REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-915/2020-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Filipa Baburka, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika po zaposlenju kod tuženika, dana 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi: "I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.576,28 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

na iznos od 2.654,46 EUR od 10. siječnja 2018. do isplate,

na iznos od 1.327,23 EUR od 20. lipnja 2018. do isplate,

na iznos od 594,60 EUR od 20. lipnja 2018. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.373,13 EUR, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 31. svibnja 2019. u kojoj je naveo da je 1. srpnja 2016. u Dubrovniku na kolniku ulice Ive Vojnovića kod kbr. 7 došlo do prometne nesreće u kojoj je ozlijeđen EJ, putnik na motociklu reg. oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tužitelja. Nadalje je naveo da je prometnu nesreću prouzročio AJ koji je sa svojim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osigurano kod tuženika bio nepropisno zaustavljen na kolniku bez upaljena sva četiri pokazivača smjera. Tužitelj je pojasnio da je do prometne nesreće došlo za vrijeme dok je motociklom, u noćnim uvjetima vožnje, ispod dopuštene brzine kretanja upravljao osiguranik tužitelja LJ i to na mjestu nakon izlaska iz oštrog zavoja kojim je mogao zaključiti da se radi o zaustavljenom vozilu. Tužitelj se pozvao na čl. 87 ZOSPC – a u kojem je navedeno da je vozač dužan vozilo koje zaustavlja na cesti označiti sigurnosnim trokutom ili uređajem za istodobno uključivanje svih pokazivača smjera, i to u slučaju kada je vozilo na takvom mjestu da ga vozači vozila koji nailaze teško mogu pravodobno uočiti. Nadalje je naveo da su u ovom predmetu upravo radilo o tom slučaju a pogotovo stoga što je osiguranik tuženika tijekom istrage priznao da nije imao upaljena sva četiri pokazivača smjera, odnosno to ga tužitelj smatra isključivo odgovornim za nastali štetni događaj. Tužitelj je naveo da je putniku na motociklu osigurano kod tužitelja, točnije EJ, na temelju izvansudske nagodbe, isplatio utuženi iznos od 34.480,00 kn (4.576,28 EUR)[1] , a koji iznos ovom tužbom regresno potražuje od tuženika. Tužitelj je naveo da je vozilo bilo osigurano kod tuženika policom od automobilske odgovornosti te da je stoga potraživao na temelju odredbe čl. 963. ZOO-a, regresni zahtjev. Kako bi podupro svoje navode tužitelj je predložio sudu slijedeće dokaze i to priklop spisa ODO Dubrovnik K-Do-251/16, presliku prometnog vještačenja od strane Prometnog fakulteta u Zagrebu, saslušanje EJ i NJ, prometno vještačenje na okolnost dinamike nastanka prometne nesreće uz očevid na licu mjesta. Na temelju navedenog, tužitelj je predložio da se tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da priznaje pasivnu legitimaciju te da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, ali da osporava način nastanka štetnog događaja te odgovornost. Navodi da se prometna nezgoda dogodila na način da je vozač mopeda, osiguran kod tužitelja, udario u stražnji dio vozila osiguranog kod tuženika, a koje je vozilo ranije bilo zaustavljeno na kolniku. Pojašnjava da je uzrok nezgode nepravovremena i neprimjerena reakcija osiguranika tužitelja, koji je nezgodu mogao izbjeći zaustavljanjem ili zaobilaženjem zaustavljenog vozila. Također, naveo je da se pred Općinskim državnim odvjetništvom vodio kazneni postupak o kojem nije imao saznanja te je predložio sudu pribaviti spis s obzirom da kaznena odgovornost predstavlja prethodno pitanje u odnosu na građanskopravnu odgovornost i to u spisu K-Do-251/16 te je predložio da se sasluša AJ ĐJ na okolnost načina nastanka štetnog događaja. Također, tuženik je naveo da se protivi da se u ovom postupku koristi vještačenje provedeno po vještacima Tomislavu Periću i Goranu Zovaku jer ne koristi podatke iz Zapisnika o očevidu, osobito skice police, već su vještaci korigirali nacrt sačinjen od policije, bez obavljenog očevida iz razloga što to

