REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-255/2020-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (u daljnjem tekstu tužitelj) DD iz [adresa], Gradna 52, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Gordanu Škari, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja (u daljnjem tekstu tuženik) PRIVREDNA BANKA ZAGREB – DIONIČKO DRUŠTVO iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćniku Draženu Lončaru, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. rujna 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika tužiteljice Gordana Škare, odvjetnika i punomoćnika tuženika Dražena Lončara, odvjetnika dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I Utvrđuje se da tuženikova Odluka o otkazu Ugovora o radu od dana 16.12.2019. oznake broja Ot-2/19, nije dopuštena.

II Utvrđuje se da radni odnos između stranaka temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 01.02.1994. sa svim pripadajućim aneksima, sklopljenim za obavljanje poslova radnog mjesta Glavni koordinator u Centralnoj nabavi, nije prestao.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto Glavni koordinator u Centralnoj nabavi ili na drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II Odbija se zahtjev tuženika a da sud odredi sudski raskid ugovora o radu sklopljenog između stranaka, s danom 11. veljače 2020.

III Odbija se zahtjev tužiteljice a da joj tuženik s osnova sudskog raskida ugovora o radu isplati naknadu štete u ukupnom iznosu od 19.671,82 eura sa zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2020. do isplate.

IV Nalaže se tužiteljici platiti tuženiku parnični trošak u visini od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor tuženika o apsolutnoj nenadležnosti suda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 1.2.1994. sa svim pripadajućim aneksima, na radnom mjestu Glavni koordinator u Centralnoj nabavi. Dana 24.12.2019. je za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zaprimila tuženikovu Odluku o otkazu Ugovora o radu od dana 16.12.2019. oznake broja Ot-2/19, koja je uvjetovana navodnim skrivljenim ponašanjem tužiteljice i kojom tuženik otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen s tužiteljicom dana 1.2.1994. sa svim pripadajućim aneksima. Obrazloženje pobijane odluke tuženika svodi se na tvrdnje da je uvidom u službene evidencije tuženika utvrđeno da je tužiteljica u periodu od 1.7.2019. do 15.11.2019. bila nenajavljeno/neopravdano odsutna s radnog mjesta u 79 dana, a to kada se izuzme vrijeme za pauzu od 30 minuta, najavljene odsutnosti s radnog mjesta uslijed poslovnih, privatnih, zdravstvenih i ostalih razloga te ranijih dolazaka na posao, u što da su uključena isključivo odsustva u kontinuiranom trajanju od 10 minuta i dulje, a sve to nakon što je ranije utvrđeno da je ista u periodu od 01.05.2018. do 31.10.2018. u 43 slučajeva boravila na poslu kraće od 8 sati (uključeno vrijeme za pauzu u trajanju od 30 minuta), u svezi čega da je usmeno upozorena dana 22.04.2019., tijekom ORU razgovora. Pobijana je Odluka tuženika meritorno i postupovno neutemeljena i time je nezakonita i nedopuštena. Tužiteljica je protiv predmetne Odluke tuženika putem iskazanog punomoćnika podnijela Zahtjev za zaštitu prava od dana 7.1.2020., a koji je tuženik zaprimio dana 9.1.2020., no do dana podnošenja tužbe na isti nije odgovorio. Tužiteljica napominje da navodi iz pobijane Odluke o otkazu nisu točni te isti predstavljaju tendenciozno i maliciozno tumačenje sadržaja koji proizlazi iz službenih evidencija – prisutnosti na radu i evidentiranja ID karticom na čitačima kartica u poslovnim prostorijama tuženika – uslijed čega se iznose očito netočne činjenice koje imaju služiti prikrivanju stvarnih razloga ovakvog postupka tuženika. S time u vezi, tužiteljica prije svega napominje da je iz pregleda radnih dana u periodu od 1.7.2019. do 15.11.2019. koji je sadržan u pobijanoj Odluci o otkazu uz navod da se radi o "neutvrđenim najduljim nenajavljenim/neopravdanim odsustvima s radnog mjesta" i koje tuženik tumači na način kako je to gore opisano, nedvojbeno jasno da je tužiteljica u 23 od ukupno tamo naznačenih 25 dana u prostorijama tuženika provela najmanje 8 sati dnevno odnosno najčešće i znatno više od toga, obavljajući poslove svoga radnog mjesta. Navedeno je moguće utvrditi/potvrditi uvidom u službene evidencije tuženika koje se odnose na centralnu evidenciju ulazaka i izlazaka u prostorije tuženika, no isto se pobijanom Odlukom o otkazu propušta navesti i obrazložiti. Slijedom toga, tužiteljica smatra da je nejasan, logički neodrživ i životno neuvjerljiv stav tuženika da bi tužiteljica za vrijeme prisutnosti u prostorijama tuženika odnosno mjestu rada bila odsutna s radnog mjesta. Tužiteljica ukazuje, da poslovi njenog radnog mjesta ne uključuju isključivo i ne podrazumijevaju isključivo "sjedenje za računalom", već izvršavanje brojnih radnji/zadataka i ostvarivanje brojnih kontakata s kolegama i/ili klijentima tuženika koje nije niti moguće izvršiti "sjedenjem za računalom", već je za to nužno potrebno izaći iz prostorije i izbivati iz prostorije određeno vrijeme. Uzgred, navedeno je postupanje upravo sukladno ciljevima koje je tuženik postavio tužiteljici za 2019. godinu. Također, obzirom na uvriježeni način korištenja ID kartica, a što je također vrlo dobro poznato tuženiku, jasno je da ovakvo tumačenje prikaza iz čitača kartica unutar poslovnih prostora tuženika ne daje stvarni prikaz ulaska – izlaska iz pojedine prostorije pa tako niti prostorije u kojoj je radno mjesto tužiteljice (primjerice zato što učestalo više osoba prilikom istovremenog ulaska – izlaska u pojedinu prostoriju koristi karticu samo jednog radnika pa se onda pravo stanje stvari za pojedinog radnika niti ne evidentira ispravno). Tužiteljica dalje napominje da je netočno da bi ista ikada bila upozorena na kršenje obveza iz radnog odnosa, a ujedno se napominje da ista nikada nije upozorena pisanim putem sukladno odredbi čl. 119. ZR-a. Isto tako, netočno je da se tužiteljica očitovala da ne želi doći na predviđeno davanje obrane. Nadalje, tužiteljica napominje da je potpuno nerazumljivo koje je to točno povrede i temeljem kojeg izvora prava počinila, jer isto nije navedeno odnosno nije razumljivo i potpuno navedeno obrazloženjem pobijane odluke (predzadnji pasus). Također, pobijana Odluka tuženika je nepotpuna jer uopće ne sadrži pouku o pravnom lijeku. Pobijana Odluka je nepotpuna i ne može se ispitati niti u odnosu na ovlaštenje osobe koja je istu donijela, u smislu odredbe čl. 131. st. 2. ZR-a, slijedom čega se isto opreza radi osporava. Ističe da se pobijana Odluka ne može ispitati niti u odnosu na navodno provedeno savjetovanje u smislu odredbi čl. 150. ZR-a, kao što i smatra da je pobijana Odluka u toč. IV. izravno protivna odredbama čl. 82. ZR-a. Tužiteljica zaključno ističe da razlozi izneseni pobijanom odlukom tuženika ne predstavljaju niti valjanje niti stvarne razloge za otkazivanje ugovora o radu otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem niti kakvim drugim otkazom te da navodi obrazloženja pobijane Odluke nisu niti točni niti osnovani jer tužiteljica nikada nije učinila bilo kakvu povredu obveza iz radnog odnosa pa tako niti one koje joj se stavljaju na teret, već je sve poslove svog radnog mjesta pa i više od toga za tuženika obavljala savjesno, uredno i pravovremeno. Slijedom toga, smatra da je pobijana Odluka donesena protivno odredbama ZR-a i ostalim primjenjivim izvorima prava, slijedom čega smatra da je ista nezakonita i nedopuštena. Uz utvrđenje nedopuštenosti iste, tužiteljica predlaže da sud naloži tuženiku da je vrati na rad, a u slučaju usvajanja protutužbenog zahtjeva za sudskim raskidom Ugovora o radu predlaže da sud naloži tuženiku isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini od 19.671,82 eura, sa zateznim kamatama, kao i da joj tuženik naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvotno navodi prigovor apsolutne nenadležnosti suda, iz razloga što su u čl. 16. Ugovora o radu, broj: 2135/15, od 01.11.2015., tužitelj i tužena ugovorili da će sva pitanja iz tog ugovora ili iz radnog odnosa odnosno u svezi s radnim odnosom rješavati sporazumno, a u slučaju nemogućnosti sporazumnog rješavanja, ugovorena je nadležnost arbitraže za rješavanje radnih sporova u sustavu i na način predviđen odredbama u trenutku spora važećeg Kolektivnog ugovora o načinu rješavanja radnih sporova zaključenog između Sindikata radnika PBZ d.d. i Privredne banke Zagreb d.d., pri čemu su se parnične stranke usuglasile kako će se ta odredba ugovora o radu smatrati arbitražnom klauzulom u smislu čl. 6. Zakona o arbitraži. Nadalje, čl. 136. st. 1. Zakona o radu propisano je da rješavanje radnog spora stranke radnog odnosa mogu sporazumno povjeriti arbitraži. S obzirom na izneseno, tužena je prije svega predlagala sudu, a temeljem čl. 16. Zakona o parničnom postupku, oglasiti se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, te ujedno obvezati tužiteljicu da tuženoj naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka. Nastavno, tužena ističe da se protivi u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom jer je pobijana Odluka u potpunosti osnovana i zakonita. Ističe da se tužena prije donošenje pobijane Odluke savjetovala s Radničkim vijećem koje je dalo svoju suglasnost. Također, tužiteljica je e-mail porukom od 12.12.2019. odbila usmeno dati obranu na zapisnik (na sastanku zakazanom za 13.12.2019.), već se faktički u svojoj e-mail poruci očitovala na povrede obveze koje joj se stavljaju na teret. U preostalom dijelu, glede odsustva tužiteljice s radnog mjesta, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, a uzimajući u obzir opsežnost izostanaka, tužena navodi kako su točna vremena odsustva detaljno navedena u pobijanoj Odluci o otkazu, te nema potrebe da ih se ponavlja u ovom odgovoru na tužbu, tako da ističe da tužena ostaje kod navoda iz pobijane Odluke o otkazu, tj. i nadalje ustrajava kod tvrdnje da je tužiteljica neopravdano odsustvovala u razdobljima specificiranim u Odluci o otkazu. Prethodno opisana postupanja tužiteljice izričito su propisana kao povrede obveze iz radnog odnosa i to čl. 62. st. 1. toč. 31. i 32. Pravilnika o radu tužene. Nadalje ističe da valja naglasiti da se ne radi o jednom izostanku ili o samo nekoliko povremenih izostanaka, nego o učestalom i kontinuiranom odsustvu tužiteljice, čime je učestalo, u dugom vremenskom periodu, ometala radni proces kod tužene, uporno kršeći svoje obveze iz radnog odnosa. Dodatno se ukazuje da je tužena već i ranije, u dužem vremenskom periodu, upozoravala tužiteljicu na povrede radnih obveza, i to ne samo zbog izostanaka, nego teškog propusta prilikom podnošenja prijava na natječaj za postavljanje bankomata u Zračnoj luci Split, ali ni sve to nije rezultiralo prestankom kršenja radnih obveza od strane tužiteljice, odnosno popravljanjem njezinog odnosa prema radu i obvezama preuzetima Ugovorom o radu. S obzirom na sve izneseno, tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te prvenstveno predlaže sudu oglasiti se apsolutno nenadležnim, ukinuti provedene radnje te odbaciti tužbu tužiteljice, odnosno podredno, opreza radu, predlaže odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom u cijelosti, sve uz obvezu tužiteljice da tuženoj naknadi prouzročeni parnični trošak. Tijekom postupka tužena predlaže da sud u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva, odredi sudski raskid Ugovora o radu s danom 11. veljače 2020.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaze uvidom u: Odluku o otkazu Ugovora o radu od 16.12.2019., Zahtjev za zaštitu prava radnika od 07.01.2020., uz presliku povratnice i potvrde o primitku, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.11.2015., Savjetovanje u vezi donošenja odluke o otkazu od 10.12.2019., Odgovor Radničkog vijeća od 11.12.2019., presliku e-mail poruke od 12.12.2019. i 14.05.2019., presliku Pravilnika o radu tuženika iz lipnja 2019., Obavijest tuženika o danom usmenom upozorenju zaposlenici tj. tužiteljici od 22.04.2019. i 20.05.2019., Javni natječaj za davanje zakup dijela poslovnog prostora za postavljanje samostojećih bankomata, Konačnu ponudu od 08.05.2019., sudsku praksu, presliku ocjene za 2018. i ciljevi za 2019., presliku medicinske dokumentacije, Rješenje HZZO-a od 25.05.2020., evidenciju čitača kartice tužiteljice, Prijavu HZMO-a od 11.02.2020., Odjavu HZZO-a od 13.02.2020., Zapisnik Državnog inspektorata, Prigovor Uredu za praćenje zaštite potrošača od 11.05.2020., Ponovljeni Prigovor za praćenje zaštite potrošača od 22.05.2020., ovjerenu Odluku o prijenosu ovlaštenja u svezi s ostvarenjem prava i obveza iz radnog odnosa od 06.06.2007., s prilozima, platne liste i drugu dokumentaciju, saslušani su svjedoci: BD, CD, KD, VD, OD, DDD i tužiteljica kao stranka u postupku.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev, neosnovan. Posljedično tome, neosnovan je i protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu kao i zahtjev tužiteljice za naknadom štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

