REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10315/2023-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Hrvoju Filipović, odvjetniku iz Zagreba, Poljička 5, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima NV, KV, ĐV, JVN, BV, ZV, VV, CV, DV, UV, MV, ČV, AV, IV, i Moniki Đukić Brekalo, odvjetnicima iz Zagreba, Ilica 1A, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. rujna 2025.g. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Filipović odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Maje Marte Martonja, odvjetnice, dana 21 listopada 2025. godine

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe kako je to učinila tužiteljica podneskom od 30. 12 2024.

i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 758,21 eur ( na ime preplaćenih iznosa s osnove promjenjive kamatne stope), zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi za razdoblje do 31.12.2007.g. koja se određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj: 153/04.), a od 1.1.2008.g. do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana, tekućim na iznos od:

- 4,59 EUR od 30.11.2007. godine,

- 4,56 EUR od 28.12.2007. godine,

- 4,65 EUR od 31.01.2008. godine,

- 4,69 EUR od 28.02.2008. godine,

- 4,77 EUR od 31.03.2008. godine,

- 4,65 EUR od 13.06.2008. godine,

- 6,95 EUR od 04.07.2008. godine,

- 7,04 EUR od 01.08.2008. godine,

- 6,91 EUR od 30.08.2008. godine,

- 6,92 EUR od 24.09.2008. godine,

- 6,99 EUR od 20.10.2008. godine,

- 7,56 EUR od 21.11.2008. godine,

- 7,18 EUR od 22.12.2008. godine,

- 7,66 EUR od 29.01.2009. godine,

- 7,74 EUR od 09.03.2009. godine,

- 7,77 EUR od 18.03.2009. godine,

- 11,70 EUR od 08.05.2009. godine,

- 11,73 EUR od 23.05.2009. godine,

- 11,52 EUR od 08.07.2009. godine,

- 11,36 EUR od 07.08.2009. godine,

- 11,40 EUR od 08.09.2009. godine,

- 11,48 EUR od 06.10.2009. godine,

- 11,47 EUR od 09.11.2009. godine,

- 11,39 EUR od 22.12.2009. godine,

- 11,55 EUR od 22.12.2009. godine,

- 11,68 EUR od 27.01.2010. godine,

- 11,86 EUR od 04.03.2010. godine,

- 11,82 EUR od 23.03.2010. godine,

- 12,06 EUR od 05.05.2010. godine,

- 12,02 EUR od 07.06.2010. godine,

- 12,11 EUR od 04.08.2010. godine,

- 12,90 EUR od 30.08.2010. godine,

- 12,73 EUR od 21.09.2010. godine,

- 13,23 EUR od 08.11.2010. godine,

- 13,06 EUR od 08.12.2010. godine,

- 12,78 EUR od 21.12.2010. godine,

- 13,36 EUR 20.01.2011. godine,

- 14,10 EUR od 21.03.2011. godine,

- 13,58 EUR od 14.04.2011. godine,

- 13,76 EUR od 19.05.2011. godine,

- 13,53 EUR od 20.06.2011. godine,

- 13,57 EUR od 19.07.2011. godine,

- 14,56 EUR od 25.11.2011. godine,

- 14,66 EUR od 21.01.2012. godine,

- 15,49 EUR od 05.03.2012. godine,

- 15,06 EUR od 02.04.2012. godine,

- 14,60 EUR od 13.06.2012. godine,

- 13,53 EUR od 24.07.2012. godine,

- 13,50 EUR od 20.08.2012. godine,

- 13,71 EUR od 06.10.2012. godine,

- 13,89 EUR od 15.11.2012. godine,

- 13,91 EUR od 27.11.2012. godine,

- 13,79 EUR od 27.12.2012. godine,

- 13,87 EUR od 23.01.2013. godine,

- 13,93 EUR od 23.01.2013. godine,

- 13,83 EUR od 26.02.2013. godine,

- 13,86 EUR od 22.03.2013. godine,

- 13,78 EUR od 22.03.2013. godine,

- 13,63 EUR od 20.05.2013. godine,

- 13,79 EUR od 29.06.2013. godine,

- 13,87 EUR od 30.07.2013. godine,

- 13,82 EUR od 26.08.2013. godine,

- 13,50 EUR od 23.11.2013. godine,

- 13,77 EUR od 23.01.2014. godine,

- 13,79 EUR od 07.04.2014. godine,

- 13,69 EUR od 23.04.2014. godine

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa s osnove valutne klauzule, iznos od 2.068,72 EUR zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja se za razdoblje do 31.12.2007.g. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj: 153/04.), a od 1.1.2008.g. do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana tekućim na iznos od

