Poslovni broj: Us I-1125/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB: 21281558393, Zagreb, Radnička cesta 21, zastupanog po generalnim opunomoćenicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivo Smrke & Maja Smrke, iz Splita, Riječka 18 (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice Upravnog suda u Splitu pod brojem: 39 Su-668/15-2 od 30. rujna 2015.), protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja građevine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 1. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Zadru, KLASA: UP/I-362-02/25-02/215, URBROJ: 443-02-03-22-25-3 od 11. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 16. svibnja 2025. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Zadru, KLASA: UP/I-362-02/25-02/215, URBROJ: 443-02-03-22-25-3 od 11. travnja 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističe kako tuženik nije pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice relevantne za ovaj postupak te je pogrešno primijenio materijalno pravo. U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se kako je tuženik proveo inspekcijski nadzor 21. ožujka 2025. na predmetnoj nekretnini te je vizualnim pregledom utvrđeno da je na krovu postojeće zgrade postavljen antenski nosač s antenskim prihvatom. Tužitelj je dostavio očitovanje u kojem je navedeno da su 31. svibnja 2021. utvrđeni posebni uvjeti gradnje i uvjeti priključenja, da je na temelju PUG izrađen Glavni projekt, da je 20. travnja 2022. podnesen zahtjev za izdavanje potvrde na Glavni projekt, da je 7. listopada 2022. Ured za prostorno uređenje i graditeljstvo poslalo obavijest o izdanim potvrdama na GP u kojem je obavijestilo tužitelja da se postupak obustavlja iz razloga neusklađenja s prostorno- planskom dokumentacijom tako da e-konferencija za izdavanje PGP nikad nije otvorena te da je Glavni projekt izmijenjen odnosno dopunjen prema prethodno spomenutoj obavijesti. U međuvremenu tužitelj je morao žurno izmjestiti opremu mobilnih operatora na druge pozicije zbog sanacije krovišta hotela čija je realizacija planirana u nekoliko faza. Prva faza izmještanja opreme obavila se u periodu od 24. svibnja 2023. do 29. lipnja 2023., druga faza radova započela je 10. ožujka 2025. zbog čega su pokrenuti ponovno radovi izmještanja antenskog prihvata te je za privremeno postavljanje antenskog prihvata ishođeno dana 10. travnja 2024. odobrenje za uporabu stacionarnog izvora elektromagnetskog polja od strane Ministarstva zdravstva. Nadalje, zgrada na kojoj se nalazi antenski prihvat ima uporabnu dozvolu za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., a tužitelj ima ugovor o korištenju krova postojeće zgrade za antenski prihvat. I naposljetku, tužitelj je pokrenuo izradu novog idejnog rješenja s maskiranjem antenskog sustava koji nije u trenutku provođenja ovog postupka završen. Tuženik postupa u smislu odredbi Zakona o državnom inspektoratu ( NN 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZDI) pa su tako odredbom čl. 108. ZDI-a propisane inspekcijske mjere građevinskog inspektora a prva mjera odnosi se na otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja. Odredbom čl.109. Zakona o državnom inspektoratu propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor sudionicima u gradnji rješenjem naređuje da u primjerenom roku otklone nepravilnosti utvrđene tijekom građenja. Pod nepravilnošću u smislu stavka 1. ovoga članka podrazumijeva se postupanje sudionika u gradnji tijekom građenja koje je protivno propisima kojima se uređuje gradnja ili pravilima struke odnosno nepostupanje u skladu s tim propisima, odnosno pravilima, a za koju nepravilnost nije ovim Zakonom propisana druga inspekcijska mjera. Prije donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka građevinski inspektor naređuje investitoru i mjeru obustave građenja do otklanjanja utvrđene nepravilnosti, a što utvrđuje tim rješenjem. Ako su nepravilnosti utvrđene tijekom građenja manjeg značenja i ne utječu na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu, građevinski inspektor može umjesto naređivanja mjere obustave građenja pisano upozoriti investitora da će ovu mjeru narediti posebnim rješenjem ako se ne postupi po rješenju iz stavka 1. ovoga članka. U konkretnom slučaju tuženik je zanemario činjenicu da je tužitelj dostavio tuženiku dokaz o pokretanju izrade novog idejnog rješenja s maskiranjem antenskog sustava te da za isto treba provesti zakonom propisani postupak putem aplikacije eDozvola za ishođenje akta o dozvoli gradnje. Naime, ishođenje suglasnosti na predmetno rješenje predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari budući bi u slučaju potvrđivanja takvog projekta tužitelj imao valjane suglasnosti za postavljanje antenskog nosača sa antenskim prihvatom pa bi predmetna građevina bila u skladu s odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Tuženik je dužan pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje pa je tako mogao primjenom odredbe čl.109. Zakona dati rok do ishođenja valjane dokumentacije odnosno obustaviti gradnju do uklanjanja nedostataka. Tuženik je neosnovano i potpuno neopravdano posegnuo za jednom od najtežih inspekcijskih mjera odnosno za uklanjanjem predmetne građevine i to temeljem odredbe čl. 117. Zakona o državnom inspektoratu. No citirana odredba odnosi se na rekonstrukciju kulturnog dobra, dok tužitelj nije radio radove rekonstrukcije kulturnog dobra. Naime u pasusu 5 na str. 5. obrazloženja pobijanog rješenja navodi se sljedeće: „ Rekonstrukcija zgrade ugostiteljsko –turističke namjene hotel ( 60 soba) i restoran za koju je izdana građevinska dozvola i prijavljeno gradilište nije predmet ovog inspekcijskog postupka.