5. Iz Odluke o otkazu Ugovora o radu od 16.12.2019. (dalje u tekstu: Odluka), slijedi da tuženik daje tužiteljici zaposlenoj na radnom mjestu glavnog koordinatora u Centralnoj nabavi, otkaz ugovora o radu od 1.2.1994. sa svim pripadajućim aneksima, zbog kršenja obveza iz radnog odnosa i skrivljenog ponašanja tužiteljice, čime ujedno prestaje i radni odnos tužiteljice kod tuženika. Tužiteljici prestaje radni odnos istekom otkaznog roka od sedam tjedana, sukladno čl. 122. st. 1. točki 6. i st. 2. i 3. istog članka Zakona o radu, a koji počinje teći računajući od dana primitka Odluke. Za vrijeme trajanja otkaznog roka tužiteljica nije dužna raditi, niti dolaziti na rad, a za koje vrijeme se tuženik obvezuje isplaćivati joj plaću kao da radi, osim troškove naknade prijevoza. Određeno je da će tužiteljica do dana prestanka radnog odnosa iskoristiti pripadajući godišnji odmor za 2019., te da nema pravo na otpremninu. Iz obrazloženja Odluke slijedi da je s obzirom na usmeno upozorenje koje je izrečeno tužiteljici 22.4.2019. od strane izvršnog direktora Centralne nabave tijekom ORU razgovora za 2018., gdje je tužiteljica upozorena da je u periodu od 1.5. do 31.10.2018. u 43 slučaja boravila na poslu kraće od 8 sati (uključeno vrijeme za pauzu u trajanju od 30 minuta), a bez da je kao neposredno nadređenog obavijestila izvršnog direktora Centralne nabave o namjeri i potrebi ranijih odlazaka s posla, provedena dodatna analiza prisutnosti tužiteljice na radnom mjestu u periodu od 1.7. do 15.11.2019., kako bi se utvrdilo da li je došlo do promjena u ponašanju tužiteljice. U tu svrhu je za period od 1.7. do 15.11.2019. od Korporativne sigurnosti tuženika zatražena službena evidencija prisutnosti na radu i evidentiranja ID karticom tuženika na čitačima kartica u poslovnim prostorima tuženika, tužiteljice. Uvidom u službene evidencije tuženika, utvrđeno je da je tužiteljica u periodu od 1.7. do 15.11.2019., a kada se izuzmu:

- vrijeme za pauzu od 30 minuta,

- najavljene odsutnosti sa radnog mjesta izvršnom direktoru Centralne nabave zbog poslovnih, privatnih, zdravstvenih i ostalih razloga,

- raniji dolasci na posao,

bila nenajavljeno / neopravdano odsutna sa radnog mjesta u 79 dana. Nadalje, da je predmetna analiza rađena na način da su u izračun ukupnog dnevnog odsustva tužiteljice sa radnog mjesta u obzir uzeta isključivo odsustva u kontinuiranom trajanju od 10 minuta i dulje. Kada bi se u predmetnu analizu uključila i odsustva u trajanju kraćem od 10 minuta, broj kojih je u tijeku jednog radnog dana značajan, dnevna vremena odsutnosti tužiteljice sa radnog mjesta bila bi i dulja. U nastavku je dan pregled radnih dana u periodu od 1.7. do 15.11.2019. za koje su temeljem službene evidencije tuženika utvrđena najdulja nenajavljena / neopravdana odsustva tužiteljice s radnog mjesta nakon što je izuzeto vrijeme za pauzu od 30 minuta, najavljene odsutnosti sa radnog mjesta izvršnom direktoru Centralne nabave zbog poslovnih, privatnih, zdravstvenih i ostalih razloga te raniji dolasci na posao, i to kako slijedi po danima:

