Poslovni broj Povrv-61/2024-15

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Larisi Smiljan Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja trgovačkog društva TEHGRAD STAN d.o.o., čiji OIB glasi 86056514426, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Jurkoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv ovršenika VG, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasni Drači, odvjetnici u Rijeci, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 27. ožujka 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 21. listopada 2025. godine, javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je, kao povjerenik Općinskog suda u Rijeci, 10. listopada 2023. godine, pod poslovnim brojem Ovrv-16737/2023, UPP/OS-Ovrv- 708/2023, donio javni bilježnik Velibor Panjković iz Rijeke, a na temelju kojega je tuženiku VG naloženo da, u roku od 8 dana, tužitelju trgovačkom društvu TEHGRAD STAN d.o.o. isplati iznos od 1.594,86 eura (slovima: tisuću petsto devedeset četiri eura i osamdeset šest centa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 16. travnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine teku po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,25%, za razdoblje od 01. siječnja 2025. godine do 30. lipnja 2025. godine po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi od 5,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 58,92 eura od 16. travnja 2021. godine do isplate

- na iznos od 58,92 eura od 16. svibnja 2021. godine do isplate

- na iznos od 58,92 eura od 16. lipnja 2021. godine do isplate

- na iznos od 58,92 eura od 16. srpnja 2021. godine do isplate

- na iznos od 58,92 eura od 16. kolovoza 2021. godine do isplate

- na iznos od 58,92 eura od 16. rujna 2021. godine do isplate

- na iznos od 58,92 eura od 16. listopada 2021. godine do isplate

- na iznos od 58,92 eura od 16. studenog 2021. godine do isplate

- na iznos od 58,92 eura od 16. prosinca 2021. godine do isplate

- na iznos od 58,92 eura od 16. siječnja 2022. godine do isplate

- na iznos od 58,92 eura od 16. veljače 2022. godine do isplate

- na iznos od 58,92 eura od 16. ožujka 2022. godine do isplate

- na iznos od 58,92 eura od 16. travnja 2022. godine do isplate

- na iznos od 58,92 eura od 16. svibnja 2022. godine do isplate

- na iznos od 58,92 eura od 16. lipnja 2022. godine do isplate

- na iznos od 58,92 eura od 16. srpnja 2022. godine do isplate

- na iznos od 58,92 eura od 16. kolovoza 2022. godine do isplate

- na iznos od 58,92 eura od 16. rujna 2022. godine do isplate

- na iznos od 58,92 eura od 16. listopada 2022. godine do isplate

- na iznos od 58,92 eura od 16. studenog 2022. godine do isplate

- na iznos od 58,92 eura od 16. prosinca 2022. godine do isplate

- na iznos od 58,59 eura od 16. siječnja 2023. godine do isplate

- na iznos od 58,59 eura od 16. veljače 2023. godine do isplate

- na iznos od 58,59 eura od 16. ožujka 2023. godine do isplate

- na iznos od 58,59 eura od 16. travnja 2023. godine do isplate

- na iznos od 58,59 eura od 16. svibnja 2023. godine do isplate te

- na iznos od 58,59 eura od 16. lipnja 2023. godine do isplate.

II. Nalaže se tuženiku VG da tužitelju trgovačkom društvu TEHGRAD STAN d.o.o. naknadi troškove postupka, u iznosu od 566,36 eura (slovima: petsto šezdeset šest eura i trideset šest centa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 21. listopada 2025. godine do isplate teku po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika VG za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 566,36 eura.

r i j e š i o  j e

Smatra se da je tužba u uvodno opisanoj pravnoj stvari povučena za iznos od 59,59 eura, s pripadajućim kamatama, kao razliku između iznosa potraživanog prijedlogom za ovrhu od 21. rujna 2023. godine, u visini od 1.654,45 eura, te iznosa potraživanog konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, sadržanim u podnesku tužitelja od 12. ožujka 2025. godine, u visini od 1.594,86 eura.

Obrazloženje

1. Prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, od 21. rujna 2023. godine, potraživana je od tuženika VG (u daljnjem tekstu: tuženik) isplata iznosa od 1.654,45 eura, sa zakonskim zateznim kamatama te s troškovima ovršnog postupka.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je, kao povjerenik Općinskog suda u Rijeci, 10. listopada 2023. godine, pod poslovnim brojem Ovrv-16737/2023, UPP/OS-Ovrv-708/2023, donio javni bilježnik Velibor Panjković iz Rijeke, naloženo je tuženiku da namiri utuženu tražbinu tužitelja, trgovačkog društva TEHGRAD STAN d.o.o. (u daljnjem tekstu: tužitelj), s odmjerenim troškovima postupka.