“ Dakle tuženik u pobijanom rješenju jasno navodi kako rekonstrukcija građevine nije predmet ovog postupka, ali istovremeno temelji odluku na odredbi čl. 117. koja se odnosi na rekonstrukciju pa u ovom dijelu pobijano rješenje proturječi samo sebi što rješenje čini nezakonitim. Predmetna građevina je privremenog karaktera postavljena zbog zahtjeva vlasnika i zbog radova u dvije faze sanacije krovišta hotela i zbog različite pozicije opreme dozvole se nisu mogle pribaviti do trenutka provođenja inspekcijskog nadzora jer tužitelj nije mogao ostaviti korisnike bez signala. Stoga je tuženik potpuno pogrešno donio pobijano rješenje i inspekcijske mjere primjenom odredbe čl. 117. Zakona o državnom inspektoratu, a što je u suprotnosti i sa razlozima iz obrazloženja pobijanog rješenja budući tužitelj nije radio zahvate na rekonstrukciji kulturnog dobra pa tuženik nije mogao donijeti inspekcijske mjere primjenom odredbe čl. 117. Zakona o državnom inspektoratu. Tužitelj ne osporava da zbog hitnosti i kratkoće vremena nije bio u mogućnosti pokrenuti postupak izrade novog idejnog rješenja, kako je već prethodno navedeno. No upravo iz detaljno objašnjenih razloga te dokumentacije koja je tuženiku dostavljena u inspekcijskom postupku razvidno je što je tužitelj točno gradio te je tuženik mogao primjenom odredbe čl. 109. Zakona narediti uklanjanje nepravilnosti u za to određenom roku te obustaviti gradnju dok tužitelj ne otkloni nepravilnosti. Dakle, tuženik je potpuno pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju naložio uklanjanje predmetne građevine čime je povrijeđen zakon na štetu tužitelja. S obzirom na gornje navode, očito je kako je tuženik počinio bitne povrede postupka, pogrešno utvrdilo činjenično stanje te donio nezakonitu odluku pa je tužitelj tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika. Ujedno, tužitelj je predložio i da se na temelju članka 26. stavak. 2 ZUS-a donese rješenje kojim će se odlučiti da ova tužba ima odgodni učinak, te da se do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora odgađa izvršenje osporenog rješenja. Podredno, za slučaj da nema zakonske osnove iz članka 26. ZUS-a, tužitelj predlaže na temelju članka 47. stavak 1. ZUS-a rješenjem izdati privremenu mjeru te odlučiti da se do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora odgađa izvršenje rješenja tuženika, to stoga što iz isprava priloženih u prvostupanjskom postupku kao i činjenici da je tužitelj pred nadležnim tijelom pokrenuo izradu novog idejnog rješenja s maskiranjem antenskog sustava za koje će se zatražiti uvjeti izdanih od strane Konzervatorskog odjela te koji postupak još nije okončan, kao i činjenicu da u smislu odredbe čl. 3. Zakona o elektroničkom komunikacijama, elektronička komunikacijska infrastruktura, pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, prostorno planiranje, gradnja, održavanje, razvoj i korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža, elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme te upravljanje i uporaba radiofrekvencijskog spektra, adresnog i brojevnog prostora, kao prirodno ograničenih općih dobara, od interesa su za Republiku Hrvatsku, više je nego razvidno da bi se izvršenjem pobijanog rješenja tužitelju nanijela znatna šteta, dok bi korisnici usluga bili isključeni iz mreže i potpuno onemogućeni u korištenju usluga, a da odgoda ni u kojem slučaju ne bi bila protivna javnom interesu. Stoga se predlaže sudu usvojiti prijedlog za odgodu izvršenja, a podredno rješenjem usvojiti privremenu mjeru.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 1. listopada 2025., čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio zamjenik opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, a na kojoj je zamjenik opunomoćenika tužitelja ostao kod tužbenih navoda i pri tužbenim zahtjevu, s tim da je odustao od prijedloga za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe te od prijedloga za izdavanje privremene mjere kojom bi se odgodilo izvršenje osporenog rješenja do pravomoćnog okončanja ovog spora.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Zadru, KLASA: UP/I-362-02/25-02/215, URBROJ: 443-02-03- 22-25-3 od 11. travnja 2025., točkom 1. naređeno je tužitelju kao investitoru uklanjanje antenskog nosača sa antenskim prihvatom izgrađenog bez potvrđenog glavnog projekta na oknu lifta na krovu zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u Zadru, prema projektu uklanjanja u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja, koji se sastoji od: a) 4 okrugla čelična stupa promjera cca. 20 cm, visine cca. 350 cm koji su sa dva okrugla čelična nosača promjera cca. 23 cm, dužine cca. 40 cm usidreni u zidove okna lifta na krovu zgrade, b) elektroničke komunikacijske opreme u širini od cca. 200 cm i visini cca. 350 cm, vanjski rub je udaljen cca. 150 cm od zida okna lifta, postavljene na svakom od 4 čelična stupa, c) 3 ormara elektroničke komunikacijske opreme (dimenzija cca: 100 x 120 x 225 cm, 110 x 75 x 225 cm, 100 x 80 x 190 cm), ovješena na zidove okna lifta pored čeličnih stupova, koji su električnim kabelima povezani sa elektroničkom komunikacijskom opremom na stupovima, dok točkama od 2. do 11. izreke rješenja tuženik utvrđuje obvezu izrade projekta uklanjanja, nadzor nad provedbom, zatvaranje gradilišta, te uklanjanje od strane treće osobe, sve na način kako je to precizno navedeno u naznačenim točkama izreke osporenog rješenja.