- 0,44 EUR od 10.05.2006. godine,

- 7,62 EUR od 21.11.2008. godine,

- 10,18 EUR od 29.01.2009. godine,

- 12,03 EUR od 09.03.2009. godine,

- 12,87 EUR od 18.03.2009. godine,

- 10,57 EUR od 08.05.2009. godine,

- 11,01 EUR od 23.05.2009. godine,

- 7,49 EUR od 08.07.2009. godine,

- 4,89 EUR od 07.08.2009. godine,

- 5,58 EUR od 08.09.2009. godine,

- 6,95 EUR od 06.10.2009. godine,

- 6,83 EUR od 09.11.2009. godine,

- 5,45 EUR od 22.12.2009. godine,

- 8,04 EUR od 22.12.2009. godine,

- 10,12 EUR od 27.01.2010. godine,

- 13,07 EUR od 04.03.2010. godine,

- 12,40 EUR od 23.03.2010. godine,

- 16,41 EUR od 05.05.2010. godine,

- 15,65 EUR od 07.06.2010. godine,

- 17,13 EUR od 04.08.2010. godine,

- 29,97 EUR od 30.08.2010. godine,

- 27,32 EUR od 21.09.2010. godine,

- 35,40 EUR od 08.11.2010. godine,

- 32,61 EUR od 08.12.2010. godine,

- 28,12 EUR od 21.12.2010. godine,

- 37,59 EUR od 20.01.2011. godine,

- 49,63 EUR od 21.03.2011. godine,

- 41,10 EUR od 14.04.2011. godine,

- 44,09 EUR od 19.05.2011. godine,

- 40,29 EUR od 20.06.2011. godine,

- 40,97 EUR od 19.07.2011. godine,

- 57,12 EUR od 25.11.2011. godine,

- 58,68 EUR od 21.01.2012. godine,

- 72,18 EUR od 05.03.2012. godine,

- 65,25 EUR od 02.04.2012. godine,

- 57,67 EUR od 13.06.2012. godine,

- 56,85 EUR od 24.07.2012. godine,

- 56,27 EUR od 20.08.2012. godine,

- 59,88 EUR od 06.10.2012. godine,

- 63,04 EUR od 15.11.2012. godine,

- 63,46 EUR od 27.11.2012. godine,

- 61,28 EUR od 27.12.2012. godine,

- 62,75 EUR od 23.01.2013. godine,

- 63,76 EUR od 23.01.2013. godine,

- 62,07 EUR od 26.02.2013. godine,

- 62,51 EUR od 22.03.2013. godine,

- 61,24 EUR od 22.03.2013. godine,

- 58,48 EUR od 20.05.2013. godine,

- 61,42 EUR od 29.06.2013. godine,

- 62,83 EUR od 30.07.2013. godine,

- 61,83 EUR od 26.08.2013. godine,

- 56,32 EUR od 23.11.2013. godine,

- 61,01 EUR od 23.01.2014. godine,

- 61,42 EUR od 07.04.2014. godine,

- 59,58 EUR od 23.04.2014. godine.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., da naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.090,17 eur tužiteljici JV sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj.21. listopada 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 12.4.2006. sklopio sa tuženikom ugovor o kreditu br. 045-50-3400224 koji je potvrđen kod javnog bilježnika Jadranke Knego-Rogina iz Zagreba. Ističe da je temeljem ugovora tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit od 20.502,50 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora-tuženika na dan korištenja kredita s ugovorenim rokom otplate u 84 mjeseca. Preuzetu obvezu prema tuženiku tužitelj je u cijelosti ispunio. Kamatna stopa se sa početnih 5,20% godišnje tijekom otplate kredita više puta mijenjala na štetu tužitelja, koji podnosi ovu tužbu smatrajući da su tim ugovorom povrijeđena njegova prava, time što je tuženik koristio ništetne ugovorne odredbe. Tuženik pritom nije pružio tužitelju dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz ugovaranje valutne klauzule i odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, bez tužitelju jasnih parametara te bez pregovaranja o tome. Ističe da je ugovor sastavio tuženik na svojem poslovnom papiru te oko sadržaja nije bilo nikakve mogućnosti pregovora, a time i mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora.

