Poslovni broj Pn-291/2017-95

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marino Folo, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Duran d.d., OIB: 58707126850, Pula, Mažuranićeva 3, kojeg zastupa punomoćnica Biserka Radolović, odvjetnica u Puli, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnice tuženika i punomoćnice umješača, 21. listopada 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d., OIB: 26187994862, na ime neimovinske štete – povrede prava osobnosti isplatiti tužitelju LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.800,00 € zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. listopada 2017. do isplate po stopi od 7,41% godišnje do 31.prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje od 1.srpnja 2018. do 31.prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje od 1. srpnja 2024. do isplate, a u slučaju promjene po kamatnoj stopi koja je određena čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, na ime imovinske štete isplatiti tužitelju LR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 7.356,64 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako slijedi i to na iznos:

- 255,97 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.12.2014.,

- 337,17 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.01.2015.,

- 380,38 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.02.2015.,

- 234,92 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2015.,

- 272,10 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.04.2015.,

- 272,10 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.05.2015.,

- 253,51 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.06.2015.,

- 272,10 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.07.2015.,

- 290,68 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.08.2015.,

- 253,51 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.09.2015.,

- 272,10 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2015.,

- 272,10 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.11.2015.,

- 253,51 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.12.2015.,

- 290,68 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.01.2016.,

- 253,51 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.02.2016.,

- 253,51 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2016.,

- 290,68 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.04.2016.,

- 253,51 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.05.2016.,

- 272,10 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.06.2016.,

- 6,64 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14.10.2014.,

- 1,33 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15.10.2014.,

- 1,33 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17.10.2014.,

- 1,33 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 04.11.2014.,

- 3,32 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 04.11.2014.,

- 1,33 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13.11.2014.,

- 4,26 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13.11.2014.,

- 46,45 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.01.2015.,

- 199,87 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 02.04.2015.,

- 1,33 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 02.08.2015.,

- 3,53 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10.09.2015.,

- 6,64 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10.09.2015.,

- 3,10 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10.09.2015.,

- 5,66 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.10.2015.,

- 4,19 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26.10.2015.,

- 1,33 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29.12.2015.,

- 1,33 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28.01.2016.,

- 1,33 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 08.03.2016.,

- 1,33 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 05.04.2016.,

- 3,53 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15.04.2016.,

- 1,33 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.05.2016.,

- 1.025,68 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21.10.2025. do isplate, a sve po stopi od 12% godišnje od 14. listopada 2014. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88 % od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68 % od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41 % od 1. srpnja 2017. do 31.prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,25% godišnje od 1. srpnja 2024. do isplate, a u slučaju promjene po kamatnoj stopi koja je određena čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 981,40 € sa zateznima kamatama, kao i zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete od 229,35 € od 30. lipnja 2016. do 20. listopada 2025.

IV Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. OIB: 26187994862 da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 4.663,30 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. listopada 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V U preostalom dijelu iznad dosuđenog odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

VI Odbijaju se zahtjevi tuženika i umješača na strani tuženika za naknadu troškova ovog postupka, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je 14. listopada 2014. u 6,30 sati na radnom mjestu u Duran d.d. u Puli, u kojem je zaposlen na radnom mjestu staklara, doživio ozljedu na radu. Kritična nezgoda da se dogodila na način da se tužitelj prilikom poliranja stakla okliznuo na mokar pod pri čemu je zadobio tjelesne ozljede koljena te je tužitelj zbog toga pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu. Ističe da je trgovačko društvo Duran d.d. osigurano policom osiguranja broj [broj police osiguranja] od strane tuženika, te da je tužitelj izvansudskim putem zahtjevao od tuženika naknadu štete koju je pretprio na radnom mjestu, a koji zahtjev je od strane tuženika otklonjen Odlukom drugostupanjskog povjerenstva od 3. studenog 2016. poslovni broj 16 IMOD 4580 2016. Navodi da je nakon zadobivene ozljede ambulantno zbrinut u Općoj bolnici Pula, a da je ozljeda koju je tužitelj pretrpio ostavila trajne posljedice. Dijagnoze tužitelja da su uganuće desnog koljena, hrskavična ozljeda iverne kosti desnog koljena III stupnja, djelomično iščašenje iverne kosti desno, a aktivno liječenje tužitelja da je započelo tri tjedna po ozljedi 2014. te da je trajalo do 6. lipnja 2016. Tijekom liječenja da je napravljen operativni zahvat osteotomija i transpozicije patele medijalno uz opuštanje ligamenata lateralnog retinakuluma, a koji zahvat da je kompleksne prirode. Ističe kako iz medicinske dokumentacije proizlazi da je ozljeda zglobne hrskavice dokazana te se ne radi o degenerativnoj promjeni kao što je to naznačeno u nalazu radiologa od 29. studenog 2014. Tužitelj navodi da je pretrpio povredu prava osobnosti u vidu pretrpljenih tjelesnih bolova, straha i naruženja te nadalje tuđe pomoći i njege i trajnih posljedica navedene ozljede na radu. Tužbom potražuje naknadu štete s osnova tjelesnih bolova u iznosu od 11.540,00 kuna (sada 1.531,62 EUR[1] ) i to zbog pretrpljnih tjelesnih bolova jakog intenziteta dva dana po operaciji, zatim zbog pretrpljenjih tjelesnih bolova srednjeg intenziteta nakon ozljeđivanja i u kontinuitetu sljedećih sedam dana po operaciji te petnaest dana prilikom fizikalnih terapija (ukupno 30 dana), te za bolove blagog intenziteta 60 dana, s time da tužitelj u tužbi napominje kako bolove osjeća i dan danas. Za pretrpljeni straha tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 663,61 EUR (5.000,00 kuna), te ističe da se ta šteta očituje u pretrpljenom primarnom strahu srednjeg intenziteta u trajanju od 3 minute, zatim u sekundarnom strahu srednjeg intenziteta u trajanju od 6 mjeseci koji se očituje kao strah glede neizvjesnosti krajnjeg ishoda liječenja te u pretrpljenom sekundarnom strahu blagog intenziteta u trajanju od 3 mjeseca i to zbog stanja uoči i nakon operacije. Za pretrpljeno naruženje nastalo kao posljedica operativnog zahvata tužitelj traži naknadu štete u iznosu od 199,08 EUR (1.500,00 kuna). Navodi da je pretrpio i trajne posljedice koje se manifestiraju kao bol pri svakom čučnju, bol pri silasku niz stepenice, bol pri brzom hodu, bol pri dužem sjedenju u istom položaju, bol uslijed promjene vremena, nemogućnost trčanja i skokova te šepanje, a čime je umanjena njegova životna i radna aktivnost najmanje 10% te na ime smanjenja životne aktivnosti tužitelj potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 995,42 EUR (7.500,00 kuna). Nadalje, tužitelj tužbom potražuje i imovinsku štetu koju je pretrpio u vidu gubitka zarade uslijede nesposobnosti za rad, po osnovi računa za učešće pri primanju zdravstvene zaštite te uslijed dobivanja tuđe pomoći i njege. Ističe da se na radno mjesto vratio u lipnju 2016. te da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Puli, Klasa: UP/I-141-02/01/03384719497 od 11. siječnja 2017. utvrđeno da kod tužitelja postoji neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti uzrokovane bolešću ako isti nastavi raditi na poslovima koje obavlja. Tužitelj da je zbog naravi povreda premješten na radno mjesto smjenskog mehaničara unutar društva te da je s radom započeo 1. listopada 2016. Prema obračunskim ispravama za srpanj 2014. do studeni 2014. tužitelj da je ukupno na ime plaća primio bruto iznos od 51.001,66 kuna (6.853,39 EUR) odnosno prosječnu bruto mjesečnu plaću u iznosu od 10.200,33 kune (1.353,82 EUR), dok je za slijedećih 19 mjeseci (od prosinca 2014. do lipnja 2016.) primio ukupno 50.636,86 kuna (6.720,67 EUR) te je tako u tom razdoblju (od prosinca 2014. do lipnja 2016.) primio manju plaću u ukupnom iznosu od 6.720,67 EUR (50.636,86 kuna). Nadalje ističe da je zbog doživljene nezgode tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega i to 30 dana po 4 sata i 60 dana po 2 sata na dan, te s tog osnova potražuje naknadu štete u iznosu od 8.400,00 kuna (sada 1.114,87 EUR). Zbog odlaska u bolnicu tužitelj da je imovinsku štetu pretrpio i u vidu putnih troškova te s tog