- 2.7.2019. tužiteljica od ukupno 468 minuta (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 166 minuta (od 10:12 do 10:45, od 11:08 do 11:21, od 11:37 do 12:24, 13:04 do 13:27, od 13:59 do 14:55),

- 4.7.2019. tužiteljica je od ukupno 477 minuta (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 117 minuta (od 09:02 do 09:29, od 11:14 do 12:26, od 12:45 do 12:57, od 14:30 do 14:56),

- 10.7.2019. tužiteljica je od ukupno 486 minuta (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 137 minuta (od 08:35 do 09:26, od 09:48 do 11:03, od 14:16 do 15:03),

- 11.7.2019. tužiteljica je od ukupno 483 minute (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 111 minuta (od 08:02 do 08:41, od 10:58 do 12:10, od 13:21 do 13:54),

- 12.7.2019. tužiteljica je od ukupno 493 minute (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 138 minuta (od 08:10 do 08:45, od 10:02 do 10:14, od 11:22 do 12:02, od 12:56 do 13:43, od 14:19 do 15:06),

- 18.7.2019. tužiteljica je od ukupno 495 minuta (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 118 minuta (od 07:53 do 08:43, od 10:38 do 10:52, od 12:02 do 13:01, od 13:09 do 13:35, od 14:36 do 14:57),

- 22.7.2019. tužiteljica je od ukupno 496 minuta (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 151 minutu (od 07:46 do 08:24, od 08:35 do 09:20, od 10:11 do 11:30, od 12:57 do 13:46),

- 26.7.2019. tužiteljica je od ukupno 496 minuta (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 224 minute (od 08:02 do 08:44, od 09:59 do 10:53, od 11:08 do 11:21, od 11:48 do 12:58, od 13:39 do 14:56, od 15:24 do 15:40),

- 31.7.2019. tužiteljica je od ukupno 501 minutu (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 224 minute (od 08:44 do 09:06, od 11:03 do 11:36, od 11:59 do 13:02, od 13:38 do 13:59, od 14:25 do 14:56),

- 1.8.2019. tužiteljica je od ukupno 498 minuta (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 170 minuta (od 08:19 do 09:31, od 11:01 do 12:04, od 12:54 do 13:07, od 13:19 do 13:53, od 14:20 do 14:56),

- 6.8.2019. tužiteljica je od ukupno 502 minute (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 136 minuta (od 08:00 do 08:39, od 11:11 do 12:43, od 13:22 do 13:44, od 14:57 do 15:32),

- 7.8.2019. tužiteljica je od ukupno 505 minuta (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 149 minuta (od 07:54 do 08:43, od 11:26 do 12:37, od 12:47 do 13:23, od 14:39 do 15:27),

- 13.8.2019. tužiteljica je od ukupno 502 minute (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 105 minuta (od 08:01 do 08:40, od 09:04 do 09:43, od 12:03 do 12:59, od 13:59 do 14:22),

- 20.8.2019. tužiteljica je od ukupno 488 minuta (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 142 minute (od 08:01 do 08:54, od 11:40 do 12:38, od 12:47 do 13:56),

- 21.8.2019. tužiteljica je od ukupno 490 minuta (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 139 minuta (od 09:43 do 10:10, od 11:19 do 11:52, od 12:03 do 12:44, do 12:57 do 13:30, 13:49 do 14:34),

- 4.9.2019. tužiteljica je od ukupno 486 minuta (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 136 minuta (od 08:01 do 08:34, od 10:44 do 11:20, od 11:39 do 12:30, od 13:33 do 13:52, od 14:23 do 14:56),

- 20.9.2019. tužiteljica je od ukupno 485 minuta (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 150 minuta (od 10:20 do 11:09, od 11:14 do 12:05, od 12:29 do 12:45, od 13:48 do 14:52),

- 23.9.2019. tužiteljica je od ukupno 509 minuta (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 81 minutu (od 08:05 do 08:42, od 11:00 do 11:35, od 11:44 do 12:08, 12:22 do 12:41, od 14:00 do 14:25),

- 30.9.2019. tužiteljica je od ukupno 495 minuta (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 166 minuta (od 08:15 do 08:45, 09:56 do 10:33, od 12:16 do 13:05, od 13:10 do 13:35, od 14:30 do 15:45),

- 3.10.2019. tužiteljica je od ukupno 480 minuta (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 216 minuta (od 08:10 do 08:54, od 09:30 do 10:10, od 10:45 do 11:46, od 11:57 do 12:22, od 12:48 do 13:04, od 13:08 do 13:33, od 13:51 do 14:25, od 14:33 do 14:49),

-16.10.2019. tužiteljica je od ukupno 506 minuta (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 125 minuta (od 08:01 do 08:42, od 11:06 do 11:43, od 12:03 do 12:57, od 14:08 do 14:18, od 14:37 do 15:16),

- 23.10.2019. tužiteljica je od ukupno 510 minuta (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 159 minuta (od 08:03 do 08:38, od 10:14 do 10:58, od 11:36 do 12:50, od 13:04 do 13:40, 14:02 do 14:32),

- 4.11.2019. tužiteljica je od ukupno 480 minuta (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 152 minute (od 08:44 do 09:56, od 11:45 do 12:40, od 12:43 do 13:03, od 13:56 do 14:31),

-13.11.2019. tužiteljica je od ukupno 498 minuta (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 117 minuta (od 08:08 do 08:41, 08:46 do 09:22, od 11:31 do 12:44, od 13:22 do 13:45),

- 14.11.2019. tužiteljica je od ukupno 614 minuta (uključeno 30 min. pauze) registriranih u službenoj evidenciji nenajavljeno / neopravdano bila odsutna sa radnog mjesta 173 minute (od 08:04 do 08:38, od 09:23 do 10:04, od 10:56 do 11:40, od 11:55 do 12:10, od 12:14 do 13:11, od 13:58 do 14:32). Tuženik navodi da je tužiteljici omogućio iznošenje obrane, usmeno na zapisnik dana 13.12.2019., no tužiteljica to pravo nije iskoristila već se dana 12.12.2019. putem e-maila očitovala kako ne želi doći na predviđeno davanje obrane. O namjeravanoj odluci otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici, tuženik se savjetovao sa Radničkim vijećem, koje se dana 11.12.2019. suglasilo s namjerom tuženika, odnosno poslodavca. Nadalje da tužiteljica nije stekla zakonsko pravo na otpremninu, niti na nju nema pravo temeljem ugovora o radu i/ili internih propisa tuženika. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je tužiteljica počinila povredu obveze iz radnog odnosa, opisane čl. 62. st. 1. točkama 31. i 32. Pravilnika o radu – učestalim korištenjem stanke u trajanju duljem od propisanog te napuštanjem radnog mjesta u toku radnog vremena, zbog kojih povreda, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

6. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.11.2015. slijedi da se tužiteljica istim obvezala za tuženika obavljati poslove Glavnog koordinatora u organizacijskom dijelu tuženika pod nazivom: Centralna nabava.

7. Iz dopisa izvršnog direktora Centralne nabave BD od 22.4.2019. a kojeg je uputio Sektoru za upravljanje ljudskim resursima, slijedi da je tužiteljici dana 19.4.2019. tijekom ORU razgovora za 2018., izrekao usmeno upozorenje zbog učestalih ranijih odlazaka s posla u razdoblju od 1.5. do 31.10.2018., gdje je tužiteljica u 43 slučajeva boravila na poslu kraće od 7 sati i 50 minuta. Nadalje da ga tužiteljica u pogledu izostanaka nije unaprijed obavijestila o namjeri i potrebi ranijih odlazaka s posla. Također da ga je tužiteljica e-mailom od 19.4.2019. obavijestila da je u razdoblju od prosinca 2017. do lipnja 2018. zbog bolesti oca imala potrebu izostajati s posla o čemu je izvijestila prijašnjeg izvršnog direktora Centralne nabave, CD.

8. Nadalje iz dopisa izvršnog direktora Centralne nabave BD od 20.5.2019. a kojeg je uputio Sektoru za upravljanje ljudskim resursima slijedi da je dana 20.5.2019. ponovno tužiteljici izrekao usmeno upozorenje zbog propusta u njenom radu a koji su doveli do isključivanja tuženika iz javnog natječaja za davanje u zakup dijela poslovnog prostora za postavljanje samostojećih bankomata u Zračnoj luci Split koji je objavljen 24.4.2019. Naime, kako iz dopisa slijedi, tužiteljica je u pisanoj prijavu za predmetni javni natječaj od 8.5.2019. pogrešno navela valutu ponuđene mjesečne zakupnine, EUR umjesto HRK a kako je bilo traženo uvjetima javnog natječaja. Stoga je prema službenom očitovanju nadležne osobe Zračne luke Split od 14.5.2019., ponuda tuženika smatrana nevažećom. Iz priloženog Javnog natječaja za davanje u zakup dijela poslovnog prostora za postavljanje samostojećih bankomata, sud je utvrdio da ga je raspisala Zračna luka Split d.o.o. koristeći valutu

– kuna, dok iz Konačne ponude tuženika od 8.5.2019. slijedi da je ista dana u eurima a tu ponudu je potpisala tužiteljica kao glavna koordinatorica te osoba koja je tada zamjenjivala izvršnog direktora BD. Iz e-maila od 14.5.2010. upućenog tužiteljici od strane AD s e-mail adrese Zračne luke Split, slijedi da je iznos u ponudi za zakupninu izražen u eurima, što nije u skladu s objavljenim natječajem pa da je stoga kao takva nevažeća.

