REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ivana Gundulića 27

Split

P-1445/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić u pravnoj stvari tužitelja JĆ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mihovilu Joviću, odvjetniku u Splitu protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10 OIB:92963223473, zastupanog po punomoćniku Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u OD Porobija & Porobija iz Zagreba, zbog utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 03. listopada 2025. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. 7. Ugovora o kreditu broj 3212153028/08 od 25.01.2008., zaključen između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 2., ugovoren iznos kredita od 78.569,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunata prema srednjom tečaju HNB na dan isplate kredita u tečaj, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako je iznos anuiteta 720,79 CHF te u dijelu u kojem se povrat obveza iz ovog Ugovora obračunava po srednjem tečaju HNB za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 3212153028/08 od 25.01.2008. zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu Ugovora u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473,da tužitelju CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplati iznos od 19.543,19 €, sve sa pripadajućom zateznom kamatom obračunatom po kamatnoj stopi od 01.01.2008. do 31.07.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako slijedi:

-na iznos od 12,09 € počam od 01.03.2008. pa do isplate

-na iznos od 21,79 € počam od 01.04.2008.pa do isplate

-na iznos od 15,13 € počam od 01.05.2008. pa do isplate

-na iznos od 15,06 € počam od 01.06.2008. pa do isplate

-na iznos od 11,57 € počam od 01.07.2008. pa do isplate

-na iznos od 08,86 € počam od 01.08.2008. pa do isplate

-na iznos od 10,80 € počam od 01.09.2008. pa do isplate

-na iznos od 24,30 € počam od 01.10.2008. pa do isplate

-na iznos od 40,37 € počam od 01.11.2008. pa do isplate

-na iznos od 25,98 € počam od 01.12.2008. pa do isplate

-na iznos od 53,28 € počam od 01.01.2009. pa do isplate

-na iznos od 57,34 € počam od 01.02.2009. pa do isplate

-na iznos od 70,72 € počam od 01.03.2009. pa do isplate

-na iznos od 51,28 € počam od 01.04.2009. pa do isplate

-na iznos od 50,94 € počam od 01.05.2009. pa do isplate

-na iznos od 47,50 € počam od 01.06.2009. pa do isplate

-na iznos od 49,47 € počam od 01.07.2009. pa do isplate

-na iznos od 58,12 € počam od 01.08.2009. pa do isplate

-na iznos od 61,67 € počam od 01.09.2009. pa do isplate

-na iznos od 56,01 € počam od 01.10.2009. pa do isplate

-na iznos od 59,44 € počam od 01.11.2009. pa do isplate

-na iznos od 60,07 € počam od 01.12.2009. pa do isplate

-na iznos od 70,63 € počam od 01.01.2010. pa do isplate

-na iznos od 77,68 € počam od 01.02.2010. pa do isplate

-na iznos od 75,00 € počam od 01.03.2010. pa do isplate

-na iznos od 85,51 € počam od 01.04.2010. pa do isplate

-na iznos od 90,59 € počam od 01.05.2010. pa do isplate

-na iznos od 100,01 € počam od 01.06.2010. pa do isplate

-na iznos od 110,72 € počam od 01.07.2010. pa do isplate

-na iznos od 96,84 € počam od 01.08.2010. pa do isplate

-na iznos od 137,28 € počam od 01.09.2010. pa do isplate

-na iznos od 119,74 € počam od 01.10.2010. pa do isplate

-na iznos od 122,57 € počam od 01.11.2010. pa do isplate

-na iznos od 125,66 € počam od 01.12.2010. pa do isplate

-na iznos od 150,99 € počam od 01.01.2011. pa do isplate

-na iznos od 123,49 € počam od 01.02.2011. pa do isplate

-na iznos od 131,71 € počam od 01.03.2011. pa do isplate

-na iznos od 118,95 € počam od 01.04.2011. pa do isplate

-na iznos od 164,69 € počam od 01.05.2011. pa do isplate

-na iznos od 162,84 € počam od 01.06.2011. pa do isplate

-na iznos od 168,40 € počam od 01.07.2011. pa do isplate

-na iznos od 16.471,12 € počam od 19.07.2011. pa do isplate