1 Uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450

osnova potražuje štetu u iznosu od 1.728,00 kuna (sada 229,35 EUR) jer je u svrhu lječenja 48 puta putovao iz [adresa] u [adresa] te zatim iz [adresa] u [adresa], a udaljenost od [adresa] do Pule iznosi 9 km. Glede učešća za zdravstvenu zaštitu i poštanske usluge tužitelj potražuje iznos od ukupno 2.263,89 kuna (sada 300,47 EUR) i to u skladu s računima za učešće i uplatnicama koje dostavlja uz tužbu. Tužitelj ukazuje na odredbu čl. 68. st. 2. Zakona o zaštiti na radu te ističe da je na dan štetnog događaja radio na poslovima poliranja stakla te da je s obzirom na prisutnost vode koja je sastavni dio tog procesa pod bio zaštićen kartonskim podlogama da se na taj način preveniraju moguća pokliznuća radnika. Ostali radnici kao i tužitelj da su djelovati s dužnom pažnjom pri zaštiti radne okoline i ophođenju takvim prostorom sukladno naputcima poslodavca, a da su navedeni kartoni postavljeni upravo iz razloga da upiju vodu odnosno da ne dođe do eventualnih poskliznuća i možebitnih ozljeda i isti su postavljeni kao sredstvo zaštite na radu i tako postavljene radnici su dužni poštivati i svakako ne vršiti preinake ili ih uklanjati te su one bile uobičajeni dio radnog procesa. Ističe da su cipele u kojima je tužitelj radio bile glathih džonova te kao takve zasigurno ne predstavljaju odgovarajuću zaštitnu opremu, a o kojoj opremi je poslodavac temeljem Zakona o radu dužan skrbiti, i to sve radi izbjegavanja ozljeđivanja radnika. Smatra da odgovornost za propust u ovom slučaju može biti samo na poslodavcu budući da je poslodavac obvezan provoditi zaštitu na radu na temelju izbjegavanja rizika, procjenjivanja rizika, spriječavanja rizika na njihovom izvoru kao i zamjene opasnog neopasnim odnosno manje opasnim, a da u konkretnom slučaju to znači da je poslodavac mogao postaviti manje opasne podloge koje će prevenirati ozljeđivanje te radnicima priuštiti odgovarajuću obuću s obzirom na radnu okolinu. Stoga, ističe kako tužitelj nije odgovoran za navedeni događaj niti se to može pripisati njegovoj krajnjoj nepažnji, namjeri ili radnji treće osobe, već da se odgovornost za štetu valja prosuđivati sukladno objektivnoj odgovornosti poslodavca (čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu). Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će tuženiku naložiti da tužitelju isplati neimovinsku štetu u iznosu od 3.389,74 EUR i imovinsku štetu u iznosu od 8.365,35 EUR, sve to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a tužitelj potražuje i trošak postupka.