9. Pregledom dokumentacije: Ispis ulazaka i izlazaka i korištenja ID kartice (dalje u tekstu Ispis), koja dokumentacija se odnosi na kretanje tužiteljice po prostorima tuženika, tijekom radnog vremena, sud je utvrdio da je tužiteljica u razdoblju od 1.7.2019. do 15.11.2019., koje razdoblje prikazuje ovaj Ispis, konstantno i učestalo ulazila i izlazila iz svog prostora rada (Centralna nabava), te je na posao dolazila na određene dane nešto ranije ili bi na posao kasnila i dolazila bi poslije početka radnog vremena, odnosno iza 8,00 sati. Tužiteljica je prema Ispisu uglavnom s posla odlazila točno u 16,00 sati. Osam sati rada iznosi ukupno 480 minuta, a oduzimajući pauzu od 30 minuta, tužiteljica je u uredu Centralne nabave, odnosno u obavljanju svojih radnih zadataka pretpostavljeno trebala provesti 450 minuta. Analizirajući Ispis utvrđeno je da je tužiteljica;

-1.7.2019. iz ureda izostala 244 minuta, a zbog kašnjenja na posao od 7 minuta, ukupno 251 minutu. Oduzimajući pola sata pauze (30 minuta), tužiteljica u samom uredu nije provela 221 minutu (3 sata i 41 minutu), mada joj tuženik pravda određeno odsustvo i time utvrđuje neopravdano izbivanje iz ureda od 207 minuta,

-2.7.2019. iz ureda izostala 184 minutu, a zbog kašnjenja na posao od 12 minuta, ukupno 196 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 166 minuta (2 sata i 46 minuta), kako to utvrđuje i sam tuženik,

-3.7.2019. iz ureda izostala 92 minute, dodajući minutu ranijeg dolaska 91 minutu. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 61 minutu, kako to utvrđuje i sam tuženik,

-4.7.2019. iz ureda izostala 144 minuta, a zbog kašnjenja na posao od 3 minuta, ukupno 147 minutu. Oduzimajući pola sata pauze (30 minuta), tužiteljica u samom uredu nije provela 117 minuta (gotovo 2 sata), kako to utvrđuje i tuženik,

-5.7.2019. iz ureda izostala 133 minuta, a zbog ranijeg dolaska na posao od 5 minuta, ukupno 128 minutu. Oduzimajući pola sata pauze (30 minuta), tužiteljica u samom uredu nije provela 98 minuta (1 sat i 38 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-8.7.2019. je tužiteljica na posao došla u 9:10 sati, a s posla je otišla u 16,00 sati. Iz ureda je toga dana izostala 210 sati. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 180 minuta (3 sata), kako to utvrđuje i tuženik,

-9.7.2019. iz ureda izostala 125 minuta, a zbog ranijeg dolaska na posao od 8 minuta, ukupno 117 minutu. Oduzimajući pola sata pauze (30 minuta), tužiteljica u samom uredu nije provela 87 minuta (1 sat i 27 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-10.7.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 173 minutu. Budući je na posao došla 6 minuta ranije, ukupno 167 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 137 minuta (2 sata i 17 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-11.7.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 144 minute. Budući je na posao došla 3 minuta ranije, ukupno 141 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 111 minuta (1 sat i 51 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-12.7.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 181 minute. Budući je na posao došla 13 minuta ranije, ukupno 168 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 138 minuta (2 sata i 18 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-15.7.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 76 minute. Budući je na posao došla 2 minute ranije, ukupno 74 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 44 minute, kako to utvrđuje i tuženik,

-16.7.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 213 minute. Budući je na posao došla 18 minuta ranije, ukupno 195 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 165 minute, kako to utvrđuje i tuženik,

-17.7.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 151 minute. Budući je na posao došla 15 minuta ranije, ukupno 136 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 106 minute, kako to utvrđuje i tuženik,

-18.7.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 163 minute. Budući je na posao došla 15 minuta ranije, ukupno 148 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 118 minuta (gotovo 2 sata), kako to utvrđuje i tuženik,

-19.7.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 148 minute. Budući je na posao došla 19 minuta ranije, ukupno 129 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 99 minuta (1 sat i 39 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-22.7.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 197 minute. Budući je na posao došla 16 minuta ranije, ukupno 181 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 151 minuta (2 sata i 31 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-23.7.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 217 minute. Budući je na posao došla 19 minuta ranije, ukupno 198 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 168 minuta (2 sata i 48 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-24.7.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 114 minute. Budući je na posao došla 16 minuta ranije, ukupno 98 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 68 minuta (1 sat i 8 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-25.7.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 142 minute. Budući je na posao došla 17 minuta ranije, ukupno 125 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 95 minuta (1 sat i 35 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-26.7.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 272 minute. Budući je na posao došla 18 minuta ranije, ukupno 254 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 224 minuta (3 sata i 44 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-29.7.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 148 minute. Budući je na posao kasnila 10 minuta, ukupno 158 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 128 minuta (2 sata i 8 minuta). Tuženik smatra neopravdanim izbivanje od 118 minuta,

-30.7.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 127 minute. Budući je na posao došla 19 minuta ranije, ukupno 108 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 78 minuta (1 sat i 35 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-31.7.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 168 minute. Budući je na posao došla 21 minuta ranije, ukupno 147 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 117 minuta (1sat i 57 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-1.8.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 218 minute. Budući je na posao došla 18 minuta ranije, ukupno 200 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 170 minuta (2 sata i 50 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-2.8.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 162 minute. Budući je na posao došla 13 minuta ranije, ukupno 149 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 119 minuta (gotovo 2 sata), kako to utvrđuje i tuženik,

-6.8.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 188 minute. Budući je na posao došla 22 minuta ranije, ukupno 166 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 136 minuta (2 sata i 16 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-7.8.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 204 minute. Budući je na posao došla 25 minuta ranije, ukupno 179 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 149 minuta (2 sata i 29 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-8.8.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 141 minute. Budući je na posao došla 24 minuta ranije, ukupno 117 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 87 minuta (1 sat i 27 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-9.8.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 128 minute. Budući je na posao došla 23 minuta ranije, ukupno 105 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 75 minuta (1 sat i 15 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-12.8.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 81 minutu. Budući je na posao došla 27 minuta ranije, ukupno 54 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 24 minute, kako to utvrđuje i tuženik,

-13.8.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 157 minute. Budući je na posao došla 22 minuta ranije, ukupno 135 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 105 minuta (1 sat i 45 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-14.8.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela oko 126 minute, od ukupne satnice od 360 minuta (skraćeno radno vrijeme do 14,00 sati). Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela oko 92 minute (1 sat i 32 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-19.8.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 125 minuta. Budući je na posao došla 11 minuta ranije, ukupno 114 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 84 minute (1 sat i 24 minute), kako to utvrđuje i tuženik,

-20.8.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 180 minuta. Budući je na posao došla 8 minuta ranije, ukupno 172 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 142 minute (2 sata i 22 minute), kako to utvrđuje i tuženik,

-21.8.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 179 minuta. Budući je na posao došla 10 minuta ranije, ukupno 169 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 139 minute (2 sata i 19 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-22.8.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 48 minuta. Tuženik utvrđuje da je tužiteljica radila sukladno pravilima tuženika i ovo kretanje joj ne bilježi kao neopravdano,

-23.8.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 61 minutu. Budući je na posao došla 17 minuta ranije, ukupno 44 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 14 minute, kako to utvrđuje i tuženik. Ovo kretanje tužiteljice po prostoru tuženika ne može se smatrati neopravdanim,

-26.8.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 90 minuta. Budući je na posao došla 7 minuta ranije, ukupno 83 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 53 minute, kako to utvrđuje i tuženik,

-27.8.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 109 minuta. Budući je na posao došla 9 minuta ranije, ukupno 100 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 70 minute (1 sat i 10 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-28.8.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 148 minuta. Budući je na posao došla 19 minuta ranije, ukupno 129 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 99 minute (1 sat i 39 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-29.8.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 80 minuta. Budući je na posao došla 14 minuta ranije, ukupno 66 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 39 minute, kako to utvrđuje i tuženik,

