Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-1818/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja MC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Galešić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. listopada 2025. u prisutnosti osobno tužitelja i punomoćnika tužitelja Ante Galešića, odvjetnika u Zadru, na ročištu za objavu presude 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ispravlja se upis prava suvlasništva na ime Republike Hrvatske za ½ dijela određen rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u zapisniku broj Z- 10211/2015/990 od dana 17. ožujka 2017 godine u odnosu na kat 634 k. o. [katastarska općina] u ZK ulošku broj [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], na način da se suvlasnikom nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake VLAKA, maslinik površine 377 m[2] , oranica površine 639 m[2] , maslinik površine 563 m , ukupne površine 1579 m , upiše tužitelj MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za ½ dijela uz istovremeno brisanje toga prava sa imena upisanog tuženika, sve u roku 15 dana.

II Ispravlja se upis prava suvlasništva na ime Republike Hrvatske za 1505/4005 dijela određen rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u zapisniku broj Z- 10211/2015/993 od dana 17. ožujka 2017. godine u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ZK ulošku broj [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], na način da se suvlasnikom nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake DUBRAVA, pašnjak, ukupne površine 4005m[2] , upiše tužitelj MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za 1505/4005 dijela uz istovremeno brisanje toga prava sa imena upisanog tuženika, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.776,55 ( tisućusedamstosedamdesetšest eura i pedesetpet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 26. kolovoza 2024. navodi da je u zemljišnoj knjizi u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za kat. općinu [katastarska općina], odlukom zemljišnoknjižnog suda u odnosu na nekretnine upisane u zk. ulošcima [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] i to za: kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake Dubrava, pašnjak, ukupne površine 4005 m[2] , kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake Vlaka, maslinik površine 377 m , oranica površine 639 m , maslinik površine 563 m , došlo je do pogrešnog zemljišno- knjižnog upisa prava vlasništva budući je u navedenim zk. ulošcima vlasnikom navedenih nekretnina uknjižena tuženica i to za ½ dijela na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a za 1505/4005 dijela na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a temeljem zapisnika broj Z- 10211/2015/990 i Z-10211/2015/993, svi od dana 17. ožujka 2017. Tužitelj je protiv takvih pogrešnih upisa podnio prigovore koji je sud u cijelosti odbio ročišnim rješenjima od 31. srpnja 2024 godine i uputio tužitelja da svoja prava može ostvarivati u parnici. Slijedom navedenog tužitelj u otvorenom zakonskom roku podnosi ovu tužbu. Gornji upis prava vlasništva u korist tuženice Republike Hrvatske da je pogrešan i ne odgovara stvarnom stanju, budući je tužitelj MC stvarni vlasnik predmetnih nekretnina u cijelosti. Tužitelj je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao na način da je iste dobio od svoga oca SC pok. M, kao i dosjedanjem (kako osobnim, tako i putem pravnih prednika) jer miran, pošten, istinit i zakonit posjed traje svakako dulje od 150 godina. Iz rješenja o nasljeđivanju iza SC koji je umro 1985. godine razvidno je da se ostavina nije raspravljala jer je isti još za života svoju imovinu raspodijelio među sinovima, a među njima nikad nije bilo sporova glede predmetnih nekretnina. Navedeno dokazuje i činjenica da je samo tužitelj evidentiran u popisnom listu za ove nekretnine te je jedini i podnio prigovor glede upisa tuženice. Nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja stari maslinik, a dijelom oranicu, s tim da iste obrađuje isključivo tužitelj. Ova čestica je redovito korištena i obrađivana od strane tužitelja, a prije njegovih prednika, a što najbolje dokazuje i posađeni maslinik. Iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige jasno proizlazi da nasljednici braće tužitelja ne polažu nikakva prava na ovoj nekretnini s obzirom da je podjela nekretnina između njih dogovorena i prije smrti oca tužitelja SC. Nadalje, uvidom u zemljišnoknjižne izvatke za susjedne čestice jasno je da svi upisani kao vlasnici za cijelo na tim česticama, dok bi jedino tužitelj trebao trpjeti upis suvlasništva tuženice. Iako je u posjedovnom listu broj 22 stare izmjere upisano 800 m[2] na ime sljednika pok. SC, isti je u naravi držao kao svoje vlasništvo cijelu sadašnju česticu oznake 634 k. o. [katastarska općina]. Isto je najbolje vidljivo iz digitalne orto-foto karte iz 1968 godine gdje je jasno vidljivo kako ova nekretnina u naravi ima istu površinu kao i danas te nije bila za polovicu manja kako bi se to moglo pretpostaviti na temelju upisanog posjeda od 800 m[2] . Takva