1.1. Podneskom od 22. prosinca 2024., nakon provedenog medicinskog i financijskog vještačenja te u skladu s pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., broj Su-IV-47/2020-5, tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev potražujući naknadu neimoviske štete sada u iznosu od 5.781,40 EUR, te naknadu imovinske štete u iznosu od 7.356,64 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da je došlo do ozljede tužitelja 14. listopada 2014. u prostorijama poslodavca tužitelja, kao i da nije sporno da je u vrijeme štetnog događaja tuženik sa osiguranikom Duran d.d. Pula imao zaključeno osiguranje od odgovornosti temeljem police br. [broj police], s osiguranom svotom od 250.000,00 kuna (sada 33.180,70 EUR) po štetnom događaju za štete nastale po odgovornosti prema djelatnicima, te agregatnim limitom od 500.000,00 kuna (66.361,40 EUR). Međutim, tuženik u cijelosti osporava osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva. Smatra da iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da je na strani osiguranika tuženika Duran d.d. Pula bilo ikakvog propusta koji bi imao za posljedicu ozljeđivanje tužitelja, već naprotiv da je osiguranik tuženika ispunio sve zakonom propisane sigurnosne uvjete i poduzeo sve mjere da do nezgode ne dođe, te da nema nikakvih propusta u pogledu opremljenosti, održavanja ili sigurnosti radnog mjesta ili uvjeta rada ili osposobljenosti ili zaštite radnika koji bi mogli dovesti do predmetnog pada i posljedično ozljeđivanja tužitelja. Svi radnici da su stručno osposobljeni, dodatno teorijski i praktično obučeni za zaštitu na radu, redovito da se upućuju na zdravstvene preglede kod liječnika medicine rada, dodijeljena da im je sva potrebna zaštitna oprema, rade na strojevima koji se redovito ispituju, u prostorima za koja se provode redovita mjerenja, a da se svi eventualno uočeni nedostaci promptno uklanjaju. Ističe da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, te da je tužitelj isto tako bio zdravstveno sposoban za obavljanje poslova staklara puhača II temeljem svjedodže o zdravstvenoj sposobnosti radnika broj 2014/04-440 od 3. srpnja 2014. Ističe da je u vrijeme štetnog događaja tužitelj koristio propisana zaštitna sredstva i to zaštitno odijelo, pregaču, zaštitne cipele, rukavice, zaštitu za oči i lice. Stroj za poliranje na kojem je tužitelj radio da je bio ispravan i u funkciji te da je zadovoljavao svim sigurnosnim uvjetima te da je kao i svi strojevi redovito održavan i servisiran, a da je radni okoliš (prostorija u kojoj se dogodio pad) također zadovoljavao svim sigurnosnim uvjetima pa tuženik smatra da nema utvrđenih propusta u primjeni mjera zaštite na radu. Ističe da je dokaz o tome i analiza ozljeda za radnu operaciju 101508 (poliranje procesa) iz koje proizlazi da u analiziranom periodu od 01. siječnja 2011. do 1. srpnja 2016. nije nikada zabilježen takav ili sličan slučaj ozljeđivanja, usprkos velikom broju radnika koji obavljaju smjenski rad, što je još jedan dokaz da je osiguranik tuženika poduzeo i poduzima sve mjere sigurnosti da do nezgode ne dođe. Smatra da ne može biti sporno da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, te da je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio zdravstveno sposoban za obavljanje poslova staklara puhača II i da je koristio propisana zaštitna sredstva (zaštitno odijelo, pregaču, zaštitne cipele, rukavice, zaštitu za oči i lice), te dodatno ističe da ako je tužitelj u vrijeme štetnog događaja koristio neadekvatnu obuću kako to navodi u tužbi da to ide isključivo njemu na teret jer govori o njegovoj neodgovornosti odnosno da nije pristupio poslu s dužnom pažnjom niti u skladu sa profesionalnom osposobljenošću već da je obuvanjem izlizane obuće postupio krajnje neodgovorno te da osiguranik tuženika ne može odgovarati za neodgovorno i nepažljivo ponašanje tužitelja. Tuženik osporava i visinu potraživanja kao nerealno visoku. Nadalje, tuženik ističe da dominantna dijagnoza degenerativne promjene III. stupnja zglobne hrskavice patele te s njom povezani simptomi nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnom nezgodom, već da su se razvile znatno ranije, a tome da u prilog govori i rješenje HZMO od 11. siječnja 2017. u kojem se u obrazloženju navodi da kod tužitelja postoji neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti uzrokovano bolešću iz čl. 41. ZOMO ako osiguranik nastavi raditi na poslovima koje obavlja. Dodatno, tuženik ukazuje na to da tužitelj isplatu izgubljene zarade neosnovano potražuje u bruto iznosu te da svoje potraživanje temelji na plaći od studenog 2014. dakle nakon štetnog događaja, u kojem mjesecu je isplaćena božićnica i dar za djecu, stoga da se ta platna lista ni po kojem osnovu ne može uzeti kao adekvatna da se temeljem nje računa izgubljena zarada. Ističe da doprinosi koje poslodavac isplaćuje na plaću nisu prihod radnika, te da ih stoga tužitelj nema osnova potraživati. Visina naknade imovinske štete, konkretno izgubljene zarade utvrđuje se u neto iznosu jer se u konkretnom slučaju ne radi o potraživanju isplate plaće ili naknade plaće od poslodavca već o naknadi štete koja se dosuđuje u visini onoga što bi po redovnom tijeku stvari tužitelj mogao ostvariti da nije bilo štetnog događaja. U odnosu na traženu naknadu štete za troškove putovanja tuženik ističe da je tužitelj dostavio dokaz da je 16 puta a ne 48 puta dolazio iz [adresa] u [adresa] na pregled pa su stoga potraživanja tužitelja preko toga neosnovana. Tuženik isto tako naglašava da se i početak tijeka zakonske zatezne kamate ne može odrediti prije no što obaveza dospije, pa tužitelj tako neosnovano traži i kamatu od dana 30. lipinja 2016. što smatra u cijelosti neosnovanim budući da će se opseg i visina tog vida imovinske štete utvrditi tek donošenjem presude. U odnosu na zatraženu cijenu sata pružene pomoći i njege tuženik ističe da je ista previsoko postavljena. Predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju plaćanje prouzročenog parničnog troška.

3. U spis je 19. ožujka 2018. zaprimljen podnesak Duran d.d. u kojem isti navodi da ima pravni interes da se u ovom postupku pridruži tuženiku te da predlaže da sud prihvati njegovo sudjelovanje kao umješača u ovoj parnici na strani tuženika. Istaknuo je i da se u cijelosti pridružuje odgovoru na tužbu te da se protivi tužbenom zahtjevu.

3.1. Raspravnim rješenjem od 22. ožujka 2018. dopušteno je sudjelovanje Duran d.d. (kao tuženikovom osiguraniku) u ovom postupku i to u svojstvu umješača na strani tuženika, sve to na temelju odredbi čl. 206. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP).

4. U dokaznom postupku pročitana je polica osiguranja, prijava o ozljedi na radu, zapisnik o ozljedi radnika na radu, opći podaci o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja, odluka II st. povjerenstva, medicinska dokumentacija, rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 11. siječnja 2017., isplate liste, sporazum, računi i uplatnice, vrši se uvid u fotografije, uvjeti za osiguranje od izvan ugovorne (javne) odgovornosti, potvrda, zapisnik broj 1474/2013, svjedodžba, karton za zaduženje osobnih zaštitnih sredstava, solidarna pomoć, prijava štete od odgovornosti, dopis tuženika od 29. srpnja 2016., ugovor o radu, opći podaci o osiguraniku, zapisnik inspektorata rada, zapisnik o inspekcijskom nadzoru, podaci Duran d.d. Pula s opisom poslova, obrazac PP-PR D 001, dnevna evidencija proizvodnje, podaci o obući, tehnički opis, podaci o plaći, prosjek plaća, predmet HZMO klasa: 115-04/14-02/33, izračun tuženika, kao i ostala dokumentacija u spisu, zapisnik s uviđaja s lica mjesta s iskazom svjedoka ZR i tužitelja LR, iskaz svjedoka VR, ER, BR DR, GR, ŽR, saslušan je tužitelj kao parnična stranka, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu, iskaz vještaka Maura Ukušića, zdravstveni karton tužitelja, nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, iskaz vještaka Tine Tepšić, obračun izgubljene zarade, kolektivni ugovor, nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, dopuna nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, iskaz vještaka Erike Poropat Calagaz, iskazi svjedoka CR, OR, NR i ĐR.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom dijelu osnovan.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 5.781,40 EUR te zahtjev za naknadu imovinske štete u iznosu od 7.356,64 EUR, sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a za koju štetu tužitelj navodi da je posljedica ozljede koju je 14. listopada 2014. pretrpio na radnom mjestu kod poslodavca Duran d.d. (osiguranika tuženika) kod kojeg je u trenutku ozljeđivanja bio zaposlen na radnom mjestu staklara.

7. Pritom, između stranaka nije sporno da je tužitelj pretrpio ozljedu na svom radnom mjestu i to 14. listopada 2014. u prostorijama svog poslodavca Duran d.d. (ovdje umješača). Nesporno je da je u vrijeme nastanka štetnog događaja tuženik sa umješačem Duran d.d. Pula imao zaključeno osiguranje od odgovornosti temeljem police broj [broj police].

8. Međutim, između parničnih stranaka je sporno postoji li u konkretnom slučaju odgovornost osiguranika tuženika za štetu, ili je šteta nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njegove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva za isplatu neimovinske i imovinske štete te tijek zateznih kamata.

9. Prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14 – dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Međutim, poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (čl. 25. st. 1. ZZR).

9.1. Dakle, u skladu s navedenim odredbama kod ozljede na radu postoji objektivna odgovornost poslodavca, a koji se iste može osloboditi samo kad su kumulativno ispunjene pretpostavke za oslobođenje odgovornosti i to da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe te da na navedene uzroke poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u trenutku nastanka štetnog događaja bio zaposlen kod osiguranika tuženika Duran d.d. (ovdje umješača) na radnom mjestu staklara te da je tužitelj 14. listopada 2014. pretrpio ozljedu na radu prilikom rada na poliranju artikala.

10.1. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu od 16. listopada 2014., potvrdu o završenom osposobljavanju od 16. prosinca 2013. i svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 3. srpnja 2014. utvrđeno je kako je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način za poslove staklar puhač II te da je bio zdravstveno sposoban za poslove staklara puhača II.

10.2. Nadalje je utvrđeno da je poslodavac tužitelju osigurao osobna zaštitna sredstva za rad i to niske zaštitne cipele, zaštitne rukavice, zaštitnu radnu odjeću, zaštitne cipele, zaštitu za uši, zaštitnu pregaču, a koje je tužitelj dobio na korištenje od strane poslodavca (ovdje umješača) te koje je tužitelj koristio u trenutku ozljeđivanja, sve kako je to utvrđeno uvidom u zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 23. prosinca 2014., te iz iskaza svjedoka ZR, ČR, GR, HR, CR, OR, NR i ĐR. Naime, iz u tom dijelu suglasnih iskaza svjedoka utvrđeno je da je osiguranik tuženika Duran d.d. svim svojim radnicima, tako i tužitelju, osigurao osobna zaštitna sredstva za rad uključujući i zaštitne cipele. Iz iskaza svjedoka GR utvrđeno je da su zaštitne cipele koje je poslodavac naručivao za radnike morale ispunjavati četiri uvjeta i to da su morale biti kožne, protuklizne, sa zaštitnom kapicom i sa zaštitnim potplatom, a iz iskaza svjedoka CR, OR, ĐR i ER utvrđeno je da je poslodavac svim radnicima osigurao zaštitnu opremu i zaštitne radne cipele te da je tužitelj od poslodavca dobio zaštitne cipele koje su koristili i ostali radnici (staklopuhači) te koje zaštitne cipele su se koristile i u staklarni, ali i u prostoriji za poliranje u kojoj se dogodio predmetni štetni događaj.

11. U postupku je provedeno i vještačenje po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, brodogradnju i zaštitu na radu Mauru Ukušiću, a koji je u svom nalazu i mišljenju od 28. listopada 2019. naveo da je dostupna dokumentacija u spisu, te izvršeni očevid u tvrtki Duran d.d. dostatan da se izvrši adekvatna evaluacija mjera u svezi zaštite na radu. Mišljenje je vještaka da je poslodavac Duran d.d. izvršio formalno pravno sve obveze koje su postavljene pred njega u svezu pozitivnih zakonskih propisa i pravilnika koji tretiraju problematiku zaštite na radu, da su svi procesi normirani i utvrđeni aktima tvrtke, prije svega Procjeni rizika, i s tim u vezi svih pripadajućih mjera zaštite na radu za radnike na radnim mjestima sa posebnim uvjetima rada. Nadalje, mišljenja je vještaka da se uređenje radnog mjesta brusača u brusioni za obradu staklenih predmeta moglo izvršiti na manje opasan način, što znači da se umjesto kartona na pod postavi bilo kakva neklizajuća podloga, pa bi se radni proces mogao odvijati i sa radnim cipelama koje je tada nosio tužitelj. U suprotnom da je radnik trebao nositi radne cipele sa protukliznim potplatom, profiliranim za mokru podlogu, te da bi tada svi elementi zaštite na radu i eliminiranje mogućih potencijalno štetnih događaja, bili zadovoljeni. Također, mišljenje je vještaka i da se radni proces brušenja staklenih predmeta nije mogao vršiti na manje opasan način, ili drugačije, te time izbjeći štetu. U trenutku nastanka štetnog događaja 14. listopada 2014. tužitelj je obavljao poslove staklara na doradi staklenih predmeta iz reklamacije, koristeći polirku NA 3, stroj sa povećanim opasnostima pri radu te da je tužitelj koristio osobna zaštitna sredstva i to niske zaštitne cipele PETROL S2 P HRO HI SRA – obuću za posebnu namjenu, obuća za asfaltnu podlogu (u nalazu i mišljenju omaškom navedeno za asfaltnu obuću), potplat HEAT DEFENDER PU/nitrilna guma otporna na +300 stupnjeva celzija (1 – minutni kontakt), s glatkim potplatom, zaštitne rukavice, zaštitnu radnu odjeću, zaštitu za uši i zaštitnu pregaču. Vještak je nadalje naveo da na očevidu provedenom u postupku nije bilo moguće rekonstruirati događaj, jer je nedostajao karton koji je bio u vrijeme štetnog događaja na podu brusione, a nije se mogao vidjeti niti stupanj vlažnosti i zaprljanosti brusione jer je u vrijeme očevida ista bila izvan uporabe i idealno čista. Ponavljanjem izvođenja radnog procesa – operacije na očevidu da je bilo vidljivo da je tužitelj radne operacije brušenje staklenih predmeta izvodio na jedini mogući način.

11.1. Vještak je i usmeno u postupku odgovorio na pitanja i primjedbe stranaka te je istaknuo da se u nalazu i mišljenju dogodila greška u pisanju i to u dijelu u kojem opisuje obuću te da je ispravno trebalo stajati obuća za asfaltnu podlogu dok je u preostalom dijelu vještak ostao pri svom nalazu i mišljenju. Nadalje je naveo da u specifikaciji obuće oznaka SRA nije nigdje izdvojena i specificirana sa svojim karakteristikama već da je u sklopu druge specifikacije kojoj je oznaka SRC koja ne daje konačno pojašnjenje o kakvoj vrsti obuće se radi. Istaknuo je da se radi o obući s protukliznim svojstvima tipa SRA čija svojstva nisu detaljno objašnjena, a da u dostavljenim specifikacijama obuće nije navedeno za koju podlogu je obuća protuklizna te da vještaku to nije dovoljno detaljno napisano. Vještak je odgovorio i kako je cipele vidio na uviđaju i utvrdio da oplate tih cipela nisu protuklizne za površinu

– podlogu na kojoj je tužitelj kritičnog dana obavljao radne zadatke.

