REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3382/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Delipetar, odvjetnik u Imotskom, protiv tuženika BU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Ravlić, odvjetnik u Makarskoj, radi predaje u posjed i isplate i u pravnoj stvari tužitelja BU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Ravlić, odvjetnik u Makarskoj, protiv tuženika TU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Delipetar, odvjetnik u Imotskom, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1317/2024-3 od 6. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-883/2020-73 od 17. listopada 2024., na sjednici održanoj 21. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja, odbacuju u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da naznačena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije koje glase:
"1. Je li tužena - protutužiteljica prekludirana u podnošenju zahtjeva za brisanjem prava vlasništva tužitelja s obzirom da je protutužbu podnijela nakon isteka roka od 3 godine iz čl.125.st.2 ZV-a?
2. Može li se posjednik smatrati savjesnim kada nekretnina koju koristi nije obuhvaćena kupoprodajnim ugovorom na temelju kojeg polaže pravo, a ugovorena i uknjižena površina točno odgovara stvarno kupljenoj čestici, a pritom se nikada nije niti pokušao uknjižiti na spornu česticu?
3. Može li sud zakonito temeljiti odluku o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na iskazu otuđivatelja koji, 25 godina nakon navodne usmene prodaje, u vrijeme spora ovjerava izjavu i svjedoči da je tuženici prodao dio nekretnine koji nije bio obuhvaćen njezinim kupoprodajnim ugovorom, iako je riječ o istom otuđivatelju koji je tužitelju kasnije prodao cijelu nekretninu valjanim ugovorom, temeljem kojeg je tužitelj zakonito uknjižen kao vlasnik?
4. Mora li obrazloženje sudske odluke biti jasno, razumljivo i potpuno i smije li obrazloženje odluke biti proturječno izreci odluke i/ili samom sebi i ispravama odnosno dokazima u spisima predmeta odnosno ima li stranka u parničnom postupku pravo da njezini navodi budu pažljivo ispitani, uključivo i u postupku prije donošenja odluke o potvrđivanju prvostupanjske odluke?",
ne ispunjavaju pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije.
4. Predlagatelj se pozvao, kao razloge važnosti, na odluke ovog suda iz predmeta Rev-2561/2015-2 od 3. ožujka 2020. u odnosu na prvo pitanje, u odnosu na drugo i treće pitanje ističe, između ostaloga, da mu je povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno člankom 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst, - dalje: Ustav) i čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17., - dalje: Konvencija) te da postupanje nižestupanjskih sudova dovodi u pitanje pravnu sigurnost. U odnosu na četvrto pitanje poziva se na odluke ovog suda Revr-668/07-2 od 30. siječnja 2008., Revt-98/07-2 od 30. siječnja 2008, Rev-x-769/12 od 18. rujna 2013., Rev-760/1992-2 od 19. svibnja 1992., Rev- 784/01-2 od 28. kolovoza 2001., Revr-672/2004 od 1. prosinca 2004., Revr- 654/2008-2 od 22. siječnja 2009.
5. Pobijanom odlukom potvrđena je prvostupanjska odluka uz obrazloženje, u bitnome, da je tuženica dosjelošću stekla pravo vlasništva nad predmetom spora.
6.1. U odnosu na prvo naznačeno pitanje valja reći da predlagatelj pitanjem polazi od pogrešne premise da se u ovom predmetu radi o brisovnoj tužbi. U razlozima važnosti poziva se i na primjenu odredbi materijalnog prava o višestrukom otuđenju, iako tuženica svoj zahtjev temelji u svojoj biti na dosjelosti. Stoga od odgovora na naznačeno pitanje tužitelj ne bi ishodio bolju pravnu poziciju u sporu i od naznačenog pitanja ne ovisi njegov uspjeh u sporu, jer pitanje ne koincidira razlozima pobijane odluke o dobivenim utvrđenjima u postupku.
6.2. U odnosu na drugo i treće pitanje podnositelj ne naznačuje adekvatne razloge važnosti pa tako niti ne ukazuje konkretno da postoji različita praksa nižestupanjskih sudova koju je potrebno ujednačiti (ili ovog suda) ili da se radi o situaciji da odluka odstupa od prakse ovoga suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, a što je osnovni smisao revizijskog postupka, već samo izražava nezadovoljstvo konkretnom odlukom i referira se na utvrđenja i zaključke nižestupanjskog suda, što nisu adekvatni razlozi važnosti pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
6.3. Sadržajem četvrtog pitanja tužitelj zapravo tvrdi da sudovi nisu ispitali slučaj i da odluka nije obrazložena. Suprotno tim tvrdnjama pobijana odluka, kao i prvostupanjska, sadrži pravilne, potpune i odgovarajuće razloge i odluke ispunjavaju mjerila o relevantnosti i dostatnosti kod obrazloženja presude. Razlozi odluka ukazuju na to da su sudovi stvarno ispitali slučaj.
7. Tužitelj ističe da mu je došlo i do povrede temeljnih ljudskih prava – jamčenja zaštite prava vlasništva te prava na pravično suđenje. Upravo iz razloga ove odluke koji se odnose na drugo, treće i četvrto pitanje tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku koje je prethodilo ovom prijedlogu zbog osobito teških povreda odredaba postupnog prava ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pa tako ni ona na koje se u prijedlogu zove.
8. Stoga razmatrajući prijedlog tužitelja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP ovaj sud je zaključio da nema mjesta intervenciji ovoga suda, pa je u tom dijelu sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog odbijen, a kako nisu ispunjene pretpostavke predviđene odredbom čl. 385.a st 2. ZPP za dopuštenost revizije, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog je u tom dijelu odbačen te riješeno kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 21. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Jadranko Jug
