REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj: P-182/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji tog suda Rajki Ćubela, u pravnoj stvari tužitelja NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jure Jelavić, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne rasprave dana 24. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja s punomoćnikom i zakonskog zastupnika tuženice, dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik 238/556 dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- [adresa], na kojem dijelu je kao vlasnik upisan tuženik Republika Hrvatska, pa je tužitelj na temelju ove presude ovlašten zatražiti uknjižbu brisanja prava vlasništva na predmetnom idealnom dijelu navedene nekretnine s imena tuženika, uz istodobnu uknjižbu toga prava na svoje ime.

II. Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- [adresa] pa je na temelju ove presude ovlašten zatražiti uknjižbu brisanja prava vlasništva na navedenoj nekretnini s imena tuženika, uz istodobnu uknjižbu toga prava na svoje ime.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj, računajući i vrijeme izvršavanja faktične vlasti od strane njegovih pravnih prednika, zasigurno više od sto godina samostalni i pošteni posjednik (cijele) nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- [adresa] u površini od 556 m[2] , kao i nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- [adresa] u površini od 92 m[2] - a iz čega nedvojbeno proizlazi da je isti stvarni vlasnik predmetnih nekretnina. Nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- [adresa] je u zemljišnoj knjizi pogrešno upisana kao suvlasništvo tužitelja (318/556) i Republike Hrvatske (238/556). Naprijed navedeni upis je proveden u sklopu preoblikovanja odnosno osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]- [adresa], a isti je utemeljen isključivo na činjenici što je u katastarskom operatu Republika Hrvatska bila upisana kao posjednik sada utrnule kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čiji je jedan dio (po “odokativnoj“ procjeni djelatnika katastra riječ je o cit: „negdje oko 238 m[2] “) padao na novoformiranu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa]. Međutim, riječ je o upisu koji ne odražava stvarno stanje, budući da je predmetna nekretnina u svojoj cjelini od “pamtivijeka“ u isključivom posjedu tužitelja i njegove obitelji, u čemu nikada ni od koga nisu smetani – a što je sasvim razvidno iz izjave povjerenika suda IJ. Naime, otac tužitelja – sada pok. TJ je na predmetnoj nekretnini, koja na terenu predstavlja jasno omeđenu cjelinu, još 1957. ili 1958. god. sagradio kuću, a isti ju je – kao starinu svoje obitelji, koja mu je pripala nasljeđivanjem iza oca – posjedovao i godinama ranije, koristeći ju za ispašu stoke (čega se sjeća i sam tužitelj – rođ. 1948. god.). Osim spomenute kuće (na istočnom dijelu nekretnine), na predmetnoj nekretnini se nalaze još 3 objekta (u zemljišnoj knjizi evidentirani kao gospodarske zgrade), od kojih se jedan nalazi na krajnjem zapadnom dijelu - dakle, na sasvim drugom kraju nekretnine u odnosu na kuću. Tužitelj je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem iza pok. oca TJ i pok. sestre ŠJ, odnosno darovanjem od pok. majke JJ i sestre ZJ. U prilog svojim tvrdnjama, tužitelj u spis dostavlja rješenja o nasljeđivanju iza smrti oca – TJ te rješenje o nasljeđivanju iza smrti sestre ŠJ. Nažalost, tužitelj nije u posjedu ugovora o darovanju sklopljenih s pok. OJ (majka tužitelja) i ZJ (sestra tužitelja), ali sve naprijed navedeno jasno proizlazi iz Zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]- [adresa] (sudionik kojeg postupka je, naravno, bila i Republika Hrvatska) od 15. siječnja 2009. god. – koji se dostavlja u prilogu. Nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- [adresa], u zemljišnoj knjizi je pogrešno upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske. Za naglasiti je da je i ovaj upis proveden u sklopu preoblikovanja odnosno osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]- [adresa], i to isključivo temeljem činjenice što je u katastarskom operatu Republika Hrvatska bila upisana kao posjednik prethodno spomenute (sada utrnule) kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (PL 473) – iako to nije odgovaralo stanju na terenu. Naime, i ova nekretnina predstavlja starinu tužiteljeve obitelji, a za naglasiti je da je otac tužitelja – sada pok. TJ još prije 1950. god. (svakako 10-15 god. prije izgradnje kuće na kat. čest. [katastarska čestica]) na istoj sagradio štalu, koja postoji i danas (u zemljišnoj knjizi je evidentirana gospodarska zgrada površine 25 m[2] ). Tužitelj je predmetnu nekretninu stekao na isti način kao i nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica]. Riječ je, dakle, o upisima koji ne odgovaraju stvarnom stanju, zbog čega je tužitelj - kao stvarni vlasnik predmetnih nekretnina – prisiljen ustati ovom tužbom. Sukladno odredbi čl. 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, tužitelj se dana 8. prosinca 2023. god. obratio nadležnom državnom odvjetništvu (ODO u Metkoviću) sa Zahtjevom za mirno rješenje spora u pogledu predmetnih nekretnina. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću je od tužitelja zatražilo da dopuni zahtjev, a nakon što je tužitelj to i učinio (dana 22. siječnja 2024. god.), navedeno državno odvjetništvo se oglušilo na predmetni zahtjev. Tužitelj ima pravni interes uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem pa je, stoga, podnio ovu tužbu i predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tužena u odgovoru na tužbu ističe kako smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 186 a. ZPP-a. Među strankama je nesporno kako je tužena u postupku povodom zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelja, istog pozvala da zahtjev dopuni sukladno odredbama čl. 106 Zakona o parničnom postupku radi dostave relevantne dokumentacije te je ODO Metković radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i izvođenja potrebnih dokaza, pozvao ovdje tužitelje na primjenu odredbe čl. 186 a st. 10. Zakona o parničnom postupku u dijelu u kojem se podnositelju zahtjeva daje ovlaštenje da od suda zatraži da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe tog zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora, kojem prijedlogu ovdje tužitelj nije udovoljio, odnosno dopisom od 22.01.2024. dostavio je određenu dokumentaciju no odbio je pokretanje postupka sukladno odredbama čl. 186 a st. 10. Zakona o parničnom postupku. Sukladno odredbama čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu, Državno odvjetništvo pozvat će podnositelja zahtjeva na ispravak odnosno dopunu zahtjeva ako zahtjev ne sadrži sve što mora sadržavati tužba ili je nerazumljiv te mu ostaviti rok od 15 dana za ispravak i dopunu, uz upozorenje na posljedice propisane stavkom 4. ovoga članka. Ako podnositelj zahtjeva u roku od 15 dana ne vrati državnom odvjetništvu ispravljeni zahtjev ili ga vrati bez ispravka ili dopune, smatrat će se da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen. Državno odvjetništvo može zatražiti od podnositelja zahtjeva za mirno rješenje spora pokretanje postupka osiguranja dokaza radi utvrđivanja činjenica o kojima ovisi donošenje odluke o osnovanosti njegova zahtjeva za mirno rješenje spora. S obzirom na navedeno, tužena je mišljenja kako, protivno navodima tužitelja, nisu ispunjeni uvjeti odredbe čl. 186 a u svezi odredbi čl. 106. i 109. Zakona o parničnom postupku i čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu budući ovdje tužitelj nije podnio Zahtjev za mirno rješenje spora koji bi imao sadržaj predviđen kogentnim normama ZPP-a, a nakon što je pismenim putem upozoren nije pokrenuo odgovarajući postupak sukladno odredbama čl. 186 a st. 10. ZPP-a. Ovdje tužena uopće nije bila u mogućnosti opredijeliti stajalište o osnovanosti predmetnog zahtjeva s obzirom da su ovdje tužitelj odbio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka, a izvođenje istih dokaza predlaže u ovom postupku. Po mišljenju tužene navedeno bi predstavljalo razlog za odbačaj predmetne tuže, a tužitelj svakako ne bi ima pravo potraživati troškove postupka s obzirom da su vlastitim postupanjem prouzročio sve predstojeće sudske troškove. Tužena je mišljenja kako je upitan i identitet predmetnog zahtjeva za mirno rješenje spora i predmetne tužbe, te pravni interes za podnošenje zahtjeva radi utvrđenja prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini kako je to u tužbi zatraženo. U ovom trenutku, s obzirom na odsutnost relevantnih dokaza, tužena može samo istaknuti kako tužitelj, po mišljenju tužene, ne dokazuju jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuju tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužitelj je dužan dokazati da bi njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, način na koji su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. Pregledom isprava na koje se poziva tužitelj nije vidljivo da bi predmetna nekretnina bila predmet raspolaganja označenih prednika tužitelja u utuženoj površini i obliku. Pored navedenog tužitelj se pozivaju i na niz navodnih pravnih prednika no evidentno je kako su među istima prisutne brojne linije nasljeđivanja, te čak da su isti imali osnova za raspolaganje predmetnom nekretninom, što se spori, nedovoljno je jasan slijed kojim bi vlasništvo predmetne nekretnine navodno pripalo isključivo tužitelju. U daljnjem tijeku postupka potrebno je raspraviti i da li predmetna nekretnina u dijelu predstavlja javno dobro te se u tom smislu predlaže pribaviti očitovanje nadležnog upravitelja prometnice koja graniči s predmetnim nekretninama, Općinu Pojezerje. Predlaže se pribaviti i podatke Informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine 1968 godine. Predlaže se dopuniti priloženu skicu lica mjesta popisom koordinata u obliku prihvatljivom za sudski postupak te fotografijama lica mjesta. Predlaže se pribaviti zapisnike oblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]- [adresa] s priležećim popisnim listovima za predmetne nekretnine. Predlaže se također pozvati Općinu Pojezerje, sa intervencijskim efektom radi sudjelovanja u predmetnom postupku. U predmetnom je postupku tužitelj dužan predložiti relevantne dokaze na okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju i na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed te je potrebno raspraviti pitanje njihove savjesnosti, a radi same nesavjesnosti odnosno nepoštenja ne mogu biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti po odredbama OGZ-a, ZOVO-a ili ZVDSP-ima (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, čl. 18. st. 5. ZVDSP.). Ovdje je već iz postojeće dokumentacije odnosno navoda tužbe jasno kako bi tužitelj sudjelovao u postupcima pred upravnim tijelima, ishodili izvjesne akte za dio izvjesne nekretnine, te im nije moglo ostati nepoznato da predmetna nekretnina ne predstavlja njihovo vlasništvo u zatraženom opsegu. Jasno je kako je tužitelj sudjelovao i u postupku oblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]- [adresa] te mu nije moglo ostati nepoznato da nije vlasnik predmetnih nekretnina što je svakako utjecalo na poštenje posjeda čak ukoliko tužitelj isti i dokaže u ovom postupku. Radi navedenoga tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja i to očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka kao i razrješenjem spornog pitanja da li dio predmetne nekretnine predstavlja javno dobro nakon čega će tužena konačno moći opredijeliti svoje stajalište o konkretnoj pravnoj stvari. S obzirom na navedeno, tužena predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati da tuženoj nadoknadi trošak sastava odgovora na tužbu, sve prema tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, do izvođenja dokaza meritornih u predmetnoj pravnoj stvari.

