugovi radom i ulaganjem steknu za vrijeme takve zajednice predstavlja njihovu zajedničku imovinu u jednakim dijelovima. Tužitelj smatra da nekretnina koju je tuženica stekla kao davateljica uzdržavanja spada u zajedničko vlasništvo stranaka i smatra da je on suvlasnik tih posebnih dijelova zgrade, a tužena da je nakon prestanka izvanbračne zajednice tužitelju oduzela suposjed predmetne nekretnine i osporava mu svako pravo. Zahtijeva da mu tužena preda u suposjed opisane nekretnine označene kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tužena u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je predmetna nekretnina njezino vlasništvo, tužitelj nema nikakvu osnovu na kojoj bi mogao temeljiti takovo svoje pravo a to što tužitelj smatra da je suvlasnik iste nekretnine je potpuno irelevantno kraj činjenice da je radi utvrđenja svoj navodnog prava pokrenuo i sudski postupak u kojem je tužbeni zahtjev za utvrđenje njegova prava vlasništva nepravomoćno odbijen. U tom postupku kod ovog suda pod brojem P-1309/2019 tužitelj je tvrdio da je samovlasnik predmetne nekretnine da tuženica ništa nije stekla po osnovu tog ugovora a sada navodi da je samo suvlasnik. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Na pripremnom ročištu tužena je navela da je u međuvremenu pravomoćno okončana parnica kod ovog suda u predmetu posl.br.P-1309/2019, te ističe prigovor presuđene stvari.

4. Sud je nalazeći da se radi o presuđenoj stvari odbacio tužbu rješenjem posl.br.P-57/2023 od 8. srpnja 2024. koje je povodom žalbe tužitelja ukinuo Županijski sud u Zagrebu rješenjem posl.br.Gž-4294/2024-2 od 10. ožujka 2025. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz uputu da prvostupanjski sud treba ispitati činjeničnu osnovu tužbe.

5. Presuđena je stvar kada postoji subjektivni identitet (identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi) objektivni identitet (identitet tužbenog zahtjeva) i identitet činjenične osnove tužbe.

5.1. U konkretnom slučaju postoji subjektivni identitet jer su iste stranke u ovoj i prijašnjoj parnici. Međutim, po stajalištu suda ne postoji identitet činjenične osnove tužbe. Naime u parnici posl.br.P-1309/2019 tužitelj je zahtijevao utvrđenje prava vlasništva i predaje u posjed istih nekretnina na temelju drukčije činjenične i pravne osnove. Zahtjev je temeljio na činjenici da je ništetan ugovor o doživotnom uzdržavanju na temelju kojeg je tužena stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina i da je takav ugovor protivan moralu društva jer da je prava volja primateljice uzdržavanja bila da sa tužiteljem, a ne tuženom, kao davateljem uzdržavanja, sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju.

5.2. U ovom postupku tužitelj traži predaju u suposjed istih nekretnina na temelju činjenice da je predmetna nekretnina zajednička imovina stranaka stečena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice jer da su tužitelj i tužena kao izvanbračni partneri izvršavali obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju od 18. kolovoza 2011. te je predmetna nekretnina bračna stečevina stranaka.

5.3. S obzirom na takva utvrđenja sud nalazi da se zahtjevi u ranije pravomoćno okončanoj parnici i zahtjev koji je predmet ovog postupka temelje na različitim činjeničnim osnovama, nije osnovan prigovor tužene da se radi o presuđenoj stvari.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za predajom u suposjed dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi dio obiteljske kuće, stan u prizemlju-podrumu zgrade i stan na prvom katu sa okućnicom.

7. U dokaznom postupku pročitan je izvod iz posjedovnog lista broj: 192 Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Dubrovnik, Odjel za katastar nekretnina Korčula od 26. siječnja 2023., izvod iz katastarskog plana, izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-neslužbena kopija, izvod iz posjedovnog lista broj 80, ugovor o doživotnom uzdržavanju od 18. kolovoza 2011. OU-36/11, pregledani su spisi ovog suda posl.br.P-12/2013, posl.br.P-1309/2019, posl.br.Ps- 36/2018, posl.br.Psp-40/2019 i saslušani su tužitelj i tužena kao parnične stranke.

8. Temeljna je tvrdnja tužitelja da je predmetna nekretnina izvanbračna stečevina stranaka stečena za trajanja izvanbračne zajednice, pa da je tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine.

9. Među strankama je nesporno da je nekretnina koja je predmet postupka u naravi kuća označena kao kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] sa pripadajućom okućnicom k. o. [katastarska općina], a koja je ranije bila u vlasništvu pok. PŠ. Nesporno je da je predmetnom nekretninom sada pok. PŠ kao primateljica uzdržavanja za života raspoložila ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 18. kolovoza 2011. koji je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika Ivne Kaliman iz Korčule i da je s druge strane predmetni ugovor sklopila tužena kao davateljica uzdržavanja, kao i to da su parnične stranke živjele u izvanbračnoj zajednici negdje od 2006. god. do 2018. god. Nesporno je da je sada tužena u isključivom posjedu predmetne nekretnine.

10. Sporno je da li je predmetna nekretnina zajednička imovina stranaka stečena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice po osnovi ugovora o doživotnom uzdržavanju od 18. kolovoza 2011. koji je zaključen između PŠ rođ. Č iz [adresa] kao primateljica uzdržavanja i JŠ kao davateljice uzdržavanja, sastavljen od strane javnog bilježnika Ivne Kaliman iz Korčule broj OU- 36/11.

11. Iz sadržaja ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi da je isti zaključen između tužene kao davateljice uzdržavanja i PŠ kao primateljice uzdržavanja, da primateljica uzdržavanja prenosi na tuženu dio svoje obiteljske kuće u [adresa] i sve svoje pokretnine, a takvo je stjecanje odgođeno do trenutka smrti primateljice uzdržavanja, da se istim ugovorom davateljica uzdržavanja JŠ obvezala da će PŠ osigurati svakodnevnu pomoć oko prehrane, čišćenja prostorija, pranja rublja i svih ostalih životnih potreba, da će u slučaju potrebe za vrijeme svoje odsutnosti pronaći drugu osobu koja bi pomagala u kuću, da će ukoliko to bude potrebno smjestiti davateljicu uzdržavanja u Dom umirovljenika i redovito je posjećivati, da će osigurati svu potrebnu liječničku njegu i medicinsku pomoć te snositi troškove liječenja kao i da će nakon smrti o svom trošku pokopati primateljicu uzdržavanja.

12. U pravomoćno okončanoj parnici u predmetu ovog suda posl.br.P-12/13 radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju od 18. kolovoza 2011. po tužbi dvije kćeri sada pok. PŠ (DŠ i NŠ) protiv ovdje i tamo tužene JŠ utvrđeno je da je predmetni ugovor valjan i tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odbijen.

13. U predmetu ovog suda posl.br.Ps-36/18 tužiteljica ovdje tužena inicirala je parnicu protiv tuženika ovdje tužitelja radi predaje u posjed predmetne nekretnine, a parnica je okončana procesnom odlukom, tužiteljica je povukla tužbu pošto je tuženik dobrovoljno udovoljio zahtjevu.

14. U parnici kod ovog suda posl.br.Psp-40/2019 tužitelj je protiv tužene zatražio posjedovnu zaštitu i rješenjem suda posl.br.Psp-40/2019 od 13. veljače 2020. koje je postalo pravomoćno, odbijen je zahtjev tužitelja ČŠ za pružanje posjedovne zaštite i uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja na način da tužena JŠ na nekretnini izgrađenoj na kat čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na ulaznim vratima postavi ranije postojeću bravu. Iz obrazloženja odluke razvidno je da se tužena poslužila pravom na samopomoć i da je tužena u posjedu predmetne nekretnine.

14.1. U pravomoćno okončanoj parnici kod ovog suda u predmetu posl.br.P- 1309/2019 koju je inicirao tužitelj ČŠ protiv tužene JŠ odbijen je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je on vlasnik nekretnine u k. o. [katastarska općina] izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] i predaje u posjed iste nekretnine, svoje pravo vlasništva tužitelj je temeljio na ništetnosti ugovora od 18. kolovoza 2011., jer da je prava volja stranaka ugovora bila da imovina primateljice uzdržavanja pripadne tužitelju, a ne tuženici a kako tužitelj nije uspio osporiti valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju (koje pitanje je postavljeno kao prethodno pitanje u tom postupku), takav zahtjev je odbijen.

