Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1077/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i člana vijeća Gabriele Topić Kordej i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10166/2021-21 od 4. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10166/2021-21 od 4. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. , II. i IV. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. [broj kredita] sklopljenom između tužitelja i tuženika dana 02. rujna 2013. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje ulaznih i izlaznih naknada i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, a koje odredbe su sadržane u člancima Ugovora o kreditu pobliže navedene u toj točki izreke.

Pod točkom II izreke iste presude tuženiku je naloženo da tužiteljima isplati iznos od 39,59 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. rujna 2013. do isplate.

Pod točkom III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se potražuje od tuženika isplatiti zateznu kamatu I. tužiteljici tekuću na iznos od 39,59 eura1 / 300,00 kuna od 02. rujna 2013. do 10. rujna 2013. I

Pod točkom IV. izreke tuženiku je naloženo i naknaditi parnični trošak tužiteljima u iznosu od 1.507,72 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik , sadržajno u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle pod točkama I., II. i IV. izreke, pozivom na sve žalbene razloge. iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22. i 155/23.- dalje: ZPP) te predlaže preinačiti osporenu presudu i tužbeni zahtjev odbiti, uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Za razliku od žalbenih navoda u kojima se tvrdi da je prvostupanjski sud zahtjev usvojio ne dajući za svoja utvrđenja jasne i potpune razloge, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5.1. Nije sporno da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao banka kreditor dana 2. rujna 2013. zaključili Ugovor o kreditu kojim je odobren iznos kredita u kunskoj vrijednosti iznosa od 36.000,00 eura te da je tim ugovorom ugovorena promjenjiva kamatna stopa i obaveza plaćanja ulazne i izlazne naknade.

5.2. Kada je prihvatio tužbeni za utvrđenje ništetnosti dijela odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski sud je zaključio da tuženik nije dokazao da su obveze spornih odredba u dijelu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i naknadu određene odnosno odredive, a isto tako nije niti dokazao da se prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo o toj spornoj odredbi, te da se radi o tipskom ugovoru koji je sastavio tuženik. Slijedom navedenog prvostupanjski sud smatra da je time tužiteljica kao potrošač dovedena u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, s obzirom da je na temelju takve formulacije I. tužiteljica mogla znati samo kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali nije mogla ocijeniti zašto, kako i temeljem čega te u kojem smjeru će se u budućnosti kamatna stopa kretati, što pak upućuje na daljnji zaključak da je tuženik mogao jednostrano donositi odluke i mijenjati kamatnu stopu.

6. Također je u odnosu na ugovorenu naknadu prvostupanjski sud zaključio da odredbe su neodređene, odnosno neodredive, a to iz razloga, što na temelju navedene odredbe I. tužiteljica, kako to slijedi i iz njezinog iskaza, nije imala mogućnost utvrditi visinu tih naknada, odnosno prema kojim parametrima se te naknade utvrđuju, a niti što te naknade točno predstavljaju niti da je mogla pregovarati o istoj. S druge strane iz predmetnog ugovora proizlazi da se na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. te da potpisom ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja Banke i pristaju na njihovu primjenu te izrijekom potvrđuju da im je pri sklapanju tog ugovora uručen primjerak istih. Što se tiče Tarife naknada za usluge Kreditora iz ugovora kao niti iz iskaza I. tužiteljice ne proizlazi da je I. tužiteljica prilikom sklapanja ugovora bila upoznata s odredbama navedene Tarife kao niti da joj je pri sklapanju ugovora bio uručen primjerak istih.

7. Slijedom navedenog je temeljem odredbe čl. 96. i čl. 97. te čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09. i 78/2012.- dalje ZZK) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu i temeljem čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23. i 155/23.- dalje ZOO) tužbeni zahtjev osnovan, a svi suprotni navodi kojima se osporava utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ugovorenoj naknadi su neosnovani i ne mogu se prihvatiti.

8. Nastavno valja reći je prvostupanjski sud utvrdio potrošački karakter predmetnog Ugovora o kreditu, a koji je zaključak izveo iz činjenica koje je tužiteljica navela u svom iskazu, da je Ugovor o kreditu sklopila kao fizička osoba za reprogram kredita koji je imala kod tuženika, dakle, u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

9. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio i o prigovoru zastare. U vezi s žalbenim prigovorom zastare i početka tijeka roka zastare u pogledu restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi izjasnila se i odjelna sjednica Građanskog odjela ovog suda od 30. siječnja 2020. izrazivši pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-2 koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena pobijanom presudom, u ovom slučaju nije ni moglo doći do zastare tražbine tužitelja.

10. Prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

11.1. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO). Ništetnost potječe od tuženika i tuženik je taj koji je unaprijed sastavio sporne odredbe Ugovora o kreditu sa unaprijed pripremljenim sadržajem slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te je u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO dužan vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

11.2. Tuženik stoga neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), pravilno sud prvog stupnja dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršene uplate naknade od tuženika kao nesavjesnog stjecatelja.

12. Prvostupanjski je sud pri odlučivanju o naknadi parničnog troška pravilno primijenio mjerodavne odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23.).

13. Zaključno u okolnostima predmetnog slučaja u kojem su ostvarene pretpostavke za primjenu mjerodavnih odredbi čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. ZZP/03 te čl. 1111. i 1115. ZOO, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I izreke ove drugostupanjske odluke.

14. O zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe odlučeno je kao pod točkom II izreke ove drugostupanjske odluke, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.