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju u roku od 15 dana troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 7.054,04 € sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 06. ožujka 2019. ustao tužbom protiv tuženika navodeći da je s istim sklopio namjenski Ugovor o kreditu temeljem kojeg mu je tuženik na raspolaganje stavio iznos od 78.569,00 CHF u protuvrijednosti u kunama. U takvom, unaprijed formuliranom Ugovoru o kreditu broj 3212153028/8 ugovorena je valutna klauzula kao i promjenjiva kamatna stopa koje predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe te su kao takve ništetne te ne mogu proizvoditi nikakve pravne učinke. Slijedom navedenog, a vezano za sudski postupak kolektivne zaštite potrošača, koji postupak je vođen kod Trgovačkog suda u Zagrebu, gdje je navedeno i utvrđeno, tužitelj je predložio da sud provede dokazni postupak i nakon toga donese presudu kojom će utvrditi ništetnima nepošteno ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te naložiti tuženiku da isplati stečeno bez osnova i parnični trošak.

1.1. Nakon što je u postupku proveden dokaz financijskim vještačenjem tužitelj je podneskom od 13. rujna 2023. uredio svoj tužbeni zahtjev u cijelosti, akceptirajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Zahtjev je neosnovan, ističe se prigovor zastare kao i činjenica da je tužitelj kao potrošač na raspolaganju imao sve moguće obavijesti i instrumente za zaštitu svojih prava, a k tome tužitelj da nije dokazao da bi bio potrošač. Tuženik smatra da je vještak financijske struke dužan uzeti u obzir i one iznose kada je u pojedinim mjesecima tužitelj platio manje, odnosno uzeti u obzir i tzv. negativnu razliku.

3. Odlučujući u gore opisanoj pravnoj stvari Općinski sud u Splitu je dana 10. listopada 2023. donio presudu kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Pravodobnu i potpunu žalbu uložio je tuženik, pa je odlučujući o istoj, Županijski sud u Karlovcu donio rješenje 2. travnja 2025. poslovne oznake i broja Gž-34/2024-2 kojim je žalbu tuženika prihvatio te ukinuo presudu suda prvog stupnja i predmet vratio prvostupanjskom sudu na odlučivanje.

3.1. Slijedeći uputu Županijskog suda u Karlovcu iz odluke Gž-34/2024-2 u nastavku postupka valjalo je prvenstveno odgovoriti na pitanje za što je zakonska zatezna kamata tužitelju dosuđena od 1-og dana u mjesecu te je prvostupanjski sud upućen na donošenje odluke o navodno izvršenoj preinaci tužbe učinjene u podnesku od 13. rujna 2023., nakon što je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

4. Tijekom dokaznog postupka pregledani su Ugovor o kreditu broj 3212153028/08 (kao i sva dokumentacija vezana uz navedeni Ugovor kao što su: zahtjev za kredit, otplatna tablica, obavijesti tužitelju o promjeni kamatne stope, potvrde o transakcijama, nalozi za uplatu te prijepis knjigovodstvene kartice i otplatni plan), te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Stjepanu Laći, a saslušan je i tužitelj kao i službenica banke LĆ. U nastavku postupka dopunski je saslušan tužitelj te su pregledani Ugovor o stambenom kreditu sa Splitskom bankom d.d. i elektronički zapis o prebivalištu tužitelja.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Prigovor zastare nije osnovan.

7. Stranke su popisale parnični trošak.

8. Predmet ove parnice je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditiranju o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzulu i isplata stečenog bez osnove po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

9. Među strankama nije sporno da je između parničnih stranaka sklopljen Ugovor o kreditu broj: 3212153028/08 kojim je tuženik tužitelju na raspolaganje stavio iznos od 78.569,00 CHF, s tim da je ugovorena valutna klauzula ili plaćanje u protuvrijednosti u kunama, a ugovorena je i promjenjiva kamatna stopa kako je to pobliže opisano u čl. 7 navedenog Ugovora o kreditu. Kredit je strogo namjenski i namijenjen je kupnji nekretnine.

10. Među strankama je sporno jesu li odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, što bi je činilo ništetnom, kao i je li odredba o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom.