situacija je bila i prije spomenute 1968. godine, međutim ranije snimke ne postoje. Nadalje, tužitelj ističe da su susjedne nekretnine u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica], pa tako nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], sve u postupku obnove zemljišnih knjiga upisane kao vlasništvo susjeda tužitelja, a iz zapisnika sastavljenih u obnovi zemljišnih knjiga će biti vidljivo od kojih su se čestica stare izmjere iste sastojale. Cilj preoblikovanja zemljišne knjige bi trebao biti da se kao vlasnik novoformirane čestice upiše stvarni posjednik odnosno stvarni vlasnik, a u ovom slučaju nije došlo do takvog upisa jer tužitelju „fali“ kvadrata u staroj izmjeri. Sud pritom uopće nije uzeo položaj nekretnina, a koji jasno pokazuje da se čestica 634 k. o. [katastarska općina] nalazi između drugih nekretnina čiji su vlasnici svi fizičke osobe, a ne Republika Hrvatska, stoga bi bilo nelogično da bi tuženica jedino na ovoj nekretnini bila suvlasnik. U postupku obnove jedino tužitelj nije upisan kao vlasnik nekretnine oznake 634 k. o. [katastarska općina], a svi drugi jesu temeljem iste osnove koju ističe i sam tužitelj. U odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelj je upisan kao suvlasnik za 2500/4005 dijela, dok je tuženica upisana za 1505/4005 dijela, međutim takav upis tuženice ne odgovara stvarnom pravnom stanju. Sud je na ovaj način upisao udjele isključivo iz razloga što je na čestici stare izmjere prednik tužitelja bio upisan za svega 7500 m[2] na čestici stare izmjere, a pritom je zanemario činjenicu da je ta stara čestice oznake 573/1 imala gotovo milijun m[2] te da tako upisani posjed najčešće ne odražava stvarno stanje. Ova nekretnina je ograđena suhozidom otkad tužitelj pamti, a koji suhozid je vidljiv i na terenu, isto tako dostavit će se digitalna ortofoto karta iz 1968 godine gdje će biti vidljiva površina ove čestice. Predlagatelj ima samostalan i nesmetan posjed ovih nekretnina, osobno i putem svojih prednika dulje od 150 godina. Darovanjem od svoga oca SC te diobom sa svojom braćom S i N predlagatelj je nastavio uživati nesmetan, dugotrajan i miran vlasnički posjed njegovih predaka, a koji ispunjava zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Predlagatelj ni njegovi prednici nikada nisu bili smetani u posjedu od strane trećih osoba niti su im treće osobe ikada osporavale pravo vlasništva predmetnih nekretnina. Tužitelj i njegovi prednici drže ove nekretnine u jednakoj površini sada i prije 150 godina, a što dokazuje da su cijelo vrijeme opravdano smatrali da su iste njihovo vlasništvo. Dakle, obje predmetne nekretnine su starina obitelji SC te su oduvijek u njihovom samostalnom posjedu. Tužitelj ističe da za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću nije odlučno da li je tužitelj ili da li su njegovi prednici bili upisani kao posjednici u katastru nekretnina, već je odlučno da se predmetna nekretnina nalazila u samostalnom posjedu tužitelja odnosno njegovih prednika kroz zakonom određeno vrijeme, a koje činjenice su u konkretnom slučaju ispunjene. Slijedom svega navedenoga, tužitelj smatra da su protekli zakonski rokovi za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti i da su njegovi prednici kao i on vlasništvo predmetnih nekretnina stekli dosjelošću, sukladno odredbama čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91./96 od 28.X.1996.g., u daljnjem tekstu: ZV). Prednici tužitelja, a nakon njih i tužitelj, bili su vanknjižni vlasnici, neometani i pošteni posjednici predmetnih čestica preko 150 godina, dakle još prije početka 20. stoljeća do danas. Predmetne nekretnine obrađivali su i držali u svom posjedu i to kao vlasnici. U tom posjedu ih nikada nitko nije ometao, a niti im je na bilo koji drugi način dao do znanja da te nekretnine koje drže u posjedu i brinu se o njima kao o svojima, nisu njihove. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 13. rujna 2024. se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da su navodi tužitelja u potpunosti paušalni budući uz tužbu ne dostavlja nove dokaze u odnosu na ono što je prezentirano u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Za primijetiti je kako je tužitelj u posjedovnom listu broj 22 od 19. siječnja 2012. bio upisan posjednikom dijela kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 266,67 m2, dio koje nekretnine uz kat. čest. [katastarska čestica] (na kojim česticama nije egzistirao posjed tužitelja) čini predmetnu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere. Dakle, sud je u postupku obnove zemljišne knjige uvažio činjenicu upisanog posjeda tužitelja te ga upisao u dijelu koji odgovara površini na kojoj je isti bio upisan zajedno sa još četiri upisana suposjednika. Isto tako, tužitelj je u gore navedenom posjedovnom listu bio upisan u površini 2500 m[2] , na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere koje nekretnina čini predmetnu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere te je sud tužitelja i na ovoj nekretnini upisao vlasnikom za onoliko dijela koliko je isti bio upisan posjednikom u katastru. Zakonski zastupnik tuženice ističe kako tužba za ispravak, sukladno čl. 197. ZZK, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarnopravnog karaktera, te da sud prvotno treba ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na gore navedenoj nekretnini bio nevaljan, odnosno da je sud naprijed navedenim rješenjima nepravilno upisao tuženicu, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužitelj bi trebao dokazati u čemu bi se očitovala predmetna nepravilnost i u tom smjeru predložiti dokaze, odnosno dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je predmetnim upisom došlo do pogreške kod zemljišnoknjižnog upisa, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Međutim, tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz koji bi govorio u korist naprijed navedenoj tvrdnji, odnosno dokaz iz kojega bi slijedilo da bi predmetni upis bio nevaljan. Što se tiče dokumentacije koja prileži tužbi, a za koju tužitelj navodi da je temeljem iste stekao navodno pravo vlasništva, ističe se da ista nije podobna za upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja, niti iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Konačno se ističe da je tuženica Republika Hrvatska sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige, usprotivila se prijedlogu za upis prava vlasništva u korist tužitelja, a kasnije i prigovoru tužitelja u ispravnom postupku, te uknjižila svoje pravo vlasništva, što znači da je prestalo poštenje posjeda tužitelja (ako ga je ikad i bilo), budući da je saznao da mu ne pripada pravo na posjed u dovršenom postupku obnove zemljišne knjige. Dakle, po mišljenju tuženice Republike Hrvatske, ne proizlazi zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću do 06. travnja 1941. godine, a ni zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću od 08. listopada 1991. godine, zbog gubitka poštenja (obnova zemljišne knjige započela u k. o. [katastarska općina] 2015.). Slijedom svega navedenog tužena smatra da je u postupku obnove zemljišne knjige izvršen valjan i zakonit upis Republike Hrvatske kao vlasnice predmetnih nekretnina, pa kako tužitelj ničim nije dokazao svoje pravo vlasništva predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: zk. izvatke za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 6-8), zapisnik sastavljenom u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] s ročišta povodom prigovora od 31. srpnja 2024. posl. br. Z-25474/2024 (Z- 23113/2019) (list spisa 9-10), zapisnik sastavljenom u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] s ročišta povodom prigovora od 31. srpnja 2024. posl. br. Z-25476/2024 (Z- 23116/2019) (list spisa 11-12), zapisnik sačinjen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. br. Z-10211/2015/990 od 17. ožujka 2017. (list spisa 13- 16), zapisnik sačinjen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. br. Z-10211/2015/993 od 17. ožujka 2017. (list spisa 17-20), izvod iz katastarskog plana DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru (list spisa 21, 22), posjedovni list broj 22 za k. o. [katastarska općina] (list spisa 23-24), zk. izvatke za zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] (list spisa 25-28), rješenje Općinskog suda Biograd na Moru posl. br. O-45/93 od 16. studenog 1993. (list spisa 29), povijest zk. upisa za kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] stare izmjere (list spisa 52-86), nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke Zvonimira Baričevića, dipl. ing. geod. (list spisa 96-99), zapisnik sačinjen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. br.Z-10211/2015/113 od 10. prosinca 2015. (list spisa 111-113), zapisnik sačinjen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. br. Z-10211/2015/2349 od 21. ožujka 2019. (list spisa 114-116), zapisnik sačinjen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. br. Z-10211/2015/1152 od 27. travnja 2017. (list spisa 117-119), zapisnik sačinjen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. br. Z-10211/2015/1297 od 1. kolovoza 2017. (list spisa 120-122), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 91-93), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka NC (list spisa 108-109), JC (list spisa 109), BC (list spisa 125), ĐC (list spisa 125-126), te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja (list spisa 126). Izvršen je uvid u predmete ovog suda posl. br. Z- 10211/2018/990, Z-10211/2015/993 i Z-2547/2024 i Z-25476/2024.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretnine oznaka kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], uknjižene kao suvlasništvo Republike Hrvatske i tužitelja MC u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na način da se vlasnikom predmetnih nekretnina upiše tužitelj, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana suvlasnicom predmetnih nekretnina i to na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za ½ dijela, a na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 1505/4005 dijela, u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].

7. Sporno je treba li ispraviti upise na predmetnim nekretninama koji su provedeni u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.

8. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja MC podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] pod poslovnim brojem: Z-25477/2024 (Z-23116/2019) (list spisa 11-12) razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj prigovora, ovdje tužitelj, upućen je svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

9. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja MC podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] pod poslovnim brojem: Z-25474/2024 (Z-23113/2019) (list spisa 9-10) razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj prigovora, ovdje tužitelj, upućen je svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

10. Iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod posl. br. Z-10211/2015/990 (list spisa 13-16) razvidno je da nekretnina oznake 634, u naravi maslinik i oranica površine 1579 m[2] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 1672 m[2] s uknjiženim pravom vlasništva u korist DC. M za 36/160 dijela i dr., dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 77 729 m[2] i dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 10487 m[2] obje upisane kao Općenarodna imovina, organ upravljanja MNO Raštane.

11. Iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod posl. br. Z-10211/2015/993 (list spisa 17-20) razvidno je da nekretnina oznake 759, u naravi pašnjak, površine 2080 m2 odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], površine 965626 m[2] s uknjiženim pravom vlasništva u korist Republike Hrvatske.

12. Uvidom u rješenje Općinskog suda Biograd na Moru posl. br. O-45/93 od 16. studenog 1993. (list spisa 19) razvidno je da je tim rješenjem odlučeno da se neće raspravljati ostavina iza umrlog MCA, rođenog 1902., a umrlog 1985. jer je ostavitelj za života cjelokupnu svoju imovinu razdijelio na svoje sinove pa da u trenutku smrti nije bio vlasnikom nekretnina.

13. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetne nekretnine identificirao kao 634 k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja maslinik i oranicu, omeđenu sa svih strana kolcima, suhozidima i plotovima, dok druga nekretnina predstavlja kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak, omeđen sa svih strana suhozidima i plotom. Vještak je naveo da su obje predmetne nekretnine na isti način ograđene i prije 1968. što je vidljivo iz avionske snimke iz 1968.