15. Tužitelj u svom iskazu navodi da je predmetnu nekretninu u naravi kuća u [adresa] stekao zajedno sa tuženom skrbeći o sada pok. PŠ sa kojom su sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju 2011. god., pok. PŠ živjela je u svojoj kući u [adresa] a tri mjeseca nakon sklapanja ugovora smještena je u starački dom u Lunjkovcu iako su se ona i njezina djeca tome protivili a njezin smještaj u domu dogovorila je tužena. Tužitelj dalje navodi da je 1981.god. doselio na [adresa], pok. PŠ, njezin sada pok. suprug i sin J tada su imali restoran i često je za njih obavljao određene radove i surađivali su, inače pok. PŠ bila je rodom iz Novigrada Podravskog. Dalje navodi da su on i tužena zajedno skrbili o pok. PŠ, on je vozio pok. PŠ doktoru, kupovao i donosio stvari iz trgovine i kad god je nešto trebala pok. PŠ njega bi nazvala i on bi učinio sve što bi zatrebala, nakon terenskog posla posjećivao ju je, tužena da je pripremala hranu a on je donosio spremljenu hranu a nešto bi sada pok. PŠ sama skuhala a zajedno su održavali kuću i obavljali druge kućanske poslove. Tužitelj navodi da su troškovi smještaja u staračkom domu podmireni iz mirovine pok. PŠ koja je bila dovoljna za podmirenje tih troškova, samo plaćanje računa obavljala je tužena pošto je imala sve ovlasti a nakon smrti PŠ on i tužena vratili su se u kuću u [adresa] i zajedno u kući stanovali negdje do 2018. god.

16. Tužena u svom iskazu navodi da je 1. kolovoza 2006. doselila na [adresa] i sa tužiteljem započela zajednički život u kući u [adresa] u kojoj je tužitelj živio kao podstanar i tužitelj ju je upoznato sa sada pok. PŠ kod koje je prije bio podstanar. Dalje navodi da je u početku obavljala poslove čišćenja kuće a poslije i pripremala hranu za sada pok. PŠ i sada pok. PŠ rekla je da njoj daje kuću u kojoj živi i želi da se ona o njoj brine pa je tako sa pok. PŠ sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju 17. kolovoza 2011. a pok. PŠ umrla je 1. ožujka 2012. Tužena dalje navodi da je nakon što je sklopljen ugovor pok. ZŠ i dalje živjela u svojoj kući u [adresa] a ona je svaki dan kuhala i nosila joj hranu, brinula o njezinoj osobnoj higijeni jer bila je teško pokretna i narušenog zdravlja, i o svim drugim životnim potrebama, pok. PŠ znala je da ona boravi u [adresa] tijekom zimskih mjeseci i njihov dogovor je bio da će u tim zimskim mjesecima pok. PŠ biti smještena u staračkom domu u Lunjkovcu gdje je i bila smještena početkom dvanaestog mjeseca 2011. a ona ju je svaki dan posjećivala, u domu je i umrla. Tužena navodi da su troškovi smještaja pok. PŠ u staračkom domu podmireni novčanim sredstvima koje je imala pok. PŠ a ako ne bi bilo dovoljno ona je dala svoj novac. Tužena navodi da je tužitelj u to vrijeme često bio odsutan, pripremu hrane i ostale kućanske poslove sama je obavljala a tužitelj bi ponekad pomogao ako bi nešto zatrebalo primjerice neki sitni popravak u kući i sl.

17. Sud je poklonio vjeru iskazima stranaka, koji u bitnom nisu u suprotnosti sa drugim dokazima. Pri tome, treba istaći da kada se usporedi iskaz tužene u ovom predmetu sa njezinim stranačkim iskazom u predmetu P-12/13, da tužena sada želi umanjiti ili anulirati doprinos tužitelja u izvršavanju ugovornih obveza. Tako u svom iskazu u predmetu posl.br.P-12/13 tužena navodi da su gotovo svakodnevno ona i ČŠ (ovdje tužitelj) dolazili do pok. PŠ, on ju je vodio do liječnika, do frizera, do trgovine i sl., on je par godina bio podstanar kod pok. PŠ i sigurna je da joj je ČŠ pomagao i činio sve što je bilo potrebno na račun toga što je stanovao u kući te smatra da je pok. PŠ za ČŠ bila dosta vezana. Sud smatra s obzirom na predmet ovog spora, da je iskaz tužene prilagođen potrebama ovog postupka kako bi umanjila doprinos tužitelja u izvršavanju ugovornih obveza.