3. Tužitelj je na ročištu od 15. listopada 2024. uredio točku I. tužbenog zahtjeva, kao u izreci ove presude.

4. Izvedeni su dokazi uvidom u sve priložene isprave, i to Izvadak iz BZP-a za kat. čest. [katastarska čestica] broj zk. ul. [broj ZK uloška], Zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]- [adresa] od 15. siječnja 2009. za kat. čest. [katastarska čestica], Povijest promjena na katastarskim česticama od 18. siječnja 2024., Rješenje o nasljeđivanju posl. broj O.335/77- od 28. prosinca 1977. iza smrti ČJ pok. N, Rješenje o nasljeđivanju broj O-102/95 od 9. listopada 1995 iza smrti ŠJ pok. TJ, Izvadak iz BZP-a za kat. čest. [katastarska čestica] broj zk. ul. [broj ZK uloška], Zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]- [adresa] od 15. siječnja 2009. za kat. čest. [katastarska čestica], Zahtjev za mirno rješenje spora od 8. prosinca 2023., Dopis ODO u Metkoviću od 4. siječnja 2024., Dopis tužitelja ODO Metković od 22. siječnja 2024., očevidom na licu mjesta, čitanjem nalaza i mišljenja vještaka Marka Vukše od 11. lipnja 2025., saslušanjem svjedoka AJ, HJ, UJ, i GJ.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je isti vlasnik 238/556 dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- [adresa] te isključivi vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- [adresa], sa zahtjevom za uknjižbom prava vlasništva uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tužene Republike Hrvatske.

7. Pregledom Izvatka iz BZP-a za kat. čest. [katastarska čestica] broj zk. ul. [broj ZK uloška], utvrđeno je kako je na predmetnoj nekretnini upisana Republika Hrvatska kao suvlasnik 238/556 dijelova, a tužitelj je upisan kao suvlasnik za 318/556 dijelova, dok je pregledom Izvatka iz BZP-a za kat. čest. [katastarska čestica] broj zk. ul. [broj ZK uloška] utvrđeno da je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske.

8. Iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O.335/77- od 28. prosinca 1977. iza smrti ČJ pok. N proizlazi da su zakonski nasljednici njegove imovine: 1. NJ. TJ, sin, iz [adresa], za 5/8, 2. JJ ud. TJ, žena, iz [adresa], za 1/8, 3. ŠJ pok. TJ, kći, iz [adresa], za 1/8, 4. GJ ZJ ž. I, kći, iz [adresa], za 1/8. JJ ima pravo plodouživanja vrhu 4/8 nekretnina koje su pripali JJ [adresa]. ŠJ ima pravo plodouživanja vrhu 2/8 nekretnina koje su pripali VJ pod uvjetom da se ne uda.

9. Iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-102/95 od 9. listopada 1995 iza smrti ŠJ pok. TJ proizlazi da je nasljednikom njezine imovine, koju je naslijedila iza smrti oca pok. TJ, proglašen brat NJ za 1/1.

10. Očevidom na licu mjesta održanim dana 31. ožujka 2025. je utvrđeno da se predmet spora, nekretnina označena kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa], nalazi zapadno od asfaltne seoske ceste. Uz samu cestu se nalazi kuća za koju je vidljivo da je stare gradnje. Nadalje u produžetku (prema zapadu) se nalaze gospodarski objekti, i to objekat za kojeg tužitelj navodi da je korišten kao "salaš" za čuvanje kukuruza te manja pomoćna zgrada. U samom dnu nekretnine (na zapadnom dijelu) se nalazi stari svinjar. Na terenu su jasno vidljive granice od susjednih nekretnina pa tužitelj na terenu pokazuje gdje se nalazi međa. Preko puta asfaltne ceste tužitelj pokazuje i drugu nekretninu koja je označena kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa], a koja u naravi predstavlja staju i okolni prostor. Predmetna nekretnina je jasno omeđena sa svih strana, pa sa sjeverne i južne strane granicu predstavlja betonski zid, a sa istočne strane se nalazi kameni suhozid.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka Marka Vukše od 11. lipnja 2025. proizlazi da je Na Prilogu 1. - Skici lica mjesta prikazano stvarno stanje predmetnih nekretnina koje je pokazao tužitelj. Prva predmetna nekretnina nalazi se zapadno od asfaltne seoske ceste. Uz samu cestu se nalazi kuća za koju je vidljivo da je starije gradnje. U produžetku (prema zapadu) se nalaze gospodarski objekti, i to objekt za kojeg tužitelj navodi da je salaš za čuvanje kukuruza te manja pomoćna zgrada. U samom dnu nekretnine se nalazi stari svinjar. Na terenu su jasno vidljive granice prema susjednim nekretninama. Prva predmetna nekretnina je na Prilogu 1. - Skici lica mjesta označena kao lik A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, A, ima površinu 556 m² predstavlja katastarsku česticu [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]- [adresa], a sastoji se od:

- stambenog objekta - kuće površine 48 m²,

- gospodarskog objekta-salaša površine18 m²,

- gospodarskog objekta-pomoćna zgrada površine 16 m²,

- gospodarskog objekta-stari svinjar površine 9 m²,

- dvorišta površine 465 m².

Druga predmetna nekretnina nalazi se istočno od asfaltne seoske ceste. U naravi predstavlja staju i dvorište. Predmetna nekretnina je jasno omeđena sa svih strana, pa sa sjeverne i južne strane granicu predstavlja betonski zid, a sa istočne strane se nalazi kameni suhozid. Druga predmetna nekretnina je na Prilogu 1. -Skici lica mjesta označena kao lik P, Q, R, S, T, U, V, P, ima površinu 92 m² predstavlja katastarsku česticu [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]- [adresa], a sastoji se od:

- gospodarskog objekta-staje površine 25 m²,

- dvorišta površine 67 m²,

Na Prilogu 2. - Fotografijama lica mjesta vide se predmetne nekretnine na dan očevida.

12. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

13. Svjedok HJ je iskazao da je rođen i neprekidno živi u [adresa] i to na udaljenosti od oko 200 m od nekretnine koja je sada predmet spora. Poznato mu je da je u posjedu nekretnine bio još tužiteljev otac pok. TJ, a prije njega njegov otac pok. N. Zna da se na nekretnini nalazi stara kuća koja je bila izgrađena još otkako je bio dijete, na nekretnini se još nalaze staje, svinjar, salaš. U selu smatraju da je ta nekretnina vlasništvo tužitelja i njegove obitelji. Ista je odvojena od susjednih nekretnina zidovima. Od asfaltnog puta se nalazi kapija za ulaz u kuću i dvorište. Nitko drugi iz sela nije posjedovao ovu nekretninu osim tužitelja i njegove obitelji. S gornje strane asfaltnog puta se nalazi stara staja i zid. Zna da je tužitelj držao krave, sve do unatrag 10-15 godina. Po priči starijih ljudi je čuo da su još prije izgradnje kuća tužiteljevi prednici, odnosno djed N, koristio ove nekretnine za ispašu stoke. Već je kazao, otkako je bio dijete, sjeća se da su tamo postojali ovi gospodarski objekti i kuća. Nitko drugi iz obitelji NJ nije polagao pravo na ovu nekretninu osim NJ. Nije mu poznato kada je tužiteljeva obitelj stupila u posjed ovih nekretnina niti kada su kuće građene.

14. Svjedok AJ je iskazao da je rođen i živi u [adresa] i to na udaljenosti od oko 100 m od nekretnine koja je sada predmet spora. Sjeća se još i kao dijete da je na ovoj nekretnini bila kuća, staje i gospodarski objekti. U kući je živio još tužiteljev djed N pa i otac TJ i umrli su u toj kući, a i tužitelj je živio u toj kući sve dok nije izgradio novu kuću. Nitko drugi iz sela nije posjedovao ovu nekretninu osim tužitelja i njegove obitelji. Nekretnina je ograđena dijelom zidom, a dijelom žicom tako da se zna granica sa susjednom nekretninom. S druge strane asfaltnog puta se nalazi stara staja koja je također bila u posjedu tužiteljevih prednika. Svi su u selu smatrali da su sve ove nekretnine koje su sada predmet spora vlasništvo tužitelja. Koliko mu je poznato u tužiteljevoj obitelji nema nikakvog spora vezano za ove nekretnine jer zna da je tužitelj u dobrim odnosima sa sestrama i da su se sve dogovorili, a tužitelj nema brata. Koliko je čuo i prije izgradnje kuće i ovih objekata tužiteljevi prednici su koristili ovu nekretninu i oduvijek je to bilo njihovo.

15. Svjedok UJ je iskazala da je rođena i živi u [adresa] na udaljenosti od oko 150 m od nekretnine koja je sada predmet spora. Poznato joj je da je tužiteljeva obitelj odnosno još pok. otac i djed bili u posjedu nekretnine na kojoj se nalazi kuća, štala, svinjar i kokošar, čatrnja te teren oko kuće. Sjeća se još i kao dijete da su oni i živjeli u toj kući u kojoj su i umrli tužiteljev otac i djed, a i tužitelj je tu živio dok nije izgradio novu kuću. Nije mu poznato kada je tužiteljeva obitelj došla na ovaj prostor, ali svakako zna da su odavno tu doselili. Čula je da su tužiteljevi prednici još i prije nego što su izgrađeni ovi objekti koristili ovu nekretninu. Na terenu se točno zna što je čije jer je ograđeno od susjednih nekretnina. I s druge strane asfaltnog puta se nalazi štala koju su koristili tužitelj i njegova obitelj. NJ ima jednu sestru ZJ, a imao je i sestru koja je umrla mlada i brata koji je poginuo, tako da je tužitelj sada isključivi posjednik ovih nekretnina. Koliko joj je poznato, u tužiteljevoj obitelji nema nikakvog spora vezano za ove nekretnine.

16. Svjedok GJ je iskazao da je sin tužiteljeve sestre ZJ i također od rođenja živi u [adresa]. Po priči njegove majke, objekte koji se nalaze na nekretnini koja je sada predmet utvrđenja, su gradili njeni prednici, odnosno njegov pok. pradjed N koji je gradio štalu, dok je pok. djed TJ gradio kuću. Po priči starijih ljudi T su davno došli na ovaj prostor, ali nitko ne zna precizno kada. Ujak NJ je u isključivom posjedu svih ovih nekretnina, jer je on to sve dogovorio sa svojom sestrom - njegovom majkom, jer je druga sestra umrla mlada. Na terenu su granice predmetne nekretnine jasne i točno se zna što je čije jer je sve ograđeno od susjednih nekretnina. Koliko mu je poznato i prije izgradnje kuće i ovih objekata tužiteljeva obitelj, odnosno njihovi preci, su bili u posjedu ovih nekretnina.

17. Ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno te u međusobnoj povezanosti sud utvrđuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

18. Iz iskaza saslušanih svjedoka je utvrđeno da su u posjedu nekretnine koja je sada predmet spora, bili još tužiteljev djed pok. N, a poslije njega tužiteljev otac pok. TJ te da su još prije izgradnje kuća tužiteljevi prednici, odnosno djed N, koristio ove nekretnine za ispašu stoke. Tužiteljev otac TJ pok. N, prema priloženom rješenju o nasljeđivanju poslovni broj O.335/77 je rođen 1926., a umro 1977. godine. Njega su naslijedili tužitelj i sestra ŠJ, koja je umrla, a čiji je nasljednik također tužitelj, dok je iz iskaza svjedoka GJ, koji je sin tužiteljeve sestre ZJ, utvrđeno da je ona svoj nasljedni dio na neki način ustupila tužitelju, odnosno po stavu ovog suda, usmeno darovala. Na nekretnini se nalazi stara kuća te staje, svinjar i salaš. Od asfaltnog puta se nalazi kapija za ulaz u kuću i dvorište, a s gornje strane asfaltnog puta se nalazi stara staja i zid. Nadalje je iz iskaza svjedoka utvrđeno da su tužiteljevi prednici još i prije nego što su izgrađeni ovi objekti koristili ovu nekretninu te da nitko drugi osim tužiteljevog djeda, a nakon toga oca i tužitelja, nije bio u posjedu ove nekretnine ta da su svi u selu smatrali da je ova nekretnina u vlasništvu tužiteljeve obitelji.

19. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka jer su isti iskazivali vrlo detaljno, precizno te su se njihovi iskazi međusobno podudarali, a radi se o osobama koje u neposrednoj blizini imaju svoje nekretnine pa su im činjenice posjedovanja poznate iz neposrednog opažanja.

20. Stoga sud utvrđuje da je vlasništvo predmetne nekretnine temeljem dosjelosti stekao još tužiteljev djed pok. KJ, a nakon njega tužiteljev otac pok. TJ, tako da je tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem nasljeđivanja te suvlasnički dio od 1/8 temeljem usmenog darovanja od svoje sestre ZJ. Tužitelj je nekretninu naslijedio u smislu posjeda jer ista nije bila uknjižena kao vlasništvo njegovih prednika. Napominje se da je tužitelj već i upisan kao suvlasnik nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] za dio od 318/556.

21. Na sve ove utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz § 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: OGZ), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: ZOVO), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), pa je presudio kao u izreci.

22. Što se tiče stjecanja temeljem nasljeđivanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja, pa je prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju.

23. Ističe se kako sve da i nije dokazano stjecanje prije 1941., tada su tužiteljevi prednici stekli vlasništvo dosjelošću po pravnom shvaćanju izloženom u više odluka Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u razdoblju 1956-1.1.1997).

24. Naime, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske (poljoprivredna zemljišta u bivšem društvenom vlasništvu), i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina unatrag od 1997. godine.

25. Spomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje da li su oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, i drugim, zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje reinterpretirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

26. Ispunjena je i zadnja pretpostavka iz ovog pravnog shvaćanja - da se time "ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona". U vremenu 1. siječnja 1997. nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno takvo što ne proizlazi iz provedenih dokaza. Pritom se poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV. Iz podataka u zemljišnim knjigama ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.

27. Slijedom navedenog trebalo je tužiteljev zahtjev prihvatiti jer je tužitelj dokazao svoje pravo vlasništva, a tuženica je dužna trpjeti uknjižbu tog prava prethodnim brisanjem s imena tuženice.

28. Odluka o trošku postupka je izostala jer tužitelj nije popisao trošak.

29. Zbog svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 21. listopada 2025.

S u t k i n j a:

Rajka Ćubela

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku petnaest (15) dana. Žalba se podnosi u tri (3) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Jure Jelavić, odvjetnik u Metkoviću, e-Oglasna ploča

2. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, e-Oglasna ploča