3. U pravodobno izjavljenom prigovoru ukazano je na to da je tuženik podmirio dio utužene novčane tražbine. Istaknut je i prigovor zastare.

4. Rješenjem ovoga suda, poslovnog broja Povrv-61/2024-3, od 25. listopada 2024. godine, stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi imenovanog javnog bilježnika, od 10. listopada 2023. godine, u dijelu u kojem je određena ovrha ukinute provedene ovršne radnje te odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je ustrajao kod tužbe, smanjivši tužbeni zahtjev i potražujući isplatu iznosa iz t. I. dispozitiva presude.

6. S druge strane, u postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga tuženik je ustrajao na navodima iz prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, naglašavajući da je u međuvremenu otplatio još jedan dio utužene tražbine.

7. Nakon što je tužbeni zahtjev smanjen na opisani način, podnesak tužitelja od 12. ožujka 2025. godine, u kojemu je to učinjeno, a koji je, po ocjeni suda prvog stupnja, predstavljao obavijest o (djelomičnom) povlačenju tužbe, u smislu odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP), dostavljen je tuženiku, koji ga je uredno primio 25. ožujka 2025. godine. Budući da se nakon toga tuženik nije protivio opisanoj procesnoj dispoziciji tužitelja, koja je, formalno-pravno, predstavljala djelomično povlačenje tužbe, u skladu s pravilom iz odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a, donesena je odluka iz dispozitiva rješenja.

8. U dokaznom postupku sud je obavio uvid u isprave priložene spisu.

9. Uz izvedene dokaze, niti jedna od stranaka nije predlagala provođenje daljnjih dokaza do onog stadija parnice do kojega je to bila u mogućnosti učiniti u skladu s načelima iz odredaba čl. 299. st. 1. i 2. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 292.a st. 1. ZPP-a.

10. Tek uzgredno je, pritom, za primijetiti da u ovoj pravnoj stvari u primjenu u cijelosti dolaze odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku od 11. srpnja 2022. godine (Narodne novine broj 80/22; u daljnjem tekstu ZID ZPP/22), i to na temelju regulacije iz odredbe čl. 111. ZID ZPP-a/22.

11. Pozivom na njegovu odredbu čl. 111., ZID ZPP/22 na snagu je stupio 19. srpnja 2022. godine, dok je, o čemu je prethodno već pisano, konkretan postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu od 21. rujna 2023. godine. Stoga je logično zaključiti da upravo odredbe ZID ZPP-a/22 sud mora primijeniti prilikom odlučivanja u postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga.

12. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), ovaj sud smatra osnovanim konačno postavljeni, smanjeni tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 12. ožujka 2025. godine.

13. Među strankama su sporne sve činjenice relevantne za presuđivanje, odnosno dvojbena je obveza tuženika da tužitelju podmiri utuženu novčanu tražbinu, i to posebno u kontekstu dva prigovora kojima se tuženik suprotstavljao tražbini tužitelja u ovom sporu; prigovora zastare i prigovora djelomičnog ispunjenja.

14. Prilikom razrješenja navedenog spornog pitanja sud se rukovodio činjenicama utvrđenima provedenim dokaznim postupkom, smatrajući da isprave u koje je obavio uvid predstavljaju valjanu podlogu za presuđivanje. Te su isprave, naime, u međusobnom skladu pa djeluju uvjerljivo, s tim da njihovu vjerodostojnost niti sam tuženik nije doveo u sumnju ni na koji način, a posebno ne predlaganjem kakvih važnih dokaza kojima bi obeskrijepio one isprave koje je sudu predočio tužitelj.

15. Kao što je prethodno već pisano, osporavajući obvezu plaćanja utužene novčane tražbine tuženik je isticao dva prigovora; prigovor zastare i prigovor djelomičnog ispunjenja.

16. U odnosu na prigovor djelomičnog ispunjenja, nužno je pojasniti da je kroz smanjenje tužbenog zahtjeva tužitelj, zapravo, potvrdio da je tuženik uplatom koju mu je obavio 18. rujna 2023. godine podmirio tražbinu za rujan 2023. godine, u iznosu od 59,59 eura. Upravo za taj je iznos tužitelj i smanjio tužbeni zahtjev.