1 Fiksni tečaj konverzija: 1 EUR = 7,53450 HRK

vještačenje sadrži presumpciju u odnosu na razloge pada motociklista i puta kočenmja motocikla, za koje nije bilo elemenata, pa su zaključci vještaka netočni i zasnivaju se na presumpcijama te dodatno ukazuje na to da su i vještaci naveli da iz stanja dokumentacije ne proizlaze elementi na temelju kojih bi se sa sigurnošću zaključivalo na kojem putu ili u kojem vremenu je motocikl kočen, ali da ipak računaju put kočenja, a što je, kako navodi tuženik, neznanstven i neprofesionalan pristup. Stoga je tuženik predložio da sud pribavi već ranije spomenut spis kaznenog predmeta te da provede prometno vještačenje na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja. Na temelju svega, tuženik je predložio sudu odbiti tužbu uz naknadu troškova postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao sljedeće dokaze: prometno vještačenje Fakulteta prometnih znanosti (list 4 do 21 spisa), zapisnik o očevidu od 21. kolovoza 2016. (list 22 do 26 spisa), otpusno pismo EJ Opća bolnica Dubrovnik od 6. srpnja 2016. (list 31 do 32 spisa), otpusno pismo EJ KBC "Sestre Milosrdnice" od 13. srpnja 2016. (list 33 do 34 spisa), povijest bolesti EJ (list 35 do 36 spisa), nalaz Opće bolnice Dubrovnik za EJ od 6. listopada 2016. (list 37 spisa), nalaz Opće bolnice Dubrovnik za EJ od 24. listopada 2016. (list 38 spisa), povijest bolesti EJ kod KBS "Sestre Milosrdnice" od 21. travnja 2017. (list 39 spisa), polica osiguranja od automobilske odgovornosti E Jakobušić reg. [registarska oznaka] (list 40 spisa), zapisnik od sudskog nagodbi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu (list 41 spisa), potvrde o izvršenim plaćanjima (list 42 do 44 spisa), prigovor Croatia osiguranje (list 46 do 48 spisa), zapisnik o očevidu PU dubrovačko- neretvanska od 21. kolovoza 2016. zajedno sa situacijskim planom (list 82 do 88 spisa), fotodokumentacija očevida crno-bijela od 2. rujna 2016. PU dubrovačko- neretvanska (list 88 do 96 spisa), zapisnik o ispitivanju EJ kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku 14. listopada 2016. (list 97 do 98 spisa), zapisnik o ispitivanju ĐJ kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku od 7. srpnja 2017. (list 99 do 100 spisa), zapisnik o ispitivanju LJ kod Općinskog suda u Dubrovniku (list 133 do 134 spisa), fotodokumentacija očevida u boji od 2. rujna 2016. PU dubrovačko-neretvanska (list 143 do 151 spisa), zapisnik o očevidu od 21. kolovoza 2016. PU dubrovačko-neretvanska sa situacijskim planom u boji (list 152 do 157 spisa), nalaz i mišljenje Berislava Šimunovića, stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila od 12. srpnja 2023. (list 166 do 176 spisa),

4. Ocjenom izvedenih dokaza, kako svakog posebno, tako i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora jest regresni zahtjev na isplatu naknade štete.

6. Nije sporna pasivna legitimacija i visina tužbenog zahtjeva.

7. Sporan je način nastanka štetnog događaja i odgovornost tuženika.

8. EJ na ispitivanju kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku dana 14. listopada 2016. naveo je: „Ne mogu se točno sjetiti dana, ali radilo se o prvim danima srpnja kada sam se u večernjim satima, sa svojim prijateljem LJ išao provozati u Dubrovnik motorom. Naime, LJ je par dana ranije dobio dozvolu za vožnju motocikla veće kubikaže, te je od svoga dunda posudio Piaggio Liberty 200, a on je inače vozio Liberty 50. Prvo smo sjeli u caffe bar "Wind" popiti piće, s tim da napominjem da je LJ pio sok, upravo zato što je vozio taj motocikl, i negdje prije ponoć smo krenuli prema Starom Gradu, išli smo Ulicom Ive Vojnovića, ja sam bio suvozač, a LJ je vozio, te sam negdje prije restorana "Magellan" pogledao naprijed i vidio jedno vozilo koje se nalazilo par metara ispred pješačkog prijelaza u blizini restorana "Magellan" (kada kažem ispred, mislim bliže Domu zdravlja), i u trenutku kada sam ja pogledao to vozilo imalo je upaljena svjetla za vožnju unatrag. Sve se brzo dogodilo, ali negdje u tom trenutku je LJ prikočio zadnjom kočnicom, "polegao je" motor, te smo pali, motor je otklizao u to vozilo, a nas dvojica smo ostali ležati na cesti. Ja sam mišljenja da je LJ "namjerno" polegao motor jer je bio svjestan da ne može na vrijeme prikočiti, a sve kako ne bi udarili u to vozilo, te vjerojatno zadobili i teže ozljede. Tom prigodom vozili smo oko 40-50 km/h. Ne mogu se izjasniti da li se to vozilo zaista kretalo unazad ili je stajalo u mjestu i samo imalo upaljena svjetla za kretanje unazad. Ja mislim da je LJ to vozilo ugledao u istom trenutku kad i ja, jer čim sam ja vidio vozilo , on je stisnuo stražnju kočnicu. Od pada sa motora zadobio sam prijelom drugog i trećeg lumbalnog kralješka , te napuknuće trtične kosti, a od posljedica tih ozljeda još se oporavljam. Ne želim kazneni progon niti LJ koji mi je prijatelj i kojim sam stalno u kontaktu, niti ĐJ (a za kojeg sam naknadno saznao da je on upravljao tim vozilom) koji se pokazao maksimalno fer, odmah pozvao policiju i hitnu, te me više puta posjetio u bolnici. Također ne želim postavljati niti imovinskopravni zahtjev, već ću istoga postaviti osiguravajućoj kući. To je sve što mi je poznato." Drugo nema što iskazati.