11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 04.07.2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (u CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13.-4 od 13.06.2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14.-2 od 09.04.2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. kao neosnovane. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 04.07.2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditnima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., a Vrhovni sud RH svojom odlukom pod poslovnim brojem Rev-2221/2018-11 od 03.09.2019. odbio je reviziju kao neosnovanu.

11.1. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - POTROŠAČ protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl.502 c) ZPP-a, pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11.2. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14.-2 od 09. 04.2015. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva. Vrhovni sud RH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 03.09.2019. u odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti pozvao na obrazloženje presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017- 2010. Visoki trgovački sud je utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim francima". Nadalje, Visoki trgovački sud utvrđuje i da se ugovorne odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja. Suprotno navodima tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, je već utvrđeno da je između ostalih upravo i tuženik postupao suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

12. Naime, tuženik ponavlja u ovom postupku svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i to navodi da se pojedinačno pregovaralo sa strankama, da se radi o razumljivoj odredbi, ali u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača je utvrđeno da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, ocijeniti ako je to moguće, jesu li ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz članka 58. Zakona o javnom bilježništvu. Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

13. Tužitelj je u svom iskazu kazao da se na predizanje ovog kredita odlučio kada je njegov poslodavac s tuženikom sklopio određeni posao prema kojem su oni kao zaposlenici imali povoljnije uvjete prilikom kreditiranja. Da je zatražio odobrenje kredita kojeg je i dobio, a prisjetio se da je u šali priupitao službenika banke može li njegova kamata biti 2% (iako je znao da je riječ o tipskom ugovoru), ali da je službenica banke odgovorila da ne može, već može dobiti ono što je banka i stavila na raspolaganje. Malo da je pogledao ugovor, no većinu članaka ugovora nije ni razumio, a vjerovao je banci i službenici banke da je ova vrsta kreditiranja za njega najbolja. Potvrdio je da je nekretninu kupio za osobne potrebe i da je u njoj živio sve do 2017. Potvrdio je i da je upravo on plaćao navedeni kredit.

13.1. Polazeći od motrišta Županijskog suda u Karlovcu iz odluke od 2. travnja 2025., dopunski je saslušan tužitelj u nastavku postupka i to upravo na okolnosti zbog čega je uzeo predmetni kredit. Naime, tužitelj je pojasnio da je bio podigao kredit za kupnju stana, u Splitskoj banci d.d., kojeg je otplaćivao do 2008. Te godine njegov poslodavac je sa tuženikom postigao poseban sporazum po kojim bi zaposlenici imali povoljnije uvjete prilikom kreditiranja. Procijenivši aktualno stanje i blagodat koju je za njegu ishodio njegov poslodavac kod tuženika, da se odlučio na refinanciranje jer su uvjeti bili povoljniji. Predmetni stan koji je na ovaj način kupljen koristio je za stanovanje sebe i svoje obitelji, konkretno uz njega su u stanu živjeli još i njegova supruga i troje djece. Stan su napustili 2017. jer su sebi tada kupili veći stan, što su mogli sebi priuštiti jer su stekli nasljedstvo. Od tada, od 2017., taj stan počeli su iznajmljivati. Kao prilog tome, tim svojim tvrdnjama, tužitelj je dostavio prvotno zaključeni Ugovor o kreditu, sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva kojeg je sklopio sa Splitskom bankom d.d. u prosincu 2004. Iz tog Ugovora više je nego jasno da je kredit odobren za kupnju stana te da je na tom stanu upisano pravo tuženika do potpunog namirenja tražbine. Drugim riječima rečeno, vidljivo je da je prethodni kredit iskorišten za kupnju stana, a ovaj konkretni, iz ovog postupka, zaključen je odnosno sklopljen, upravo zbog refinanciranja stambenog kredita odobrenog kod Splitske banke d.d. Split. Time je tužitelj dokazao svoj status potrošača u ovome postupku. Prema elektroničkom zapisu o prebivalištu koje izdaje MUP RH, jasno je vidljivo da je tužitelj na predmetnom stanu kojeg je kupio stambenim kreditom, živio od 2005. pa sve do 2017. baš kako je i kazao u svome iskazu.

13.2. Na ročištu za glavnu raspravu od 27. veljače 2023. saslušana je i službenica banke, LĆ, koja je u svome iskazu rekla da se konkretno tužitelja ne sjeća, pa se tako niti ne sjeća njegovog kredita, ali da može kazati o načinu kako se radilo u vrijeme kada je tužitelj podigao kredit. U tome vremenu klijentima je nuđeno kreditiranje u eurima i švicarcima za koje je bila propisana određena kamata, a klijent je bio taj koji je birao što će od ponuđenog uzeti. Svjedokinja LĆ nije mogla odgovoriti na pitanje je li se moglo pojedinačno pregovarati oko pojedinih kredita. Istaknula je da tuženik nije bio među prvima koji su nudili ove kredite u tzv. švicarcima te je isto tako navela da ona nije znala kako bi se u budućnosti mogao kretati tečaj švicarskog franka te da ona nije bila od onih koja je nagovarala klijente na sklapanje ugovora. Međutim, istaknula je da su svi klijenti imali mogućnost detaljno proučiti ugovor, a ona osobno da je klijentima objašnjavala što znači valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa.

13.3. Iskaz tužitelja ovaj sud je ocijenio logičnim i uvjerljivim, a time i istinitim, dok iskaz svjedokinje LĆ nije sudu djelovao uvjerljivo jer se ova svjedokinja detaljno sjetila kako su stranke (klijenti, kako ih ona naziva), mogli pročitati ugovor, savjetovati se sa stručnim osobama te da su im službenici banke objašnjavali što znači valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, a onda navodi da se ne sjeća je li postojala mogućnost pojedinačnog pregovaranja oko pojedinih odredbi kredita i iskreno priznaje da nije znala kako će se kretati tečaj švicarskog franka kao i da je tzv. švicarac bio novina na tržištu. Ovakvo ponašanje svjedokinje kada svjedoči u prilog tuženika u postupku je ovome sudu razumljivo kod činjenice da je ona zaposlenica tuženika i mora "čuvati" svoje radno mjesto. Stoga iskaz svjedokinje LĆ sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja ove odluke.

14. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je utvrdio da je ništetna odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je odredba o ugovorenoj kamati utvrđena nepoštenom s obzirom da nije određena, odnosno odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO-a pa se u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (2003), odnosno članka 102. Zakona o zaštiti potrošača te ugovorene odredbe ništetne, odredbe o valutnoj klauzuli nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja te su kao takve ništetne pa je odlučeno kao u točci I. izreke presude.

15. S obzirom da je odredba ugovora o kreditu, a odnosi se na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu utvrđena ništetnom, to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano a stečeno po tom ugovoru u skladu s propisom iz odredbe čl. 1111 ZOO- a.

16. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo vještačenje po vještaku za financije Stjepanu Laći koji je dostavio svoj pisani nalaz i mišljenje dana 7. kolovoza 2023. U svome nalazu i mišljenju vještak je kazao da je na temelju dostupne dokumentacije u spisu utvrdio rekapitulaciju ukupnih pretplata u razdoblju obračuna od 30.01.2008. do 19.07.2011. koja iznosi 147.248,20 kuna, a dobivena je iz razlike između uplata koje je izvršio tužitelj, kao korisnik kredita prema obračunima banke tj. tuženika (promjenjiva kamatna stopa i tekući tečaj na dan dospijeća svakog anuiteta) i obračunatih obveza uz primjenu fiksnih kamatnih stopa i fiksnog tečaja korištenog na dan isplate kredita. Vještak zaključuje da je banka, tj. tuženik tužitelju, na ime isplate protuvrijednosti kredita, isplatila iznos od 352.973,00 kuna dok je tužitelj tuženiku platio 553.067,71 kunu. Razlika između isplaćenog iznosa od strane banke i uplaćenog iznosa od strane tužitelja iznosi 200.094,71 kunu.

