REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 53 Pž-225/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj
stvari tužitelja AUTOTRANS d.d., Cres, Šetalište 20. travnja 18, OIB 19819724166,
kojeg zastupa punomoćnik Goran Babić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika GENERALI
OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB 10840749604, kojeg
zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak &
partneri u Splitu, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u
Splitu poslovni broj P-384/2020-35 od 5. prosinca 2022., 1. prosinca 2023.

p r e s u d i o j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-384/2020-35 od 5. prosinca 2022. u točki I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-384/2020-35 od 5.
prosinca 2022. naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.093,62 kn / 277,87
EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 19. prosinca 2019. do isplate, po stopi
koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena (točka I. izreke) i naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak
postupka u iznosu od 2.337,50 kn / 310,23 EUR (točka II. izreke), dok je odbijen kao
neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak u preostalom iznosu od
625,00 kn / 82,95 EUR (točka III. izreke).

2. Tuženik je protiv presude, koju sadržajno pobija u dijelu u kojem nije uspio u
točki I. i II. izreke, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz
odredbe čl. 354. st. 1. i st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne
primjene materijalnog prava. U žalbi je u bitnom naveo je počinjena bitna povreda
odredaba parničnog postupka iz čl. 7. i 8. Zakona o parničnom postupku, jer je sud
bez savjesne ocjene izvedenih dokaza prihvatio tužbeni zahtjev iako tužitelj za to nije
pružio dokaze. Ističe kako je tuženik u odgovoru na žalbu osporio osnovu i visinu
tužbenog zahtjeva, a da je u obrazloženju navedeno da između stranaka nije sporno
da su vozači autobusa tužitelja i vozila osiguranog kod tuženika sastavili izvješće o ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 53 Pž-225/2023-2 2

prometnoj nezgodi iz kojeg proizlazi da među strankama nije sporno da je do
prometne nezgode došlo na način kako je tužitelj naveo u izvješću o prometnoj
nezgodi, a što nije točno jer je tuženik osporio nastanak štetnog događaja, pa stoga
upire na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer postoji razlika
između onog što se u razlozima u presudi navodi o sadržaju isprava i navoda
tuženika. Nadalje, navodi da se sud poziva na Europsko izvješće o nezgodi koje se
može koristiti kao izjava o okolnostima nastanka nezgode, iako je tuženik osporio da
je ikad došlo do prometne nezgode ističući da taj nalog nije potpisan od strane
štetnika odnosno Kristijana Bariše - vozača vozila osiguranog kod tuženika, nego
samo od strane vozača autobusa, pa da stoga ta isprava nema nikakvu pravnu
snagu. Navodi da tvrdnje tužitelja ne potvrđuje niti nalaz i mišljenje vještaka za
cestovni promet budući da iz nalaza i mišljenja proizlazi da se nije mogla provjeriti
dinamika štetnog događaja jer nije bilo dovoljno podataka o nastanku štetnog
događaja. Na kraju skreće pozornost da se prema potpisanom Europskom izvješću o
prometnoj nezgodi štetni događaj zbio 10. rujna 2019., a da je na izvidu štete
navedeno da se radi o oštećenju vozila nastalom 16. rujna 2019. a o kojoj
kontradiktornosti nema ni riječi u obrazloženju pobijane presude. Smatra da iz
navedenog proizlazi da u spisu nema adekvatnih dokaza da je nastao štetni događaj
kako to prikazuje tužitelj. Predlaže ovom sudu da preinači pobijanu presudu na način
da odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja da nadoknadi tuženiku parnične troškove,
ili ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva
žalbeni trošak u iznosu od 1.000,00 kn

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14,
70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po
službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.

2., 4., 8., 9., 13 i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u
odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima.

6. U postupku donošenja pobijane presude i u pobijanoj presudi, nema bitnih
povreda odredaba parničnog postupka na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj
dužnosti, a niti one iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj.
Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i detaljno obrazložene
razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a razlozi
iz obrazloženja pobijane presude su u suglasnosti s rezultatima provedenog
postupka.

7. U ovom se postupku sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a radi o sporu
male vrijednosti, pa se na osnovi odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska
presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,
na koju se žalbenim navodima indirektno poziva žalitelj, kao i zbog relativno bitne
povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Naime,
navodi kojima tuženik dovodi u pitanje ocjenu prvostupanjskog suda i dokazne snage

Poslovni broj: 53 Pž-225/2023-2 3

svih provedenih dokaza i tvrdi da je taj sud pogrešno ocijenio te dokaze (pogotovo
Europsko izvješće o nesreći) u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima iznosi
svoje stavove o ocjeni provedenih dokaza koja je različita od ocjene na kojoj je
osporena odluka zasnovana, pa takve navode ovaj sud ne može razmatrati u
okvirima žalbenog razloga ostvarene bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11.
ZPP-a. Iako je u obrazloženju navedeno da nisu sporne činjenice o nastanku štetnog
događaja, prvostupanjski sud nije odluku temeljio na nespornim činjenicama nego je
izvodio dokaze radi utvrđenje odlučnih činjenica (vještačenje), a što je njegova ovlast
propisana čl. 220. ZPP-a, a time što žalitelj ocjenom dokaza nije zadovoljan
prvostupanjski sud nije povrijedio neku od postupovnih odredaba.