8.1. Sud je ovaj iskaz uzeo u obzir u onom dijelu u kojem svjedok govori da je LJ odlučio provozati svjedoka na motoru njegovog djeda nekoliko dana nakon što je položio vozački ispit, odnosno da je radnju vožnje LJ poduzeo nakon što su njih dvojica bili na piću. Ostatak iskaza sud je ocijenio kao životno nelogičan i usmjeren k poboljšanju pozicije LJ.

9. ĐJ na ispitivanju kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku dana 7. srpnja 2017. naveo je: „ Znam zašto sam pozvan i to u svezi prometne nesreće koju sam imao 01. srpnja 2016. malo prije ponoć. Vozilo mi je predmetnog dana bilo parkirano ispred restorana El Toro, krenuo sam, izašao na cestu i nakon 15ak metara morao stati, jer se ispred mene zaustavilo vozilo daruvarskih tablica, koje vozilo je prvo upalilo desni žmigavac, iako se na tom mjestu od stupića ne može skrenuti desno pa je to vozilo upalilo rikverc svjetlo, pa je upalilo da će krenuti, ja sam mu tada "ablendao" svjetlima, a tada je to vozilo dalo lijevi žmigavac, ja sam mu trubnuo, a tada sam pogledao u retrovizor i vidio motocikl kako dolazi sa moje stražnje strane, taj motocikl je trubnuo, vidjelo se da se vozač ne može zaustaviti, te sam samo čuo struganje motocikla i osjetio udarac u svoje vozilo. To se toliko brzo dogodilo da čak ne mogu reći da sam vidio sam trenutak pada. Kada sam izašao iz vozila vozač motocikla se pridigao, dok je suvozač još ležao na kolniku. Tražio sam od polaznika da zovu policiju i hitnu pomoć. U tom trenutku moj zadnji kraj je bio udaljen od pješačkog prijelaza 15-20 metara. Napominjem da od kada sam vozilo zaustavio , nisam ga pokretao sve do udara motocikla. Mjenjač vozila nisam ubacivao u rikverc, nego mi je cijelo vrijeme bio "u leru". Kada sam ja zatrubio, a prije udara motocikla u moje vozilo, to vozilo daruvarskih tablica je krenulo i otišlo. Tog dana popio sam tri pive, dvije tijekom popodneva i jednu pred sam kraj radnog vremena. Odmah iza nesreće vozač motocikla me je pitao zašto sam vozio unatrag, na što sam mu ja rekao da to nije istina i da nisam vozio unatrag, i nakon toga nismo u vezi nesreće ništa drugo pričali. Motocikl sam u retrovizoru prvi put ugledao malo prije same nesreće, a motocikl je dosta brzo vozio prije udara u moje vozilo. Napominjem da kada sam zaustavio vozilo nisam upalio sva četiri "žmigavca, odnosno nisam ih upalio uopće sve do prometne nesreće. To je sve što mi je poznato." Drugo nema što iskazati.

9.1. Sud je iskaz ĐJ uzeo kao logičan i životno uvjerljiv pogotovo stoga što je u trenutku prometne nesreće on bio fokusiran na promet ispred sebe, odnosno na vozilo daruvarskih tablica koje je davalo miješane signale u smislu upaljenih pokazivača smjera te nije imao dužnost cijelo vrijeme pratiti a niti je mogao što se događa na stražnjoj strani njegovog vozila. Sud je u potpunosti prihvatio iskaz, pogotovo u dijelu u kojem navodi da je zaustavio vozilo, da mjenjač vozila nije ubacio u rikverc nego je bio u leru, da je pogledao u retrovizor i vidio kako njemu straga dolazi motocikl, koji se ne može zaustaviti te koji mu je i trubnuo.

10. LJ je kod Općinskog suda u Dubrovniku dana 28. travnja 2022. naveo da je: „ Navedeni događaj se dogodio nakon zalaska sunca, a u tom trenutku sam se kretao motociklom iz smjera Lapada prema Starom Gradu, te kada sam došao na dionici u blizini restorana Magellan, otprilike nekih 5 dužina normalnog auta uočio sam vozilo ispred kafića i restorana El Tora. Budući da je prije El Tora zavoj i motor je već bio u nagibu, u trenutku kad sam uočio bijela svjetla, bez upaljenih 4 pokazivača, počeo sam kočiti, međutim s obzirom da se vozilo gospara ĐJ naglo kretalo natrag, odnosno u rikverc, ta njegova vožnja je skratila mogućnost moje reakcije , te sam u tom trenutku stisnuo kočnice i položio motocikl na pod. Inače vozio sam Liberty skuter 200 kao vozač, a sa mnom na motociklu je bio kao suputnik bio EJ, koji se vozio iza mene, te smo obojica u trenutku nezgode imali zaštitne kacige na glavi. Nakon što smo pali na pod, a pali smo točno prije pješačkog prijelaza, motor je nastavio klizati prema vozilu gospara ĐJ, te se zaustavio nakon što se podvukao ispod branika njegovog vozila, a u tom trenutku udara vozilo gospara ĐJ je bilo zaustavljeno oko pola dužine vozila iza pješačkog prijelaza. Nakon pada sam se odmah ustao i otišao sam do gospara ĐJ, te sam ga pitao zašto nije imao upaljene pokazivače smjera , rekao mi je da se vraćao u El Tora gdje radi, da je zaboravio ključeve i nakon što sam s njime nekih 30 sekundi raspravljao, vidio sam da EJ još uvijek leži na podu, te sam mu rekao da se podigne, međutim, rekao je da ne može, da se osjeća kao da mu se izbio zrak i u međuvremenu je netko pozvao hitnu pomoć, te ga je tek hitna prebacila s poda na nosila i odvela ga u bolnicu, dakle nije se mogao uopće samostalno dignuti. Koliko se sjećam kasnije mu je rečeno da su mu kralješci napukli i to mislim da su dva. Također je došla i policija, te je na licu mjesta alkotestirala mene i ĐJ, te koliko se sjećam on je imao alkohola u krvi, dok ja i EJ nismo imali, s tim da se na gosparu ĐJ vidilo da je bio pripit i čak je na maloj udaljenosti zaudarao na alkohol i tada je negirao da je pio policiji koliko se sjećam a također je negirao i da je išao u rikverc, međutim sada u zadnjoj parnici koja se vodi pred Općinskim sudom u Dubrovniku je priznao da je išao u rikverc i da nije imao upaljene pokazivače smjera. U trenutku kada je došla policija na licu mjesta je promijenio iskaz i rekao da s obzirom da se nalazila garaža da je neki, mislim da je rekao A, isparkiravao auto te da se on samo zaustavio kako bi ga pustio da odradi manevar, međutim u trenutku kad sam ja došao do njega nakon pada s motora siguran sam da nikakvo vozilo ispred njega nije bilo, te da to nije bilo točno što je rekao.

10.1. Tuženik u svom podnesku od 28. listopada 2020. navodi da suprotno navodu EJ, LJ navodi kako ĐJ nije imao uključena svjetla za vožnju unatrag te kako nije imao uključena sva četiri pokazivača smjera te ističu da je LJ naveo da je ĐJ bio zaustavljen zbog toga što je vozilo ispred ĐJ vršilo određene manevre u prometu.

10.2. Sud je uzeo u obzir dio iskaza LJ u dijelu u kojem govori da je, dok je vozio motor na kojem je suvozač bio EJ, u blizini restorana El Toro uočio automobil, ali kako je prije restorana zavoj, motor mu je već bio u nagibu zbog čega je počeo kočiti, no nije uspio zakočiti te se zabio u vozilo ĐJ. U ostalom dijelu sud nije prihvatio iskaz jer nije logičan niti životan a pogotovo stoga što je upravo LJ trebao biti fokusiran na promet ispred sebe pa i tako i na vrijeme uočiti bilo kakva događanja u prometu te na njih primjereno odreagirati a pogotovo stoga što je još imao i suvozača.

11. U mišljenju o provedenom vještačenju koje su napravili vještaci Tomislav Perić dipl. ing. i prof. dr. sc. Goran Zovak s Fakulteta prometnih znanosti, Zavoda za prometno-tehnička vještačenja, od 2. svibnja 2017., a za potrebe kaznenog predmeta koji je vodilo Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, pos. br. K-DO-251/16, naveli su: „ Primarni sudarni kontakt ostvaren je udarom više stražnjeg dijela motocikla Piaggio Liberty 200 Sport, reg. oznake [registarska oznaka], koji je klizao kolnikom po lijevom boku, u donji stražnji više lijevi dio osobnog automobila Mazda CX7 i reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao ĐJ, a na oko 14,80 (m) do 14,90 (m) istočno od PTM i za oko 2,0 (m) do 3,0 (m) sjeverno od južnog ruba kolnika, ili u potpunosti na južnoj, za oba vozila desnoj prometnoj traci Ulice Ive Vojnovića. U trenutku sudara osobni automobil Mazda CX7 i, reg oznake DU 617-ec, bio je svojim stražnjim dijelom na oko 14,80 (m) od PTM, lijevim bočnim dijelom uz središnju liniju kolnika i središnjom uzdužnom osi paralelan s istom. U trenutku sudara motocikl Piaggio Liberty 200 Sport, reg. oznake [registarska oznaka], klizao je južnom prometnom trakom po svom lijevom boku, obodnom prednjeg kotača prelazio je središnju liniju kolnika za oko 0,20 (m), a linija koja spaja osovine njegovog prednjeg i stražnjeg kotača zatvarala je sa linijom kolnika kut od oko 120[0] , dok mu je smjer vektora brzine bio približno paralelan s linijom kolnika. U trenutku primarnog sudarnog kontakta motocikl Piaggio Liberty 200 Sport, reg. oznake [registarska oznaka], klizao kolnikom po lijevom boku brzinom od oko 28 (km/h), a osobni automobil Mazda CX7, reg. oznake [registarska oznaka] , kojim je upravljao ĐJ, bio zaustavljen na kolniku stražnjim krajem na oko 14,80 (m) istočno od PTM. Vozač motocikla Piaggio Liberty 200 Sport, osumnjičeni LJ regirao je radnjom intenzivnog kočenja na oko 30 (m) ispred mjesta sudara, a vremenski oko 2,6 (s) prije sudara, pri brzini od oko 47 (km/h), a do destabilizacije i započetog prevrtanja motocikla došlo je na oko 17,30 (m) ispred mjesta sudara i oko 1,6 (s) prije sudara. Kako je u trenutku poduzete radnje kočenja motocikl prolazio kroz za njega oštri lijevi zavoj i zasigurno bio nagnut ulijevo pod kutom od oko 12,3[0] ,to je poduzeta radnja intenzivnog kočenja u položaju u kojemu je motocikl opterećen s vozačem i putnikom nagnut ulijevo pod kutom od oko 12,3[0] , rezultirala trenutnom destabilizacijom motocikla i njegovim padom na kolnik. Iz provedene analize sudarnog procesa za zaključiti je da je iskaz osumnjičenika RJ dan na prvom ispitivanju (list 59 do 63 sudskog spisa) tehnički neprihvatljiv u dijelu u kojem navodi da se je u trenutku sudara i neposredno nakon sudara osobni automobil kretao vožnjom unazad, dok za dio iskaza u kojem navodi da su na osobnom automobilu bila upaljena svjetla za vožnju unazad, kao i o pred sudarnom kretanju osobnog automobila ne postoje elementi temeljem kojih bi se o tome zaključivalo na tehnički siguran način. Iz provedene analize sudarnog procesa za zaključiti je da je iskaz osumnjičenika ĐJ dan na prvom ispitivanju (list 64 do 68 sudskog spisa) tehnički prihvatljiv u dijelu u kojem navodi da je u trenutku sudara osobnim automobilom bio zaustavljen na kolniku, dok za vremenski period u kojem je bio u tom položaju, o stupnju prijenosa u kojem je automobil bio, kao i o pred sudarnom kretanju osobnog automobila ne postoje elementi temeljem kojih bi se o tome zaključivalo na tehnički siguran način. Jednako tako nesporno je da je automobil nakon sudara bio pomaknut iz sudarnog položaja na mjesto na kojemu je zatečen po dolasku očevidne ekipe. Pri utvrđenoj brzini kretanja predmetnog motocikla od 47 (km/h) zaustavni put pri poduzetoj radnji intenzivnog kočenja iznosio je oko 25 (m), od čega na put kočenja otpada 13,1 (m), dok bi motocikl put od 11,7 (m) prešao tijekom reakcije vozača i uspostave kočenja, te bi na način na koji je reagirao osumnjičenik LJ došlo do izbjegavanja sudara u slučaju da se motocikl nije kretao kroz zavoj i poduzetim intenzivnim kočenjem bio destabiliziran. U konkretnim uvjetima predmetne prometne nesreće i pri utvrđenoj brzini kretanja predmetnog motocikla od 47(km/h), destabilizacija motocikla mogla je biti izbjegnuta da je kočenje vršeno intenzitetom ne većim od 3,5 (m/s[2] ) (prikočivanjem), uz adekvatno doziranje prednje i stražnje kočnice, ali u kojem slučaju bi zaustavni put iznosio oko 36 (m) od čega bi na put kočenja otpalo 24,4 (m), dok bi motocikl put od 11,7 (m) prešao tijekom reakcije vozača i uspostave kočenja, te da bi a da je na taj način reagirao osumnjičenik LJ došlo do sudara udarom prednjeg kotača motocikla u stražnju stranu osobnog automobila brzinom od oko 27 (km/h). Procjenom sa orto snimke za zaključiti je da je osumnjičeni LJ imao tehničke mogućnosti uočavanja osobnog automobila Mazda CX7 u trenutku kada se je nalazio na oko 34 (m) zapadno od PTM, dakle na oko 50 (m) ispred mjesta sudara, te time i mogućnost izbjegavanja sudara prikočivanjem, no u toj je situaciji vrlo upitna bila mogućnost ispravnog zaključivanja osumnjičenog LJ na činjenicu da je osobni automobil bio zaustavljen na kolniku. Naime iz stanja spisa predmeta, iskaza oba osumnjičenika kao i svjedoka proizlazi da na osobnom automobilu nisu bila upaljena sva četiri pokazivača smjera, a što je osumnjičeni ĐJ morao učiniti u slučaju ako je bio zaustavljen na kolniku, kao i u slučaju ako se je kretao vožnjom unazad."

11.1. Tuženik je u svom podnesku od 22. srpnja 2019. naveo da se protivi da se u ovom postupku cijeni vještačenje prema vještacima Tomislavu Periću i Goranu Zovaku jer nisu korišteni podaci iz Zapisnika o očevidu, osobito skice policije, već su vještaci korigirali nacrt sačinjen od policije, bez obavljenog očevida. Nadalje su naveli da to vještačenje sadrži presumcije u odnosu na razloge pada motociklista i puta kočenja, za koje nije bilo elemenata, pa su zaključci vještaka netočni i zasnivaju se na presumcijama. Također tuženik ističe da i sami vještaci navode kako iz stanja očevidne dokumentacije ne proizlaze elementi temeljem kojih bi se sa sigurnošću zaključivalo na kojem putu ili u kojem vremenu je motocikl kočen, ali ipak računaju put kočenja, a što je neznanstven i neprofesionalan pristup.

11.2. Sud je u ovom postupku mišljenja ovih vještaka cijenio kao ispravu koju ne može uzeti u obzir za rješenje ovog slučaja s obzirom na to da su nalaz i mišljenje napravljeni uz određene korekcije, a bez cjelokupne dokumentacije policije. Stoga ovaj sud smatra da su takvi nalaz i mišljenje napisani samo u svrhu koristi jedne strane odnosno tužitelja te sud nije uzeo u obzir ovaj nalaz i mišljenje.

12. Stalni sudski vještak Berislav Šimunović, u svom nalazu i mišljenju od 12. srpnja 2023. zaključio je: „U ovom štetnom događaju motocikl osiguranika tužitelja se u klizanju po lijevom boku sa stražnjim desnim bočnim dijelom podbio pod stražnji više lijevi dio vozila osiguranika tuženika. U trenutku sudara uzdužne simetrale vozila su međusobno zatvarale kut od oko 115° do 125°. Mjesto sudara se nalazilo u južnoj prometnoj traci Ulice Iva Vojnovića kojom se iz smjera zapada prema istoku kretao motocikl osiguranika tužitelja, dok se vozilo osiguranika tuženika nalazilo zaustavljeno u istoj prometnoj traci, ispred motocikla. Do sudara je došlo na oko 1 do 1,2 m od središnje linije kolnika, na početku traga zadiranja lijeve nogare motocikla u asfalt. Provedena analiza je pokazala da je vozač motocikla osiguranika tužitelja poduzeo radnju prevrtanja motocikla na lijevi bok, na izlazu iz preglednog lijevog zavoja, pri brzini kretanja od oko 48 km/h i oko 13,8 m ispred mjesta sudara. Prilikom prevrtanja na kolnik, vozač i suputnik su se odvojili od motocikla i otklizali se neovisno od njega. Na ovom raspoloživom putu od oko 13,8 m motocikl se nije uspio zaustaviti, pa se s brzinom od oko 33,1 km/h podbio pod zaustavljeno vozilo osiguranika tuženika. Tehničkim putem nije moguće utvrditi način kretanja vozila osiguranika tuženika neposredno prije sudara. Odnosno kada se vozilo zaustavilo i koliko je dugo bilo zaustavljeno prije predmetnog sudara. U trenutku štetnog događaja bila je noć, a kolnik je bio dobro osvijetljen svjetlima javne rasvjete. Preglednost iz smjera kretanja motocikla osiguranika tužitelja prema mjestu sudara iznosila je oko 60 m. Ukoliko je vozilo osiguranika tuženika u trenutku ulaska u vidno polje vozaču motocikla osiguranika tužitelja bilo zaustavljeno, vozač motocikla je morao vidjeti upaljena zadnja stop svjetla na vozilu osiguranika tuženika. Stoga da je vozač motocikla vidjevši upaljena stop svjetla poduzeo radnju laganog prikočivanja mogao je sigurno zaustaviti svoj motocikl, bez destabilizacije i prevrtanja na kolnik, prije mjesta sudara, pa do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Bez obzira na brzinu i način kretanja vozila osiguranika tuženika prije štetnog događaja, vozač motocikla osiguranika tužitelja je s obzirom na preglednost kolnika imao dovoljno prostora i vremena da brzinu svog motocikla prilagodi brzini i načinu kretanja vozila osiguranika tuženika i na taj način izbjegne ovaj štetni događaj. Razlog zbog kojeg vozač motocikla, vidjevši vozilo osiguranika tuženika, nije smanjio svoju brzinu i prilagodio je brzini i načinu kretanja vozila osiguranika tuženika, tehničkim putem nije moguće utvrditi. Također, tehničkim putem nije moguće utvrditi razlog zbog kojeg je vozilo osiguranika tuženika u trenutku sudara bilo zaustavljeno. Na putu na kojem je reagirao vozač motocikla, udaljen oko 13,8 m od mjesta sudara, uspio bi zaustaviti motocikl radnjom prikočivanja (bez opasnosti od destabilizacije i prevrtanja) prije mjesta sudara i do ovog sudara ne bi došlo, da se kretao brzinom manjom od 19,3 km/h. Na dijelu kolnika na kojem je došlo do štetnog događaja brzina kretanja vozilima je bila određena općim načelom o graničnoj brzini kretanja vozila u naseljenom mjestu na 50 km/h."

12.1. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka Berislava Šimunovića uzeo kao profesionalno, dano u skladu sa strukom, logično i životno uvjerljivo te u skladu sa svim činjenicama i dokazima u spisu, a pogotovo stoga što je detaljno i koncizno uz dodatne računice i objašnjenja odgovorio na sva pitanja tužitelja, a koje odgovore je sud prihvatio kao istinite. Točnije vještak je na raspravi kod ovog suda 23. rujna 2025. naveo je: „Ostajem u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja, a na podnesak tužitelja od 20. listopada 2023. iskazujem kako slijedi. Iskazujem da nije poznat razlog zbog kojeg je vozilo osiguranika tuženika neposredno prije i u trenutku štetnog događaja bilo zaustavljeno. Ukoliko je to bilo zbog prometne situacije ispred njega (kretanje drugih vozila), onda nije bio dužan upaliti sva 4 pokazivača smjera. Ukoliko je bio zaustavljen iz nekog drugog razloga (čekanje dolaska suputnika i slično) ili je imao namjeru voziti unatrag, tada je trebao upaliti sva 4 pokazivača smjera. Ukoliko je vozilo osiguranika tuženika u trenutku ulaska u vidno polje vozaču motocikla osiguranika tužitelja bilo zaustavljeno, vozač motocikla je morao vidjeti upaljena zadnja stop svjetla na vozilu osiguranika tuženika. Naime zbog konfiguracije kolnika (nagib) vozilo osiguranika tuženika nije moglo biti zaustavljeno bez stisnute papučice kočnice. Stoga da je vozač motocikla vidjevši upaljena stop svjetla poduzeo radnju laganog prikočivanja, mogao se sigurno zaustaviti iza vozila prije mjesta sudara pa do predmetnog štetnog događaja ne bi došlo. Iz spisa nije moguće utvrditi da li je i ako jeste u kojem trenutku vozilo osiguranika tuženika poduzelo radnju vožnje unatrag. U trenutku sudara vozilo osiguranika tuženika nije bilo u vožnji unatrag već je bilo zaustavljeno a kako sam ja to naveo i pojasnio razlog zaustavljanja u svom pisanom nalazu i mišljenju. Tužitelj se poziva na iskaz osiguranika tuženika na temelju njega zaključujem da se vozilo osiguranika tuženika kretalo vožnjom unatrag. Međutim iz iskaza to ne proizlazi, dapače osiguranik tuženika je u trenutku kada je vozilo ispred njega upalilo svjetla za vožnju unatrag on mu je blendao i zatrubio. Ove radnje blendanja i trubljenja se poduzimaju kada se vozilo ispred upozoravaju da ne vrše vožnju unatrag zbog prisutnosti drugog vozila. Ukoliko je vozač motocikla poduzeo radnju prevrtanja na lijevi bok u trenutku kada je vozilo osiguranika tuženika poduzelo radnju vožnje unatrag, odnosno oko 1,1 sekundu prije sudara tada je vozilo pri vožnji unatrag uz zaustavljanje u trenutku sudara iz brzine od oko 5 do 10 km/h uz prosječno usporenje od oko 2,9 m/s2 (uzimajući u obzir pad kolnika od 6%) prešlo put od oko 1,7 m. Stoga je međusobna udaljenost vozila u trenutku kada je osiguranik tuženika poduzeo radnju vožnje unatrag iznosila oko 15,5 m. Da je prije poduzimanja radnje vožnje unatrag vozač vozila osiguranika tuženika provjerio unutrašnji i vanjske retrovizore vidio bi svjetlo od motocikla osiguranika tužitelja pa da je tada i odustao od radnje vožnje unatrag do sudara bi došlo. Naime vozač motocikla je za zaustavljanje imao na raspolaganju imao put od oko 15,5 m dok mu ej zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja bio duži i iznosio od oko 20,2 m. U tom slučaju bi motocikl s brzinom od oko 31,4 km/h naletio na zaustavljeno vozilo osiguranika tuženika. Osiguranik tužitelja je cijelo vrijeme znao da je vozilo osiguranika tuženika zaustavljeno (da stoji) jer je vozilo cijelo vrijeme imalo upaljena stop svjetla. Iz raspoložive dokumentacije koja je dostavljena u spis proizlazi da je mjesto štetnog događaja u trenutku štetnog događaja bilo osvijetljeno. Vrijeme reagiranja vozača iznosi oko 0,6 sekundi, a vrijeme porasta kočionog sistema oko 0,2 sekunde. Ovo vrijeme porasta sadrži i vrijeme prihvaćanja (odziva) kočnice (oko 0,05 sec). Prema izmjerama utvrđenim iz mape skinute iz google eartha predmetni zavoj ima vidljivost od oko 60 m. A ako bi uzeli da ista iznosi oko 50 m to bi samo značilo da bi od trenutka ulaska vozila osiguranika tuženika u vidno polje vozaču motocikla pa do sudara proteklo vrijeme oko 3,8 sekundi umjesto 4,6 sec ako je preglednost iznosila 60 m. Bez obzira na ovu okolnost osiguranik tužitelja je imao dovoljno vremena i prostora za izbjegavanje predmetnog štetnog događaja. Kao što je prethodno navedeno s obzirom na nagib kolnika vozilo osiguranika tuženika je moralo imati upaljena stop svjetla tako da je isti bio vidljiv vozaču motocikla osiguranika tužitelja."

13. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je LJ odlučio provozati EJ na motoru njegovog djeda, i to samo nekoliko dana nakon što je položio vozački ispit te nakon što su njih dvojica bili na piću. Tijekom vožnje neprilagođenom brzinom, LJ primijetio je automobil ĐJ koji je stajao ispred restorana, no s obzirom na brzinu kojom je vozio, nije imao dovoljno zaustavnog puta te se zabio u stražnji dio Kuzmanovog vozila. Sud je također utvrdio da je ĐJ zaustavio svoj automobil na cesti zato što je vozilo ispred njega izvodilo određene manevre. Stoga je ĐJ procijenio da je bolje pričekati vozilo ispred sebe kako bi nastavio svoju vožnju. Nadalje, sud je utvrdio da ĐJ nije vozio unatrag s upaljenim bijelim svjetlima jer mu je automobil bio u leru, a namjera mu je bila krenuti naprijed čim se vozilo ispred njega pomakne. To je najviše zbog toga što je konfiguracija kolnika takva da se radi o nagibu, pa ĐJ nije mogao imati zaustavljeno vozilo bez pritisnute papučice kočnice. Također, sud je utvrdio da ĐJ nije imao upaljena sva četiri svjetla s obzirom na to da mu nije bila namjera zaustaviti se na cesti, već je njegovo kretanje spriječilo vozilo ispred njega. Sud je utvrdio da je ĐJ držao nogu na papučici kočnice te da su zbog toga na njegovom autu bila upaljena stražnja crvena 'štop' svjetla. Ta su svjetla mogli vidjeti, i jesu, i LJ i EJ. Druga je stvar to što su oni ta svjetla protumačili u svoju korist, bilo kao svjetla za vožnju unatrag ili kao upaljena sva četiri svjetla. Sud je utvrdio da je razlog sudara mopeda i automobila činjenica da je LJ neiskusan vozač koji je tek položio vozački ispit. Vozio je moped koji nije njegov, već djedov, a koji vjerojatno manje poznaje nego svoj. Dodatno, utvrđeno je da je LJ poduzeo radnju prevrtanja motocikla na lijevi bok, na izlazu iz preglednog lijevog zavoja, pri brzini kretanja od oko 48 km/h i oko 13,8 m ispred mjesta sudara. Stoga je sud zaključio da bi LJ uspio zaustaviti motocikl kočenjem (bez opasnosti od destabilizacije i prevrtanja) na putu od oko 13,8 m od mjesta sudara da se kretao brzinom manjom od 19,3 km/h. On se, međutim, kretao brzinom od oko 48 km/h, a brzinom od oko 33,1 km/h podbio se pod zaustavljeno vozilo ĐJ.

14. Stoga je sud odlučio kao u točki I. izreke.

15. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to je na temelju odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a rok se računa:

od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira na to je li mu pristupila, odnosno

od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu.

Presuda donesena u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nacrt odluke izradio je sudski savjetnik Filip Baburak

Dostaviti:

- tužitelju po pun. uz nalog za sud. pristojbu na presudu

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana