Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina

Poslovni broj: P-599/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu Tomislavu Kuči, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branko Jurlina, odvjetnik iz Slatine, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 10. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da je tužiteljica ID (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], vlasnik 504/1903 dijela kč. br. [katastarska čestica] – oranica Jošina sa 1903 m[2] , koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], te je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi, sve u roku od 15 dana.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Dana 14. studenog 2024. tužiteljica je putem svog punomoćnika podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja. U tužbi se navodi da je tužiteljica posjednik i stvarni vlasnik dijela kč. br. [katastarska čestica] – oranica Jošina sa 504 m[2] , koja je upisana u p.l. 471 k. o. [katastarska općina]. Ista nekretnina upisana je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kao formalni vlasnik upisan je tuženik. Tužiteljica se obratila tuženiku radi mirnog rješenja, a na koji zahtjev je tuženik negativno odgovorio. Tužiteljica je predmetnu nekretninu naslijedila iza svog pokojnog supruga MD koji je je umro 2020., a isti je predmetnu nekretninu dobio od svoje majke CD 1977. i od tada se nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu sve do smrti. Obitelj MD su starosjedioci u mjestu [adresa] i predmetna nekretnina u posjedu je obitelji od prije 40-ih godina prošlog stoljeća. Budući da je predmetna nekretnina u mirnom i nesmetanom posjedu tužiteljice i njenih prednika preko 70 godina, tužiteljica ima interes da se uknjiži kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Predlaže da sud donese presudu kao u dispozitivu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da je tužiteljica predmetnu nekretninu naslijedila iza svog pokojnog supruga. Ne osporava da je pokojni MD predmetnu nekretninu stekao ugovorom o poklonu od 29. lipnja 1977. i to u površini od 140 čhv, ali iz povijesti promjena proizlazi da su pravni prednici tužiteljice u posjedu predmetne nekretnine od 1977. godine i to u površini od 140 čhv (504 m ). Tvrdi se da po iskazu svjedoka ne odgovara površina, tako da iz iskaza svjedoka je nejasno koji dio zemljišta i u kojoj površini tužiteljica uživa, te je li se površina zemljišta koju navode svjedoci odnosi na spornu nekretninu ili na neku drugu. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoke KD i LD, te je izvršio uvid u: p.l. 471 k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zahtjev za mirno rješenje spora i odgovor na zahtjev, rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog MD, ugovor o poklonu, povijest promjena na katastarskim česticama i spis ovog suda R1-98/2024.

4. Svjedok KD naveo je u svom iskazu da od rođenja živi u [adresa] i zna gdje se nalazi predmetna nekretnina. To je nekad u naravi bila oranica, a sada je ugar, što znači da se ore, ali se ništa ne sadi jer divljač sve pojede. Zna gdje se nalazi predmetna nekretnina, a ista je veličine oko pola jutra i tužiteljica, a to je njegova sestra, uživa čitavu tu nekretninu. Otkako se sjeća, dakle negdje od kraja 60-ih, tu nekretninu uživao je HD, koji je to prodao CD negdje početkom 70-ih godina, koja je to uživala sve do 1977., a onda je ona to darivala svom sinu MD, koji je to radio do smrti 2020., a nakon njega UD. Koliko zna, vlasnik te nekretnine je ID, odnosno tužiteljica. Ne zna i nije čuo od kada I uživaju spornu nekretninu, iako zna da su oni starosjedioci. Cijelu tu nekretninu uživa tužiteljica, a PP Orahovica ne uživa i nisu ni blizu, oni tek imaju svoju zemlju negdje kilometar dalje. U tom dijelu susjedi su UD i ŽD, a oni isto ništa ne sade, već samo oru ili skidaju travu, kako koje godine. Čuo je da su I spornu nekretninu radili od 2. svjetskog rata.