7.1. U odnosu na tvrdnje tuženika kojim dovodi u pitanje pravnu snagu
Europsko izvješće jer nije potpisano od strane vozača vozila osiguranog kod
tuženika, valja reći da je sam tuženik naveo da nije uspio stupiti u kontakt sa svojim
osiguranikom i od njega pribaviti izjavu o prometnoj nezgodi, a prvostupanjski sud je
pozivom na odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu (čl. 38.) dao jasno
obrazloženje zašto je prihvatio EU izvješće te odgovore na tuženikove prigovore,
koje prihvaća i ovaj sud.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 2.093,62
kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koju štetu tužitelj potražuje od
tuženika kao osiguranja kod kojeg je vozilo Citroen Jumper, registarskih oznaka ST-
488-RK, bilo osigurano u vrijeme kada je, prema navodima tužitelja, prouzročilo
prometnu nezgodu u kojoj je oštećeno vozilo tužitelja.

9. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika. Sporna je osnova i visina
tužbenog zahtjeva.

10. Prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, budući da je
na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio da su vozači vozila koja su
sudjelovala u prometnoj nesreći ispunili i međusobno razmijenili Europsko izvješće o
nesreći kao izjavu o okolnostima načina nastanka štetnog događaja, te da iz tog
izvješća proizlazi da je vozilo osigurano kod tuženika skrivilo prometnu nesreću na
način da je prilikom pretjecanja autobusa, a zbog izbjegavanja vozila koje je dolazilo
iz suprotnog smjera svojim voznim trakom, okrznulo lijevi dio autobusa (u vlasništvu
tužitelja). Pritom je zaključio da vozač tužitelja zasigurno ne bi raspolagao svim
podacima o vozilu i osiguraniku tuženika koji su jasno navedeni u predmetnom
izvješću, da oni nisu zajednički ispunili predmetno izvješće na mjestu događaja, uz
učinjenu skicu prometne nesreće. S obzirom na to da je tuženik osporio osnovu i
visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da tuženik nije uspio od svog osiguranika pribaviti
izjavu o prometnoj nesreći i jer u spisu nema fotografija prometne nezgode o kojoj
nije obaviještena policija, sud je izveo dokaz prometno tehničkim vještačenje, te je iz
nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da, zbog nedostatne dokumentacije i podataka u
spisu, vještak nije mogao utvrditi dinamičku analizu prometne nesreće, ali se izjasnio
da je tehnički moguće da se prometna nesreća dogodila na način kako je prikazano
na slici Europskog izvješća o prometnoj nesreći i utvrdio je da visina štete na
oštećenom autobusu iznosi 4.635,78 kn (s uračunatim PDV-om). Sud je pozivom na
odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je bio na snazi u vrijeme

Poslovni broj: 53 Pž-225/2023-2 4

štetnog događaja („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14,
64/15, 108/17 i 70/19; dalje: ZSPC), a kojim je propisano kada i uz koje uvjete se
može napustiti mjesto prometne nesreće bez sudjelovanja policije, utvrdio da su
sudionici prometne nezgode postupili sukladno čl. 176. tog Zakona (popunili su i
razmijenili EU izvješće) i budući da je iz Europskog izvješća o nesreći i nalaza i
mišljenja sudskog vještaka utvrdio da je prometnu nezgodu skrivilo vozilo koje je od
autoodgovornosti bilo osigurano kod tuženika, pravilno je zaključio da je na temelju
odredbe čl. 11. Zakona o obveznom osiguranju u prometu („Narodne novine“ broj:
151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) tuženik dužan isplatiti tužitelju
štetu u visini iznosa od 2.093,62 kn koji je tužitelj platio VB Dalmaciji za popravak
štete na autobusu nastale u predmetnoj prometnoj nezgodi, kao i zatezne kamate na
temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:
35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21) u vezi s čl. 12. st. 4. ZOOP-a.

11. Žalitelj nije naveo razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka,
a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a se u žalbenom postupku odluka o
troškovima postupka ne ispituje po službenoj dužnosti u odnosu na primjenu
materijalnog prava.

12. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti tuženikovu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 1. prosinca 2023.

Sudac Ružica Omazić

Broj zapisa: 9-30860-894d5

Kontrolni broj: 0c304-82a47-4f438

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ružica Omazić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.