9.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem tužitelju naredio inspekcijsku mjeru uklanjanja uz razloge navedene u obrazloženu rješenja, u svezi s čim je li u provedenom upravnom inspekcijskom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

10.Odredbom čl. 128. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da se jednostavne i druge građevine i radovi određeni pravilnikom koji donosi ministar grade, odnosno izvode bez građevinske dozvole, a stavkom 2. da se građenju građevina i izvođenju radova iz stavka 1. ovoga članka može se pristupiti na temelju glavnog projekta, tipskog projekta za koji je Ministarstvo donijelo rješenje o tipskom projektu, drugog akta, odnosno bez akta ako je to propisano pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka.

Odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten je utvrditi zakonitost građenja i uporabe građevina te provedbu stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina te narediti mjere propisane ovim Zakonom.

Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.

St. 2. da ako se investitor odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja donosi se protiv nepoznate osobe. St. 3. da rješenje na temelju ovoga odjeljka donosi građevinski inspektor. St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

St. 5. da protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

St. 6. da kada je protiv rješenja koje je donio građevinski inspektor pokrenut upravni spor, on može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje.

Odredbom čl. 108. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 3. usklađivanje građenja, 4. uklanjanje građevine, 5. zabranu uklanjanja građevine i 6. obustavu građenja.

Odredbom čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: 1. ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, 2. ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu, 3. ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, 4. koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja i 5. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 110. stavak 2., članak 111. stavak 2. i članak 112. stavak 3.).

Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

St. 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana. St. 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne. Odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18. , 117/21. i 67/23) propisano je da u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i u rješenju o uklanjanju donesenom nepoznatoj osobi, bez obzira na kojem se području građevina nalazi, rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana. Stavkom 3. istog članka propisano je da rješenjem kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i rješenje o uklanjanju nepoznatoj osobi bez obzira na kojem se području građevina nalazi, izvršava se putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavak 3. ovog Zakona.