11.2. Na okolnost zaštitnih cipela uz suglasnost tužitelja i tuženika umješač je u spis priložio i stručno mišljenje o prikladnosti zaštitne obuće u procesu rada koji je izradio dr. sc. FR, dipl. ing. stroj., te nalaz i mišljenje vještaka Eol Buić, dipl. ing. stroj., a prema kojim mišljenjima predmetne zaštitne cipele imaju visoki standard zaštite i protuklizna svojstva odnosno otpornost za klizanje. Iz navedenih nalaza i mišljenja utvrđeno je da je potplat cipele Petrol 4852 gladak, tj. da nema "ripne", ali da to na glatkoj i krutoj površini kao što su keramičke pločice, posebno mokre, nije važno jer da u smislu protuklizavosti ripne mogu zamjetno pomoći jedino pri hodanju po makroskopski hrapavoj i/ili relativno mekoj podlozi, jer ripne ulaze u neravne površine po kojoj se hoda.

11.3. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu Maura Ukušića kao pravilno i objektivno, međutim kako je vještak naveo da se ne može izjasniti o protukliznim svojstvima radnih cipela, sud je u tom dijelu prihvatio stručno mišljenje o prikladnosti zaštitne obuće u procesu rada koji je izradio dr. sc. FR, dipl. ing. stroj., te nalaz i mišljenje vještaka Eol Buić, dipl. ing. stroj., a s obzirom na to da je i zapisnika Inspektorata rada od 23. prosinca 2014. i 5. prosinca 2014., te iskaza svjedoka ZR, ČR, GR, HR, CR, OR, NR i ĐR utvrđeno da je osiguranik tuženika svim radnicima osigurao zaštitne cipele te su se iste koristile u pogonu proizvodnje.

12. Na temelju tako provedenih dokaza sud je utvrdio da je poslodavac proveo sve mjere zaštite na radu, da je radnika osposobio za rad na siguran način, da je radnik zdravstveno bio sposoban obavljati poslove poliranja te da je poslodavac radniku osigurao osobna zaštitna sredstva za rad na siguran način, uključujući i odgovarajuće zaštitne cipele. Zaštitne cipele koje je tužitelj koristio u predmetnom štetnom događaju imale su ravan odnosno glatki potplat, međutim u postupku nije utvrđeno da bi takve cipele bile uzrok nastanka štete odnosno štetnog događaja niti je utvrđeno da takve zaštitne cipele nisu imale odgovarajuća svojstva za rad na siguran način, a kako to proizlazi i iz zapisnika Inspektorata rada od 5. prosinca 2014. u kojem je utvrđeno da je radnik koristio sva potrebna zaštitna sredstva koja mu je poslodavac osigurao.

12.1. Također, provedenim vještačenjem po vještaku Mauru Ukušiću utvrđeno je da je radnik predmetnog dana posao obavljao na jedini mogući način odnosno da radni proces tužitelj nije mogao vršiti na manje opasan način ili drugačiji način te time izbjeći štetu.

12.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka Maura Ukušića pri tome je utvrđeno da se uređenje radnog mjesta brusača u brusioni za obradu staklenih predmeta moglo izvršiti na manje opasan način, što znači da se umjesto kartona na pod postavi bilo kakva neklizajuća podloga. Pri tome je i iz iskaza svjedoka ER, JR, DR, GR, HR, NR, ĐR te iz iskaza tužitelja utvrđeno kako su se u radioni poliranja (gdje se dogodio predmetni štetni događaj) na pod stavljali kartoni, te da je korištenje kartona bilo uobičajeno i da to poslodavcu nije moglo ostati nepoznato, kako je to utvrđeno i iz iskaza svjedoka GR i NR. Međutim, sud nije prihvatio kao vjerodostojan dio iskaza svjedoka NR u kojem navodi da su on i drugi nadređeni upozoravali radnike da ne koriste kartone, jer je u tom dijelu njegov iskaz u suprotnosti s iskazima ostalih u postupku saslušanih svjedoka, tako i s iskazima svjedoka GR (stručnjaka zaštite na radu) i ĐR (smjenskog poslovođe). Stoga, je ocjena ovog suda da je organizacija rada u prostoru gdje se nalazi stroj za poliranje u kojem je u vrijeme štetnog događaja pod bio tek djelomično prekriven drvenim pajolama te da je u procesu rada radnik morao silaziti s navedenih pajola na (mokru) površinu koja se prekrivala kartonima, upravo bio razlog zbog kojeg je došlo do nastanka štete i samog štetnog događaja, sve kako to proizlazi i iz sadržaja zapisnika Inspektorata rada od 24. studenog 2014. u kojem se navodi da se zbog različitih visina poda poslodavcu savjetuje da postojeća rješenja zamjeni manje opasnim. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje kako tuženik na kojem je bio teret tog dokaza u postupku nije dokazao da je šteta nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe jer je tužitelj koristio sva potrebna zaštitna sredstva te je radne operacije koje je tog dana radio izvodio na jedini mogući način, a poslodavac je bio upoznat s korištenjem kartona na podu u radioni za poliranje odnosno to mu nije moglo ostati nepoznato.

13. Dakle, kako tuženik na kojem je bio teret tog dokaza u postupku nije dokazao (sa sigurnošću – čl. 221.a ZPP) da je šteta nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika, jer je u postupku utvrđeno da je tužitelj koristio sva potrebna zaštitna sredstva te da je radne operacije koje je tog dana radio izvodio na jedini mogući način, u skladu s odredbom čl. 25. st. 1. ZZR za predmetnu štetu radniku poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

