REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

76. P-3155/2016

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari prvotužitelja ŽU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja JU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trećetužitelja RU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], četvrtotužitelja EU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], petotužitelja FU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], šestotužitelja ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sedmotužitelja VU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], osmotužitelja HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], devetotužitelja NU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], , desetotužitelja CU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], jedanaestotužitelja ŽUG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dvanaestotužitelja BU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trinaestotužitelja GU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], četrnaestotužitelja ĐU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], petnaestotužitelja KU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], šesnaestotužitelja UU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i sedamnaestotužitelja ĆU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Dinki Kovačević, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kovačević, Prpić i Simeunović u [adresa] protiv protustranke ELEKTROPROJEKT projektiranje, konzalting i inženjering d.d., Zagreb, Alexandera von Humboldta 4, OIB 48197173493, kojeg zastupa punomoćnica Davorka Huljev, odvjetnica u Zagrebu, Miramarska 13d, radi utvrđivanja pravične naknade i otkupa dionica sukladno čl. 341. Zakona o tržištu kapitala, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 22. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži da se tuženiku naloži sklapanje ugovora o prijenosu dionica sa svakim od tužitelja kao dioničarima, u sadržaju kako je to navedeno u točki III. tužbenog zahtjeva.

II Nalaže se tužiteljima da solidarno naknade tuženiku trošak postupka u iznosu od 10.937,15 EUR, u roku od 8 (osam) dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za trošak postupka u daljnjem iznosu od 13.514,85 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelji su dana 9. prosinca 2016. podnijeli ovom sudu tužbu radi utvrđenja pravične naknade i otkupa dionica tuženika, sukladno članku 332. Zakona o tržištu kapitala („Narodne novine“, br. 88/08, 146/08, 74/09, 54/13, 159/13, 18/15, 110/15 i 123/16; dalje: ZTK). Tužbenim zahtjevom zatražili su:

- pravo uvida u imovinu, prava i obveze tuženika te u njegovu cjelokupnu poslovnu dokumentaciju radi provođenja financijskog vještačenja u svrhu utvrđivanja fer vrijednosti dionica (točka I. zahtjeva),

- utvrđenje pravične naknade – „fer vrijednosti dionice“ (točka II. zahtjeva) te

- izdavanje naloga tuženiku da sa svakim tužiteljem pojedinačno zaključi ugovor o prijenosu dionica u obliku javnobilježničke isprave podobne za ovrhu, točno opisan i određen (točka III. zahtjeva).

2. Sukladno sadržaju postavljenog zahtjeva te pravnom stajalištu izraženom u rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 8. svibnja 2018. (posl. br. Pž-1655/2018), ovaj je sud rješenjem od 20. kolovoza 2018. (posl. br. P- 3155/2016) obustavio parnični postupak u dijelu koji se odnosi na točke I. i II. tužbenog zahtjeva, uz određivanje da će se u tom dijelu postupak nastaviti prema pravilima izvanparničnog postupka. Na navedeno rješenje tuženik je izjavio žalbu, koju je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem od 10. listopada 2018. (posl. br. Pž- 5880/2018) odbio kao neosnovanu te potvrdio rješenje ovog suda.

3. U izdvojenom postupku, vođenom pod poslovnim brojem R1-95/2021, ovaj je sud rješenjem od 3. rujna 2021. utvrdio da pravična novčana naknada za dioničare protustranke, koji su glasovali protiv odluke o povlačenju vrijednosnih papira s uvrštenja na uređenom tržištu, iznosi 1.389,08 kn (184,36 EUR) po dionici (točka I. izreke). Istim je rješenjem odbijen zahtjev predlagatelja u prekomjerno zatraženom dijelu naknade (točka II.), naloženo je protustranci da solidarno nadoknadi predlagateljima trošak postupka u iznosu od 36.875,00 kn (4.894,15 EUR) (točka III.), dok je zahtjev predlagatelja za naknadu troška postupka u iznosu od 27.500,00 kn (3.649,88 EUR) odbijen kao neosnovan (točka IV.).

4. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 8. listopada 2021. (posl. br. Pž-4482/2021), žalba predlagatelja protiv točke I. izreke prvostupanjskog rješenja odbačena je kao nedopuštena (točka I. izreke), dok su žalbe u ostalom dijelu uvažene. Navedeni sud ukinuo je rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu (posl. br. R1-95/2021 od 3. rujna 2021.) u točkama I. i II. izreke te odbacio zahtjev predlagatelja za utvrđivanje pravične novčane naknade (točka II. izreke). Također je uvažio žalbu protustranke, ukinuo odluku o trošku (točka III. izreke) i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz napomenu da će o troškovima žalbenog postupka odlučiti prvostupanjski sud u konačnoj odluci (točka IV. izreke).

5. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem od 19. ožujka 2025. (posl. br. Rev-630/2023) odbio reviziju predlagatelja kao neosnovanu (točka I. izreke) te odbio zahtjev protustranke za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

6. S obzirom na navedeno, u ovom je parničnom postupku ostalo odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelji traže da se tuženiku naloži sklapanje ugovora o prijenosu dionica točno određenog sadržaja sa svakim pojedinim tužiteljem kao dioničarem.

7. U konkretnom slučaju, na glavnoj skupštini društva Elektroprojekt d.d. Zagreb održanoj dana 29. kolovoza 2016., kvalificiranom većinom donesena je odluka o povlačenju dionica s uređenog tržišta. Tom odlukom društvo se obvezalo otkupiti dionice od svih dioničara koji su glasovali protiv navedene odluke, uz isplatu pravične novčane naknade određene po prosječnoj cijeni dionica ostvarenoj na uređenom tržištu tijekom tri mjeseca koja su prethodila danu objave poziva na skupštinu, odnosno po cijeni utvrđenoj Elaboratom, revidiranim od strane neovisnog ovlaštenog revizora, u slučaju da se dionicama trgovalo u manje od jedne trećine trgovačkih dana u navedenom razdoblju. Navedeni uvjeti, kao i obveza društva na otkup dionica, bili su objavljeni u pozivu za Glavnu skupštinu, sukladno odredbama članka 332. stavaka 1., 2., 3. i 9. ZTK.

8. Odredbom članka 332. stavka 6. ZTK propisano je da se odluka glavne skupštine o povlačenju dionica ne može pobijati zbog razloga što novčana naknada za dionice nije pravična. Međutim, predlagatelji – koji nesporno nisu podnijeli zahtjev za pobijanje odluke glavne skupštine iz tog razloga – imali su mogućnost pobijati navedenu odluku iz drugih razloga, sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15 i 40/19 - dalje: ZTD). Tako su, primjerice, mogli tražiti poništenje odluke ukoliko su smatrali da Elaborat, temeljem kojeg je određena pravična novčana naknada, nije izrađen u skladu sa zakonom ili pravilima struke – što, međutim, nisu učinili.

9. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra pravilnim pravno shvaćanje izraženo u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4482/2021, prema kojem predlagatelji ne mogu u sudskom postupku, bilo parničnom bilo izvanparničnom, zahtijevati sudsko preispitivanje visine pravične naknade za dionice u situaciji kada je na glavnoj skupštini dioničkog društva donesena odluka o povlačenju dionica s uređenog tržišta, kojom je ujedno utvrđena pravična naknada na način propisan člankom 332. ZTK. Vrhovni sud ocjenjuje da je takav zaključak pravilan, budući da ZTK ne predviđa mogućnost sudskog preispitivanja pravične novčane naknade utvrđene odlukom glavne skupštine. Navedeno ujedno predstavlja odgovor na pravno pitanje postavljeno u reviziji, koje je glasilo: „Ako dioničari koji su glasovali protiv odluke o povlačenju vrijednosnih papira s uvrštenja na uređenom tržištu imaju pravo osporavati da je pravična naknada, na koju imaju pravo uslijed povlačenja dionica s uvrštenja na uređenom tržištu, određena u skladu s člankom 332. stavcima 2. i 10. Zakona o tržištu kapitala (2009.), na način da podnesu zahtjev sudu za utvrđenje pravične novčane naknade za dionice društva – odlučuje li sud o tom zahtjevu u izvanparničnom ili u parničnom postupku?“ Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da na navedeno pitanje valja odgovoriti niječno, jer dioničari nemaju pravni temelj za traženje sudskog preispitivanja pravične naknade utvrđene odlukom glavne skupštine donesenom u skladu s člankom 332. ZTK.

10. Unatoč odlukama viših sudova, ovaj sud iznosi vlastito stajalište prema kojem se dioničarima mora omogućiti sudska zaštita radi preispitivanja pravičnosti naknade, imajući u vidu potrebu uravnoteženja interesa društva i manjinskih dioničara, neovisno o formalnom tumačenju sadržaja članka 332. stavka 6. ZTK-a.