-30.8.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 137 minuta. Budući je na posao došla 20 minuta ranije, ukupno 117 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 87 minute (1 sat i 27 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-2.9.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 102 minute. Budući je na posao došla 11 minuta ranije, ukupno 91 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 31 minutu, kako to utvrđuje i tuženik,

-3.9.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 173 minuta. Budući je na posao došla 12 minuta ranije, ukupno 161 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 131 minute (2 sata i 11 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-4.9.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 172 minute. Budući je na posao došla 6 minuta ranije, ukupno 166 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 136 minute (2 sata i 16 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-5.9.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 136 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 106 minute (1 sat i 46 minuta), kako to utvrđuje i tuženik. Tužiteljica je tog dana u prostor tuženika ušla u 8:14, a iz prostora tuženika u konačnici izašla poslijepodne u 16:15,

-9.9.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 73 minuta. Tuženik utvrđuje da je tužiteljica radila sukladno pravilima tuženika i ovo kretanje joj ne bilježi kao neopravdano,

-11.9.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 81 minutu. Budući je na posao došla 37 minuta ranije, ukupno 44 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 14 minute, kako to utvrđuje i tuženik. Navedenog dana tužiteljica je s posla izašla u 11:43 sati a notirano je i da je obavijestila poslodavca da će ranije izaći s posla,

-12.9.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 130 minute. Budući je na posao došla 37 minuta ranije, ukupno 93 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 63 minute, kako to utvrđuje i tuženik,

-13.9.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 159 minute. Budući je na posao došla 31 minutu ranije, ukupno 128 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 98 minute, kako to utvrđuje i tuženik,

-za 16.9.2019., prema bilješci u Izlistu, podaci nisu dostupni,

-18.9.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 67 minute. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 37 minute, kako to utvrđuje i tuženik,

-19.9.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 54 minute. Tuženik utvrđuje da je tužiteljica radila sukladno pravilima tuženika i ovo kretanje joj ne bilježi kao neopravdano,

-20.9.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 185 minute. Budući je na posao došla 5 minuta ranije, ukupno 180 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 150 minute (2 sata i 30 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-23.9.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 140 minute. Budući je na posao došla 29 minuta ranije, ukupno 111 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 81 minutu (1 sat i 21 minutu), kako to utvrđuje i tuženik,

-24.9.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 31 minutu. Tuženik utvrđuje da je tužiteljica radila sukladno pravilima tuženika i ovo kretanje joj ne bilježi kao neopravdano,

-za 25.9.2019. tuženik utvrđuje da je tužiteljica radila sukladno pravilima tuženika,

-26.9.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 111 minute. Budući je na posao došla 24 minuta ranije, ukupno 87 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 57 minuta, kako to utvrđuje i tuženik. Izlazak tužiteljice s posla u ovom slučaju nije zabilježen na čitaču,

-30.9.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 216 minute. Budući je na posao došla 20 minuta ranije, ukupno 196 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 166 minuta (2 sata i 46 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-1.10.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 75 minute. Budući je na posao došla 19 minuta ranije, ukupno 56 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 26 minuta, kako to utvrđuje i tuženik,

-3.10.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 261 minutu. Budući je na posao došla 15 minuta ranije, ukupno 246 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 216 minuta (3 sata i 36 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-4.10.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 103 minute. Budući je na posao došla 31 minutu ranije, ukupno 72 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 42 minute, kako to utvrđuje i tuženik,

-9.10.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 133 minute. Budući je na posao došla 22 minute ranije, ukupno 111 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 81 minutu (1 sat i 21 minutu), kako to utvrđuje i tuženik,

-10.10.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 106 minute. Budući je na posao došla 20 minuta ranije, ukupno 86 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 56 minuta, kako to utvrđuje i tuženik,

-11.10.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 141 minute. Budući je na posao došla 43 minuta ranije, ukupno 98 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 68 minuta, kako to utvrđuje i tuženik. Tuženik je notirao i da je tužiteljica poslala e-mail da mora izaći s posla zbog obiteljskih razloga. Čitač bilježi izlazak tužiteljice s posla u 14:27 sati,

-14.10.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 127 minute. Budući je na posao došla 13 minuta ranije, ukupno 114 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 84 minuta ( 1 sat i 24 minute). Tuženik utvrđuje da je tužiteljica neopravdano izbivala 65 minuta,

-15.10.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 137 minute. Budući je na posao došla 9 minuta ranije, ukupno 128 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 98 minuta (1 sat i 38 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-16.10.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 181 minutu. Budući je na posao došla 26 minute ranije, ukupno 155 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 125 minuta (2 sata i 5 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-17.10.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 174 minute. Budući je na posao došla 28 minute ranije, ukupno 146 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 116 minuta (1 sat i 56 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-18.10.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 142 minute. Budući je na posao došla 13 minute ranije, ukupno 129 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 99 minuta (1 sat i 39 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-za 21.10.2019. notirano je da je tužiteljica e-mailom javila da zbog bolova mora otići s posla. Izlazak tužiteljice s posla čitač bilježi u 11:27,

-22.10.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 116 minute. Budući je na posao došla 20 minute ranije, ukupno 96 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 66 minuta, kako to utvrđuje i tuženik,

-23.10.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 219 minuta. Budući je na posao došla 30 minuta ranije, ukupno 189 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 159 minuta (2 sata i 39 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-24.10.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 116 minute. Budući je na posao došla 28 minuta ranije, ukupno 88 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 58 minuta, kako to utvrđuje i tuženik,

-25.10.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 68 minute, međutim tuženik notira da je tužiteljica radila po pravilima uzimajući u obrzir pauzu od 30 minuta i raniji dolazak na posao od 26 minuta,

-28.10.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 55 minute, međutim tuženik notira da je tužiteljica radila po pravilima uzimajući u obrzir pauzu od 30 minuta i raniji dolazak na posao od 20 minuta,

-29.10.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 26 minute, međutim tuženik notira da je tužiteljica radila po pravilima uzimajući u obrzir pauzu od 30 minuta i raniji dolazak na posao od 27 minuta,

-4.11.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 182 minute. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 152 minute (2 sata i 32 minute), kako to utvrđuje i tuženik,

-5.11.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 130 minute. Budući je na posao došla 20 minuta ranije, ukupno 110 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 80 minute (1 sat i 20 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-6.11.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 202 minute. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 172 minute (2 sata i 52 minute), kako to utvrđuje i tuženik,

-7.11.2019. tužiteljica javlja e-mailom da odlazi liječniku tado da je izlazak opravdan, kako to notira tuženik,

-8.11.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 123 minute. Budući je na posao došla 22 minute ranije, ukupno 101 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 71 minutu, kako to utvrđuje i tuženik,

-11.11.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 138 minuta. Budući je na posao došla 18 minuta ranije, ukupno 120 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 90 minuta, kako to utvrđuje i tuženik. Notirano je od strane tuženika da je tužiteljica podnijela zahtjev za isplatom prekovremenih sati, konkretno za 20 minuta prekovremenog rada, što joj je odobreno. Toga dana, čitač je zabilježio da je tužiteljica na posao došla u 7:42 minute, a s posla je otišla u 16:19 sati,

-12.11.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 131 minute. Budući je na posao došla 17 minute ranije, ukupno 114 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 84 minuta (1 sat i 24 minute), kako to utvrđuje i tuženik,

-13.11.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 165 minute. Budući je na posao došla 18 minute ranije, ukupno 147 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 117 minuta (1 sat i 57 minuta), kako to utvrđuje i tuženik,

-14.11.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 227 minute. Budući je na posao došla 24 minute ranije, ukupno 203 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 173 minuta (2 sata i 53 minute), kako to utvrđuje i tuženik. Notirano je od strane tuženika da je tužiteljica podnijela zahtjev za isplatom prekovremenih sati, konkretno za 110 minuta prekovremenog rada, što joj je dijelom odobreno. Toga dana, čitač je zabilježio da je tužiteljica na posao došla u 7:36 minute, a s posla je otišla u 17:50 sati,

-15.11.2019. tužiteljica u samom uredu nije provela 138 minuta. Budući je na posao došla 26 minuta ranije, ukupno 112 minuta. Oduzimajući pola sata pauze, tužiteljica u samom uredu nije provela 82 minute ( 1 sat i 22 minute), kako to utvrđuje i tuženik. Notirano je od strane tuženika da je tužiteljica podnijela zahtjev za isplatom prekovremenih sati, konkretno za 110 minuta prekovremenog rada. Toga dana, čitač je zabilježio da je tužiteljica na posao došla u 7:34 minute, a s posla je otišla u 17:50 sati.