Kredit je u cijelosti otplaćen.

Poziva se na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13.6.2014. Zbog toga traži utvrđenje ništetnosti odredbi kojom je ugovorena promjena kamatne stope u skladu s tuženikovom odlukom o kamatnim stopama i odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF. Ukazuje na odredbe čl. 1111. i 1115 ZOO te 502 c ZPP te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži (podnesak 30.12.2024. -list 311 do 315 spisa) donošenje presude sadržaja navedenog kao u izreci, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Tužba je u ovom predmetu podnesena 30.5.2019., a u tužbi je tužitelj tražio povrat svih iznosa koje je preplatio temeljem povećanja kamatne stope. Podneskom 9.10.2019. potražuje od tuženika povrat svih iznosa koje je preplatio temeljem povišenja kamatne stope i razlike tečaja CHF u odnosu na početni tečaj, te je sud dopustio preinaku tužbe( list 92) kako je to učinila tužiteljica podneskom 9.10.2019. iz razloga svrsishodnosti za konačno rješenje odnosa među strankama, a potom su uslijedili podnesak 25.8.2021. nakon vještačenja( nije povisila ukupni zahtjev) te 3.10.2024.- u skladu sa važećom valutom eur i konačno postavljeni tužbeni zahtjev 30.12.2024.( l 311) u kojem je razlučila, a sve sukladno nalazu i mišljenju vještaka koliko potražuje na ime preplate iznosa s osnove promjene kamatne stope, a koliko s osnove valutne klauzule. Preinaka je dopuštena iz razloga svrsishodnosti za konačno rješenje odnosa među strankama,a osim toga i na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH održanog 26. studenoga 2021.( br Su Iv 162/2021) donesen je zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. U ovom postupku već je pravomoćno utvrđeno da ne proizvode pravne učinke odnosno ništetne su odredbe odnosno dijelovi odredbi Ugovora o kreditu od dana 12.4.2006. g. broj 045-50-3400224, solemniziranog kod javnog bilježnika Jadranke Knego -Rogina iz Zagreba, Argetinska 4, pod brojem Ou- 440/2006-1 dana 13. travnja 2006. g. sklopljenog između tužitelja i tuženika i to : Članak 1.

"Kunska protuvrijednost CHF 20.502,50 (dvadesettisućapetstodva švicarskih franaka i pedeset centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja."

Članak 2.

"…, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

"…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…"

2. Tuženik osporava zahtjev u cijelosti. Tuženik ističe da se tužitelj u ovom postupku ne može pozivati na presudu Trgovačkog suda, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i VSRH. Ističe da je tužitelj s obzirom da traži utvrđenje ništetnosti ugovora u ovom postupku dužan dokazati da u odnosu na tuženika i/ili Ugovor postoji koji od razloga ništetnosti propisan mjerodavnim propisima, a što tuženik osporava. Tuženik ističe i prigovor zastare. Nadalje, navodi da u trenutku sklapanja ugovora nije postojala nikakva zabrana na sklapanje Ugovora. Tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti i naknaditi mu parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u izvadak iz matice vjenčanih ŽV i JV, ugovor o kreditu br. 045-50-3400224, potvrda javnog bilježnika mr. Jadranke Knego-Rogina OU-440/2006-1 od 13.4.2006., otplatni plan (list 14-17 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice na dan 22.10.2018., izračun preplaćenih iznosa u kreditu Raiffeisenbank Austria d.d. br. 045-50-3400224 iz veljače 2019., bilten HNB br. 176 iz prosinca 2011.g., dopis HNB od 27.3.2017., izvod iz Godišnjaka 21 iz 2014.g., Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, presudu Pž-2462/03-3 Visokog trgovačkog suda RH, presudu Županijskog suda u Puli - Pola Gž-2658/12-2, presudu VSRH Rev-3142/2018-2 od 13.3.2019., tablicu G1: Kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule, izvadak iz biltena o bankama - analiza rizika koje nose krediti uz valutnu klauzulu i s promjenjivom kamatnom stopom, nalaz i mišljenje dao je stalni sudski vještak za financije, računovodstvo i poreze Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., usmeno očitovanje navedenog vještaka, izvršen je uvid u presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž-1473/21-2 od 26.5.2021., presudu i rješenje ovog suda P-4029/19-25 kao primjere iz sudske prakse,izvod ( list 299) iz zapisnika VSRH, Građanski odjel Su-IV-123/2024-5 odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke su (ročište 19.9.2025. - list 317 spisa) suglasno predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP. Činjenično stanje na osnovi provedenih dokaza u potpunosti je utvrđeno.

5. Nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 12.4.2006. zaključili ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 5,20% godišnje, a što je vidljivo iz cit. Ugovora o kreditu. Nije sporno ni da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa izmijenjena u više navrata. Sporno je, jesu li ove promjene bile u skladu s odredbama zakona odnosno je li riječ o ništetnim odredbama te je li tužiteljeva tražbina zastarjela.

6. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je presudom P-1401/12 od 4.7.2013. utvrdio da je i ovdje tuženik u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima su korištene ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima primjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9.4.2015. donio presudu Revt-249/14-2 kojom je, između ostaloga, odbijena revizija tuženika protiv presude VTSRH Pž-7129/13 od 13.6.2014. u dijelu kojim je potvrđena presuda TS u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu na taj način promjenjiva.

7. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14.6.2018. donio presudu Pž-6632/17 kojom je, između ostaloga, odbijena i žalba ovdje tuženika protiv presude TS u Zagrebu P- 1401/12 od 4.7.2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) jer je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja ugovora tuženik kao trgovac nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, postupajući time protivno odredbama iz čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 86/03), a nadalje od 7.8.2007. -31.12.2008. protivno odredbama iz čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

8. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika.

9. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete( ili isplatu- NN 70/19) pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. U konkretnom slučaju riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni. Pritom se naglašava da je neosnovana tvrdnja tuženika da se kolektivna presuda ne odnosi na konkretan ugovor, jer se navedena presuda odnosi na sve ugovore o potrošačkom kreditiranju u kojemu je glavnica kredita vezana uz valutu CHF prilikom zaključenja kojih kreditor nije potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima, mogućim promjenama i rizicima takvoga ugovaranja.

10. Kako se u konkretnom slučaju tužitelj poziva upravo na utvrđenja iz gore navedenih presuda kojima je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe sadržajno izražene na identičan način kao i ona koja je u st. I. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, ovaj je sud zaključio da su i ugovorne odredbe koje su predmet ovoga spora ništetne.

11. Po čl. 295. ZOO-a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

Iz svega navedenoga proizlazi da su odredbe o promjenjivosti ugovorne kamatne stope i valutnoj klauzuli sadržane u čl. 2. i čl.7 Ugovora o kreditu ništetne kako je navedeno u izreci.

12. U ovom postupku nije utvrđeno općenito nepošteno ponašanje tuženika, nego je utvrđena nepoštenost (time i ništetnost) pojedinih odredbi ugovora koji ugovor je sastavljen od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljem. Navedeno stoga što ugovorna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva. Naime, očito je da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika, bez sudjelovanja druge strane (tužitelja), bez pregovora o toj promjeni, kao i bez određivanja koliko će tih promjena (do kraja otplate kredita, odnosno trajanja ugovora) biti, kada će te promjene nastati, iz kojeg razloga itd. Iz spisu priloženih dokaza ne proizlazi niti da bi takvo što bilo precizirano u aktima tuženika.

13. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stopa ugovorene kamate kao takva mora biti određena, odnosno odrediva u smislu čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO-a). Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zloupotrebe prava. U konkretnom slučaju, ugovorene promjenjive kamatne stope bile su sastavni dio ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane banke i tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja korisniku kredita nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora; takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, ovdje tužitelja kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca, ovdje tuženika kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zlouporabe prava. U vezi promjene kamatne stope nije se u ugovoru navelo egzaktne, jasne i provjerljive parametre o načinu promjene kamatne stope čime de facto proistječe da promjena kamatne stope ovisi jedino i isključivo o odluci samog tuženika. S obzirom da je promjenjiva kamatna stopa temeljem jednostrane odluke tuženika (čl. 2. predmetnog ugovora) bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaja na nju, a kojom odredbom je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta obveza koju tužitelj nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama jedne ugovorne strane, ovdje tužitelja u odnosu na drugu ugovornu stranu, ovdje tuženika, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zlouporabe prava. Odredba čl. 2 predmetnog ugovora o kreditu u kojoj je navedeno: "kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora" je neodređena i neodrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a, takvu nejasnu odredbu je sastavio tuženik kao bankar i osoba od koje se traži povećana pažnja treba tumačiti u korist tužitelja te je takva ugovorna odredba ništetna jer je protivna prisilnom propisu na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a. U konkretnom slučaju, dijelovi odredbe čl. 2. predmetnog ugovora kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke kreditora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo je ništetna na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a, stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

S obzirom da je dijelom čl. 2. predmetnog ugovora o kreditu koji se tiče dijela da je banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama RBA proglašena ništetna na temelju čl. 322. ZOO-a, potom je u skladu s čl. 323. ZOO-a obveza svake ugovorne strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, stoga tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru, kamate koje su obračunate od strane tuženika na temelju čl. 1111. st. 1. ZOO-a pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u svezi kamatne stope kako je navedeno u izreci.

14. Tužitelj nije niti mogao znati zbog čega se uopće mijenja kamatna stopa (jer su odredbe Ugovora o kreditu i akata tuženika o tome bile nerazumljive i neprecizne) da bi uopće mogao istaknuti prigovor pa ni zatražiti okončanje ugovornog odnosa. Banke su, kao visoko specijalizirane ustanove, čiji je predmet poslovanja novac koji plasiraju potrošačima u vidu novčarskih proizvoda bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom potrošaču i pomoći mu u okviru zakonom dopuštene mogućnosti da se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju je u odnosu na prosječnog potrošača superiorno. Upravo zato banke su dužne svakog potrošača potpuno informirati o smislu i sadržaju odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, što one nisu na valjani način učinile u spornom razdoblju nedorečenim i nerazumljivim formulacijama iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora koja je potrošačima nerazumljiva.

15. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. koja je svoj nalaz i mišljenje izradila stručno, objektivno, jasno i obrazloženo kako pismeno (list 164-172 spisa) tako i usmeno na ročištu 1.6.2022. te odgovorila na sva pitanja i primjedbe. Tužitelj je svoj konačno postavljeni tužbeni zahtjev u potpunosti uskladio sa rezultatima financijskog vještačenja u ukupnom iznosu i pojedinačno navedenim iznosima te navedene iznose ispravno naveo u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u skladu sa sadašnjom valutom eur prema notornom fiksnom tečaju konverzije 7,53450.

16. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita iznose 21.299,55 kn/2.826,93 eur prema notornom fiksnom tečaju konverzije (Tabela 2, stupac '5') od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 758,21 eur(Tabela 2, stupac '3') te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 2.068,72 eur(Tabela 2, stupac '4').

Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 1.142,36 kn/151,62 eur (Tabela 2 stupac '7').

Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 20.157,19 kn/2.675,32 eur (ukupno preplaćeno umanjeno za manje plaćeno iskazano u Tabela 1 stupac 19).

Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž- 7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare. Dakle, kako je predmetna tužba podnijeta 30.5.2019.g., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se treba primijeniti čl. 225. ZOO-a, koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014., to je vidljivo da je predmetna tužba podnesena u roku i da nije nastupila zastara, uslijed čega se prigovor tuženika da je nastupila zastara u svezi kamatne stope smatra neosnovanim pa je isti odbijen. Dakle, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača pa shodno tome s obzirom na citiranu odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 6632/17 od 14.6.2018. zastara za valutnu klauzulu CHF je 14.6.2023. g. Tužiteljica je već u tužbi tražila isplatu preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ukupnom iznosu pa stoga nema zastare za eventualno povećani dio po istoj osnovi (usklađen sa rezultatima vještačenja).Dakle, po istoj osnovi. Prema tome prigovori zastare su neosnovani. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na drugoj sjednici održanoj dana 27. svibnja 2024. g. donio je slijedeće pravno shvaćanje: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“Preinačeni tužbeni zahtjev koji se temelji na istoj činjeničnoj osnovi ne može se samostalno ocjenjivati po pitanju zastare. Dakle, tužiteljica je disponirala tužbenim zahtjevom u skladu sa rezultatima vještačenja i rezultatima samog postupka.