18. Iz rezultata provedenog postupka, a nije niti sporno razvidno je da se ugovor o doživotnom uzdržavanju izvršavao za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka odnosno od sklapanja 11. kolovoza 2011. do smrti primateljice uzdržavanja 1. ožujka 2012. a da su i prije sklapanja ugovora tužitelj i tužena pomagali i posvećivali pažnju sada pok. PŠ te da je tužena preko tužitelja upoznala pok. PŠ.

19. Odredbom članka 3. stavak 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13 - dalje: OBZ/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, propisano je da se odredbe navedenog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuje se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

20. Prema odredbi članka 248. OBZ/03 bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je u stavku 1. članka 249. OBZ/03 propisano da su bračni drugovi u jednakom dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

21. Prema odredbi članka 258. OBZ/03 izvanbračna zajednica žene i muškarca koja ispunjava pretpostavke iz članka 3. ovog Zakona stvara imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe navedenog zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova.

22. Imovina koja je stečena ugovorom o doživotnom uzdržavanju (dakle, kao naplatnog pravnog posla) za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavlja imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, predstavlja bračnu stečevinu, bez obzira jesu li stranke tog ugovora na strani davatelja uzdržavanja jedan ili oba bračna druga (takav pravni stav izražen je u odlukama viših sudova, primjerice odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2097/11 od 10. lipnja 2015., Rev-X-29/15 od 7. veljače 2017., presudi Županijskog suda u Zagrebu Gž Ob-618/2022-3 od 7. ožujka 2023., Gž Ob-477/2020 od 13. veljače 2024., presudi Županijskog suda u Splitu posl.br.Gž Ob-399/2021 od 23. ožujka 2022. i dr.).

23. Ocjenom provedenih dokaza, kao svakog pojedinačno tako i sveukupno, sud je utvrdio da je i tuženik na svoj način sudjelovao u ispunjavanju obveze uzdržavanja pok. primateljice uzdržavanja PŠ i da su i tužiteljica i tuženik brinuli o primateljici uzdržavanja pok. HŠ sukladno njezinim potrebama, posjećivali je, nabavljali sve što joj je trebalo, osigurali prijevoz kad je trebalo kao i liječničku i svaku drugu pomoć, te pružali njegu, brigu i skrb koja je bila potrebna primateljici uzdržavanja, prema njezinoj dobi i zdravstvenom stanju.

24. Pošto je provedenim dokazima relevantno činjenično stanje dovoljno utvrđeno sud je odustao od provođenja dokaza saslušanjem svjedoka koje su predložile stranke kao nepotrebno, niti bi provođenjem ovih dokaza činjenično stanje bilo utvrđeno drugačije.

25. Budući da je utvrđeno da su i tužitelj i tužena, kao izvanbračni partneri za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice izvršavali obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, predmetna nekretnina koja je bila predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju predstavlja bračnu stečevinu, pa su stranke suvlasnici predmetne nekretnine.

26. Nije sporno da je izvanbračna zajednica stranaka prestala 2018. god. i da je tužena u posjedu predmetne nekretnine. Prema odredbi članka 42. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 i 52/25-dalje: ZV) svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

27. Slijedom navedenog a kako je utvrđeno da je predmetna nekretnina suvlasništvo stranaka u jednakim omjerima po osnovi bračne stečevine i da je tužena u posjedu predmetne nekretnine, te kako i tužitelju kao suvlasniku pripada pravo na suposjed, zahtjev je prihvaćen primjenom članka 42. stavak 1. ZV i presuđeno kao u izreci.

28. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22

- dalje: ZPP). Tužitelju je kao potreban priznat trošak za sastav tužbe i za zastupanje na ročištu 8. srpnja 2024., 16. svibnja 2025., i 12. rujna 2025., za svaku radnju po 200,00 EUR i za sastav žalbe protiv rješenja u iznosu od 100,00 EUR, sveukupno za zastupanje u iznosu 900,00 EUR. Primijenjena je Tbr.7. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 10. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/ 2023). Pored toga tužitelju je kao potreban priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 EUR i za presudu u iznosu od 26,55 EUR. Sveukupno je tužitelju kao potreban priznat trošak u iznosu od 979,64 EUR i tuženoj naloženo da taj iznos naknadi tužitelju.

U Korčuli, 21. listopada 2025.

S u t k i nj a :

Katarina Rendulić Vežić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.