5. Svjedok LD navela je u svom iskazu da zna gdje se nalazi predmetna nekretnina, a to joj je poznato jer ima svoju zemlju odmah do te nekretnine. To je u naravi sada ugar, što znači da se ore, a ništa se ne sadi, a ne zna točno zašto su oni to napravili. Po njenoj procjeni to je mali komad veličine negdje oko 300 hvati, a to se radi do puta. Kad je došla u Donju Pištanu 1975. kad se udala, to je uživao MD i njegova mati, a nakon smrti MD, sada to uživa tužiteljica. Ne zna točno od kad je taj HD to uživao, ali čula je da su oni bili starosjedioci. Čula je da je HD tu zemlju prodao MD i njegovoj majci. PP Orahovica ima svoju zemlju gdje sadi lijesku malo dalje, ima tome možda 100-tinjak metara, ali uglavnom u tom dijelu ništa ne uživaju. Rekli su im da je ta oranica u vlasništvu RH, a to su im rekli kad je bila izmjera, a to su joj rekli ti ljudi koji su mjerili, pretpostavlja da su to bili geodeti. Godine 1975. kad je došla u [adresa] spornu nekretninu radio je još HD, a on je to krajem 70-ih prodao MD i od onda ju on uživa. I MD i LD uživaju spornu nekretninu do puta u ravnini, dakle, djelomično preko kč. br. [katastarska čestica], a da ne rade do puta ne bi imali ulaz u svoju oranicu, a nema nitko tko ima svoje oranice u tom dijelu. Nakon što je izvršila uvid u mapu nekretnine, može reći da tužiteljica radi dio sporne nekretnine do puta s dvije strane gdje ima svoje oranice.

6. Iz p.l. 471 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je na D kč. br. [katastarska čestica] – oranica Jošine sa 504 m , kao posjednik upisan MD iz [adresa].

7. Iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je na kč. br. [katastarska čestica] – oranica Jošina sa 1903 m , kao vlasnik upisana Republika Hrvatska.

8. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora od 29. veljače 2024. utvrđeno je da je isti podnijela tužiteljica putem svog punomoćnika nadležnom ODO-u, a na koji zahtjev je tuženik negativno odgovorio.

9. Iz rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog MD od 15. rujna 2020. utvrđeno je da je MD umro **.**.2020., a da ga je naslijedila u cijelosti ID i da ostavinsku imovinu između ostalog čini i kč. br. [katastarska čestica] – oranica Jošine površine 504 m iz p.l. 471 k. o. [katastarska općina].

10. Iz ugovora o poklonu utvrđeno je da sklopljen dana 29.6.1977. između CD kao poklonodavca i MD kao poklonoprimca, a kojim poklonodavac poklanja svom sinu MD između ostalih nekretnina i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Ispostave za katastar nekretnina Orahovica od 16.5.2024., proizlazi da je dio kč. br. [katastarska čestica] površine 140 čhv i dio kč. br. [katastarska čestica] površine 1165 čhv k. o. [katastarska općina] godine 1977. prešao iz p.l. 101 posjednika CD u p.l. 471 posjednika MD.

12. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Ispostave za katastar nekretnina Orahovica od 17.5.2024., proizlazi da je dio kč. br. [katastarska čestica] površine 119 čhv k. o. [katastarska općina] 1982. godine izlaganjem posjedovnih listova za k. o. [katastarska općina] prešao iz p.l. 115 posjednika VD iz [adresa] u p.l. 323 posjednika ONI Orahovica, a 1985. provođenjem zaključka o prijenosu prava korištenja poljoprivrednog zemljišta Skupštine Općine Orahovica od 27.12.1985. prenosi se u posjedovni list 384 k. o. [katastarska općina], te se kao posjednik upisuje PPK Orahovica, a 2004. provođenjem Zakona o poljoprivrednom zemljištu kao posjednik se upisuje RH, a PP Orahovica kao ovlašteni zakupac.

13. Iz spisa ovog suda R1-98/2024 utvrđeno je da je kod ovog suda okončan postupak po prijedlogu ID protiv protustranke RH radi osiguranja dokaza saslušanjem svjedoka.