10. Rezimirajući sve navedeno, a sukladno navedenom Ispisu, tužiteljica je na dane koje joj tuženik stavlja na teret u Odluci o otkazu, iz Ureda izbivala :

2.7.2019.- 166 minuta (2 sata i 40 minuta), 4.7.2019. - 117 minuta (gotovo 2 sata), 10.7.2019.-137 minuta (2 sata i 17 minuta), 11.7.2019. -111 minuta (1 sat i 51minutu), 12.7.2019.-138 minuta (2 sata i 18 minuta),18.7.2019. -118 minuta (gotovo 2 sata), 22.7.2019.-151 minutu (2 sata i 31 minutu), 26.7.2019. - 224 minute (3 sata i 44 minute), 31.7.2019.-117 minuta (1 sat i 57 minuta), 1.8.2019. -170 minuta (2 sata i 50 minuta), 6.8.2019. -136 minuta (2 sata i 16 minuta), 07.8.2019. -149 minuta ( 2 sata i 29 minuta), 13.8.2019.-105 minuta (1 sat i 45 minuta), 20.8.2019. - 142 minute (2 sata i 22 minute), 21.8.2019. -139 minuta (2 sata i 19 minuta), 4.9.2019.-136 minuta (2 sata i 16 minuta), 20.9.2019. -150 minuta (2 sata i 30 minuta), 23.9.2019.-81 minutu (1 sat i 21 minutu), 30.9.2019.-166 minuta (2 sata i 46 minuta),3.10.2019.-216minuta (3 sata i 36 minuta), 16.10.2019.-125 minuta (2 sata i 5 minuta), 23.10.2019. -159 minuta (2 sata i 39 minuta), 4.11.2019. -152 minute (2 sata i 32 minute),13.11.2019. -117 minuta (1 sat i 57 minuta), 14.11.2019.

-173 minute (2 sata i 53 minute). Dakle, od ukupno utvrđenih manjka sati koje tužiteljica nije provela u Uredu u kojem radi, a za razdoblje od 1.7.2019. do 15.11.2019., tuženik je izdvojio 25 radnih dana u kojima tužiteljica nije imala nikakvih opravdanja za tako velika odsustva sa samog radnog mjesta u Uredu, a radi se o velikom manjku sati po danu odnosno ukupno oko 59 sati i 54 minute, koji gotovo pokrivaju satnicu zadanu za gotovo 8 radnih dana, računajući da su stranke Ugovorom o radu od 01.11.2015. ugovorile da puno radno vrijeme tužiteljice traje 40 sati tjedno. Isto se ne može opravdati kraćim prekidima rada tijekom radnog vremena u kojem je za pretpostaviti da radnik treba obaviti svoje osobne potrebe (primjerice odlazak na toalet) ili pak izvršiti neke kraće radne zadatke izvan Ureda (primjerice preslikavanje dokumentacije).

11. Nadalje, sud je temeljem iskaza svjedoka i tužiteljice, koji iskazi su obnovljeni temeljem čitanja spisa prilikom zaključenja glavne rasprave, te ponovnim saslušanjem tužiteljice te svjedoka HD i na temelju priložene dokumentacije u spisu, utvrdio slijedeće činjenično stanje:

-da je tužiteljica kod tuženika obavljala poslove Glavnog koordinatora u Centralnoj nabavi (Uredu), što obuhvaća poslove nabave svih roba i usluga koje su vezane uz poslovanje banke, te je od travnja 2018. bila zadužena i za zakupe poslovnih prostora, kako to tužiteljica navodi;

-da je radno vrijeme bilo od 8,00 do 16,00 sati, kako to tužiteljica navodi;

-da su se svi zaposlenici po dolasku na posao svaki radni dan, registrirali karticom preko čitača kartica, koji su smješteni pri ulazu u zgradu, ali i po drugim prostorima tuženika, konkretno i na ulazu u urede, te se bez očitavanja kartice vrata nisu mogla otvoriti. Navedeno slijedi iz iskaza tužiteljice, a isto potvrđuje svjedok HD, izvršni direktor u Uredu centralne nabave i nadređen tužiteljici, dopunjujući da je svaki zaposlenik dužio jednu karticu, a u sjedištu tuženika je bilo 15-20 čitača kartica;

-da je tužiteljica kako iskazuje, zbog obavljanja poslova, trebala odlaziti kod javnog bilježnika koji se nalazi unutar zgrade tuženika, dostavljati i preuzimati ugovore izvan Ureda, obavljati razgovore s drugim zaposlenicima izvan Ureda, pričekati kolege iz drugih regija kako bi im na parkiralištu predala ugovore, te silaziti u predprostor u sjedištu tuženika gdje bi klijentima odnosno partnerima objašnjavala same ugovore o čemu bi obavijestila nadređenu joj osobu. Isto tako kada bi odlazila kod javnog bilježnika, FINA-u, Trgovački sud, bi također o tome obavijestila nadređenu joj osobu. Međutim, iz iskaza svjedoka ŠD jasno slijedi da su tužiteljica i on obavljali istu vrstu poslova (poslovi zakupa) koji su zahtijevali da se izlazi izvan Ureda ali da je tužiteljica izlazila više iz tog prostora u odnosu na svjedoka, a posebice u odnosu na druge djelatnike koji su sjedili unutar Ureda. Svjedok također ističe da ukoliko je tužiteljica i imala veći broj predmeta u radu, da to ne znači da je više izlazila iz Ureda, budući da je mali broj klijenata dolazio u sjedište tuženika. U odnosu na poslove centralne nabave, svjedok CD iskazuje da u obavljanju tih poslova nije potrebno fizički napuštati prostor Banke, a 99% poslova se obavlja unutar same Banke, te ti poslovi ne zahtijevaju odlazak kod javnih bilježnika. Iz iskaza svjedoka LD također slijedi da ukoliko postoji potreba za javnim bilježnikom da se ne radi o svakodnevnoj situaciji. Suglasno iskazuje i svjedok KD, navodeći da je posao tužiteljice uključivao sastanke s dobavljačima i odlaske kod javnog bilježnika, ali ne svakodnevno. Dakle, kako slijedi iz iskaza same tužiteljice o izlascima izvan sjedišta tuženika obavještavala je nadređenu joj osobu, kao i o razgovorima s klijentima i partnerima, dok iz iskaza svjedoka jasno slijedi da nije postojala svakodnevna potreba za izlaskom tužiteljice iz prostora Ureda sve radi manjeg broja klijenata koji su dolazili u Banku, kao niti svakodnevna potreba za odlaskom izvan sjedišta tuženika. Iz navedenog sud zaključuje da tužiteljica nastoji opravdati zabilježene izostanke iz Ureda kako ih bilježi Ispis, ali da stvarna potreba u obavljanju radnih zadataka, nije iziskivala svakodnevni i dugotrajniji izlazak iz Ureda kako to želi prikazati tužiteljica;

-da se svatko od zaposlenih trebao javiti HD i SD, tajnici, ukoliko nije mogao doći na posao, ukoliko je kasnio na posao ili imao potrebu izaći s posla ranije, što tužiteljica navodi da je činila e-mailom, sve kako to slijedi iz njena iskaza. U odnosu na dane kada je to tužiteljica i učinila radi potrebe odlaska liječniku, i to za: 17.7.2019., 24.7.2019., 11.9.2019., 7.11.2019., 12.11.2019., kako to slijedi iz Ispisa, tuženik ne tereti tužiteljicu za manje odrađene minute u Odluci o otkazu. Za ukazati je da ovakvim postupanjem, tuženik odobrava zaposlenicima odsustvo s rada i izlazi im u susret, mada tu obvezu nema. Isto tako nema niti obvezu odobravati zaposlenicima izostanke s rada radi njege bolesnih ukućana, a niti obvezu odobravati im raniji odlazak s posla radi prijevoza. Stoga je promašeno svako očekivanje tužiteljice da će to tuženik učiniti u odnosu na njene potrebe;

-da je nadređeni tužiteljici HD učestalo primjećivao da tužiteljice nema u Uredu, a isti je dijelila sa 10 zaposlenika, dok je on bio u sobi pokraj. Svjedok jasno iskazuje da je bilo situacija da tužiteljice nema i po dva sata u Uredu, a bez da je znao gdje se tužiteljica nalazi. O odsustvu tužiteljice s radnog mjesta dobio je saznanja i od zaposlenih koji su to uočavali. Isto ga je ponukalo da napravi cijelu analizu njenog prisustva na radu (Ispis). Prema iskazu svjedoka BDD, valja zaključiti da neposredni rukovoditelj ima neposredni uvid u kretanje svog zaposlenika jer je stalno s njim u komunikaciji. Da je tužiteljica prekomjerno izostajala s radnog mjesta u Uredu, iskazuju i svjedoci: KD, UD i TD. U pitanju su svjedoci koji su s tužiteljicom radili zajedno u Uredu. Tako svjedok TD iskazuje da je bilo primijećeno da tužiteljica više izlazi iz prostora u kojem radi u odnosu na ostale djelatnike koji su sjedili unutar tog prostora. Svjedok UD suglasno iskazuje da je tužiteljica češće izostajala, odnosno izlazila iz prostora u kojem su zajedno sjedili u odnosu na druge zaposlenike u Uredu. Svjedok KD iskazuje da je tužiteljica često bila odsutna sa svog radnog mjesta, odnosno prodavala je svoje vlastite proizvode unutar Banke, i to; lješnjake i maline, pa su kolegice dolazile u Ured po proizvode ili bi tužiteljica odlazila do njih. Proizvode je prodavala gotovo sat vremena svakodnevno, te je svaki dan dolazila s vrećama a odlazila s posla bez njih. O činjenici da je tužiteljica tijekom radnog vremena prodavala svoje poljoprivredne proizvode ima saznanja i svjedok BD koji iskazuje da je osobno dobio tu informaciju od zaposlenih kod tuženika, ali da u to nije ulazio. Sumirajući posljednja dva iskaza, valja zaključiti da je tužiteljica dio svog radnog vremena izdvojila za prodaju svojih poljoprivrednih proizvoda, a navode tužiteljice da je to prestala činiti dolaskom BD na poziciju nadređene osobe, te da su kolegice same dolazile po proizvode, sud smatra iskazom datim radi pogodovanja vlastitim interesima. Dakle, unutar Izlista podataka za razdoblje od 1.7.2019. do 15.11.2019., nalazi se i ono vrijeme koje je tužiteljica provela u prodaji vlastitih poljoprivrednih proizvoda, umjesto obavljanja radnih zadataka, a neovisno što ovaj razlog tuženik ne spominje zasebno u Odluci o otkazu kao otkazni razlog, isti je uzrokovao zabilježeno i neopravdano kretanje tužiteljice u prostorima tuženika;

-da je BD kako iskazuje, radio cijelu analizu tužiteljičinog prisustva na radu, uzimajući sva očitanja čitača ID kartica, kada je zvao kolege da provjeri da li je tužiteljica bila na poslovnim sastancima, ali mu je odgovarano da se sastanci nisu održavali, te da je pronašao određene zahtjeve gdje ga je tužiteljica obavještavala da će izaći s posla. Svjedok jasno iskazuje i da je tužiteljicu konfrontirao s izostancima iz Ureda. Međutim tužiteljica se pozivala na prisustvovanje poslovnim sastancima i isto tako na činjenicu da ga je e-mailovima, obavještavala da će iz opravdanih razloga izlaziti s posla. U odnosu na te okolnosti pronašao je određene zahtjeve koje mu je tužiteljica poslala e-mailom i gdje ga obavještava da će izaći s posla, međutim da za preostalih 50-60% izostanka tužiteljice s posla nije pronašao opravdanje. Kako je rečeno u Ispisu je vidljivo da je tužiteljici uzimana u obzir svakodnevna pauza od 30 minuta, svaki raniji dolazak na posao (prije 8,00 sati ujutro), te najavljena odsutnost zbog poslovnih i privatnih razloga, kako je naprijed rečeno, a kao opravdan izostanak je uzeta i svaka najava tužiteljice da će ići na preglede liječniku. Stoga, sud prihvaća iskaz svjedoka PD ocjenjujući ga istinitim. Kako svjedok iskazuje, problem kod tužiteljice je bio što je ona unutar radnog vremena i zabilježenog prisustva na radu, konstantno cirkulirala po raznim lokacijama u sjedištu tuženika, a da za to nije imala opravdanje.

12. Tuženik tužiteljicu tereti za pojedine dane kada je neopravdano izostala s radnog mjesta u Uredu, mada iz Ispisa slijedi da je tužiteljica gotovo svakodnevno za vrijeme trajanja radnog dana, u razdoblju od 1.7.2019. do 15.11.2019. konstantno cirkulirala, krećući se po prostorima tuženika kako je zabilježeno na čitaču ID kartica, te izlazeći i ulazeći u prostor tuženika. Međutim, bez stvarnog poslovnog razloga, po prostorima tuženika, kretala se kako je to iz Ispisa vidljivo, na dane utvrđene u Odluci o otkazu.

12.1. U odnosu na dane: 11.11.2019., 14.11.2019. i 15.11.2019. je razvidno da je tužiteljica podnijela zahtjev za plaćanje prekovremenih sati. Naime, iz Ispisa je razvidno da je u te dane tužiteljica radila duže od zadanog radnog vremena od 8 sati. Predmetom otkaza nije odsustvo tužiteljice s radnog mjesta u Uredu na datum 11.11.2019., pa nema zapreke da se ukoliko je tužiteljica odradila 20 minuta više od zadane satnice, isto tužiteljici i prizna i plati, što otkaz ne čini nezakonitim. Tuženik je odobrio plaćanje prekovremenog rada tužiteljici i za dan 14.11.2019., priznajući ovo pravo tužiteljici, usprkos činjenice što je na ovaj dan neopravdano izbivala iz radnog mjesta u Uredu. Tužiteljica je taj dan na poslu bila prisutna od 7:36, pa do 17:50 sati, a neopravdano je izbivala iz Ureda 173 minute. Kako je podnijela zahtjev za prekovremenim radom za 110 sati, tuženik je isto odbio od 173 neopravdanog odsustva, i prema Ispisu je tužiteljici priznao 63 sata prekovremenog rada. Navedeno također ne utječe na zakonitost otkaza, kao što to ne čini niti postavljen zahtjev tužiteljice za plaćanjem prekovremenog rada za 15.11.2019., o kojem je također bespredmetno raspravljati jer za taj dan tuženik ne tereti tužiteljicu zbog neopravdanog izostanka iz Ureda u Odluci o otkazu. Ukoliko su i ti prekovremeni sati u konačnici tužiteljici priznati i plaćeni, navedeno nije povezano s otkaznim razlozima već sa prekovremenim radom odrađenim na taj datum. Na koji način čitač ID kartica bilježi minute koje zaposlenik provede na radu, nije odlučno, jer je iz Ispisa razvidno točno vrijeme očitavanja kartice u svakom trenutku i to prilikom dolaska i odlaska iz prostora tuženika te kretanja kroz prostor tuženika. U slučaju datuma 16.9.2019., bi se moglo zaključiti da sustav očitavanja kartica nije bio ispravan, jer iz Ispisa slijedi da podaci nisu dostupni.

13. Iskaz svjedoka HD u pravcu da je tužiteljici registrirano prilikom ulaska na posao 614 minuta, pa da bi od tog vremena tužiteljica imala neopravdanih izostanka s radnog mjesta u Uredu u trajanju od 173 minute, su nejasni navodi, ali sud smatra da u takve specifične izračune koje vodi čitač ID kartica nije potrebno posebno ulaziti, jer je sustav registrirao točno vrijeme ulaska i izlaska tužiteljice, te kretanja po prostoru tuženika, što je sud uzeo u obzir.

14. Sumirajući sve navedeno, tužiteljica na točno definirane dane u razdoblju od 1.7.2019. do 15.11.2019. a koji su navedeni u Odluci o otkazu, nije imala opravdanja za učestalo izbivanje sa radnog mjesta u Uredu, te se po prostorima tuženika kretala bez poslovnog opravdanja. Navedeno slijedi iz iskaza svjedoka: ĐD, LD i ŽD, zaposlenika koji su radili u istom Uredu kao i tužiteljica, te nadređene joj osobe, svjedoka HD. Sama okolnost da se radilo o izostancima u rasponu trajanja od 1 sat i 21 minutu do 3 sata i 36 minuta, po danu, odnosno ukupno 59 sati i 54 minuta, isti se ne mogu opravdati kraćim prekidima rada tijekom radnog vremena u kojem je za pretpostaviti da radnik treba obaviti svoje osobne potrebe (primjerice odlazak na toalet) ili pak izvršiti neke kraće radne zadatke (primjerice preslikavanje dokumentacije) te dolaziti u poslovni kontakt s drugim zaposlenicima izvan Ureda te klijentima i partnerima ili pak javnim bilježnikom i drugim ustanovama. Sasvim je logično da je za ovako veće izostanke po radnom danu, neposredno nadređena osoba trebala i morala imati saznanja, što je u konkretnom slučaju a za navedeno razdoblje, izostalo, kako to proizlazi iz rezultata postupka. Nije od utjecaja s kolikim brojem predmeta je tužiteljica bila zadužena jer isto nužno ne predstavlja i veću fluktuaciju kretanja tužiteljice po prostorima tuženika, osobito jer se radi o velikoj satnici u kojoj nije bila prisutna na svom radnom mjestu. Valja ukazati i da je tužiteljica za vrijeme radnog vremena vršila i prodaju svojih poljoprivrednih proizvoda, što predstavlja neopravdan gubitak radnog vremena, koji je uzrokovao manje odrađene sate rada od zadanih. Okolnost da je više zaposlenika moglo proći kroz vrata nezabilježeno, jer su se ista otvarala preko samo jedne kartice pri čemu su ostali zaposlenici u prolasku bili neevidentirani, nije okolnost koja bi umanjila odgovornost tužiteljice, budući se osnovanost ovog otkaza prvenstveno procjenjuje na temelju iskaza svjedoka a Ispis prolaska tužiteljice kroz prostore tuženika, samo kao dokazno sredstvo koje je pokazalo veliki otklon u odnosu na očekivano vrijeme koje je tužiteljica trebala provesti na radu u Uredu.

15. Tuženik je opravdano donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu, tužiteljici, dana 16.12.2019., primjenjujući odredbu čl. 115.st.1.al.3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu ZR), te čl. 62.st.1.t.31. i 32. Pravilnika o radu tuženika, budući je tužiteljica kršila obveze iz radnog odnosa napuštanjem radnog mjesta u toku radnog vremena bez objektivnog opravdanja. Pri tome je logičan iskaz svjedoka HD kada navodi da su izostanci tužiteljice s radnog mjesta u Uredu utjecali i na ostale zaposlenike u zajedničkom radnom prostoru, te negativno utjecali na radnu atmosferu tog radnog prostora.

15.1. U odnosu na osporavanje valjanosti Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu od 16.12.2019, iz razloga što je donesena od neovlaštene osobe, na što upućuje tužiteljica u tužbi navodeći da se Odluka ne može ispitati u odnosu na ovlaštenje osobe koja je istu donijela, u smislu odredbe čl. 131.st.2. ZR-a, pa se isto opreza radi osporava, isti prigovor sud smatra neosnovanim. Naime, iz Djelomičnog povijesnog izvatka Sudskog registra, slijedi da je osoba ovlaštena za zastupanje tuženika bio MD (upis u sudski registar je uslijedio 18.03.1998.), predsjednik Uprave tuženika a tuženika je zastupao pojedinačno i samostalno. Iz Odluke koju je isti donio 6.6.2007. proizlazi da je svoja ovlaštenja u pogledu ostvarenja prava i obveza iz radnog odnosa, prenio na JD, koji je i donio osporavanu Odluku o otkazu. Okolnost što tužiteljica nije uz tužbu dostavila izvadak iz Sudskog registra za tuženika te se paušalno i opreza radi pozvala na odredbu čl. 131.st.2. ZR-a, po mišljenju ovog suda opravdavaju dopuštenje tuženiku i da nakon zaključenja prethodnog postupka, dostavi dokumentaciju koja se odnosi na navedenu činjenicu o prijenosu ovlaštenja, sve primjenom čl. 299.st.2. ZPP-a.

16. S obzirom da sud nalazi Odluku o otkazu ugovora o radu zakonitom i dopuštenom, to nema pravne osnove iz odredbe čl. 124.st.1. ZR-a, po kojoj bi tuženik bio u obvezi vratiti tužiteljicu na posao.

17. Odredbom čl. 119. st. 1. i 2. ZR-a, propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, je poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Nadalje da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U konkretnom slučaju tužiteljica je usmeno u razgovoru s BD, upozorena na učestale ranije odlaske s posla, dana 19.4.2019., kako slijedi iz citiranog dopisa od 22.4.2019. upućenog Sektoru za upravljanje ljudskim resursima, a iz citiranog dopisa od 20.5.2019. kojeg je ovaj svjedok uputio Sektoru za upravljanje ljudskim resursima slijedi da je dana 20.5.2019. ponovno tužiteljici izrekao usmeno upozorenje zbog propusta u njenom radu a koji su doveli do isključivanja tuženika iz javnog natječaja za davanje u zakup dijela poslovnog prostora za postavljanje samostojećih bankomata u Zračnoj luci Split koji je objavljen 24.4.2019. Međutim sasvim neovisno od ovih usmenih upozorenja, valja ukazati da postojanje istih nije odlučno, budući bi se od poslodavca moglo očekivati da direktno primjeni odredbu čl. 119.st.2. ZR-a, bez prethodnog pisanog upozorenja uz prijetnju otkazivanja, te da direktno omogući radniku da iznese svoju obranu, prije otkazivanja, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U konkretnom slučaju, sud smatra da tuženik nije bio u obvezi pozivati tužiteljicu da iznese svoju obranu, jer u slučajevima kada radnik ne poštuje zadano i ugovoreno radno vrijeme, on ne izvršava svoje obveze iz ugovora o radu, čime poslodavac dolazi u poziciju da nije u obvezi pisano pozivati radnika na iznošenje obrane, već mu direktno dati redoviti otkaz. Navedeno su okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

18. Iz Odluke o otkazu slijedi da je tuženik proveo savjetovanje s Radničkim vijećem koje je bilo suglasno s namjeravanom odlukom poslodavca za otkazivanje Ugovora o radu, kako to slijedi iz očitovanja Radničkog vijeća od 11.12.2019. Stoga je tuženik ispunio ovu obavezu propisanu čl. 150. ZR-a.

19. Odredbom čl. 125. st. 2 ZR-a propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a poslodavcu nije prihvatljivo nastaviti radni odnos s radnikom, sud može donijeti odluku o sudskom raskidu ugovora o radu i na zahtjev poslodavca ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Kako je sud utvrdio da je otkaz dopušten to nema pravne osnove za sudskim raskidom ugovora o radu, kao niti za dosuđenjem naknade štete tužiteljici radi sudskog raskida ugovora o radu. Slijedom navedenog valjalo je odbiti protutužbeni zahtjev, ali i onaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji ovisi o njemu, a to je tužbeni zahtjev radi naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu (čl. 125.st.1.ZR- a). Kako nije osnovan zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu, suvišno je bilo raspravljati o prijavama tužiteljice: Uredu bivše predsjednice RH, HNB-u, Državnom inspektoratu RH i Uredu za praćenje zaštite potrošača.

20. Preostalu dokumentaciju u spisu, a niti navode stranaka sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju opisanih dokaza u obrazloženju ove odluke.

21. Tužiteljica je postupila sukladno odredbi čl. 133. st. 2. ZR-a, budući je Odluku o otkazu zaprimila 24.12.2019. kako iskazuje. Zahtjev za zaštitu prava podnijela je preporučeno poštom, a tuženik ga je zaprimio 9.1.2020., kako slijedi iz priložene povratnice, dok je tužba podnesena 31.1.2020. Okolnost da li je tužiteljica uz Zahtjev za zaštitu prava priložila punomoć za zastupanje po odvjetniku, koji je zahtjev sastavio, nije odlučna. Ovdje se može ukazati na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske koji u svojoj odluci broj U-III-4057/13 od 17. rujna 2014. izražava shvaćanje da bi bilo pretjerano formalističko stajalište prema kojem u slučaju nedostavljanja punomoći u mirnom postupku, podnositelj gubi pravo na podnošenje tužbe. U svakom slučaju, od tuženika se moglo očekivati da pozove tužiteljicu na pojašnjenje oko nedostatka punomoći i sadržaju iste.

22. Prigovor o apsolutnoj nenadležnosti, kojeg je istaknuo tuženik, nije osnovan. Tuženik istog temelji na čl.10. Ugovora o radu, temeljem kojeg su stranke ugovorile da će u slučaju spora iz radnog odnosa isti rješavati sporazumno, odnosno putem Arbitraže tuženika. Međutim, stranke mogu ugovoriti arbitražu za rješavanje sporova o pravima kojima mogu slobodno raspolagati, što kod utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, nije moguće, jer je izrijekom propisana sudska nadležnost odredbama ZPP-a, a pitanje otkaza je uređeno strogim odredbama Zakona o radu. Stoga, pravom na otkaz ugovora o radu, stranke ne mogu slobodno raspolagati. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), Odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife/23 propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a u toč. 4. da za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Dakle, u konkretnom slučaju je trebalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22.) i tuženiku priznati troškove postupka u visini jednokratne nagrade od 200 bodova ili 400,00 eura i PDV 25% ili ukupno 500,00 eura. Vrijednost predmeta spora nije određena temeljem glavnice potraživanja tužiteljice po osnovi naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, jer je taj zahtjev postavljen pod uvjetom usvajanja protutužbenog zahtjeva tuženika, za sudskim raskidom ugovora o radu, koji zahtjev je u konačnici, odbijen.

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika