Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina

Poslovni broj: P-148/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu Tomislavu Kuči, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Željka Radoš Radičević, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Slatinske banke d.d., Slatina, Vladimira Nazora 2, OIB: 42252496579, koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 9. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 12. st. 2. Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 6120035056, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 21.1.2013., a koja odredba glasi: „Korisnik kredita dužan je uplatiti naknadu za odobrenje kredita po Odluci o tarifi naknada u poslovanju s građanima u visini od 3.00% na iznos kredita jednokratno unaprijed na račun Banke: 2412009-1039990928 s pozivom na broj: 14-6120035056.“

II. Nalaže se tuženiku Slatinskoj banci d.d., Vladimira Nazora 2, Slatina, OIB: 42252496579, da tužitelju BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 162,61 EUR na ime naplaćene naknade za troškove obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama, računajući od 21.1.2013. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Slatinskoj banci d.d., Vladimira Nazora 2, Slatina, OIB: 42252496579, da tužitelju BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.204,64 eura, sa zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 19. ožujka 2025. tužitelj je podnio kod ovog suda tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi se navodi da su stranke sklopile ugovor o nenamjenskom kreditu 21.1.2013. na iznos od 5.400,00 eura s rokom otplate od 72 mjeseca. Tuženik je ugovor zatvorio 15.2.2019. Tuženik je u članku 12. ugovorio odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje jednokratno unaprijed uplatiti tuženiku naknadu za odobrenje kredita u visini od 3% od iznosa kredita. Tužitelj ovakvu ugovornu odredbu smatra nepoštenom i ništetnom jer je nejasna i općenita, a tužitelj ni danas ne zna koji su to točno troškovi plaćeni tim iznosom. Poziva se na čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP) iz 2007. koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, a koja propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Rev-673/23-2. Poziva se na odluke Suda Europske unije C-84/19 i C-224/19. Iz dopisa tuženika proizlazi da je tužitelju naplaćena naknada u iznosu od 1.225,18 HRK, odnosno 162,61 eura. Predlaže da sud donese presudu kao u dispozitivu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor zastare utuženog potraživanja. Tvrdi da je dopušteno ugovaranje naknade za odobrenje kredita. Ugovorna odredba iz čl. 12. ugovora jasna je i razumljiva. Tvrdi da je tužitelj bio u mogućnosti pregovarati o spornoj odredbi. Tvrdi i da nije postojala neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Osporava svojstvo tužitelja kao potrošača. Predlaže da sud kao neosnovan odbije tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja kao stranku, te je izvršio uvid u: ugovor o nenamjenskom kreditu, dopis od 24.9.2024. i Odluku o tarifi naknada u poslovanju banke s građanima.

4. Tužitelj BG naveo je u svom iskazu da je godine 2013. podigao kod tuženika nenamjenski kredit, a namjena tog kredita bila je uređenje stana. Kredit je bio na 6 godina na iznos od 5.400,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. Nakon 6 godina kredit je otplatio u cijelosti. Obradu kredita radili su mu djelatnici banke koji rade na šalteru i u vezi ugovornih odredbi nije bilo nikakvih pregovora već je ugovor o kreditu bio unaprijed otiskan. Unaprijed je bila već predviđena i tzv. ulazna naknada i nije bilo nikakve mogućnosti niti pregovora u vezi toga. Ulazna naknada iznosila je 3% od vrijednosti kredita i to nije posebno plaćao, već su mu za to umanjili isplatu kredita. Ne sjeća se točno koji mu je djelatnik banke radio obradu kredita, međutim, u banci mu ništa posebno nisu objašnjavali u vezi pojedinih odredbi ugovora, a on ih nije ništa posebno ni pitao. Sretan je bio jedino da dobije kredit i to mu je bilo jedino važno. U vrijeme kad je podizao kredit bio je već u mirovini i nije imao nikakav obrt otvoren, a čitav novac od kredita bio je utrošen za adaptaciju stana. Stan je kupio negdje 2010. i 2013. ga je htio renovirati, a taj stan se nalazi druga zgrada od pošte i čini mu se da je to ulica Kralja Zvonimira.

5. Iz ugovora o nenamjenskom kreditu utvrđeno je da je sklopljen dana 21. siječnja 2013. između tuženika kao banke i tužitelja kao korisnika kredita, a kojim je banka odobrila korisniku kredita nenamjenski gotovinski kredit u iznosu od 5.400,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na rok od 6 godina. Člankom 12. ugovoreno je da je korisnik kredita dužan uplatiti naknadu za odobrenje kredita po Odluci o tarifi naknada u poslovanju s građanima u visini od 3% na iznos kredita jednokratno unaprijed.

6. Iz dopisa od 24.9.2024. proizlazi da je tuženik izvijestio tužitelja putem punomoćnika da je predmetni kredit sklopljen 21.1.2013., da je zatvoren 15.2.2019., a da je naknada za odobrenje kredita 3% na odobreni iznos kredita, te da je iznos naknade 1.225,18 kuna.

7. Iz Odluke o tarifi naknada u poslovanju banke s građanima tuženika proizlazi da tuženik ugovara, obračunava i naplaćuje naknadu za usluge koje obavlja u poslovanju s građanima, u visini Tarife naknada i drugih odredbi utvrđenih u ovoj Odluci.

8. Tuženik ne spori da su stranke sklopile ugovor o nenamjenskom kreditu dana 21.1.2013., a koji je zatvoren 15.2.2019. Sporna je u ovoj parnici ništetnost odredbe čl. 12. st. 2. ugovora o nenamjenskom kreditu. Iz ugovora o kreditu, te iz iskaza tužitelja, sud je utvrdio da je tužitelj kredit podigao kao fizička osoba i da je isti utrošio za adaptaciju stana. Iz ugovora o nenamjenskom kreditu, te iz iskaza samog tužitelja, proizlazi da se radi o tipskom ugovoru koji je već unaprijed bio otiskan. Iz iskaza tužitelja, koji je sud u cijelosti prihvatio kao istinit, utvrđeno je da mu banka nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškovima radi, a koji se odnose na tzv. naknadu za odobrenje kredita, niti se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo. Iz sporne ugovorne odredbe proizlazi da je naknada određena u postotku sukladno Odluci o tarifi naknada banke i da se isplaćuje jednokratno. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema st. 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Sud smatra da je okolnost da tužitelju banka nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, okolnost da se radi o tipskom ugovoru, okolnost da je naknada određena u postotku, a ne u nominalnom iznosu, te okolnost da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, sveukupno očito prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu potrošača, pa je takva ugovorna odredba ništetna u smislu odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP-a.

9. Prema odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovu ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa neovisno kad je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe bilo nije. Visina naknade za odobrenje kredita utvrđena je iz dopisa od 24.9.2024., stoga je sud odlučio da tuženik isplati tužitelju utuženi iznos sa zakonskom zateznom kamatom od dana isplate (čl. 29. st. 1. ZOO-a).

10. Zakon o zaštiti potrošača propisuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz samog ugovora o kreditu proizlazi da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba, a iz iskaza tužitelja kao stranke proizlazi da u kritično vrijeme nije imao obrt i da je novac dobiven od banke utrošio za adaptaciju svog privatnog stana. Stoga je neosnovan prigovor tuženika da tužitelj nije imao svojstvo potrošača.

11. Potpuno je neosnovan i promašen prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Upravo iz iskaza tužitelja proizlazi da je on osobno banci platio spornu naknadu, odnosno da je ustvari nije posebno platio, već mu je banka za taj iznos umanjila isplatu kredita.

12. Neosnovan je prigovor zastare tuženika. Iz pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Uzimajući u obzir navedeno zastara nije niti počela teći.

13. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev, te je odlučio kao u dispozitivu.

14. Po osnovi odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku sud je odlučio da tuženik naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.204,64 eura i to za: sastav tužbe s PDV-om 250,00 eura, sudsku pristojbu za tužbu 26,55 eura, zastupanje na ročištu 20.5.2025. s PDV-om 250,00 eura, zastupanje na ročištu 9.9.2025. s PDV-om 250,00 eura, zastupanje na ročištu za objavu presude s PDV-om 125,00 eura, sastav podneska od 23.4.2025. s PDV-om 250,00 eura i sudsku pristojbu na presudu 53,09 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 20.5.2025. jer sastav tog podneska nije bio potreban za vođenje parnice, a osim toga, tužitelj nije dobio dopuštenje suda za sastav tog podneska.

U Slatini 21. listopada 2025.

Sudac:

Tomislav Kuči

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana prijema iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj: po punomoćniku Željki Radoš Radičević, odvjetniku iz Osijeka, Trg Ante Starčevića 12,

2. Tuženik: po Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47.