REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedya 11

P-1264/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja MOBILIA.BGR d.o.o., OIB 39950471092, Republika Slovenija, Koper, Kampel 103, kojeg zastupa punomoćnica Janja Tremski, odvjetnica iz Buja, Trg Josipa Broza Tita 5, protiv tuženika DRVO-OGRJEV d.o.o., OIB 28626743570, Jasenovac, Ulica Žrtava domovinskog rata 4, radi utvrđenja i isplate , nakon održane glavne rasprave zaključene dana 9. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja s danom objave 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je raskinut ugovor sklopljen između tužitelja MOBILIA.BGR d.o.o.Koper, Kampel 103, R. Slovenija (OIB 39950471092), kao kupca i DRVO- OGRJEV d.o.o., Jasenovac, Ulica Žrtava domovinskog rata 4 (OIB 28626743570), kao prodavatelja, predmet kojega je ogrijevno drvo naziva CARPINO 25 cm GRAB 25 cm, jedinica mjere Paleta 1x1x1,80 cm u količini od 26 paleta, cijena po paleti 100 EUR, ukupne vrijednosti 2.600,00 EUR.

II. Nalaže se tuženiku DRVO-OGRJEV d.o.o., Jasenovac, Ulica Žrtava domovinskog rata 4 (OIB 28626743570) da tužitelju MOBILIA.BGR d.o.o. Koper, Kampel 103, R. Slovenija (OIB 39950471092) isplati iznos od 2.600,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05. lipnja 2024. godine pa do namirenja, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u daljnjem iznosu od 508,68 EUR-a u roku od 8 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 238,40 EUR-a.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj dana 19. siječnja 2025. godine navodi da su tužitelj i tuženik su sklopili ugovor temeljem kojega je tuženik bio u obvezi isporučiti tužitelju ogrjevno drvo – naziv proizvoda CARPINO 25 cm- grab 25 cm ( paleta 1x1x1,80 cm) i to 26 paleta po cijeni od 100 eur po paleti. Tuženik je tužitelju dostavio račun Rn 54/1/2024 od 04. lipnja 2024. sa rokom dospijeća 04. lipnja 2024. godine, za navedeno ogrjevno drvo ( prema ugovorenoj cijeni ) u iznosu od 2.600,00 EUR. Tužitelj je odmah platio račun, odnosno platio je ukupan iznos od 2.600,00 EUR, a rok za isporuku ogrjevnog drva je bio odmah po plaćanju računa.

2. Tuženik do podnošenja tužbe nije isporučio ogrjevno drvo. Tužitelj je tuženika pozivao telefonom i mailom da ispuni svoju obvezu i isporuči plaćenu robu. Međutim, tuženik je, na koncu, poslao dopis tužitelju od 01.k olovoza 2024. godine, u kojem navodi da će vratiti plaćeni iznos od 2600,00 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, ali da prvo mora riješiti svoju financijsku situaciju ( naplata tražbine; podizanje kredita). Tuženik nije tužitelju vratio plaćeni iznos, te je tužitelj poslao dopis tuženiku u kojem ga ponovno poziva da vrati plaćeni iznos, jer je očito da neće isporučiti ogrjevno drvo, te ga ujedno obavještava da je ugovor raskinut.

3. Kako je tužitelj raskinuo ugovor, a nije dobio nikakvu povratnu informaciju od tuženika nakon što je isti zaprimio dopis od , a zaprimio ga je 13. studenog 2024. godine, to tužitelj ima pravni interes da se utvrdi da je ugovor raskinut te tražiti da mu tuženik isplati iznos koji je plaćen temeljem računa broj Rn-54/1/2024. od 4. lipnja 2024. godine.

4. U odgovoru na tužbu od 17. ožujka 2025. godine tuženik ne spori da su stranke zaključile usmeni ugovor o isporuci drvne mase, kao i da je tužitelj trebao izvršiti uplatu iznosa od 2.600,00 EUR-a, ali da tužitelj nikada nije izvršio predmetnu uplatu, pa slijedom toga da tuženik nije u obvezi vratiti mu navedeni iznos, a uz to osporava autentičnost potvrde o plaćanju priložene uz tužbu.

5. U podnesku od 1. srpnja 2025. godine tužitelj navodi da je uz tužbu priložio potvrdu o plaćenom računu, iz koje je vidljivo kako je tužitelj platio iznos od 2.600,00 EUR-a po računu Rn-54/1/2024. od 4. lipnja 2024., a da mu tuženik nije isporučio ogrjev kako je to ugovoreno, te uz navedeni podnesak dostavlja potvrdu o plaćanju prevedenu na hrvatski jezik. Predmetni podnesak zajedno sa dokumentacijom dostavljen je tuženiku dana 16. srpnja 2025. godine.

