REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4465/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Mužić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice ČM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marina Mrklić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4287/2023-4 od 5. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-6102/2018-16 od 21. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 21. listopada 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4287/2023-4 od 5. svibnja 2025. odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4287/2023-4 od 5. svibnja 2025. odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4287/2023-4 od 5. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-6102/2018-16 od 21. kolovoza 2023. u točkama I. i II. izreke (stavak I. izreke), dok je u stavku II. izreke odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točki II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen trošak tužiteljice u iznosu od 625,00 kuna/82,95 eura. Ujedno je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka te je u stavku IV. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
2. Tuženica podnosi prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog tri pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.1. U opravdanju razloga važnosti postavljenih pitanja predlagatelj se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2732/88 od 6. lipnja 1989. – PSP 46/129 te na presude Europskog suda za ljudska prava Gafgen protiv Njemačke (2010.), Stormber protiv Danske (2002.), Brennan protiv Ujedinjenog Kraljevstva (2001.) te na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U- III-38107/2009, U-III-41430/2009 od 10. rujna 2013., U-III-5807/2010 od 30. travnja 2013., U-III-4335/2010 od 10. rujna 2013. i U-III-3874/2008 od 4. travnja 2012. uz tvrdnju da je shvaćanje nižestupanjskih odluka protivno shvaćanju u navedenim odlukama odnosno da su postavljena pitanja važna za stabilnost sudske prakse i jednakost svih pred zakonom.
2.2. Prijedlog podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog povrede temeljnih ljudskih prava iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija). Predlaže usvojiti prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postavljenim pitanjima predlagateljica ukazuje na eventualnu pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu odredbe čl. 382. ZPP, jer i u slučaju postojanja povrede u konkretnom slučaju, osobito u situaciji kada takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske praske niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
4.2. Pogrešno je i shvaćanje predlagateljice da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od tih predmeta na koje se poziva tuženica odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Naime, odluka o sporu o postavljenim pitanjima ovisi o načinu vođenja postupka izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, pa stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke tuženica opravdala značaj važnosti postavljenih pitanja.
5. Stoga je u odnosu na postavljena pitanja valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u stavku I. izreke.
6. Sadržajem prvog postavljenog pitanja tuženica navodi da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudom povrijeđeno temeljno ljudskog pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije. Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovog suda smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, pa slijedom navedenog tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno i pravično suđenje.
6.1. U odnosu na te tvrdnje tuženice navodi da je u primjeni čl. 385.a st. 2. ZPP nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkcije revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presude s precedentnim učinkom a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnost konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na koje ukazuje predlagateljica, a koje se tiče prava na pošteno suđenje koje se u biti svodi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
6.2. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim nižestupanjskim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženice. Te presude su dovoljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pošteno i pravično suđenje. Naime, činjenica da tuženica nije uspjela u predmetnom sudskom sporu te da su nižestupanjski sudovi prilikom ocjenjivanja njezinog stranačkog iskaza utvrdili činjenice koje ne idu u korist tuženice ne znači da su joj ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačije pravno shvaćanje i različito ocjenjuju dokaze od tuženice ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
7. Slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
8. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu koji je podnesen pozivom na čl. 385.a st. 1. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. riješiti kao u stavku I. izreke, a u odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije koji je podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom 2. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 21. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