17. Nalaz i mišljenje vještaka Laće u cijelosti je akceptirao tužitelj te je sukladno nalazu i mišljenju vještaka uredio tužbeni zahtjev. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

17.1. Obzirom da je u ukidnom rješenju od 2. travnja 2025. Županijski sud u Karlovcu problematizirao izvršene uplate pojedinih rata navodeći da su pretežito te rate uplaćivane 10-og u mjesecu, napominje se da je vještak Laća u svome nalazu i mišljenju izrijekom kazao da prema Ugovoru o kreditu anuiteti dospijevaju 1-og u mjesecu, s tim da prvi anuitet dospijeva 1. ožujka 2008. Na ovo utvrđenje i nalaz vještaka stranke nisu imale primjedbi, slijedom čega je upravo prihvaćanjem nalaza i mišljenja vještaka Laće i s njim povezanim uređenim tužbenim zahtjevom tužitelja, u potpunosti akceptiranim utvrđenjem datuma dospijeća, plaćanje odnosno dospijeće svake pretplate, ocijenjeno je upravo s datumom dospijeća kako su stranke ugovorno i dogovorile od 1-og u mjesecu. Ovaj sud doista smatra, njegovo je motrište, da je ovo jedino ispravno prihvaćeni datum dospijeća jer tuženik tome nije prigovarao kada je primio nalaz i mišljenje vještaka te kada je primio podnesak kojim je tužitelj uredio tužbeni zahtjev. Tuženik ni u nastavku postupka nije predložio da se provede dopunsko vještačenje na okolnost da se utvrdi točno kada je pojedinu ratu tužitelj platio, kada je već smatrao da je datum pretplate sporan. Ovu okolnost tuženik je naveo u žalbi na prvostupanjsku presudu ali nije pružio dokaz da nalaz i mišljenje vještaka u tome dijelu ne bi bio točan ili da je manjkav. Na sudu je da iz priloženih činjenica i dokaza utvrdi pravo stanje stvari i donese pravorijek. Kako sud nema ekonomskih znanja i spoznaja to je zatražio stručnu pomoć vještaka za financije, u konkretnom slučaju Stjepana Laće.

18. Tuženik se, prema motrištu ovog suda, neosnovano poziva na tzv. negativne razlike koje su posljedica promjene tečaja CHF/HRK kada je bio niži od inicijalnog tečaja u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu. Tuženik nije iskazao postojanje ikakvog potraživanja, prijeboj, protutužbu ili bilo kakav zahtjev u tom smislu. Sukladno tomu ne postoji nikakav osnov da bi se vršilo umanjivanje iznosa koje je tuženik nesporno temeljem nepoštene ugovorne odredbe o valuti CHF i nepoštene odredbe o kamati stekao od tužitelja. Sve da takav zahtjev i postoji, a ne postoji, odredba članka 323. stavak 2. ZOO-a bi diskvalificirala tuženika u njegovom zahtjevu koji bi proizlazio iz takvog ništetnog ugovora. Naime, odredba članka 323. stavak 2. ZOO-a popisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a što je utvrđeno u ovom postupku. Isto tako, plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne bi niti postojala obveza vraćanja nečega što nije primio, što znači da se u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti niti članak 323. stavak 1. ZOO-a.

19. Slijedom iznesenog sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

20. Naprijed navedeno i iz razloga što je sud zaključio neosnovanim prigovor zastare kojeg je tuženik isticao. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno u povodu pokretanja parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe, jer je pokretanjem te parnice došlo do prekida zastare te je zastara počela teći iz početka. Takav stav izražen je u objedinjenom pravnom shvaćanju sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 01. ožujka 2022.

20.1. Stoga, budući da se odredbe o ništetnosti ugovora primjenjuju i u slučaju djelomične ništetnosti ugovora tj. nišetnosti pojedinih ugovornih odredbi, zahtjev za povrat preplaćenih iznosa nije u zastari jer je tužba podnesena prije isteka roka od 5 godina od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 7129/13. od 13.06.2014. i od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17. od 14.06.2018.

21. Slijedom svih utvrđenja nije bilo potrebe ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i odredbu članka 502. c) ZPP-a, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača i u suprotnosti s odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača radi čega je sud odbio dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanje nje same. Naime, u naprijed navedenim pravomoćno okončanim postupcima je utvrđeno da tijekom solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni spornih odredbi, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenja iz članka 58. Zakona o javnom bilježništvu. Isto tako, sukladno članku 57. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07. i 75/09. – dalje ZJB) javni bilježnici koji solemniziraju ugovor potpisnicima obrazlažu smisao i posljedicu ugovora, a ne smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredbi te da javni bilježnik stranke upozorava samo na nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave stranaka (članak 58. ZJB), a ne ugovorne odredbe. Osim toga, takva ugovorna odredba utvrđena je ništetnom ranije navedenom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu. U tom pogledu nesporno je da je Ugovor o kreditu br. 418-50-4002523 koji je tužitelj sklopio s tuženikom obuhvaćen razdobljem iz pravomoćnih presuda u citiranom kolektivnom sporu te da je u predmetnom Ugovoru o kreditu tuženik koristio odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli u CHF, za koje je pravomoćno u kolektivnom sporu utvrđeno da su ništetne i nepoštene.

21.1. Isto tako i Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-3142/2018-2 od 19.03.2019. ističe da nižestupanjski sudovi nisu bili dužni provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i članka 106. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a, a o čemu se radi u ovom slučaju.

22. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

22.1. U konkretnom slučaju sasvim je evidentno da je tuženik nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja uzimajući u obzir da je isti bio svjestan sadržaja predmetnog ugovora, njegovih odredbi kao i što svaka od njih propisuje, a koji ugovor uz sve navedeno predstavlja i tipski ugovor te je sasvim razvidno da tuženik nije poštovao sadržaj istoga. Naime radi se o formalnom (tipskom) ugovoru te je tuženik ugovorna stranka predmetnog Ugovora sklopljenog s ovdje tužiteljem. Slijedom navedenoga, kao ugovorna stranka Ugovora tuženik je bio dužan poštivati sve odredbe Ugovora pa tako i uvjete kreditiranja, a što isti nije učinio. Ovaj sud stoga smatra da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj te tužitelj ima pravo na kamate od dana isplate svakog pojedinog anuiteta (Gž Zd-1477/2016-4).

22.2. Dakle, tužitelju pripadaju kamate na dosuđeni iznos od dana stjecanja.

23. Odluka o trošku se temelji na odredbi čl.154 st.3, 155, i 164 ZPP-a te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika(„Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe, sastava obrazloženih podnesaka od 19. kolovoza 2019., 13. rujna 2023. i 08. rujna 2025. kao i za pristupe i zastupanja na ročištima od 13. siječnja, 10. veljače, 27. veljače i 25. rujna 2023. i 02. rujna te 03. listopada 2025. - svaka radnja po 250 bodova. Ukupan zbir od 2500 bodova pomnožen je s iznosom od 2,00 €, koliko iznosi vrijednost jednog boda, te je tako dobiven iznos od 5.000,00 €. Tome iznosu pridodali su se još i iznosi od 1.250,00 € na ime 25% PDV-a, 331,81 € na ime predujma za provođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, 230,41 € na ime sudske pristojbe na tužbu i 241,82 € na ime sudske pristojbe na presudu. Zbrajanjem naprijed navedenih iznosa dobiven je iznos od 7.054,04 € koliko će tuženik morati isplatiti tužitelju, obzirom da je postupak u cijelosti izgubio.

23.1. Kamate na tako dosuđeni trošak tužitelju su temeljem odredbe čl.30.st.2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) dosuđene od presuđenja do isplate.

24. Županijski sud u Karlovcu je u odluci od 2. travnja 2025. uputio prvostupanjski sud da, s obzirom na protivljenje tuženika na uređenje tužbenog zahtjeva koje je tužitelj učinio podneskom od 13. rujna 2023., valja donijeti odluku kojom se odlučuje o tome protivljenju, što je ovaj sud i učinio na zapisniku o održanoj glavnoj raspravi 3. listopada 2025. smatrajući da se ne radi o pravoj preinaci, jer bi prema odredbi čl.191 st.2 ZPP-a proizlazilo da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove, drugi predmet ili novčanu svotu, da se tuženik takvoj preinaci niti ne može protiviti jer u konkretnom slučaju, tužitelj je svoj tužbeni zahtjev uredio nakon što je u postupku provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Laći. Napominje se da je već u tužbi tužitelj naglasio kako predlaže u postupku provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje ukoliko tuženik ospori pretplatu, što se i dogodilo jer je u odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

25. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u ovoj odluci.

U Splitu, 21. listopada 2025.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a za viši, županijski sud.

Dna:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis