Poslovni broj: Pn-758/2022-41

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. rujna 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Marina Mlačića, odvjetnika, i punomoćnice tuženika ĆJN, Su-381/2023, radi naknade štete, 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužiteljici ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. lipnja 2021. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužiteljici ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.900,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. lipnja 2021. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 2.821,89 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 21. ožujka 2022. navodi da je 20. ožujka 2018. stradala za vrijeme redovnog radnog vremena kod poslodavca Studenac d.o.o. kada se ozlijedila prilikom nošenja praznih košara krećući se prema blagajni, kada je nezgodno stala, poskliznula se i pala te tako zadobila prijelom potkoljenice. Tužiteljica navodi kako je u trenutku nezgode njezin poslodavac bio osiguran kod tuženika. Navodi da je u štetnom događaju zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, a radi čega da joj je pružena pomoć na hitnom kirurškom prijemu KBC Split. Smatra da joj pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 51.290,00 kuna te s osnove (nenovčane) imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.680,00 kuna. Navodi da joj je tuženik nakon podnošenja odštetnog zahtjeva 14. prosinca 2020., u mirnom postupku isplatio nesporni iznos naknade štete od 37.240,00 kuna te uzimajući u obzir navedenu isplatu, tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi potražuje isplatu daljnjeg iznosa naknade za neimovinsku štetu u iznosu od 11.370,00 kuna te s osnove (nenovčane) imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 2.680,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2020. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Osporava visinu tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu. Navodi da je na temelju odštetnog zahtjeva u mirnom postupku tužiteljici isplatio nesporni iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 37.240,00 kuna, a u koji iznos da je uključena i ugovorena franšiza od 2.000,00 kuna te smatra da je navedenom isplatom tužiteljica u cijelosti obeštećena za predmetnu štetu. Naime, tuženik ističe kako je policom osiguranja broj [broj police osiguranja] ugovoreno osiguranje od odgovornosti osiguranika tuženika prema djelatnicima te da je po pojedinom štetnom događaju ugovorena svota osiguranja u iznosu od 120.000,00 kuna, kao i da je ugovorena franšiza u štetnom događaju u iznosu od 2.000,00 kuna po pojedinom odštetnom zahtjevu. Osporava tijek zakonskih zateznih kamata te ističe kako mu nije poznato je li liječenje tužiteljice dovršeno. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

3. Nakon provedenih medicinskih vještačenja, u podnesku od 23. prosinca 2024. (listovi 276-277 spisa), s obzirom na rezultate provedenih vještačenja tužiteljica smatra da joj s osnove neimovinske štete pripada pravo na novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 6.000,00 EUR i (nenovčane) imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada pravo na novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 1.900,00 EUR, a koje iznose potražuje umanjene za nesporni iznos naknade koji joj je tuženik isplatio prethodno pokretanju predmetne parnice u iznosu od 4.942,60 EUR, slijedom čega u istom podnesku konačno specificira tužbeni zahtjev, na način da potražuje isplatu daljnjih iznosa, i to s osnove naknade neimovinske štete u iznosu od 6.000,00 EUR i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege potražuje isplatu naknade od 1.900,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2020. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška.

4. Tuženik tijekom postupka sadržajno ustraje kod prigovora iz odgovora na tužbu. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

5. Sud je raspravnim rješenjem od 9. rujna 2025. dopustio preinaku tužbe koja je učinjena podneskom tužiteljice od 23. prosinca 2024., nakon provedenih medicinskih vještačenja s obzirom da prije nalaza i mišljenja vještaka tužiteljica nije mogla imati potpuna saznanja. Dakle, radi se o okolnostima koje su nastale nakon podnošenja tužbe, a koje su odlučne i pravno relevantne, kako za postavljanje tužbenog zahtjeva, tako i za donošenje sudske odluke u pogledu visine štete, pa se takvoj preinaci tužbe tuženik ne može protiviti, imajući u vidu odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23., dalje: ZPP). Stoga je odlučeno kao u rješenju.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u odštetni zahtjev od 14. prosinca 2020. (list 5 spisa), Prijavu štete od odgovornosti (izjava osiguranika) od 25. listopada 2021. (listovi 6-7 spisa), Rješenje RH, HZZO-a, Regionalnog ureda Split, KLASA: UP/I-502-03/19-04/61, URBROJ: 338-17-02-01-19-4 od 10. srpnja 2019. (listovi 8-10 spisa), dopis RH, Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područnog ureda Split, Službe nadzora zaštite na radu, KLASA: 116-02/18- 41/25, URBROJ: 524-10-04-02/10-18-4 od 10. travnja 2018. (list 11 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru RH, Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područnog ureda Split, Službe nadzora zaštite na radu, KLASA: 116-02/18- 41/25, URBROJ: 524-10-04-02/10-18-3 od 27. ožujka 2018. (listovi 12-15 spisa), prijavu o ozljedi na radu od 30. ožujka 2018. (listovi 16-19 spisa), medicinsku dokumentaciju (listovi 20-137, 151-153 i 160-232 spisa), policu osiguranja broj [broj police osiguranja] od 20. lipnja 2017. (list 145 spisa), privitak polici odgovornosti broj 078700013907 od 20. lipnja 2017. (list 146 spisa) te su provedena medicinska vještačenja po liječniku vještaku specijalistu kirurgije prof.dr.sc. NJ, prim.dr.med. i liječnici vještakinji specijalistici psihijatrije dr. Branki Vidrih (listovi 241- 248, 267-271 i 283-284 spisa).

7. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

8. Među strankama nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja – ozljede na radu od 20. ožujka 2018., da je tuženik imao sklopljenu policu osiguranja s poslodavcem tužiteljice kojom je ugovoreno osiguranje od odgovornosti osiguranika tuženika prema djelatnicima, kao i da je tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede u svezi kojih joj je nastala neimovinska šteta i nenovčana imovinska šteta zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom.

9. Nadalje, među strankama nije sporno da je u mirnom postupku, povodom tužiteljičinog odštetnog zahtjeva od 14. prosinca 2020. (list 5 spisa), tuženik prethodno pokretanju predmetne parnice tužiteljici isplatio nesporni iznos naknade u ukupnom iznosu od 37.240,00 kuna / 4.942,60 EUR.

10. U odnosu na prigovor tuženika da je svota osiguranja po pojedinom štetnom događaju ugovorena u iznosu od 120.000,00 kuna, ističe se kako nesporno uplaćeni iznos naknade štete, kao i visina utuženog potraživanja tužiteljice ne prelaze navedeni iznos u svom zbroju, pa je stoga neosnovan navedeni prigovor tuženika.

11. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika kako je ugovorena franšiza u štetnom događaju u iznosu od 2.000,00 kuna po pojedinom odštetnom zahtjevu, ukazuje se na odredbu članka 965. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO)), jer radnik može tražiti puni iznos štete od osiguravatelja ili od poslodavca (osiguranika) s obzirom da obojica solidarno odgovaraju. Nakon što osiguranje isplati radniku puni iznos štete, osiguranje ima pravo odbiti iznos franšize ili ga potraživati nazad od osiguranika. Naime, franšiza ne ograničava pravo oštećenika, nego uređuje odnose između osiguranika i osiguravatelja.

12. S obzirom da je među strankama tijekom postupka bilo sporno pripada li tužiteljici pored isplaćene nesporne naknade pravo na isplatu daljnjeg iznosa naknade s osnove pretrpljene neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, to su radi utvrđivanja odlučnih činjenica u svezi osnove i visine tužbenih zahtjeva tijekom postupka provedena medicinska vještačenja po liječniku vještaku specijalistu kirurgije prof.dr.sc. NJ, prim.dr.med. i liječnici vještakinji specijalistici psihijatrije dr. Branki Vidrih, iz čijih pisanih nalaza i mišljenja (listovi 241- 248 i 267-271 spisa) u bitnom proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju od 20. ožujka 2018. zadobila prijelom prijelaza srednje u donju trećinu desne goljenične kosti, akutnu reakciju na stres i psihotraumu. Temeljem uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, podatke iz osobnog zdravstvenog kartona i pregleda tužiteljice, vještaci nalaze da su kod tužiteljice u štetnom događaju zaostale trajne posljedice, smanjenja životne aktivnosti zbog ozljede desne potkoljenice od 25% (očituje se u ograničenoj pokretljivosti desnog koljena i desnog gležanjskog zgloba, uz bolnost u području desne potkoljenice kod dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama, uz prisutne kliničke znakove oštećenja živca peroneusa, a sve zbog kontinuirane bolnosti) te 10% zbog poremećaja prilagodbe radi čega tužiteljica u svakodnevnom životu i radu ulaže pojačane napore. Vještaci su se na ročištu 9. rujna 2025. usuglasili da je ukupno realno smanjenje životne aktivnosti s psihijatrijskog i kirurškog aspekta 32%. Vještaci su mišljenja da je tužiteljica pretrpjela fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 30 dana, dok da su bolovi slabijeg trajnog karaktera intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti jer da prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji postoje brojni zapisi o kontinuiranim bolovima kod tužiteljice u području prijeloma. Nadalje, vještaci navode da je tužiteljica pretrpjela tzv. primarni strah u trenutku samog događaja jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana te blažeg intenziteta do tri mjeseca po stradavanju. Tužiteljici je tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od sumarno 150 dana po 2 sata dnevno te još 180 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično. Također kod tužiteljice je zaostalo naruženje srednjeg stupnja, zbog ožiljaka u području desne potkoljenice koji su vidljivi kada tužiteljica ne nosi duge hlače, duge haljine ili deblje čarape te šepanja koje je vidljivo kada tužiteljica hoda.

13. Prilikom saslušanja na ročištu za glavnu raspravu održanu 9. rujna 2025. liječnica vještakinja dr. Branka Vidrih navodi na prigovore tuženika iz podneska od 3. siječnja 2025. kako je na strani 4 citirala uvid u osobni zdravstveni karton tužiteljice koja se javila nadležnom liječniku obiteljske medicine zbog smetnji iz anksiozno depresivnog kruga i to u svibnju 2008., kao i da se ista dijagnoza spominje u studenom 2010. te potom u siječnju 2012. uz napomenu kako nije ordinirana terapija i da tužiteljica nije bila upućivana psihijatru. Stoga je otklonjen prigovor tuženika kako vještakinja nije imala uvid u osobni zdravstveni karton tužiteljice. Vještakinja je istaknula da se njen nalaz i mišljenje temelje na medicinskoj dokumentaciji koja je bila dostupna u spisu i na kliničkom pregledu tužiteljice koja da se psihijatrijski ambulantno liječila nakon štetnog događaja od 20. ožujka 2018. Na pitanje punomoćnice tuženika kako to da se tužiteljica nije ranije javila psihijatru nego tek nakon dva mjeseca, vještakinja je navela da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila komplicirani prijelom noge te da je bilo prioritetno rješavati somatsku traumu, a kada je bila u mogućnosti da se tužiteljica javila u psihijatrijsku ambulantu gdje joj je postavljena dijagnoza stanja nakon akutne reakcije na stres i anksiozno depresivnog sindroma što se može povezati sa štetnim događajem. Kada se vještakinju pita za nalaz od 12. travnja 2021. gdje se spominju problemi s kralježnicom, navodi kako se u navedenom nalazu spominje i dijagnoza depresivnog sindroma kojeg vještakinja u ocjeni trajnih posljedica nije uzela u obzir jer su gore navedene dijagnoze smisleno povezane sa štetnim događajem te da stoga smatra kako je njena ocjena straha i trajnih posljedica dana realno i objektivno i u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza. U odnosu na ranija liječenja tužiteljice (2008., 2010. i 2012.) vještakinja objašnjava kako je navedeno ukalkulirala te da smatra da nisu bitna za ocjenu smanjenja životne aktivnosti. Vezano uz visinu ocjene smanjenje životne aktivnosti od 10% vještakinja pojašnjava kako se je rukovodila orijentacijskim tablicama koje koriste vještaci u svom svakodnevnom radu, ali isto tako i na temelju kliničke slike tijekom pregleda te štetnog događaja koji je doista u znatnoj mjeri utjecao na kvalitetu života tužiteljice. Simptomi koji su prisutni i nakon dužeg vremena po stradavanju jesu intruzivna sjećanja, osjećaj osobne nedostatnosti, uskraćenosti, povišena tjeskoba, smetnje sna i košmarni snovi. Uz to postoji i čitav niz ograničenja u smislu nemogućnosti bavljenja raznim aktivnostima koje je ranije mogla provoditi. Vještakinja ističe kako u smanjenje životne aktivnosti nije uračunata dijagnoza depresivnog sindroma koja se spominje u nalazima psihijatra već od veljače 2021. jer poremećaj prilagodbe je dominantno dijagnoza koju se može smisleno povezati sa štetnim događajem. Vještaci su suglasno iskazali da je ukupno realno smanjenje životne aktivnosti s psihijatrijskog i kirurškog aspekta ukupno realno 32%, ne uzimajući matematičko zbrajanje navedenih postotaka.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja liječnika vještaka specijalista kirurgije Prof.dr.sc. NJ, prim.dr.med. i liječnice vještakinje specijalistice psihijatrije dr. Branke Vidrih, kao i njihovu usmenu dopunu nalaza i mišljenja koje su vještaci dali prilikom saslušanja na glavnoj raspravi, budući su vještva dana na temelju cjelokupne u spisu priložene medicinske dokumentacije, podataka u osobnom zdravstvenom kartonu i pregleda tužiteljice, jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke. Valja istaknuti da su prema ocjeni ovog suda vještaci na ročištu za glavnu raspravu od 9. rujna 2025. argumentirano obrazložili svoje nalaze zbog čega su usmenim očitovanjem na glavnoj raspravi otklonjene sve eventualne nejasnoće.

15. Na temelju rezultata provedenih medicinskih vještačenja te na temelju rezultata provedenog postupka ovaj sud nalazi pouzdano utvrđenim da je tužiteljica u svezi u štetnom događaju zadobivenih tjelesnih ozljeda pretrpjela bolove i strah, uslijed čega je došlo i do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 32% te da je kod tužiteljice zaostalo naruženje lakog stupnja vidljivo trećima (ožiljak u području desne potkoljenice i šepanje prilikom hoda) pa da je time povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime je tužiteljici nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO-a), a prema ocjeni ovog suda utvrđena težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade tužiteljici za nastalu neimovinsku štetu.

16. Cijeneći, u okviru i na način predviđen odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO-a, prirodu zadobivene ozljede, intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je trpjela tužiteljica te imajući u vidu tijek i liječenja te popratne neugodnosti kojima je tužiteljica bila izložena tijekom liječenja, vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu istog, kao i prirodu trajnih posljedica koje su kod tužiteljice zaostale zbog ozljeđivanja u štetnom događaju, kao i životnu dob tužiteljice (rođena 2012.) te zaostalo naruženje u vrlo osjetljivoj dobi, primjenom čl. 1100. st. 2. ZOO-a, sud je tužiteljici utvrdio pravičnu novčanu naknadu s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 10.942,60 EUR.

17. Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega, i to u trajanju od sumarno 150 dana po 2 sata dnevno te još 180 dana po 1 sat dnevno (ukupno 480 sati). Budući da među strankama nije bilo sporno da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani, visinu naknade, uzimajući u obzir mjesne prilike u kojima tužiteljica živi po cijeni jednog sata tuđe pomoći od 3,96 EUR, sud je utvrdio primjenom odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22. i 155/23., dalje: ZPP), dakle tužiteljici za potrebnih 480 sati tuđe pomoći novčana naknada utvrđena je novčana naknada u iznosu od 1.900,80 EUR (čl. 1095. st. 1. ZOO-a), dok tužiteljica potražuje 1.900,00 EUR.

18. Slijedom navedenog utvrđena je pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 10.942,60 EUR i naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.900,00 EUR (toč. I/ i II/ izreke).

19. Budući nije sporno da je tuženik prethodno pokretanju predmetne parnice tužiteljici isplatio nesporni iznos naknade od ukupno 4.942,60 EUR, to je tužiteljici dosuđen daljnji iznos naknade na ime neimovinske štete od ukupno 6.000,00 EUR, te na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.900,00 EUR, na temelju odredbe čl. 1103. ZOO-a, dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Jednako tako, sud smatra da i kamate na imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege dospijevaju u isto vrijeme kada i neimovinska šteta (navedeno stajalište zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-1606/2015 od 15. listopada 2019.).

20. Naime, sukladno odredbi čl. 12. st. 4. u vezi sa st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09. i 96/13., dalje: ZOOP), odgovorni osiguratelj dužan je u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja odštetnog zahtijeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno u istom roku dostaviti utemeljeni odgovor - ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni (st. 1.). Uz navedeno, sukladno odredbi čl. 12. st. 4. ZOOP-a, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku od 30 dana kod neimovinske štete, a u roku od 14 dana kod imovinske štete i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

21. Nije sporno da se tužiteljica obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, kao i da je isti zahtjev tuženiku dostavljen e-mailom 14. prosinca 2020. (navedeno tuženik nije osporio, a također proizlazi i iz dostavljene e-mail korespondencije s lista 5 spisa), ali valja napomenuti da je liječenje tužiteljice završeno 1. lipnja 2021. (što nije sporno među strankama, a proizlazi iz nalaza i mišljenja), to se ima uzeti da je tada šteta i dospjela, jer je tuženik u tom trenutku mogao i morao procijeniti samu štetu i njen obujam, obzirom da je tada raspolagao sa svim relevantnim podacima, kao i sa stručnim i kvalificiranim službama.

22. S obzirom da je tuženik povodom tog zahtjeva isplatio tužiteljici nesporni iznos naknade u ukupnom iznosu od 4.942,60 EUR (čime neimovinska i imovinska šteta tužiteljici nije u cijelosti naknađena), to tužiteljici pripada pravo na isplatu zateznih kamata od dana završetka liječenja 1. lipnja 2021., kako u dijelu koji se odnosi na naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu tako i u odnosu na naknadu za nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, slijedom čega su tužiteljici na dosuđeni iznos naknade neimovinske i nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zakonske zatezne kamate priznate počevši od 1. lipnja 2021. do isplate.

23. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), a za razdoblje od 29. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/2022. i 155/23.).

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

25. Tužiteljici su, u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom važeće primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, prema Tbr. 28- 100 bodova, za sastav tužbe, prema Tbr. 7/1 – 100 bodova, za sastav 4 podneska (22. travnja 2022., 17. siječnja 2024., 5. travnja 2024. i 23. prosinca 2024.), prema Tbr. 8/1- po 100 bodova te za zastupanje na 3 ročišta (20. listopada 2022., 17. listopada 2024. i 9. rujna 2025.), prema Tbr. 9/1- po 100 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 900 bodova što uzimajući u obzir vrijednost 1 boda od 2,00 EUR (prema Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46) iznosi 2.250,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 66,36 EUR, trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 106,45 EUR i trošak medicinskog vještačenja po vještaku kirurgu (što uključuje naknadu vještaku za izradu pisanog nalaza i mišljenja) u iznosu od 399,08 EUR, tako da ukupno dosuđeni parnični trošak tužitelju iznosi 2.821,89 EUR (toč. III/ izreke).

26. Odluka o zateznim kamatama, koje su tužitelju na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

27. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio predmetni spor, to je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu parničnog troška (toč. IV/ izreke).

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba se može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu

2. tuženiku