REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] S 5

Poslovni broj: Us I-1750/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Boris Šolaja, odvjetnik u Rijeci, A. Starčevića 5, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi priznavanja prava na obiteljsku mirovinu, 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II 140-03/24-03/03091649524, URBROJ: 341-99-06/2-24-2937 od 28. kolovoza 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 EUR (tri tisuće sedamsto pedeset eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-03/24-03/03091649524, URBROJ: 341-99-06/2-24-2937 od 28. kolovoza 2024. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 140-03/23-03/03091649524, URBROJ: 341- 14-06/2-23-33233 od 15. ožujka 2024., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na obiteljsku mirovinu.

2. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom i u tijeku spora osporava zakonitost odluke tuženika. Ističe, u bitnome, kako u provedenom institucionalnom vještačenju nije uzeta u obzir cjelokupna medicinska dokumentacija tužitelja, da tužitelj nije neposredno pregledan niti je zatražena dodatna obrada, a koja mogućnost je predviđena odredbom čl. 125. st. 6. Zakona o mirovinskom osiguranju. Ističe kako mu je evidentirano više dijagnoza, primarno kifoza za koju se u nalazu liječnika ističe kako se radi o naglašenoj torokalnoj kifozi radi čega je tužitelju osigurano ortopedsko pomagalo, nadalje da ima cervikobrahijalni sindrom i lumbalni sindrom što u kombinaciji s kifozom predstavlja vrlo ozbiljno stanje, kao i da boluje od psihičkih bolesti uključujući i PTSP, te da sve navedeno u korelaciji s činjenicom da tužitelj ima svega dva mjeseca radnog staža upućuje na ozbiljnost njegova zdravstvenog stanja. Obzirom na teško zdravstveno stanje, kao i manjkavost provedenog vještačenja, predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te ustraje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. Obzirom da su tijela stručnog vještačenja prvog i drugog stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. stavku 4. Zakona o mirovinskom osiguranju, odnosno da mu nije utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti prije smrti majke kao niti prije 15. godine života, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS- a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Odredbom čl. 69. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.; dalje: ZOMO) propisano je da dijete ima pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja i može se tim pravom koristiti i nakon navršene 15. godine života u razdobljima kada nije zaposlen, ali najduže do 18. godine života. Dijete kod kojega nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti prema čl. 39. st. 4. toga Zakona, do dobi iz st. 1. ovoga članka, ima pravo na obiteljsku mirovinu za vrijeme dok traje potpuni gubitak radne sposobnosti (stavak 2.). Dijete kod kojega nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti nakon dobi do koje se djeci osigurava pravo na obiteljsku mirovinu iz st. 1. ovoga članka, a prije smrti osiguranika ili korisnika prava, ima pravo na obiteljsku mirovinu ako ga je osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti (stavak 3.). Dijete kod kojega tijekom trajanja prava na obiteljsku mirovinu nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti, zadržava pravo na obiteljsku mirovinu dok postoji potpuni gubitak radne sposobnosti (stavak 4.). Iznimno od odredbi stavaka 1. do 4. ovoga članka, pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja ima i dijete sa statusom osobe s invaliditetom s preostalom radnom sposobnosti utvrđenom prema propisima o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, neovisno o tome je li ga osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti (stavak 5.).

8. Odredbom čl. 39. st. 4. ZOMO propisano je da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

9. Odredbom čl. 120. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP) propisano je da će se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijeniti i svi navodi iz žalbe. Iz čl. 98. st. 5. ZUP-a proizlazi da se obrazloženje odluka/rješenja donesenih u upravnom postupku sastoji od činjeničnog i pravnog dijela koje čine cjelinu i koji se, ovisno o prirodi upravne stvari međusobno isprepliću. U činjeničnom dijelu navode se podaci o relevantnim činjenicama koje je javnopravno tijelo utvrdilo u postupku, a u pravnom dijelu navode se odredbe materijalnog propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar i odgovarajuća njihova interpretacija u primjeni na utvrđeno činjenično stanje.

10. Iz priloženog spisa predmeta utvrđeno je da je tužitelj 26. travnja 2023. podnio zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iza korisnice starosne mirovine pokojne ZV, majke tužitelja, koja je umrla **.**.2022., te da je tužitelj u trenutku smrti korisnice mirovine imao navršenih 50 godina života.

11. U postupku je nakon provedenog vještačenja (Nalaz i mišljenje Vijeća vještaka, ev. broj vještačenja 1013251, od 8. veljače 2024., na str. 83/16-87/19 spisa) doneseno prvostupanjsko rješenje, broj spisa 12480, od 15. ožujka 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja. Protiv tog rješenja je tužitelj izjavio žalbu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te jer je isto, prema žalbenim navodima, nerazumljivo, kao i da nisu navedeni razlozi o odlučujućim činjenicama. Nakon po žalbi provedenog drugostupanjskog vještačenja (Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka, ev. broj vještačenja 1101585, od 21. kolovoza 2024., na str. 64/13-68/13 spisa) tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 28. kolovoza 2024. odbio tužiteljevu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovanu. Iz svega navedenog je vidljivo da su i stručna medicinska tijela iz upravnog postupka, kao i sâma upravna tijela koja su rješavala o tužiteljevom zahtjevu, stava da kod tužitelja ne postoji gubitak radne sposobnosti.

12. Kako je tužitelj iznio razloge zbog kojih osporava nalaz i mišljenje ovlaštenih vještaka tijela tuženika, to je sud, u svrhu potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, usvojio njegov prijedlog za provođenje dokaza medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicine rada utvrđenja sporne okolnosti je li kod tužitelja nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu odredbe čl. 39. st. 4. ZOMO, te ukoliko je isto nastupilo, da se utvrdi dan s kojim je takvo stanje kod tužitelja nastupilo. Tužitelj po pozivu suda nije uplatio predujam potreban za vještačenje (opravdavajući isto teškim materijalnim stanjem) te je sud raspravnim rješenjem od 30. rujna 2025. odustao od tog dokaznog prijedloga (čl. 146. st. 3. ZUS) i dalje odlučivao prema stanju spisa.

13. Odredba čl. 3. st. 3. Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj 96/23; dalje: Uredba) propisuje kako posebni dio nalaza i mišljenja sadrži ocjenu stanja, odnosno funkcioniranja osobe koja se vještači, s obrazloženjem. Iz sadržaja nalaza i mišljenja vještaka prvog i drugog stupnja proizlazi ocjena kako stanja tužitelja nisu u potpunosti i trajno onesposobljujuća te stoga kod tužitelja nije utvrđen gubitak radne sposobnosti, međutim takva ocjena nije potkrijepljena relevantnim medicinskim i činjeničnim razlozima koji bi omogućili sudu provjeru njezine pravilnosti i utemeljenosti, odnosno ne sadrži adekvatno obrazloženje predviđeno ranije citiranom odredbom Uredbe. Posebno uzevši u obzir da je tužitelj, s druge strane, dostavio u spis medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da boluje od niza dijagnoza podudarnih s onima iz nalaza i mišljenja vještaka tuženika, te koje, prema tamo navodima, utječu na radnu sposobnost tužitelja (str. 286/1 spisa), kao i da se liječenjem istih radna sposobnost ne može popraviti. Iako se radi o nalazima iz drugog postupka, takva medicinska dokumentacija upućuje na zdravstveno stanje tužitelja i time dovodi u sumnju (neobrazložene) zaključke tijela vještačenja, te sud stoga utvrđuje da je činjenično stanje u predmetu ostalo nepotpuno razjašnjeno.

14. Ocjenjujući zakonitost rješenja tuženika, uz obrazloženje kakvo je tom rješenju dano, a koje se temelji na stručnom mišljenju koje ne može biti valjana osnova za donošenje rješenja, a kako je to obrazloženo u prethodnoj točki obrazloženja ove presude, ovaj sud nalazi da je osporavanom odlukom tuženika povrijeđen zakon na štetu tužitelja budući isto nije potpuno obrazloženo, sukladno ranije citiranim odredbama čl. 98. st. 5. i čl. 120. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09., 110/21.; dalje: ZUP). Potonje stoga, što se tuženik u pobijanoj odluci uopće ne osvrće na prigovore tužitelja iznijete u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja (str. 162/35-165/35 spisa) vezano uz nedostatno iznesene razloge ocjene stanja.

15. Sukladno svemu navedenome, sud je usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporavano rješenje tuženika, te je predmet vratio na ponovni postupak (čl. 117. st. 1. ZUS). U ponovnom je postupku tuženik obvezan donijeti odluku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (čl. 151. st. 2. ZUS-a) pri čemu je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a). Odnosno, u ponovnom postupku potrebno je provesti novo vještačenje u kojem će se cijeniti cjelokupna medicinska dokumentacija tužitelja, slijedom čega će se ocijeniti utjecaj dijagnoza tužitelja na njegovu radnu sposobnost, te ako se utvrdi gubitak radne sposobnosti, nužno je utvrditi i kada je ista nastupila, sve u skladu s čl. 39. i 69. ZOMO, nakon čega će biti u mogućnosti donijeti novo i zakonito rješenje koje će u cijelosti biti sastavljeno u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a.

16. Odluku o troškovima spora (t. II. izreke presude) sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužitelj je uspio u sporu u kojem je zastupan po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa mu je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.) za sljedeće radnje: sastav obrazloženog podneska od 13. siječnja 2025. te zastupanje na ročištima od 8. travnja 2025. i 30. rujna 2025., svaka radnja u iznosu od po 1.000,00 eura, što uvećano za PDV od 25% (Tbr 42. Tarife) na taj iznos iznosi ukupno 3.750,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.

17. Kako tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP), a pored toga tužitelj je u ovoj vrsti spora oslobođen plaćanja pristojbi sukladno čl. 11. st. 1. t. 16. ZSP-a.

U Rijeci 21. listopada 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. izreke presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv t. II. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.