14. Vještak mjerničke struke je sačinio skice sudskog očevida (list spisa 98,99) na kojima je žutom bojom označio predmetne nekretnine, a sačinjenim skicama je priložio ortofoto snimku iz 1968. iz kojih je razvidno da su utužene nekretnine u istim gabaritima tj. istog oblika.

14.1. Ovaj sud u cijelosti prihvaća izrađene skice lica mjesta jer su izrađene stručno i objektivno na temelju podataka prikupljenih tijekom uviđaja, a pri tom uvažavajući činjenicu da nijedna od stranaka nije imala prigovore i primjedbe na skice izmjere.

15. Svjedok NC je u iskazu (list spisa 108) naveo da su mu poznate utužene nekretnine. Jedna manja parcela je poznata u selu pod nazivom "Mala vrtlina", iako su se nazivi nekretnina mijenjali tijekom obnove zemljišne knjige tako da po njegovim saznanjima ta parcela se sada naziva "Vlaka". Ona je ranije pripadala njihovom djedu pokojnom M, a zatim se ona dijelila sinovima i unučadi. Tako da je konkretno ova "Mala vrtlina" pripala Matinom ocu pokojnom SC. Na ovoj parceli se nalaze stabla maslina, a istu parcelu danas MC koristi i za obrađivanje sadnjom kukuruza, krumpira i slično. U svojih 60 godina života pamti da je to Matina parcela i to nikada nije bilo sporno unutar obitelji, a nije čuo niti da bi netko treći ikada MC ili ranije osporavao vlasništvo "Male vrtline". Ova parcela je ograđena dijelom suhozidom i to na dijelu gdje parcela graniči s parcelom koja danas pripada AC ili nekom njegovom nasljedniku, a dijelom živicom. Sa zapadne strane ove parcele se također nalazi dijelom suhozid i živica. Cijeli život pamti da je parcela u istim gabaritima. Nadalje je naveo da su se Jolina djeca već odavno podijelila, odnosno da su svi nasljednici pok. M podijelili. Što se tiče druge parcele ona se nalazi između groblja u selu prema crkvi i lokalnog je naziva "Dubrava". Ona je u naravi pašnjak, danas je dijelom zarasla iako MC i dan danas na ovoj parceli čuva ovce. Cijeli svoj život zna da MC na ovoj parceli drži ovce i također je ovu parcelu stekao od svog oca pokojnog ĆC. Također to nikada nije bilo sporno unutar obitelji, a niti je čuo da bi MC ranije pa i danas osporavao vlasništvo. Ova parcela je ograđena suhozidima, a i plotom. MC redovno održava tu parcelu i drži je ograđenom iz razloga jer na istoj drži ovce. Oduvijek pamti da je parcela ograđena na ovakav način.

16. Svjedok JC je u iskazu (list spisa 109) naveo da su mu poznate parcele jedna je naziva "Vrtlina". Naveo je da vrlo dobro poznaje tu parcelu budući da u susjedstvu ima svoju vlastitu zemlju. Ta zemlja je oduvijek bila od pokojnog ĆC koji je bio otac MC, a poznato mu je da je pokojni ĆC ovu parcelu stekao od svog oca. Poznavao je pokojnoga ĆC kojeg da je viđao na ovoj parceli, on je ovu parcelu obrađivao, sijao je pšenicu, žito i slično. ĆC je umro davno, ne može se sjetiti kada, ali u to vrijeme nije bilo maslina. Masline je zasadio MC kasnije. Nakon ĆC na ovoj parceli je viđao MC, pretpostavlja da su se Jolina djeca podijelila iza njegove smrti, detalje ne zna, ali nije čuo za nikakve sporove. Parcela je ograđena dijelom suhozidom, dijelom plotom. To je od davnina podijeljeno i odkad zna za sebe parcela je istog oblika i površine. Druga parcela je naziva "Dubrava", ona sigurno ima nekih 3000-4000 m2. Jako mu je dobro poznata i zna da je na toj parceli ranije pokojni ĆC gonio ovce, a danas MC. Također nije čuo za nikakve sporove. Ograđena je plotom i kamenim zidom. Zaključno navodi da su ove parcele danas Matine i nemaju čije biti nego Matine.

17. Svjedok BC je u iskazu (list spisa 125) naveo da je cijeli svoj život živi u [adresa] gdje se i rodio tako da su mu jako dobro poznati tereni. To su tereni "Dubrava" i "Vrtlina". MC je vlasnik tih terena. U "Vrtlini" da se nalaze stabla maslina, smokava, a dijelom taj teren MC koristi za obrađivanje sadnjom raznih poljoprivrednih kultura poput krumpira i boba. Taj teren je koliko zna ograđen sa svih strana, sigurno sa svih strana su plotovi, a misli i kameni suhozid. Taj teren je odkad sebe zna istih gabarita i ograđen na takav način. Ne pamti tko je gradio taj suhozid, ali pamti da je oduvijek ograđen na takav način. Sa sjeverne strane ovoga terena graniči LC, kojeg je također jako dobro poznavao, on je bio sin od njegovog strica pok. GC. Nadalje sa druge strane graniči parcela koja je ranije pripadala pok. OC, a danas misli njegovom sinu VC. Uglavnom koliko zna nikad međe nisu bile sporne, a niti je MC netko osporavao vlasništvo. Na poseban upit je naveo da je MC naslijedio utužene nekretnine od svog oca pok. ĆC, a sjeća se da je i on obrađivao ovaj teren na jednak način kao i sada MC. Što se tiče "Dubrave" navodi da je taj teren ograđen također sa svih strana suhozidom, također i plotom. Njegov sin ŠC graniči s ovom parcelom, a on je svoju parcelu stekao od svog ujaka EC, a on je bio od Matinog brata sin. Ova parcela se oduvijek koristila za čuvanje blaga, a MC i dan danas tu drži blago. Kao i drugu parcelu, i ovu parcelu je MC stekao od svoga oca pok. SCA, a pok. SCA je također tu čuvao ovce. Nikad nije bilo spora koliko zna vezano za ovu nekretninu, kao niti za "Vrtlinu" niti zna da bi itko MC danas osporavao vlasništvo. Također i Dubrava je koliko zna uvijek istih gabarita, oko međe nikad nema spora što osobno zna jer njegov sin ŠC graniči s ovim terenom.

18. Svjedok ĐC je u iskazu (list spisa 125-126) naveo da se rodio u [adresa] gdje je živio sve do Domovinskog rata. Tako da su mu jako dobro poznate parcele "Dubrava" i "Vrtline". Što se tiče "Vrtline" navodi da se još kao dječak sjeća da je Matin pok. otac SCA kojeg su zvali SCA na ovoj parceli sijao žito i kukuruz, sadio je krumpire, a zna da je MC poslije zasadio i masline. Poslije pok. SCA ovu parcelu je nastavio koristiti MC na isti način, MC održava te masline te ovu parcelu koristi za sadnju krumpira i sličnih poljoprivrednih kultura. Ovaj teren je ograđen dijelom suhozidom i plotom i to oduvijek od kada pamti. Granice se sigurno nisu proširivale. To zna jer nedaleko od ovog terena ima svoj teren, praktički na udaljenosti od 20 metara tako da nekoliko puta mjesečno obilazi svoj teren i upoznat je sa stanjem okolnih terena pa i ovog Matinog. Koliko zna nikada nitko MC, a niti SCA nije osporavao vlasništvo. Jedino MC viđa na ovom terenu. Da je ovo Matin teren znaju svi u selu. Nadalje je naveo da se "Dubrava" nalazi sa istočne strane crkve u selu prema groblju. Što se tiče ove parcele navodi da ona danas pripada MC, a on ju je stekao od svog oca pok. SCA. Kao dijete pamti da se ovaj teren davnije orao i to plugom, nešto se sijalo, a danas se na takav način više ne koristi ova parcela, ali MC ovdje drži ovce. Još i njegov pok. otac je na ovoj zemlji držao ovce. Parcela je ograđena suhozidom i plotom. MC je ovo stekao nasljeđivanjem i koliko zna to mu nitko nije osporavao niti je čuo da je bilo ikakvog spora vezano za ovaj teren. Svjedok je istaknuo da je kao dijete prolazio pored ovog terena i sjeća se da su još kao djeca u selu pored ovog terena na jednoj ledini igrali nogomet.

19. Tužitelj MC je u stranačkom iskazu (list spisa 126) naveo da je obje nekretnine stekao od svog oca pok. SCA kojeg su zvali SCA. 1984. godine, dakle još dok je njegov otac bio živ, on i pok. brat N su podijelili sve nekretnine koje su im pripale od oca. I od tada isključivo on posjeduje obje ove nekretnine i to mu nikada nitko nije osporavao. Ranije je njegov otac "Vrtlinu" koristio pretežno za sadnju krumpira, nekad se sijalo žito i sl., a on da je prije nekih 25-30 godina zasadio masline. "Vrtlina" je ograđena sa suhozidom i plotom. Cijeli svoj život pamti da je ova parcela ograđena suhozidom tako da ne zna tko ga je sagradio, možda otac. Njemu da nitko nije ometao posjed, niti je on ikom drugom. Što se tiče "Dubrave" navodi da je u isključivom posjedu tog terena također od podjele s bratom 1984. godine. Ranije je ona pripadala pok. ocu SCA, tu je njegov otac gonio blago, a dan danas i on goni ovce, ima 25 ovaca. Nitko mu nikada nije branio da tu drži ovce. To je njegova parcela oduvijek i stekao ju je od oca. Što se tiče "Dubrave" s dvije strane se nalazi suhozid, koji je oduvijek tamo, ne zna tko ga je sagradio, a ostatak parcele je također ograđen oduvijek plotom. Zaključno je naveo da u 78 godina života mu nitko nikada nije osporavao vlasništvo, dan danas goni ovce na "Dubravi" i obrađuje i održava "Vrtlinu". Ranije njegov otac, tako da po priči oca zna da su oduvijek u njihovom posjedu obje parcele.

20. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odnosno proizlazi da je u tom postupku tuženica neosnovano upisana na predmetnim nekretninama.

21. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

21.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

21.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

22. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

23. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

24. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

25. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

26. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetnih nekretnina jer su posjed vršili samostalno, jer su tim nekretninama gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretnini i svojatanju nekog prava na istoj) pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).

27. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka NC (rođen 1965.), BC (rođen 1955.) i ĐC ( rođenog 1950.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetnih nekretnina koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su sva trojica svjedoka mještani [adresa], male sredine u kojoj su mještani međusobno povezani, da su imajući u obzir navedeno iskazivali suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i dokumentacijom koja prileži spisu. Pa su tako sva trojica svjedoka iskazala da su dvije predmetne parcele naziva "Dubrava" i jedna naziva "Vrtlina" od davnina u obitelji ĐC, koje da je tužitelj stekao od oca pok. NCA ( kojeg su u mjestu poznavali pod nadimkom SCA), koji je "Vrtlinu" koristio za obrađivanje sadnjom raznih povrtlarskih kultura, a poslije da je MC zasadio masline koje i danas održava, dok je „Dubravu“ koristio za ispašu blaga, jednako kao i danas tužitelj. Identično su iskazivali navodeći da su predmetne nekretnine oduvijek ograđene odnosno da su jasno definirane njihove granice i to plotovima i suhozidima i to odkad pamte na jednak način. Nadalje, sva trojica svjedoka su zaključno navela da konačno predmetnu nekretninu danas posjeduje tužitelj koji danas na predmetnoj nekretnini zvanoj "Vrtlina" ima maslinik koji obrađuje i održava, a drugu nekretninu „Dubrava“ koristi kao i njegov otac odnosno za ispašu blaga te da o njihovim saznanjima nikad unutar same obitelji NCA nije bilo spora u pogledu predmetnih nekretnina niti bi ih netko treći u tome ometao.

28. Slijedom svih naprijed izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina, u cijelosti uživana po prednicima tužitelja, nekretninu je koristio još najkasnije otac tužitelja pok. NCA koji je rođen 1902., a umro 1985. (kako to proizlazi iz rješenja posl.br. O- 45/93 od 16. studenog 1993.) na način da je kat. čest. [katastarska čestica] zv. Vrtlina obrađivao sadeći poljoprivredne kulture, dok je kat. čest. [katastarska čestica] zvana Dubrava koristio za ispašu blaga, a potom njegov sin ovdje tužitelj MC ( rođen 1947.) na jednak način, a pored toga isti na nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] drži maslinik o čemu su svjedočili svi saslušani svjedoci, a ujedno je sud neposrednim opažanjem zatekao nasade maslina, a kojeg nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju spornih nekretnina koje su jasno omeđene od susjednih nekretnina, a takvo stanje je nepromijenjeno budući da je sud utvrdio uviđajem na licu mjestu i vještačenjem da su nekretnine ograđena sa svih strana suhozidima, međnim oznakama, plotom, što je razvidno iz orto foto snimki iz 1968., što su suglasno potvrdili svi saslušani svjedoci, pa su po stavu ovog suda predmetne nekretnine najkasnije od pedesetih godina prošlog stoljeća u samostalnom posjedu tužiteljevih prednika i to ranije od tužiteljevog oca pok. NCA te su se iste dalje prenosile unutar obitelji sve do tužitelja, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

29. Zaključno, za ukazati je da je pogrešan pravni stav tuženice koji je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da bi u tužbi za ispravak tužitelj trebao prije svega dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenim nekretninama pogrešan odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Naime, predmet ove parnice nije tužba radi ispravka pogrešnog upisa u smislu odredbe članka 135. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., dalje u tekstu: ZZK), već tužba za ispravak u smislu odredbe članka 205. ZZK, koja se može podnijeti u postupku osnivanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga, odnosno u pojedinačnom ispravnom postupku. Stoga pogrešan je stav tuženice da je tužitelj u konkretnom slučaju, prije svega, trebao dokazati da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina i da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa jer se u parničnom postupku pokrenutom tužbom za ispravak izvode svi dokazi nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a sud donosi odluku na temelju svih izvedenih dokaza. Tužba za ispravak kojom se zahtjeva brisanje ili ispravak upisa provedenog u ispravnom postupku bit će osnovana ako parnični sud utvrdi da je na temelju odluke suda o prijavi ili prigovoru proveden upis za koji nisu bile ispunjene sve pretpostavke pa se zbog toga zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnog pravnog stanja nekretnine, a što je sud u konkretnom slučaju, na temelju naprijed izvedenih dokaza našao utvrđenim.

30. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženice te upis prava suvlasništva na svoje ime, budući da se pogrešan upis sastoji u činjenici da tuženica nije suvlasnica predmetnih nekretnina, niti je ona to bila u trenutku obnove zemljišne knjige. Ovo stoga što sud u ispravnom postupku nije raspravljao činjenice niti je imao u vidu odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenih knjižnih prava, pa kako se zemljišnoknjižno stanje u konkretnom slučaju razlikuje od stvarnog stanja na prijepornim nekretninama, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti pa je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

31. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

31.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7. točka1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od: 18. veljače 2025., 12. svibnja 2025., 17. rujna 2025. i 15. listopada 2025. od po 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife). Tužitelju je priznat sastav podneska od 10. srpnja 2025. - 100 bodova (Tbr. 8. točka1 u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife) dakle ukupno 600 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.200,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 26,55 EUR, dakle ukupno 1.776,55 EUR. Tužitelj je u troškovniku zatražio naknadu troška sudske pristoje za presudu po odluci suda. Budući da zahtjev u tom dijelu nije određeno postavljen u smislu odredbe članka 164. stavak 1. i 2. ZPP-a jer u tom dijelu nije određeno naveo u kojem iznosu potražuje naknadu troška, sud nije niti mogao odlučivati u tom dijelu o zahtjevu za naknadu troška.

31.2. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 1.776,55 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (21. listopada 2025.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

32. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 21. listopada 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćniku Anti Galešiću, odvjetniku u Zadru,

- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel (na broj: P-DO-199/2024).