6. U nastavku postupka tuženik iako uredno pozvan nije se očitovao na podnesak tužitelja, nije osporio vjerodostojnost i istinitost priložene dokumentacije , a niti je sudjelovao u daljnjem tijeku postupka, nego je pokazao potpunu pasivnost.

7. Temeljem čl. 219. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

8. Temeljem čl. 221 a. ZPP-a pak, sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijenit će pravila o teretu dokazivanja.

10. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

11. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Račun broj 54/1/2024 ( list 5 spisa), potvrdu o izvršenoj transakciji ( list 6 i 24 spisa), Dopis tužitelja- raskid ugovora ( list 9 spisa), poštansku povratnicu ( list 10 spisa) te je saslušana zastupnica po zakonu tužitelja JĆ ( list 34 spisa).

12. Raspravnim rješenjem od 9. rujna 2025. godine sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem zastupnice po zakonu ĐĆ , budući je sud zaključio da predmetno saslušanje nije svrsishodno niti potrebno u ovom postupka, jer tuženik nije ni predložio na koje okolnosti bi trebala biti saslušana, a uostalom sud je istu pozvao na ročište dana 9. rujna 2025. godine, ali se ista pozivu nije odazvala iako je poziv uredno zaprimila. Nadalje , sud zaključuje da u spisu prileži dovoljno materijalnih dokaza temeljem koji sud može donijeti odluku u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj je povukao prijedlog za saslušanjem svjedoka TĆ.

13. Ocjenom provedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

14. Predmet spora jest utvrđenje da je raskinut ugovor o kupoprodaji ogrjevnog drveta, i isplata iznosa od 2.600,00 EUR-a.

15. Tužitelj navodi da su stranke ugovorile primjenu hrvatskog materijalnog prava odnosno Zakona o obveznim odnosima, no tuženik se na navedeno nije očitovao iako je zaprimio zapisnik sa ročišta od 15. srpnja 2025. godine, stoga sud nije sa sigurnošću mogao utvrditi jesu li se stranke sporazumjele o primjeni materijalnog prava.

16. Dakle, obzirom da je tužitelj ( kupac) strana pravna osoba potrebno je prije svega utvrditi mjerodavne odredbe materijalnog prava koje se primjenjuju u konkretnom slučaju. Prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Uredbe (EZ) br.593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. (Rim I) kojom je uređeno mjerodavno pravo u slučaju kad ga ugovorne strane nisu odabrale pa se u konkretnom slučaju primjenjuje čl. 4. 1. navedene Uredbe kojim je propisano "U mjeri u kojoj prvo koje je mjerodavno za ugovor nije odabrano u skladu sa čl. 3. te ne dovodeći u pitanje čl. 5. do 8. pravo kojem podliježe ugovor utvrđuje se kako slijedi: ugovor o prodaji robe podliježe pravu države u kojoj prodavatelj ima uobičajeno boravište." Nesporno je da prodavatelj robe ovdje tuženik i nesporno ima sjedište na području Republike Hrvatske, stoga je u konkretnom slučaju na ovaj pravni posao primjenjuje materijalno pravo Republike Hrvatske.

17. Među strankama nije sporno da su zaključile je ugovor o kupoprodaji iz čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – dalje: ZOO) po osnovi kojeg se tuženik obvezao isporučiti određeni proizvod, a tuženik se obvezao platiti ugovorenu cijenu. Dakle, među strankama nije sporno da su sklopile ugovor o kupoprodaji ogrjevnog drva . Nije sporno ni da je tuženik kao prodavatelj izdao račun broj 54/1/2024., te nije sporno da roba odnosno ogrjevno drvo nije isporučeno. Naime tuženik nije ni tvrdio da je isporučio naručenu robu, a iz iskaza zastupnice po zakonu JĆ, kao nesporno proizlazi da naručena roba nije isporučena.

18. Uvidom u dopis tužitelja od 11. prosinca 2024. godine ( list 9 spisa), a koji dopis je tuženik zaprimio 13. prosinca 2024. godine ( list 10 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj raskinuo predmetni Ugovor temeljem kojeg je izdana i faktura Rn 54/1/2024. i to iz razloga jer je račun tužitelj platio, a tuženik mu nije isporučio robu.