14. Prema odredbi čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO) svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenih zakonom, a pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (čl. 1100. st. 1. ZOO). Prema čl. 1100. st. 2. ZOO pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke Tine Tepšić utvrđeno je da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio uganuće desnog koljena, traumatsko puknuće desnog medijalnog patelofemoralnog ligamenta, post traumatsku subluksaciju desne patele, koštano-hrskavično oštećenje desne patele, post traumatski patelofemoralni sindrom desno. Da je tužitelj zadobio ozljedu desnog koljena mehanizmom distorizije (iskretanja) te valus opeterećenja (nefiziološko) prekomjerno istezanje unutarnje strane koljena, a da je pri ozljedi došlo do pucanja meko tkivnih struktura unutrašnje strane koljena (ligament MPFL, zglobne čahure) koje čašicu koljena održavaju u njenom fiziološkom položaju. Nakon ozljede navedenih struktura čašicu zgloba zauzela je nepravilan položaj koji nazivamo subluksacijom tako stvarajući neujednačen povećani pritisak na hrskavicu vanjske (latelarne) zglobne ploštine čašice. Klinički i objektivno da je utvrđena ozljeda hrskavice latelarne fasete patele (vanjske zglobne ploštine čašice) koja se prvotno liječi konzervativno. Međutim, nakon nezadovoljavajućeg uspjeha u konzervativnom liječenju da se pristupa operacijskom liječenju u dva akta sa zadovoljavajućim očekivanim rezultatom. Tijekom liječenja tužitelj da je postupao prema preporukama liječnika, nosio propisanu ortozu, hodao je sa štakama u propisanom vremenskom razdoblju (šest mjeseci u potpunom ili djelomičnom rasterećenju), da je odrađivao fizikalnu terapiju (pet ciklusa fizikalne terapije) te da je liječenje trajalo ukupno dvadeset mjeseci. Vještak nadalje ističe da je iz osobnog zdravstvenog kartona liječnika obiteljske medicine vidljivo da mu je tri puta izdata propisana analgetska terapija na recept (šezdeset tableta Deksketoprofena za korištenje dva puta dnevno). Također, vještak je utvrdio da iz zdravstvenog kartona vidljivo da tužitelj prethodno ozljedi nije imao patelofemoralni poremećaj desnog koljena a da je tužitelju 14. prosinca 2016. odobreno lakše radno mjesto radi neposredne opasnosti od nastanka smanjenja radne sposobnosti. Nadalje, vještak je mišljenja kako je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od dva dana (na dan prvog operacijskog zahvata te tijekom prvog post operacijskog dana, kao i na dan drugog operacijskog zahvata, a bolove jakog intenziteta da je povremeno trpio tijekom poslije operacijskog razdoblja u ukupnom razdoblju od dva dana), zatim bolove srednjeg intenziteta u trajanju od trideset i pet dana (nakon ozljeđivanja u trajanju sedam dana, nakon prvog operacijskog zahvata u trajanju sedam dana uz povremene probijajuće bolove jakog intenziteta 2. - 3. poslije operacijskog dana, nakon drugog operacijskog zahvata u trajanju od četiri dana, povremene bolove srednjeg intenziteta tužitelj je imao tijekom i nakon post operacijske fizikalne terapije radi intenzivnog razgibavanja koljena te jačanja mišića natkoljenice u trajanju od sedamnaest dana, bolovi srednjeg intenziteta bili su prisutni i pri parenteralnoj aplikaciji terapije (injekcije za bolove te tri injekcije u koljeno), prilikom vađenja krvi u prije operacijskog obradi i poslije operacijskom tijeku), da je tužitelj trpio bol slabijeg intenziteta u trajanju od trideset dana odnosno 7. -14. dana nakon ozljeđivanja kada je bol srednjeg intenziteta postupno regredirala u bol slabijeg intenziteta, te povremeno tijekom liječenja i pri većem opterećenju koljena, a bolove slabijeg intenziteta tužitelj je trpio i tijekom prvog, drugog i petog ciklusa fizikalne terapije. U odnosu na strah vještak je mišljenja da se primarni strah srednjeg intenziteta kod tužitelja javio u trenutku ozljede i trajao je dvije do tri minute te je potom primarni strah spontano regredirao u sekundarni strah srednjeg intenziteta i to tijekom prvih dva mjeseca nakon ozljede radi nesigurnog ishoda liječenja a isti se javlja i uoči i nakon prvog operacijskog zahvata u trajanju mjesec dana, dok se sekundarni strah blagog intenziteta javljao povremeno tijekom liječenja radi neizvjesnih posljedica ozljede te posljedično tome egzistencijalnih nesigurnosti (rad, zarađivanje). Vještak dalje zaključuje da je kao posljedica predmetne nezgode i njenog liječenja kod tužitelja zaostao uzdužni ravni ožiljak sa prednje strane koljena duljine dvanaest centimetara koji je vidljiv drugim osobama iz neposredne blizine kada koljeno nije prekriveno odjećom (naruženost lakog stupnja uočljiva trećim osobama samo kad kad). Vještak je utvrdio i kako je tužitelj trajno umanjena životna i radna aktivnost za pet posto a koje se očituje u tome što nakon ozljede tužitelj otežano radi poslove koji zahtijevaju opterećenje desnog koljena u savijenom položaju poput čučnja, ustajanja iz čučnja, klečanja, hodanja po stepenicama, nošenja tereta, te mu je radi istog prilagođeno i radno mjesto. Za većinu tih radnji tužitelju je potrebna pomoć ili osobna prilagodba te aktivnosti izvodi u dužem vremenskom periodu nego prije ozljede oslanjajući se više na suprotnu nogu. Također, vještak je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od po dva sata dnevno tijekom prvih petnaest dana nakon ozljede, a u trajanju od jedan sat dnevno idućih mjesec dana. Nadalje, ističe da je tuđa pomoć i njega tužitelju bila potrebna prva dva tjedna nakon prvog operacijskog zahvata te četiri dana nakon drugog operacijskog zahvata i to četiri sata dnevno (sedamdeset i dva sata) te po sat vremena u poslije operacijskom razdoblju nakon oba zahvata u trajanju ukupnom od mjesec dana (trideset sati). Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna radi pomoći pri održavanju higijene, oblačenju, dodavanju predmeta, nošenju stvari, pripremi obroka, posjeti liječnika obiteljske medicine, skidanju i postavljanju ortoze. Vještak zaključuje i da je radi pratnje i prijevoza na specijalističke i dijagnostičke preglede i fizikalne terapije tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od sat vremena radi odlaska na dvadeset i sedam specijalističkih pregleda i dijagnostičkih pregleda (uključujući i pratnju za hospitalizaciju) te pet ciklusa fizikalne terapije (četrdeset i devet dolazaka) odnosno da je tužitelju ukupno tuđa pomoć i njega bila potrebna dvjesto trideset i osam sati.

15.1. Vještak Tina Tepšić je i usmeno saslušana u postupku vezano uz primjedbe tuženika i umješača na strani tuženika te je ista pojasnila da je procjena boli srednjeg intenziteta učinjena na temelju mehanizma ozljede nakon utvrđenih posljedica ozljede te dva operacijska zahvata i pet ciklusa fizikalne terapije te propisane analgetske terapije koju je tužitelj uzimao tijekom fizikalne terapije i oporavka od operativnog zahvata. Nadalje je pojasnila da se procjena bolova srednjeg intenziteta od sedamnaest dana odnosi na bolove tijekom i nakon poslije operacijske fizikalne terapije koji su kumulativno iznosilo sedamnaest dana, a imali su različito trajanje tijekom dana odnosno vještak je pojasnio da se ti bolovi ustvari proteže na dulje vremensko razdoblje jer ih je tužitelj osjećao tijekom fizikalne terapije, neposredno nakon fizikalne terapije, prije uzimanja analgetika te oni nisu trajali u kontinuitetu već je do tih sedamnaest dana vještak došao kumulativnim zbrajanjem bolova koje je tužitelj osjećao kroz dulje razdoblje, cca dvadeset mjeseci. Vještak je napomenuo da takav intenzitet bolova odnosno njihovo trajanje nije neuobičajeno za takvu vrstu ozljede posebice imajući u vidu da je tijekom liječenja tužitelj prošao kroz dva operativna zahvata i pet fizikalnih terapija. Vještak je naveo da se u nalazu i mišljenju možda nespretno izrazio kada je rekla da je riječ o povremenim bolovima s obzirom da povremeni bolovi najčešće budu slabog intenziteta a tužitelj je doista u situacijama koje je gore navela trpio bolove srednjeg intenziteta posebice nakon fizikalne terapije kao posljedicu intenzivnog razgibavanja zgloba i jačanja mišića. Procjena je vještaka da je tužitelj osjećao slabije bolove u vremenskom razdoblju od trideset dana tijekom prvog, drugog i petog ciklusa fizikalne terapije jer je u tom slučaju kada bi oslabila bol srednjeg intenziteta koju je povremeno osjećao prilikom fizikalne terapije ona regredirala u bol slabijeg intenziteta. Vještak je ostao kod nalaza i mišljenja glede procjene straha te je pojasnio da je produžio sekundarni strah srednjeg intenziteta s dva na tri mjeseca zbog kompleksne operacije koja je uslijedila nakon nezadovoljavajućeg ishoda konzervativnog liječenja.

15.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke kao objektivan i stručan s obzirom da je vještak u postupku detaljno i jasno odgovorio na sva pitanja i primjedbe stranaka, a nalaz i mišljenje u skladu je i s opširnom medicinskom dokumentacijom u spisu pa iz navedenih razloga ne postoje okolnosti koje bi dovodile u pitanje pravilnost zaključka vještaka.

15.3. Na temelju tako provedenih dokaza sud je utvrdio kako je u predmetnom štetnom događaju tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje u skladu s odredbom čl. 19. st. 2. ZOO, a čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO. Kako je utvrđeno da je u predmetnom štetnom događaju 14. listopada 2014. tužitelj pretrpio ozljede u vidu uganuća desnog koljena, traumatsko puknuće desnog medijalnog patelofemoralnog ligamenta, posttraumatsku subluksaciju desne patele, koštano-hrskavično oštećenje desne patele te posttraumatski patelofermoralni sindrom desno, te da je liječenje tužitelja trajalo dvadeset mjeseci tijekom kojih je nakon nezadovoljavajućeg uspjeha u konzervativnom liječenju obavljeno operacijsko liječenje u dva akta, a da je tijekom liječenja tužitelj nosio i propisanu ortozu te da je hodao sa štakama tijekom šest mjeseci, kao i uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj odradio pet ciklusa fizikalne terapije, a da je zbog predmetnog štetnog događaja tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 35 dana te slabijeg intenziteta 30 dana, s time da su se ti bolovi javljali tijekom cijelog tijeka liječenja tužitelja odnosno kroz period od dvadeset mjeseci, te da je tužitelj kao posljedicu predmetnog štetnog događaja pretrpio primarni strah srednjeg intenziteta u trenutku ozljede koji je trajao 2-3 minute i koji je postepeno regredirao u sekundarni strah srednjeg intenziteta koji je trajao dva mjeseca nakon ozljede i nakon prvog operacijskog zahvata u trajanju od mjesec dana, te nadalje u sekundarni strah blagog intenziteta koji se povremeno javljao tijekom liječenja radi neizvjesnih posljedica ozljede te posljedično tome egzistencijalnih nesigurnosti, a da je kod tužitelja zbog predmetne ozljede zaostao uzdužni ravni ožiljak sa prednje strane koljena duljine 12 cm koji je vidljiv drugim osobama iz neposredne blizine kada koljeno nije pokriveno odjećom te da je tužitelju zbog predmetne ozljede trajno umanjena životna aktivnost za 5%, a uzimajući pri tome u obzir i okolnosti u kojima je došlo do ozljeđivanja tužitelja (ozljeda na radu) i životnu dob tužitelja (rođen 1975.), ocjena je ovog suda kako u skladu s odredbama čl. 19. u svezi s čl. 1100. ZOO-a tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog pretrpljene povrede prava osobnosti odnosno povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje koje je pretrpio u predmetnom štetnom događaju i to u iznosu od 4.800,00 EUR, a koji iznos pravične novčane naknade je po ocjeni ovog suda primjeren svim navedenim okolnostima slučaja te ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom. Na utvrđeni iznos naknade pravične novčane naknade tužitelju su priznate i zatezne kamate i to od dana podnošenja predmetne tužbe u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO, dok je u preostalom dijelu za iznos od 981,40 EUR tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimnovinske štete u iznosu od 981,40 EUR sa zateznim kamatama ocjenjen neosnovanim.

16. Nadalje, kako je iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke Tine Tepšić utvrđeno da je tužitelju bila potrebna i tuđa pomoć i njega i to ukupnom trajanju od 238 sati, sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu 796,33 EUR, sve to u skladu s odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO uz primjenu čl. 223. ZPP, a koji iznos je po ocjeni ovog suda primjeren utvrđenoj duljini i opsegu tuđe pomoći i njege koja je bila potrebna tužitelju (ukupno 238 sati i to u vidu pomoći pri održavanju higijene, oblačenju, dodavanju predmeta, nošenju stvari, pripremi obroka, posjeti liječnika obiteljske medicine, skidanju i postavljanju ortoze, te radi pratnje i prijevoza na specijalističke i dijagnostičke preglede i fizikalne terapije).

17. Također, iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj tijekom liječenja odlazio na 27 specijalističkih pregleda i dijagnostičkih pretraga (uključujući i hospitalizaciju) te pet ciklusa fizikalne terapije (49 odlazaka), te da je tužitelju tijekom liječenja 3 puta izdata propisana analgetska terapija na recept, a kako je utvrđeno i da tužitelj prethodno ozljedi nije imao patelofemoralnih poremećaja desnog koljena, ocjena je ovog suda kako su svi zatraženi troškovi liječenja prema dostavljenim računima i uplatnicama (list 66-78 spisa) u ukupnom iznosu od 300,47 EUR (u iznosu od 50,00 kuna 14. listopada 2014. i 10. rujna 2015., u iznosu od 10,00 kuna 15. listopada 2014., 17. listopada 2014., 4. studenog 2014., 13. studenog 2014., 2. kolovoza 2015., 29. prosinca 2015., 28. siječnja 2016., 8. ožujka 2016., 5. travnja 2016. i 30. svibnja 2016., u iznosu od 25,00 kuna 4. studenog 2014., u iznosu od 32,12 kuna 13. studenog 2014., u iznosu od 350,00 kuna 30. siječnja 2015., u iznosu od 1.505,90 kuna 2. travnja 2015., u iznosu od 26,62 kuna 10. rujna 2015. i 15. travnja 2016., u iznosu od 23,38 kuna 10. rujna 2015., u iznosu od 42,68 kuna 19. listopada 2015., u iznosu od 31,57 kuna 26. listopada 2015., sve to uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450) u vezi s predmetnim štetnim događajem, a iz kojeg razloga tužitelj ima pravo na naknadu navedenih troškova u skladu s odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO i to zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje u skladu s odredbom čl. 1086. ZOO na pojedinačne dijelove tog iznosa teku od trenutka nastanka štete (odnosno od trenutka izvršenog plaćanja – prema računima i uplatnicama – list 66-78 spisa).

17.1. Pritom, su tužitelji priznati i putni troškovi za odlaske na specijalističke preglede i dijagnostičke pretrage te pet ciklusa fizikalne terapije (ukupno 49 odlazaka), na relaciji [adresa] – [adresa] i [adresa] – [adresa], i to 9 km u jednom smjeru, što u uz primjenu iznosa 0,40 EUR po kilometru (uz primjenu odredbe čl. 223. ZPP) iznosi 352,80 EUR, a kako tužitelj po tom osnovu tužbom potražuje iznos od 229,35 EUR valjalo je u cijelosti prihvatiti takav tužbeni zahtjev tužitelja. Međutim kako se visina te naknade sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva pa je glede zatraženog tijeka zateznih kamata u tom smislu valjalo djelomično odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

18. Vezano uz zahtjev tužitelja za naknadu štete na ime izgubljene zarade u postupku je provedeno financijsko vještačenje. Vještak Erika Calagaz Poropat u nalazu u mišljenju je naveo kako radnik za vrijeme bolovanja zbog ozljede na radu ima pravo na naknadu u iznosu od 100% prosječne neto plaće koja mu je isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je otvoreno bolovanje, te da ne postoji ograničenje u visini naknade plaće te da se ista radniku isplaćuje u punom iznosu. Nadalje, vještak je utvrdio kako obračun prosjeka sati rada (plaća za 3/2014 do 8/2014) iznosi 40,69 kuna (sada 5,40 eura) te da je tako obračunata satnica rada korištena za obračun plaće za vrijeme bolovanja tužitelja. Usporedbom sa platnim listama vještak je utvrdio da je tužitelju ispravno obračunata i isplaćena neto plaća te da kod tužitelja u razdoblju od prosinca 2014. do lipnja 2016. nije utvrđena izgubljena zarada. Naknada plaće zbog privremene spriječenosti za rad isplaćena na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje oslobođena je od plaćanja poreza na dohodak.

18.1. U dopuni nalaza i mišljenja vještak je, povodom primjedbi tužitelja, dodatno izračunao i razliku između bruto i neto plaće te je zaključio kako je bruto iznos koji bi bio isplaćen u odnosu na neto isplaćenu naknadu veći za 5.234,16 EUR (i to za studeni 2014. za 255,97 EUR, za prosinac 2014. za 337,17 EUR, za siječanj 2015. za 380,38 EUR, za veljaču 2015. za 234,92 EUR, za ožujak 2015. za 272,10 EUR, za travanj 2015. za 272,10 EUR, za svibanj 2015. za 253,51 EUR, za lipanj 2015. za 272,10 EUR, za srpanj 2015. za 290,68 EUR, za kolovoz 2015. za 253,51 EUR, za rujan 2015. za 272,10 EUR, za listopad 2015. za 272,10 EUR, za studeni 2015. za 253,51 EUR, za prosinac 2015. za 290,68 EUR, za siječanj 2016. za 253,51 EUR, za veljaču 2016. za 253,51 EUR, za ožujak 2015. za 290,68 EUR, za travanj 2016. za 253,51 EUR i za svibanj 2016. za 272,10 EUR, a sve kako je to prikazano i u tablici dopune nalaza i mišljenja na listu 446-447 spisa).

18.2. Suprotno navodima tuženika i umješača na strani tuženika, stav je ovog suda da radnik ima pravo na naknadu razlike u bruto iznosu jer se u konkretnom slučaju radi o isplati razlike naknade plaće. Naime, prema odredbi čl. 84. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) plaćom se smatra plaća u bruto iznosu. Imovina koju radnik stječe radom je bruto plaća radnika koja se sastoji od neto iznosa koji se isplaćuje radniku i od doprinosa iz plaće, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr 1027/2013-2 od 28. rujna 2016.), pa ako štetnik spriječi povećanje imovine oštećenika, šteta iznosi onoliko za koliko je u vrijeme nastanka štete, tužiteljeva imovina mogla biti povećana da nije bilo štetnog događaja. Stoga se i visina štete utvrđuje prema visini bruto, a ne neto plaće radnika jer se tek isplatom navedenog punog iznosa ostvaruje pravo tužitelja na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1085. ZOO (tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev x 365/2018-3 od 18. veljače 2020. i Rev 3068/2018 od 28. kolovoza 2019.) te je sud tužitelju na ime izgubljene zarade, sukladno dopuni nalaza i mišljenja vještaka tužitelju dosudio ukupan iznos od 5.234,16 EUR, a na svaki pojedinačni mjesečni iznos izgubljene zarade tužitelj ostvaruje i pravo na zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. ZOO i to kako je to tužitelj zatražio na svaki pojedinačni iznos od prvog dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je nastala obveza isplate naknade plaće.

19. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje: Tarifa). Tužitelj je osnovano pokrenuo predmetni parnični postupak radi isplate naknade neimovinske i imovinske štete pa se smatra da je uspio u pogledu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva, dok je u odnosu na visinu, uzimajući pritom u obzir konačno postavljeni tužbeni zahtjev uspio u omjeru od 92% pa njegov ukupni uspjeh u sporu iznosi 96%, dok uspjeh tuženika iznosu 4%. Tuženik je stoga u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u omjeru od 92%.

19.1. Tužitelju je pri tome priznat trošak zastupanja u postupku po odvjetniku i to za sastav za sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), za zastupanje na ročištu od 7. veljače 2018. u visini od 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), za zastupanje na ročištima od 22. ožujka 2018., 1. listopada 2018., 13. veljače 2019., 16. svibnja 2019., 8. rujna 2020., 9. ožujka 2021., 23. siječnja 2025., 18. ožujka 2025., 8. svibnja 2025. po 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), za sastav četiri obrazložena podneska od 15. siječnja 2018., 20. prosinca 2019., 6. prosinca 2022. i 20. prosinca 2024. po 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav podnesaka od 4. siječnja 2021., 27. travnja 2021., 17. siječnja 2025. po 50 bodova za svaki (Tbr. 8/2 Tarife), odnosno ukupno 1600 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i pripadajući iznos PDV-a od 25% iznosi sveukupno 4.000,00 EUR. Pri tome je tužitelju valjalo priznati i zatraženi trošak uplaćenog i utrošenog predujma u iznosu od 729,98 EUR, kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 160,99 EUR te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 177,83 EUR. Tako utvrđeni trošak valjalo je tužitelju priznati sukladno utvrđenom uspjehu u sporu od 92% odnosno u iznosu od 4.663,30 EUR.

19.2. Tuženiku, kao ni umješaču na strani tuženika, u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a ne pripada pravo na trošak, ali je zbog njihovog djelomičnog uspjeha u sporu razmjerno umanjen trošak tužitelja.

20. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Puli, 21. listopada 2025.

Sutkinja

Tamara Dagostin Mušković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Dostaviti:

- tužiteljici po punomoćniku zakonskog zastupnika

- tuženiku po punomoćniku

- umješaču na strani tuženika po punomoćniku