Člankom 117. stavak 1., 2., 3. i 4. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da građevinski inspektor investitoru odnosno vlasniku građevine koja je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske ili postojeće građevine koja se nalazi u kulturno-povijesnoj cjelini upisanoj u taj Registar naređuje uklanjanje građevine odnosno dijela građevine koja je nezakonito rekonstruirana odnosno koja se nezakonito rekonstruira u roku koji ne može biti duži od 120 dana, da je stranka obvezna pribaviti projekt uklanjanja koji je izradila ovlaštena osobe te uklanjanje izvesti sukladno projektu uklanjanja koje je ovjerilo tijelo nadležno za zaštitu kulturnih dobara, da se prije donošenja rješenja o uklanjanju naređuje mjera obustave građenja ako je rekonstrukcija u tijeku a što se utvrđuje tim rješenjem, da se rješenje o uklanjanju dostavlja na znanje tijelu državne uprave nadležnom za poslove zaštite kulturnih dobara, koje provodi nadzor nad provedbom uklanjanja građevine odnosno njezina dijela sukladno ovjerenom projektu uklanjanja.

Člankom 117. stavak 5., 6. i 7. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da rješenjem o uklanjanju građevinski inspektor upozorava investitora odnosno vlasnika da će se izvršenje provesti prisilnim putem ako po njemu ne postupi te ga upoznaje s načinom izvršenja tog rješenja, da će se izvršenje putem treće osobe provesti na odgovornost i trošak izvršenika te ga upoznaje s obvezom i posljedicama iz članka 121. stavaka 2. i 3. toga Zakona, da će se bez donošenja dopunskog odnosno novog rješenja ukloniti i dijelovi građevine iz članka 116. toga Zakona ako takvih bude, da je treća osoba odnosno ugovorni izvođač radova dužan pribaviti projekt uklanjanja koji je izradila ovlaštena osoba te ukloniti građevinu odnosno njezin dio sukladno projektu uklanjanja koji je ovjerilo tijelo nadležno za zaštitu kulturnih dobara, te da ako tijelo nadležno za zaštitu kulturnih dobara odbije ovjeriti projekt uklanjanja, građevinski inspektor rješenjem obustavlja izvršenje inspekcijskog rješenja te to rješenje dostavlja i tijelu nadležnom za zaštitu kulturnih dobara koje s građevinom odnosno njezinim dijelom postupa prema posebnom zakonu kojim se uređuje zaštita i očuvanje kulturnih dobara.

11.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je naredio tužitelju kao investitoru da u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni predmetnu građevinu pobliže opisanu točkom 1. izreke rješenja, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužitelju naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno kako je on investitor konkretne građevine koja je izgrađena bez potrebnog akta za građenje, u konkretnom slučaju bez potvrđenog glavnog projekta, što pak predmetnu gradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.

12.Prvenstveno je za naglasiti kako u upravnom postupku tužitelj nije osporavao da je on investitor predmetne građevine u odnosu na koju mu je naređeno uklanjanje, što predstavlja prvu pretpostavku da bi mu se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a isto tako tužitelj nije osporavao da za konkretnu građevinu nije ishodio potreban akt za građenje tj. potvrdu glavnog projekta , koja činjenica nije ni prijeporna, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 108. st. 1. t. 4. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužitelja kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužitelju naredio uklanjanje predmetne građevina, zbog čega je isto zakonito.

13.Glede temeljnih tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 117. Zakona o Državnom inspektoratu na kojoj tuženik temelji svoj akt i donosi rješenje kojim se tužitelju naređuje inspekcijska mjera uklanjanja, već da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti blažu upravnu mjeru kakvu u vidu ima odredba čl. 109. Zakona o Državnom inspektoratu, za kazati je kako sud ovakve prigovore ne nalazi osnovanima. Naime, s tim u vezi najprije je za istaknuti kako u konkretnom slučaju izgradnjom predmetnog antenskog prihvata na postojećoj građevini, a kakvog je tužitelj nesumnjivo izgradio, nedvojbeno je da takav antenski prihvat postaje dijelom složene građevine, s tim da je ovdje riječ o nadogradnji antenskog prihvata na postojeću građevinu i to unutar kulturno-povijesne cjeline Grada Zadra, slijedom čega je jasno da se radi o nadogradnji nove konstrukcije antenskog prihvata čime se neupitno rekonstruira predmetna postojeća građevina, to pak u smislu mjerodavnih odredbi čl. 3. st. 1. toč. 11., toč. 28. i toč. 29. Zakona o gradnji.