19. Iz iskaza zastupnice po zakonu tužitelja proizlazi da tužitelj od tuženika naručio drva za ogrjev, prema usmenoj narudžbi i putem WhatsApp-a. Ona osobno je kontaktirala sa TĆ, koja se u komunikaciji predstavljala kao vlasnica ovdje tuženika. Kada su se usuglasile o količini i cijeni i načinu plaćanja tuženik je izdao račun broj 54/1/2024 u iznosu od 2.600,00 EUR. Navodi kako je predmetni iznos računa platila 03. lipnja 2024. jer se tako dogovorila sa TĆ, a ona je izdala račun sa 04. lipnja 2024. Međutim, tuženik nije ispoštovao svoju ugovornu obvezu i nije isporučio drvo za ogrjev, niti po plaćanju računa, a niti naknadno do utuženja. 22. lipnja 2024. javila joj se gospođa TĆ i rekla joj da ona osigura prijevoz odnosno kamion da ide na utovar, a da će joj adresu utovara javiti u tijeku toga dana, međutim da joj ista nikada nije javila adresu utovara. Kada je razgovarala sa gospođom TĆ rekla joj je da kamion koji je ona osigurala stane kod benzinske pumpe u Prijedoru u BiH jer se u blizini tog objekta navodno trebala utovariti roba. Kamion je na toj benzinskoj čekao 4-5 sati no gospođa TĆ nije javila adresu utovara niti se polije toga javila. Ona je i dalje probala kontaktirati gospođu TĆ koja se javila na telefon odnosno odgovorila joj je na poruke te joj je tom prilikom rekla da će vratiti taj novac jer ju je poslovni partner u BiH izigrao. Tražila ju je da joj da kontakt od dobavljača u BiH da osobno s njim komunicira međutim do toga nije došlo. Navodi da joj je tuženik 01. kolovoza 2024. poslao ovjerenu ispravu TĆ u kojoj ona priznaje dug.

20. Uzimajući u obzir navedenu izjavu, sud zaključuje da je ovdje tužitelj tuženiku ostavio primjerni rok za ispunjenje svoje obveze ,, isporuke drveta“ , no iz držanja tuženika proizlazi kako tuženik neće ispuniti svoju obvezu uopće, a ne u nekom primjerenom roku, stoga je tužitelj osnovano temeljem čl. 362. i 363. ZOO-a predmetni Ugovor i raskinuo, te je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

21. Sukladno odredbi čl. 368. st.2. ZOO-a propisano je da u slučaju raskida ugovora, a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na ono što je dala.

22. Uvidom u potvrdu o izvršenom plaćanju ( list 24 spisa), sud je utvrdio da je tužitelj na račun tuženika dana 3. lipnja 2024. godine uplatio iznos od 2.600,00 EUR- a.

23. Obzirom da je ugovor raskinut, a tuženik nije isporučio robu, te obzirom da je sud utvrdio da je tužitelj na račun tuženika otvoren kod Privredne banke Zagreb uplatio iznos od 2.600,00 EUR-a, to je temeljem odredbe čl. 368. st.2. ZOO-a osnovan njegov zahtjev za vraćanjem navedenog iznosa, stoga je odlučeno kao u točki II izreke.

24. Temeljem odredbe čl. 368. st.5. ZOO-a strana koja vraća novac dužna je platiti i zakonske kamate od dana kad je isplatu primila.

25. Obzirom da je tuženik primio isplatu 3. lipnja 2024, tužitelj ima pravo na kamate tekuće od tog dana, no tužitelj zatezne kamate potražuje od 5. lipnja 2024., a što je povoljnije za tuženika, stoga je u tom dijelu odlučeno temeljem čl. 2. ZPP-a, dok je stopa zatezne kamate određena sukladno odredbi čl. 29. st.1. i 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP. Parnični su troškovi odmjereni prema vrijednosti predmeta spora od 2.600,00 EUR i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), te sukladno uspjehu u sporu. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom sporu , stoga su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, , troškovi zastupanja na ročištu dana 15. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, , te za troškove sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 36,23 EUR i za presudu u iznosu od 72,45 EUR ukupno iznosi 508,68 EUR.

27. Tužitelju nisu priznati troškovi koje je potraživao kao naknadu za troškove puta zakonskog zastupnika tužitelja JĆ i to trošak puta na relaciji Kopar-Zagreb i natrag u iznosu od 218,40 EUR-a kao trošak goriva i troškova cestarine u iznosu od 20,00 EUR-a. Naime sukladno Pravilniku o naknadi troškova u sudskim postupcima ( „Narodne novine“ broj:8/88 i 150/15) naknada troškova obuhvaća i troškove stranaka u parničnom postupku i to naknada za prijevoz pripada za putovanje izvršeno najkraćim putem i najekonomičnijim prijevoznim sredstvom. Visina naknade za prijevoz utvrđuje se na osnovu putne karte ili na drugi odgovarajući način. Kako tužitelj nije tražio naknadu za putovanje najkraćim putem i najekonomičnijim prometnim sredstvom, a niti je dostavio putnu kartu, to je ud odbio kao neosnovan njegov zahtjev da mu tuženik nadoknadi trošak u iznosu od 238,40 EUR-a ( tako u odluci Pž-2019/2025).

28. Obzirom na navedeno, riješeno je kao pod točki III i IV izreke.

U Zagrebu, 21. listopada 2025.

SUDAC

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

DNA

1. tužitelju po pun uz pristojbu 72,45 EUR-a

2. tuženiku