17. Stoga je u tom dijelu tuženik bio u pravu kada je istaknuo prigovor djelomičnog ispunjenja utužene tražbine, no kako je, rukovodeći se ovom okolnošću, tužitelj smanjio tužbeni zahtjev i kako je o takvoj njegovoj procesnoj dispoziciji sud donio odluku iz dispozitiva rješenja, tako su navodi tuženika o djelomičnom ispunjenju bili irelevantni u kontekstu one tražbine koja je bila aktualna u postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga (radi se o tražbini o kojoj je sud odlučio kroz t. I. izreke presude).

18. Što se tiče upiranja tuženika na to da je tuženiku platio i iznos od 500,00 eura i iznos od 55,78 eura, potrebno je, prvenstveno, naglasiti da je za takve uplate tuženik sudu predočio odgovarajuće isprave. Radi se o univerzalnom nalogu za plaćanje (s lista 45. sudskog spisa) te o potvrdi o uplati (s lista 46. sudskog spisa). Te je isprave tuženik sudu dostavio uz prigovor protiv rješenja o ovrsi.

19. Uvidom u univerzalni nalog za plaćanje (s lista 45. sudskog spisa) utvrđeno je da je 11. listopada 2023. godine tuženiku tužitelju uplatio iznos od 500,00 eura, s tim da je u opisu plaćanja naveo "pričuva zgrade [adresa] – dio dugovanja".

20. Uvidom u potvrdu o uplati (s lista 46. sudskog spisa) utvrđeno je da je 29. rujna 2023. godine tuženik tužitelju platio iznos od 55,78 eura, pri čemu je u opisu plaćanja naznačio "plaćanje usluga za 08/2023 [adresa], oznaka 12".

21. U odnosu na potvrdu o uplati od 29. rujna 2023. godine (s lista 46. sudskog spisa) za istaknuti je da je sam tuženik prilikom plaćanja iznosa od 55,78 eura naveo da plaća uslugu za kolovoz 2023. godine.

22. No, niti zahtjevom iz prijedloga za ovrhu niti konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska tužitelja od 12. ožujka 2025. godine nije bila obuhvaćena tražbina iz kolovoza 2023. godine.

23. Stoga uplata iznosa od 55,78 eura za kolovoz 2023. godine nije bila relevantna u ovom sporu.

24. Pritom je potrebno naglasiti da, u situaciji u kojoj dužnik (u ovom slučaju tuženik), najkasnije prilikom ispunjenja, navede što točno plaća, uračunavanje treba obaviti u skladu s takvim navodima dužnika. To je posljedica pravila o uračunavanju iz odredbe čl. 171. st. 1. Zakon o obveznim odnosima od 17. ožujka 2005. godine (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO).

25. Kako, dakle, tražbina za kolovoz 2023. godine nije bila dijelom tužbenog zahtjeva u ovom sporu, tako niti uplata iznosa od 55,78 eura za kolovoz 2023. godine, koju je tuženik obavio 29. rujna 2023. godine (prema potvrdi o uplati s lista 46. sudskog spisa), nije bila relevantna za presuđivanje, a posebno ne na način da bi mogla dovesti do drugačije odluke u odnosu na onu koju je sud u okolnostima konkretnog slučaja donio kroz t. I. izreke presude.

26. Što se tiče uplate iznosa od 500,00 eura od 11. listopada 2023. godine (prema univerzalnom nalogu za plaćanje, s lista 45. sudskog spisa), za ukazati je na to da iz činjenice koja je navedena u opisu plaćanja, a koja upućuje na to da je tuženik podmirio dio dugovanja po osnovi pričuve za zgradu u [adresa], nije moguće pouzdano razabrati što je tuženik točno platio. To dalje znači da čak niti prilikom ispunjenja tuženik nije odredio koju točno obvezu prema tužitelju podmiruje, a posebno da nije odredio da uplatom od 11. listopada 2023. godine plaća bilo koji dio utužene novčane obveze.

27. Isto tako, tuženik nije dokazao niti da je između njega i tužitelja, možebitno, postojao sporazum koji bi mu pružao osnovu da uplatom iznosa od 500,00 eura 11. listopada 2023. godine plati bilo koji iznos za koji je tužitelj u odnosu na njega zatražio zaštitu u ovom sporu.

28. Teret dokaza o postojanju netom navedenog sporazuma, kao i teret dokaza o tome da uplatom iznosa od 500,00 eura plaća bilo koji dio dugovanja iz predmetne parnice bio je na tuženiku. To je odraz pravila o stranačkoj istini, proklamiranog u odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

29. Naznaka onoga što se plaća i sporazum spominju se zbog već spomenutog pravila o redu uračunavanja iz odredbe čl. 171. st. 1. ZOO-a.

30. Kada ne postoje uvjeti iz odredbe čl. 171. st. 1. ZPP-a, tada se tražbine namiruju po pravilima iz odredaba čl. 171. st. 2., st. 3. i st. 4. ZOO-a.

31. Očitujući se u odnosu na uplatu iznosa od 500,00 eura od 11. listopada 2023. godine, u podnesku od 12. ožujka 2025. godine tužitelj je ustvrdio da prema tuženiku ima više tražbina pa da je takvom uplatom "zatvorio" tražbinu po najranijem dospijeću. Ukazao je na to da je protiv tuženika vodio brojne postupke radi namirenja zajedničke pričuve koju tuženik ne plaća dugi niz godina, predočavajući sudu poslovne brojeve ovršnih postupaka koje je prije konkretnog postupka vodio protiv tuženika.

32. Iz takvih okolnosti proizlazi da nije moguće zaključiti da je uplatom iznosa od 500,00 eura 11. listopada 2023. godine tuženik podmirio bilo koju tražbinu koju je tužitelj utužio u konkretnoj parnici.

33. Cijeneći, naime, da tuženik prilikom uplate iznosa od 500,00 eura nije decidirano naveo što točno plaća tužitelju, postojalo je pravo tužitelja da, u skladu s odredbom čl. 171. st. 2. ZOO-a, namiri najstarije obveze.

34. Zato sud nalazi da uplatom od 500,00 eura nije ispunjen dio tražbine iz ove parnice pa u tom segmentu nije bilo moguće prihvatiti prigovor ispunjenja kojim se tuženik suprotstavljao tražbini tužitelja u predmetnom postupku.

35. I na ročištu od 27. ožujka 2025. godine, koje je održano i kao pripremno ročište i, u skladu s mogućnošću iz odredbe čl. 292.a st. 2. ZPP-a, kao ročište za glavnu raspravu, tuženik je tvrdio da je platio dio duga za koji je tužitelj protiv njega zatražio zaštitu u okviru ove parnice. Tome u prilog predao je sudu potvrdu o uplati na blagajni od 27. ožujka 2024. godine (s lista 69. sudskog spisa), univerzalni nalog od 17. siječnja 2025. godine (s lista 71. sudskog spisa) te potvrdu o uplati od 26. ožujka 2025. godine (s lista 71. sudskog spisa).

36. Iz potvrde o uplati na blagajni od 27. ožujka 2024. godine (s lista 69. sudskog spisa) bilo je razvidno da je toga dana tuženik društvu Poslovni sustavi d.o.o. platio troškove hladne vode, komunalne naknade, naknade za uređenje voda i odvoza komunalnog otpada, u iznosu od 45,86 eura.

37. Tražbina u predmetnom sporu odnosi se na tužitelja kao vjerovnika i na zajedničku pričuvu pa, stoga, nema mjesta zaključku da je uplatom od 27. ožujka 2024. godine tuženik podmirio bilo koji dio utužene novčane obveze.

38. Iz potvrde o uplati iznosa od 59,59 eura (s lista 71. sudskog spisa) uočljivo je da je 26. ožujka 2025. godine tuženik tužitelju podmirio dug za siječanj 2025. godine.

39. Dug za siječanj 2025. godine nije predmetom presuđivanja u konkretnoj parnici pa uplata od 26. ožujka 2025. godine nije relevantna za ocjenu utemeljenosti tužbenog zahtjeva.

40. Konačno, kod plaćanja koje je obavio 17. siječnja 2025. godine u iznosu od 50,00 eura (list 71. sudskog spisa) tuženik nije naveo što točno plaća, točnije za koji točno mjesec podmiruje zajedničku pričuvu pa, posljedično, nije moguće spoznati da se takva uplata na bilo koji način tiče predmetnog dugovanja. Zato niti takva uplata ne može s uspjehom dovesti do oslobođenja tuženika obveze plaćanja bilo kojeg dijela utužene novčane obveze.

41. Dakle, sumarno, prigovor djelomičnog ispunjenja, kojim se tuženik suprotstavljao tražbini tužitelja u ovom sporu nije osnovan te ga je, kao takvog, valjalo otkloniti.

42. Uz taj prigovor tuženik je tijekom spora pledirao i za nastupanje zastare.

43. Budući da je predmetom tužbenog zahtjeva u ovom sporu tražbina po osnovi zajedničke pričuve, sud se bavio pitanjem vezanim uz to predstavlja li potraživanje po osnovi zajedničke pričuve povremenu tražbinu pa da bi se, u smislu odredbe čl. 226. ZOO-a, na to potraživanje mogao primijeniti 3-godišnji rok zastare.

44. Pri tome je shvaćanje prvostupanjskog suda da i ona obveza koja je predviđena zakonom, a takva je nedvojbeno i obveza po osnovi zajedničke pričuve, jer nju reguliraju odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst te 94/17 - Ispravak; u daljnjem tekstu: ZV), može predstavljati povremenu tražbinu pod uvjetom da udovoljava pretpostavkama iz odredbe čl. 226. st. 1. ZOO-a, odnosno, drugim riječima napisano, sud je uvjeren da nema nikakve zapreke da zakonska obveza iz ZV-a po pitanju zastare bude podvedena pod povremenu tražbinu i da se, stoga, ravna po pravilima o 3-godišnjem roku zastare.

45. ZV niti u jednom svom dijelu, u kojemu regulira institut zajedničke pričuve, ne predviđa razdoblja u kojima bi se ona trebala plaćati, već, naprotiv, u odredbi čl. 90. st. 2. predviđa da se zajednička pričuva plaća na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova (...).

46. Kada se ima u vidu da je prvi zatraženi iznos pričuve, u odnosu na koji je tužitelj od tuženika zatražio zaštitu u okviru konkretne parnice, dospio na naplatu 15. travnja 2021. godine, a svi ostali pojedinačno zatraženi iznosi isplate pričuve nakon tog datuma, te kada se potom uzme u obzir da je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 21. rujna 2023. godine, tada treba zaključiti da između dana kad je tužitelj kao vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze od tuženika kao dužnika (čl. 215. st. 1. ZOO-a) i dana kad je istekao posljednji dan zakonom određenog vremena (čl. 216., u svezi s čl. 225. ZOO-a) nije istekao 3-godišnji rok zastare iz odredbe čl. 226. st. 1. ZOO-a, koji se primjenjuje na zastaru predmetne pričuve.

47. Posebno pri tome valja naglasiti da je, po odredbi čl. 241. ZOO-a, podnošenjem prijedloga za ovrhu od 21. rujna 2023. godine došlo do prekida zastare pa će, u smislu pravila iz odredbe čl. 245. st. 3. ZOO-a, zastara početi iznova teći od dana kad ovaj spor bude okončan ili završen na neki drugi način.

48. Zbog svega upravo pojašnjenog, prigovor zastare koji je tuženik iznio ukazuje se neosnovanim pa se i s tog aspekta njegovo zalaganje za neutemeljenost tužbenog zahtjeva ukazuje pravno neodrživim.

49. Visinu utužene novčane obveze tuženika tužitelj je dokazao predočavanjem sudu odgovarajućih dokaza, prije svega izvoda iz poslovnih knjiga (s lista 27. sudskog spisa).

50. Slijedom svega iznijetoga trebalo je tužbeni zahtjev usvojiti i odlučiti kao u t. I. izreke presude.

51. Tek uzgredno potrebno je naglasiti da, u situaciji kada sud donese odluku o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojemu je određena ovrha, ukine provedene ovršne radnje i odredi da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a kada se u postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga primjenjuju odredbe ZPP-a koje reguliraju izdavanje platnog naloga, tada je, na temelju pravila iz odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, u odluci o glavnoj stvari sud dužan odlučiti održava li se platni nalog na snazi u cijelosti ili djelomično, odnosno ukida li se platni nalog (i odbija tužbeni zahtjev) pa je zato sud i donio odluku koja je nomotehnički sadržana u t. I. dispozitiva presude (uz onu iz izreke rješenja).

52. Tijek zakonskih zateznih kamata tuženik niti nije posebno osporio, s tim da su, na temelju odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, na dosuđeni iznos glavnice tužitelju dosuđene i zatezne kamate jer je tuženik, očito, zakasnio s ispunjenjem dužne obveze prema tužitelju pa mu, pored glavnice, duguje i zakonske zatezne kamate.

53. U svezi stope zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice, za naglasiti je da je odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a od 17. srpnja 2015. godine (Narodne novine broj 78/15) izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. ZOO-a, na način da se stopa zateznih kamata na odnose izvan odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zbog čega je o visini kamatne stope donesena odluka iz t. I. dispozitiva presude.

54. Stoga je sud respektirao ove okolnosti, s tim da je odluku o visini kamatne stope donio kako na temelju izvorne odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, tako i prema izmjenama iste odredbe iz Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a od 17. srpnja 2015. godine (iz Narodnih novina broj 78/15), odnosno iz Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a od 03. listopada 2022. godine (iz Narodnih novina broj 114/22; u daljnjem tekstu: ZID ZOO/22) te iz Uredbe o izmjeni ZOO-a od 30. prosinca 2022. godine (iz Narodnih novina broj 156/22; u daljnjem tekstu: Uredba ZOO/22).

55. U sadržaj t. I. izreke presude sintagma iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, prema ZID ZOO-u/22 i prema Uredbi ZOO/22, unijeta je zbog moguće promjene stope kamata nakon 01. siječnja 2026. godine, i to kako na više, tako i na niže, a sve radi olakšavanja eventualnog ovršnog postupka u povodu ove presude.

56. Odluka o naknadi troškova postupka iz t. II. dispozitiva presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženik je u cijelosti izgubio ovu parnicu pa je dužan tužitelju naknaditi sve troškove izazvane vođenjem postupka koji su, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, bili potrebni radi vođenja parnice.

57. Troškovi tužitelja sastoje se od nagrade odvjetniku za sastavljanje jednog obrazloženog podneska, od 12. ožujka 2025. godine, u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 8. st. 1. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (iz Narodnih novina broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa/23), te za zastupanje na jednom ročištu, onom od 27. ožujka 2025. godine, na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari, odnosno izvodili su se dokazi pa nagrada za to ročište iznosi 200,00 eura, sukladno Tbr. 9. st. 1. Tarife/23.

58. Na nabrojane radnje tužitelju je priznat zatraženi trošak PDV-a, u iznosu od 100,00 eura, sukladno Tbr. 46. Tarife/23.

59. Uz sve nabrojane troškove, tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe za presudu, u iznosu od 66,36 eura.

60. Nužno je navesti da se Tarifa/23 primjenjuje pozivom na njezin Tbr. 52. st. 3. jer sud o troškovima postupka odluku donosi u trenutku objave predmetnih presude i rješenja, točnije 21. listopada 2025. godine, a to je, pak, nakon što je, u smislu dijela XIX. st. 1. Tarife/23, ta Tarifa stupila na snagu.

61. U pogledu troškova postupka tužitelj je zatražio zakonske zatezne kamate (u sadržaju konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, iz podneska od 12. ožujka 2025. godine), s tim da ovaj sud prvog stupnja smatra da mu takvo pravo pripada, i to počevši od dana donošenja prvostupanjske presude jer je to u skladu s odredbom čl. 31. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 2881/2014 i dr. od 01. lipnja 2016. godine, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), kao i s čl. 151. st. 3. ZPP-a, koji je noveliran kroz čl. 27. ZID ZPP-a/22.

62. Stoga je glede tijeka kamata za iznos troškova postupka odlučeno kao u t. II. dispozitiva presude.

63. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio ovu parnicu, zaključivanjem o suprotnom pravilu iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a (argumentum a contrario), ne pripada mu niti pravo na nadoknadu troškova postupka na teret tužitelja, pa tako niti u iznosu od ukupno 566,36 eura, koji je zatražio na ročištu od 27. ožujka 2025. godine (list 66./2. sudskog spisa), zbog čega je odlučeno kao u t. III. dispozitiva presude.

U Rijeci 21. listopada 2025.

S u t k i nj a

Larisa Smiljan Pervan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja, donesenih u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude i rješenja (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu i rješenje, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku (čl. 357. ZPP-a).

Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda i rješenje postanu pravomoćni u dijelu koji se pobijaju žalbom (čl. 348. st. 2. ZPP-a).

O žalbi protiv presude i rješenja odlučuje drugostupanjski sud (čl. 348. st. 3. ZPP-a).