Podneskom od 9.10.2019. tužiteljica zahtijeva i povrat svih iznosa koje je preplatila temeljem razlike tečaj CHF u odnosu na početni tečaj sa zakonskim zateznim kamatama (premda je već uz tužbu priložila izračun preplate iznosa po predmetnom kreditu i u smislu kamatne stope i valutne klauzule. Dakle, prigovor zastare u cijelosti je neosnovan s obzirom da je do povećanja tužbenog zahtjeva došlo iz iste činjeničnu osnove te se zastara prekida već podnošenjem tužbe odnosno zastara je prekinuta 30.5.2019. u odnosu na stopu, a zahtjev po osnovi preplate valute postavljen je 9.10.2019. , a što je također unutar zastarnog roka koji je istekao tek 2023. godine. Navedeni razlozi zbog kojih ovaj sud smatra da nije nastupila zastara u skladu su s cit. pravnim shvaćanjem Građanskog odjela VSRH( list 299). Dakle, kako je vidljivo iz stanja spisa ni za koji iznos nije nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja.Tužiteljica osnovano ističe (list 94 spisa) vezano za manje plaćene razlike po osnovi valute da nije stekla nikakvu korist od tuženika te nema mjesta primjeni instituta stjecanja bez osnove, a u slučaju kada bi se on primjenjivao, pravo potraživati te iznose tuženiku je zastarjelo jer je od dana stjecanja prošao opći zastarni rok od pet godina. U obzir se trebaju uzeti isključivo iznosi koje je tužiteljica preplatila.

17. Sud je tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate na svakomjesečne iznose tekuće od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, s obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđeno da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne kako je navedeno pa je tuženik nepošten i nesavjesni stjecatelj te je dužan tužitelju platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

18. Kamatna stopa dosuđena je u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

Zbog svega navedenog, svi prigovori tuženika su neosnovani, a kako je konačno postavljeni tužbeni zahtjev usklađen sa rezultatima financijskog vještačenja, odlučeno je kao u izreci.

19. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154. st. 1 ZPP jer je tužitelj uspio glede osnove 100% i glede visine 100%prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu o kojem je sud jedino ovlašten odlučivati( čl. 2/1 ZPP) pa je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Tužitelju je priznat trošak (VPS iz tužbe u predmetu spora radi utvrđenja ništetnosti i isplate 5.381,82 kn/714,29 eur-prema notornom fiksnom tečaju konverzije 7,53450 za radnje do 8.10.2019., a od 9.10.2019. VPS 21.557,34 kn /2.861,15 eur odnosno od 25.8.2021. 21.299,55 kn/2.826,94 eur do 29.12. 2024., a od 30.12.2024.- 2.826,93 eur.)

- sastava tužbe od 30.5.2019. po Tbr. 7/1 - 75 bodova

- zastupanja na ročištu 23.7.2019. po Tbr. 9/1 - 75 bodova

- sastava podneska od 9.10.2019. po Tbr. 8/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 8.1.2021. po Tbr. 9/1 - 100 bodova

- sastava podneska od 25.1.2021. po Tbr. 8/1 - 100 bodova

- sastava podneska od 25.8.2021. po Tbr. 8/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 28.4.2022. po Tbr. 9/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 1.6.2022. po Tbr. 9/1 - 100 bodova

-sastava podneska od 3.10.2024. po Tbr 8/1- 100 bodova

- zastupanja na roč.- 17.10.2024. po Tbr 9/1- 100 bodova

- sastava podneska od 30.12.2024. po Tbr 8/4- 50 bodova

- zastupanja na roč.- 19.9.2025. po Tbr 9/1- 100 bodova

- trošak PDV- 25% - 550,00 eur

- trošak sudske pristojbe na tužbu po Tbr. 1 t. 1 TSP itrošak sudske pristojbe na presudu po Tbr. 2 t. 1 TSP u ukupno zatraženom iznosu 74,72 eur( čl. 2/1 ZPP), trošak vještačenja 265,45 eur- list 95 spisa ili ukupni parnični trošak u iznosu od 3.090,17 eur.

20. Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude.

21. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 21. listopada 2025.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- pun tužitelja

- pun tuženika- TV , odvjet.