14. Sud je kao istinite prihvatio iskaze svjedoka KD i LD, budući da su njihovi iskazi logični i uvjerljivi i u suglasnosti s provedenim materijalnim dokazima, a iz kojih proizlazi da je tužiteljica zajedno sa svojim pravnim prednicima u mirnom posjedu predmetne nekretnine od 40-ih godina prošlog stoljeća. Sporna nekretnina bila je uknjižena kao vlasništvo ONI, a onda kao vlasništvo tuženika.

15. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV) propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

16. Na sporni pravni odnos do donošenja Zakona o osnovnim vlasničko – pravnim odnosima (ZOVO) do 1. rujna 1980. imale su se primjenjivati odredbe OGZ-a. Odredbom § 1460. i 1472. OGZ-a bilo je propisano da pošteni posjednik stječe pravo vlasništva nekretnina dosjelošću protekom roka od 40 godina.

17. Ni prema odredbama OGZ-a, ni prema odredbi čl. 29. ZOVO koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., nije bilo dopušteno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, što je stavljeno izvan snage odredbom čl. 3. ZV-a. Odredbom čl. 159. st. 4. ZV-a koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. određeno je da samostalni i pošteni posjednik nekretnine u vlasništvu RH stječe dosjelošću pravo vlasništva neprekidnim posjedom u trajanju od 40 godina, a člankom 388. st. 4. ZV-a bilo je propisano da se u rok stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u vlasništvu društvenom, računa i vrijeme posjedovanja prije tog dana.

18. Međutim, ta je odredba bila na snazi do ukidanja odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999., dok je člankom 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZV-a koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001., propisano da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti, ne računa i vrijeme proteklo prije tog dana.

19. Odredba čl. 388. st. 4. ZV-a ukinuta je odlukom Ustavnog suda RH zbog njenih retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica u odnosu na vlasnička prava trećih osoba, koja su stečena na temelju drugih odredbi tog Zakona ili odredbi nekih drugih zakona, no ta je odredba bila na snazi i u primjeni od 1. siječnja 1997. do ukidanja 17. studenog 1999., te je u tom razdoblju mogla proizvesti određene pravne učinke u pogledu stjecanja vlasništva posjednika nekretnina u društvenom vlasništvu ukoliko su najkasnije do njenog ukidanja bile ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (propisano trajanje i kvaliteta posjeda). Opravdano je pravne učinke te odredbe priznati posjedniku čijem pravu je suprotstavljeno pravo države, jer pogreškom državnih tijela donesena je neustavna zakonska odredba, pa i rizik takvih pogrešaka može ići samo na teret države, a ne na teret pojedinca.

20. U tom kontekstu je i situacija kada su sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (propisano trajanje i kvaliteta posjeda) ostvareni do 1. siječnja 1997. kada je na snagu stupio ZV ili najkasnije do 17. studenog 1999. kad je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZV-a, posjednik nekretnine u društvenom vlasništvu stekao je pravo vlasništva dosjelošću pod uvjetom da tom njegovom pravu na toj nekretnini nije suprotstavljeno pravo treće osobe stečeno u razdoblju u kojem nije bilo dopušteno stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu.

21. U konkretnom slučaju rok za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću propisan OGZ-om za poštena posjednika u trajanju od 40 godina počeo je teći negdje 40-ih godina prošlog stoljeća protekao je stupanjem na snagu ZOVO 1. rujna 1980.

22. Uzimajući u obzir da se tužiteljica sa svojim pravnim prednicima u samostalnom poštenom posjedu sporne nekretnine nalazi bez prekida negdje od 40-ih godina prošlog stoljeća i da nema naznaka da bi treća osoba stekla stvarno pravo na tom zemljištu, ona je stekla pravo vlasništva, a na temelju citiranih odredbi Zakona.

23. Budući da tužiteljica koja je uspjela u parnici troškove postupka tražila nije, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Slatini 21. listopada 2025.

Sudac:

Tomislav Kuči

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužiteljica: po punomoćniku Branku Jurlini, odvjetniku iz Slatine,

2. Tuženik: po Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, na broj: P-DO- 111/2024.