11. Sud (odnosno uređujući sudac) smatra da je za izračun pravične naknade odlučno polazište vrijednost kapitala i rezervi društva prema podacima iz njegovih financijskih izvještaja, jer takav pristup odražava stvarno financijsko stanje i imovinsku snagu društva. Broj dioničara koji imaju pravo na otkup dionica pritom je predvidljiv, budući da se odluka o povlačenju dionica s uređenog tržišta donosi većinom od tri četvrtine temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini, pa se pravo otkupa odnosi samo na dioničare koji ukupno drže najviše jednu četvrtinu udjela u temeljnom kapitalu društva. Na taj se način društvu osigurava financijska izvjesnost, dok se manjinskim dioničarima istodobno pruža odgovarajuća zaštita od moguće štete uslijed delistinga. Stoga sud smatra da iznos pravične naknade treba odražavati stvarnu ekonomsku vrijednost društva, utvrđenu prema financijskim izvješćima, a ne isključivo tržišno kretanje cijene dionica.

12. Slijedom obvezujućih pravnih stajališta viših sudova, ovaj je sud, neovisno o vlastitom pravnom mišljenju uređujućeg suca, bio dužan postupiti u skladu s pravomoćnim odlukama donesenim u izdvojenom izvanparničnom postupku, kojima su zahtjevi tužitelja iz točaka I. i II. tužbenog zahtjeva pravomoćno riješeni i odbačeni. Sukladno navedenom, u ovom je parničnom postupku ostalo odlučiti isključivo o dijelu tužbenog zahtjeva iz točke III., kojim tužitelji traže da se tuženiku naloži sklapanje ugovora o prijenosu dionica sa svakim od njih kao dioničarima, u sadržaju kako je to taksativno navedeno u tužbenom zahtjevu. Međutim, s obzirom na to da pravična naknada čini bitan sastojak svakog od predloženih ugovora o prijenosu dionica, sud ocjenjuje da se o navedenom zahtjevu ne može odlučiti drugačije nego u okviru već zauzetih pravnih stajališta viših sudova.

13. Polazeći od navedenog, sud ocjenjuje da bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz točke III. značilo posredno odlučivanje o pravičnoj novčanoj naknadi za dionice, o čemu je već pravomoćno odlučeno u izdvojenom izvanparničnom postupku, te bi bilo suprotno obvezujućim pravnim stajalištima viših sudova. Kako je pravična naknada sastavni i bitan element svakog od predloženih ugovora o prijenosu dionica, ovaj sud nije ovlašten naložiti tuženiku sklapanje takvih ugovora. Slijedom navedenog, sud je odlučio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja iz točke III. kao neosnovan, jer je zahtjevom traženo postupanje koje je u pravnom smislu nerazdvojivo povezano s pitanjem pravične naknade o kojemu je već pravomoćno odlučeno.

14. Sud je odlučivao o troškovima postupka u cijelosti, uključujući troškove nastale u izdvojenom izvanparničnom postupku poslovni broj R1-95/2021, budući da je odluka o tim troškovima ukinuta od strane Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak. Kako su tužitelji u ovom postupku obični suparničari, a postupak je vođen zajednički, sud je, primjenom članka 161. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (˝Narodne novine˝ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023), odlučio da troškove postupka snose tužitelji solidarno.

15. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora određenu na ročištu dana 25. travnja 2017. u iznosu od 500.001,00 kn/66.361,39 EUR te Tarifu o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (˝Narodne novine˝ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa), ali i sadržaj Troškovnika na listu 517 i 518 spisa (pri čemu se tuženiku ukazuje na sljedeće: „Kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka”), tuženiku ja priznat trošak parničnog postupka kako slijedi: sastav odgovora na tužbu u iznosu od 676,88 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), sastav podneska od 20. travnja 2017. u iznosu od 676,88 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), pristup ročištu održanom 25. travnja 2017. u iznosu od 676,88 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), sastav podneska od 6. studenog 2017. u iznosu od 676,88 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), sastav žalbe od 12. veljače 2018. u iznosu od 338,44 EUR (Tbr. 10/4 Tarife), sastav podneska od 23. listopada 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 Tarife), pristup ročištu održanom 28. listopada 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife) te pristup ročištu održanom 22. rujna 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/5 Tarife), što uvećano za PDV ukupno iznosi 5.244,95 EUR.

16. Tuženik nema pravo na sastav žalbe od 12. rujna 2018. jer je ta žalba u ovoj pravnoj stvari odbijena kao neosnovana. Nadalje, ocijenjen je neosnovanim zahtjev tuženika za sastav revizije od 13. studenog 2018. budući da je od iste tuženik odustao podneskom od 15. studenog 2021. Također je ocijenjen neosnovanim zahtjev tuženika za pristup ročištu 25. siječnja 2023. jer ročište toga dana u predmetnoj pravnoj stvari nije održano. Djelomično je ocijenjen neosnovanim zahtjev tuženika za sastav podneska od 23. listopada 2024. jer se ne radi o obrazloženom podnesku niti o vrsti podneska u smislu Tbr. 8/1 Tarife. Sud je ocijenio djelomično neosnovanim zahtjev tuženika za pristup ročištu održanom dana 22. rujna 2025., jer se na istom nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi, a same izjave parničnih stranaka da ostaju kod svojih dotadašnjih navoda ne predstavlja raspravljanje o glavnoj stvari. Dakle, neosnovanim je u opisanom dijelu ocijenjen zahtjev za trošak u iznosu od 5.648,85 EUR.

17. Sud je, pri odlučivanju o trošku izvanparničnog postupka, primijenio Tarifni broj 16 Tarife u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife, u granicama postavljenog zahtjeva (čl. 2. ZPP-a). Tuženiku je priznat trošak izvanparničnog postupka kako slijedi: sastav podneska od 26. lipnja 2020. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 16/4 Tarife), sastav podneska od 15. srpnja 2020. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 16/1 Tarife), sastav podneska od 16. srpnja 2020. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 16/4 Tarife), sastav podneska br. 1 od 17. srpnja 2020. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 16/1 Tarife), sastav podneska br. 2 od 17. srpnja 2020. u iznosu od 50,00 EUR(Tbr. 16/4 Tarife), sastav podneska od 20. listopada 2020. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 16/4 Tarife), sastav podneska od 17. listopada 2020. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 16/4), pristup ročištu održanom 26. studenog 2020. u iznosu od 676,88 EUR (Tbr. 17 Tarife), sastav žalbe od 10. veljače 2021. u zatraženom iznosu od 338,44 EUR (Tbr. 18/1 Tarife), sastav podneska od 24. veljače 2021. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 16/4 Tarife), sastav odgovora na žalbu od 2. ožujka 2021. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 18/2 Tarife), sastav podneska od 8. lipnja 2021. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 16/1 Tarife), sastav podneska od 14. srpnja 2021. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 16/4 Tarife), sastav žalbe od 9. rujna 2021. u zatraženom iznosu od 338,44 EUR (Tbr. 18/1 Tarife), sastav odgovora na žalbu od 14. rujna 2021. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 18/2 Tarife), sastav podneska od 14. rujna 2021. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 16/4 Tarife) te sastav podneska od 13. prosinca 2021. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 18/2 Tarife), što uvećano za PDV ukupno iznosi 5.692,20 EUR.

18. Djelomično je ocijenjen neosnovanim zahtjev tuženika (protustranke u izvanparničnom postupku izdvojenom iz predmetne parnice) za sastav podneska od 16. srpnja 2020. budući da je isti uslijedio dan nakon podneska koji sadrži očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka i dan prije još jednog obrazloženog podneska, dakle nije bio potreban za vođenje postupka. Neosnovano je zatražen trošak sastava žalbe od 17. studenog 2020. i 1. prosinca 2020. jer su iste odbijene kao neosnovane. U cijelosti je ocijenjen neosnovanim zahtjev za sastav podneska od 10. rujna 2021. (dopuna žalbe) koji nije bio potreban za vođenje postupka. Neosnovanim je ocijenjen zahtjev za sastav podneska od 21. prosinca 2021. i 20. siječnja 2022. jer isti ne prileže spisu. Sukladno sadržaju obrazloženja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-630/2023 od 19. ožujka 2025. zahtjev tuženika/protustranke za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju je odbijen kao neosnovan. Sud napominje da tuženik prilikom sastavljanja troškovnika za izvanparnični postupak nije postupio u skladu s odredbama Glave V. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja posebno uređuje visinu i način obračuna nagrada u izvanparničnim predmetima.

19. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je tuženiku opravdano priznati trošak postupka (parničnog i izvanparničnog) u ukupnom iznosu od 10.937,15 EUR), dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova u preostalom iznosu od 13.514,85 EUR ocijenjen neosnovanim te ga je valjalo odbiti.

20. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje i primjenu mjerodavnog prava, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 21. listopada 2025.

SUDAC

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od osam dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- odvj. Dinka Kovačević, OD Kovačević, Prpić i Simeunović u [adresa],

[adresa]

- odvj. Davorka Huljev, Zagreb, Miramarska 13d