14.Stoga, kod izloženog stanja stvari, u cijelosti su neosnovani navodi tužitelja kako u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 117. Zakona o Državnom inspektoratu, to pak iz razloga što se prema Prostornom planu uređenja Grada Zadra ("Glasnik Grada Zadra", broj: 4/04, 3/08, 4/08, 10/08, 16/11, 2/16, 6/16, 13/16, 14/19), grafički prilog broj 5. Razvoj i uređenje naselja - Zadar, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nalazi unutar granica građevinskog područja naselja u području mješovite namjene-pretežito stambene (M1), dok se prema istom Prostornom planu uređenja Grada Zadra, grafički prilog broj 3,2A, Uvjeti za korištenje, uređenje i zaštitu prostora i Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nalazi unutar Kulturno-povijesne cjeline grada Zadra registarski broj [registarska oznaka]. (o čemu je u upravnom spisu prileže službena zabilješka KLASA: UP/I-362-02/25-02/215, URBROJ: 443-02- 03-22-25-2). Nadalje, prema članku 5. točka 8. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine br. 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22, 155/23) propisano je da se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom mogu izvoditi radovi na postojećoj građevini kojim se postavlja elektronička komunikacijska oprema (antenski prihvat), dok je člankom 6. stavka 2. istog Pravilnika propisano da glavni projekti iz članaka 4. i 5. toga Pravilnika za građenje građevina i izvođenje radova za koje se prema tom Pravilniku izdaje uporabna dozvola, osim projekta iz članka 5. točaka 6. i 7. toga Pravilnika, moraju sadržavati potvrde javnopravnih tijela propisane posebnim propisima, pa imajući u vidu naprijed citiranu odredbu čl. 128. stavak 1. i 2. Zakona o gradnji, kod stanja stvari da je očevidom na licu mjesta, očitovanjem same stranke te uvidom u raspoloživu dokumentaciju, neprijeporno utvrđeno da je predmetna građevina, antenski nosač sa antenskim prihvatom na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u Zadru, izgrađena bez potvrđenog glavnog projekta, i po stajalištu ovog suda tužitelj je u svojstvu investitora počinio povredu odredbe članka 128. stavka 2. Zakona o gradnji, članka 5. točka 8. i članka 6. stavka 2. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, pa uvažavajući nespornu činjenicu i to da se postojeća građevina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nalazi unutar kulturno-povijesne cjeline grada Zadra (registarski broj [registarska oznaka]) upisanoj u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, za izgradnju antenskog nosača sa antenskim prihvatom na oknu lifta na krovu zgrade je tuženik pravilno postupio kada je primijenio odredbu čl. 117. Zakona o Državnom inspektoratu, ovo iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o rekonstrukciju kulturnog dobra, čime nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.

15.Također, s prethodnim u vezi, za nadodati je kako s obzirom da se predmetna građevina nalazi u unutar Kulturno-povijesne cjeline grada Zadra (registarski broj [registarska oznaka]) upisanoj u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pravilno je tužitelju određen i rok za izvršenje rješenja o uklanjanju od 15 dana u smislu odredbe čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu.

16.Što se pak tiče tužbenih navoda tužitelja u kojima ističe kako je u konkretnom slučaju tuženik zanemario činjenicu da je tužitelj dostavio tuženiku dokaz o pokretanju izrade novog idejnog rješenja s maskiranjem antenskog sustava te da za isto treba provesti zakonom propisani postupak putem aplikacije eDozvola za ishođenje akta o dozvoli gradnje, za kazati je kako takva okolnost nije, niti može biti od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, to pak iz razloga što je tužitelj kao investitor prije početka građenja bio u obvezi ishoditi potreban akt za građenje tj. potvrdu glavnog projekta, kakav akt on nesumnjivo nije ishodio, što predmetnu gradnju čini nezakonitom, kod kojeg stanja stvari je tuženik pravilno postupio kada je tužitelju naredio inspekcijsku mjeru uklanjanja, dok okolnosti koje tužitelj ističe nisu od utjecaja na zakonitost akta tuženik, već ukoliko tužitelj ishodi potreban akt, takva okolnost ože biti od utjecaja isključivo na izvršenje rješenja o uklanjanju, što nije, niti može biti predmet ovog spora, s obzirom da je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitost tuženikovog rješenja o uklanjanju od 11. travnja 2025.

17.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

18.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

19.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 21. listopada 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivo Smrke & Maja Smrke, iz Splita, Riječka 18, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 1. listopada 2025. i zapisnik o objavi,

- u spis.