REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-850/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BASCON d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 27, OIB: 28992793633, koga zastupa punomoćnica Vedrana Suša, odvjetnica iz Zagreba, Novomarofska 32, protiv tuženika FOND ZA ZAŠTITU OKOLIŠA I ENERGETSKU UČINKOVITOST, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 85828625994, radi isplate (vps: 33.001,53 eur), nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 15. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, s objavom dana 21. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 33.001,53 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2016.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023.g. pa do pa do 29.12.2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam (8) postotnih poena, a za razdoblje od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za osam (8) postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.
Obrazloženje
1. Tužbom od dana 23. lipnja 2025. tužitelj je pokrenuo parnični postupak i predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev, te tuženika obveže na plaćanje troškova postupka.
2. U obrazloženju tužbe tužitelj navodi da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Splitu posl.br. P-233/2010 od dana 15. veljače 2016.g., a koja je postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 2820/2016 stečajnoj masi Rostum d.o.o. u stečaju je dosuđen iznos od 33.001,53 eur (248.650,00 kn) na ime parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno 15. veljače 2016., da je u predmetnom parničnom postupku stečajnu masu zastupao odvjetnik Tomislav Krka iz Splita, da je troškove zastupanja odvjetniku Tomislavu Krki podmirio u cijelosti ovdje tužitelj, slijedom čega je odvjetnik Tomislav Krka ovlastio podnositelja na naplatu parničnih troškova dosuđenih umješaču Rostum d.o.o. u stečaju.
3. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da je predmetnom parničnom postupku stečajnu masu zastupao odvjetnik Tomislav Krka iz Splita, kao i da je troškove zastupanja odvjetniku Tomislavu Krki podmirio u cijelosti ovdje tužitelj, slijedom čega je odvjetnik Tomislav Krka ovlastio podnositelja na naplatu parničnih troškova dosuđenih umješaču Rostum d.o.o. u stečaju, time da tužitelj nije obrazložio zbog čega je troškove zastupanja po presudi platio tužitelj, odnosno ROSTUM d.o.o. kada je navedenom presudom tužitelj u tom postupku, a ovdje tuženik bio obvezan na platež parničnog postupka umješaču, trgovačkom društvu ROSTUM d.o.o. u stečaju iznos od 745.950,00 kn, te nije obrazložio zbog čega je uplata izvršena punomoćniku umješača, a ne na račun stečajnog dužnika ROSTUM d.o.o. u stečaju.
4. Isto tako, tužitelj je u tužbi naveo da se tužitelj u više navrata obratio tuženiku radi isplate, ali da se tuženik na pozive oglušio, kao I da se tužitelj obratio sudu radi otvaranja stečajne mase i isplate tražbine koja predstavlja ostale obveze stečajne mase, ali da je prijedlog tužitelja odbačen rješenjem Naslovnog suda posl.br. St- 512/2012 od dana od 13. ožujka 2025.
5. Na temelju ovako obrazloženog činjeničnog stanja, bez naznake pravne osnove zbog čega je tužitelj platio troškove zastupanja na koje nije bio obvezan presudom, kao I zbog čega je izvršio uplatu na račun punomoćnika umješača, a koji je trgovačko društvo u stečaju, slijedom čega se na cijijeli tijek postupka primjenjuju odredbe Stečajnog zakona, a koji je lex specialis u odnosu na sve druge propise koji određuju postupanje u stečaju I poslovanje stečajnog dužnika, time da je tužitelj uz tužbu dostavio dokumentaciju, na kojoj temelji svoj tužbeni zahtjev (list 5-94 spisa).
6. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se tuženik u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te da poriče osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.
7. Nadalje, tuženik je u svom očitovanju naveo da je odredbama članka 154. Zakona o parničnom postupku propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj strani i njezinom umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka., da se troškovi postupka dosuđuju strankama u postupku, a ne njihovim punomoćnicima te stoga odvjetnik Tomislav Krka, sve da se isti smatra punomoćnikom društva Rostum d.o.o. u stečaju, ne može davati nikakva ovlaštenja da se dosuđeni iznosi troškova isplate drugoj pravnoj osobi, umjesto onoj kojoj su bili dosuđeni, budući se ne radi o njegovoj tražbini, slijedom čega odvjetnik Tomislav Krka nije niti mogao dati takvo ovlaštenje, odnosno ovlaštenje priloženo uz tužbu se ima smatrati bespredmetnim i kao takvo je irelevantno.
8. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da potraživanje društva Rostum d.o.o. u stečaju prema Fondu, a temeljem predmetne pravomoćne presude Trgovačkog suda u Splitu posl.br. 233/2010, može prenijeti na treću osobu jedino temeljem ugovora između društva Rostum d.o.o u stečaju kao starog vjerovnika – cedenta i novog vjerovnika – cesionara, a sukladno članku 80. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), da je ugovor o cesiji bilo moguće sklopiti tek nakon nastupanja pravomoćnosti prvostupanjske presude, odnosno nakon 19.05.2020. godine, obzirom da tražbina postoji tek nakon što presuda postane pravomoćna, te da e društvo Rostum d.o.o. u stečaju nikada nije, a sukladno obvezi iz članka 82. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, obavijestilo Fond o ustupanju bilo koje tražbine, pa tako i tražbine iz predmetne presude, time da je u skladu s člankom 230. Stečajnog zakona, stečajni upravitelj dužan je dobiti suglasnost odbora vjerovnika za pravne radnje koje su od posebne važnosti za stečajni postupak, a ukoliko odbor vjerovnika nije osnovan, suglasnost daje skupština vjerovnika, pa tako stečajni upravitelj bez prethodne pisane suglasnosti odbora vjerovnika ne može dati suglasnost da se isplata troškova postupka po pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Splitu posl.br. 233/2010 umjesto trgovačkom društvu Rostum d.o.o. u stečaju isplati društvu Bascon d.o.o.
9. U svom očitovanju tuženik se pozvao na odredbu čl. 164. Zakona o obveznim odnosima, u kojem je navedeno obveza može ispuniti vjerovniku ili osobi koja je određena zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili osobi koju odredi vjerovnik na prijem ispunjenja, a za što je potrebna specijalna punomoć, a obzirom tužitelj ne dostavlja dokaz o postojanju bilo kakvog pravnog posla između društva Rostum d.o.o. u stečaju i tužitelja, društva Bascon d.o.o. temeljem kojeg bi na tužitelja bila prenesena tražbina iz predmetne presude ili temeljem kojeg bi navedeno društvo bilo ovlašteno na primitak tražbine ili ispunjenja, tražbinu ne bi bilo moguće ispuniti tužitelju, pa je slijedom navedenog očitovanja tuženik istaknuo prigovor promašene aktivne i promašene pasivne legitimacije u ovoj pravnoj stvari.
10. Tuženik je isto tako naveo da je trgovačko društvo Rostum d.o.o u stečaju brisano iz sudskog registra dana 9. lipnja 2014. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-14/12463-1, a prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Splitu posl.br. 233/2010 donesena je dana 15. veljače 2016., dok je drugostupanjska presuda Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-2820/2016 donesena dana 19. svibnja 2020. godine, odnosno obje presude donesene su nakon što je društvo Rostum d.o.o. u stečaju brisano iz sudskog registra te više ne postoji, kao I da je u obje presude kao umješač na strani tuženika navedeno je društvo Rostum d.o.o. u stečaju, a koje društvo kao pravni subjekt u trenutku donošenja prvostupanjske i drugostupanjske presude ne postoji, pa tako slijedi da je u predmetnom parničnom postzpku kao umješač na strani tuženika sudjelovala nepostojeća pravna osoba, upitna je zakonitost predmetne pravomoćne prvostupanjske i drugostupanjske presude u dijelu u kojem je naloženo Fondu da isplati troškove postupka nepostojećoj pravnoj osobi u odnosu na koju je postupak trebao biti prekinut i obustavljen primjenom odredbi iz članka 212. stavka 2. točke 4. i 215.b. Zakona o parničnom postupku, time da tuženik smatra da je kako sud sukladno članku 82. Zakona o parničnom postupku tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku kao i ima li stranačku sposobnost.
11. Na ročištu održanom dana 15. rujna 2025. tužitelj je predložio da se u daljnjem tijeku postupka izvede dokaz saslušanjem svjedoka odvjetnika Tomislava Krke iz Splita, Starčevićeva 13, time da tužitelj nije naveo na koje okolnosti bi se izveo dokaz saslušnjem svjedoka, saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja, kao i saslušanje stečajne upraviteljice Davorke Huljev na okolnost da je plaćeno potraživanje, time da je sud raspravnim rješenjem odbio dokazne prijedloge tužitelja, a tuženik je naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga, osim uvida u priležeću dokumentaciju.
12. Sud smatra da je među strankama sporna aktivna legitimacija na strani tužitelja, pasivna legitimacija na strani tuženika, obzirom na očitovanje tuženika, osnova i visina tužbenog zahtjeva.
13. Sud smatra da među strankama ne postoji spor o činjenicama, nego o primjeni prava, obzirom da je tužitelj uz tužbu dostavio dostavio sudske odluke iz kojih proizlazi obveza tuženika na plaćanje troškova postupka, time da tužitelj nije dostavio dokaz temeljem kojeg pravnog okvira je tužitelj izvršio uplatu stečajnom dužniku a koju je trebao izvršiti tužitelj iz tog parničnog postupka, odnosno ovdje tuženik, te temeljem kojeg pravnog okvira je uplata izvršena punomoćniku trgovačkog društva u stečaju, te zbog čega punomoćnik koji je primio uplatu daje Ovlašenje (list 79 spisa), na naplatu parničnog troška (pokretanja parničnog postupka radi ishođenja presude) dosuđenog društvu Rostum d.o.o. u stečaju temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Splitu posl.br. P-233/2010 od dana 15. veljače 2016. u parničnom postupku koji se vodio po tužbi Fonda za zaštitu okoliša protiv tuženika SALONIT d.d. u stečaju, Krešimirova bb, Vranjic, uz sudjelovanje Rostum d.o.o. u stečaju kao umješača na strani tuženika, a daje slijedom činjenice da mi je cjelokupna naknada za zastupanje u predmetnom parničnom postupku podmirena od strane Bascon d.o.o. Zagreb.
14. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koju su stranke dostavile i to kopiju presude Trgovačkog suda u Splitu posl.br. P-233/2010 od dana 15. veljače 2016. (list 5-56 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-2820/2016 od dana 19. svibnja 2020. (list 57-75 spisa), kopiju rješenja Vrhovnog suda RH posl.br. Revd 2876/2020 od dana 6. prosinca 2022. (list 76-78 spisa), kopiju Ovlaštenja odvjetnika Tomislava Krka iz Splita, od dana 20. lipnja 2023. (list 79 spisa), poziv na plaćanje od 20. kolovoza 2023. (list 85 spisa ), kopiju drugog poziva na plaćanje od 21. ožujka 2024. (list 80-81 spisa), kopiju e-mail korespondencije (list 82- 85 spisa), kopiju radi Obavijesti o imovini stečajne mase s prijedloga za otvaranje stečajne mase od dana 01. srpnja 2024. (list 89-90 spisa), kopiju Rješenja uda posl.br. St-512/2012-128 od dana 13. ožujka 2025. kojim se Odbacuje prijedlog trgovačkog društva BASCON d.o.o., OIB: 28992793633, Zagreb, Radnička cesta 27, za nastavak postupka radi naknadne diobe i upis stečajne mase iza brisanog dužnika ROSTUM d.o.o. u stečaju, OIB: 09056816206 (list 92-95 spisa).
15. Nije izveden dokaz dokaz saslušanjem predloženih svjedoka iz razloga što sud smatra da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno dostavljenim dokazima, time da se činjenica da li je izvršeno plaćanje između trgovačkih društva, a pogotovo društvu u stečaju može utvrđivati samo pisanim dokazima ne personalnim dokazima.
16. U odnosu na prijedlog da se izvede dokaz saslušanjem stečajne upraviteljice Davorke Huljev navodi se da je u spis dostavljeno pisano očitovanje stečajne upraviteljice od dan 03. listopada 2024. (list 197 spisa) time da se sud, prilikom donošenja Rješenja broj St-512/2012-128 od dana 13. ožujka 2025. (list 92,93 spisa) pozvao na to pisano očitovanje stečajne upraviteljice, te jasno u obrazloženju Rješenja naveo zbog čega smatra da su osnovani navodi stečajne upraviteljice.
17. Tijekom postupka tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, time da sud smatra da je prigovor osnovan. Naime, tužitelj je u tužbi naveo da je platio troškove zastupanja, a koje nije bio u obvezi podmiriti, ni po ugovoru a ni po sudskoj odluci, te se postavlja pitanje zbog čega je to tužitelj učinio i kako je u svojim poslovnim knjigama vodio ovo plaćanje za koje nema pokriča u obvezno- pravnim odnosima s drugim pravnim osobama ili pokriće u sudskoj odluci.
18. U tužbi se navodi da je tužitelj podmirio troškove zastupanja odvjetniku Tomislavu Krka, slijedom čega je navedeni odvjetnik dao Ovlašetenje da tužitelj može plaćeni iznos naplatiti od tuženika, time da tužitelj u tužbi nije naveo kada je izvršeno plaćenje, u kojem iznosu, niti je dostavio dokaz o plaćanju, time da tužitelj potražuje utuženi iznos s kamatom od 15.veljače 2016. godine, a nije navedeno koliki iznos je plaćen, kome, te s kojeg računa, pri čemu svakako treba uzeti u obzir da ne postoji obveza tužitelja da bilo kome išta plati vezano na spomenuti parnični postupak. Stoga Ovlaštenje od dana 20.lipnja 2023. ne korespondira sa dostavljenom dokumentacijom u spisu, pri čemu svakako treba uzeti u obzir da je trgovačko društvo Rostum d.o.o. brisano iz sudskog registra dana 09. lipnja 2014. (list 104 spisa), slijedom čega je prigovor nedostatka aktivne legimacije na strani tužitelja osnovan.
19. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika navodi se da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-2820/2016 od 19. svibnja 2020. godine, u predmetu tužitelja Fonda protiv tuženika SALONIT d.d. u stečaju, odbijena žalba tužitelja Fonda, ovdje tuženika, i potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Splitu posl.br. 233/2010 od dana 15. veljače 2016. godine. Predmetnom presudom Trgovačkog suda u Splitu posl.br. 233/2010 od dana 15. veljače 2016., u točki II. izreke, naloženo je Fondu da umješačima na strani tuženika, i to trgovačkim društvima GT Prijevoz d.o.o., Robson Holdings d.o.o. i Rostum d.o.o. u stečaju, na ime troškova parničkog postupka isplati novčani iznos od 745.950,00 kn, odnosno da svakom umješaču na strani tuženika isplati iznos od 248.650,00 kn, te bi u slučaju da je među strankama spor o tražbini iz presude tuženik bio pasivno legitimiran, ali iz navoda tužbe proizlazi da tužitelj potražuje utuženi iznos jer je punomoćniku umješača platio određeni novčani iznos bez ikakve obveze na platež, bez ikakve obavijesti tuženiku, odnosno bez ikakvog sudjelovanja tuženika u tom pravnom posluu, slijedom čega sud smatra da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacija na strani tuženika.
20. Povrat utuženog novčanog iznosa bi tužitelj evenutalno mogao tražiti od odvjetnika Tomislava Krke, kojem je navodno uplati utuženi iznos (nije dokazao plaćanje kako je već navedeno u obrazloženju odluke), a ne od tuženika, time da tužitelj prilikom plaćanja (ako je izvršeno) nije zadržao pravo na povrat (nije dokazkao pisanim dokazom da je) te nije dokazao da je izvršio platež da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga ovisi od ispunjenja uvjeta.
21. Isto tako, sud smatra da je na tužitelju teret dokaza osnovanosti i visine njegovog zahtjeva. Polazeći od toga da jednakosti procesnih oružja zahtijeva postojanje razumne mogućnosti obiju stranaka izložiti činjenice i poduprijeti ih svojim dokazima, u situaciji kad tužitelj dostavlja sudske odluke, bez ikakavog dokaza da je postojao ugovor o prijenosu tražbine sa stečajnog dužnika na tužitelja, kao i bilo kakavog dokaza o postojanju razloga zbog čega je treće trgovačko društvo, odnosno tužitelj platio dugovanje tuženika punomoćniku umješača bez ikakave pravne osnove, slijedom čega sud smatra da izvođenje dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja na okolnosti koje je tužitelj mogao i morao dokazati pisanim ispravama u opisanoj situaciji uz dokazni supstrat sadržan u spisu, ne bi moglo dovesti do drukčije (povoljnije) odluke suda o tužbenom zahtjevu tužitelja.
22. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog zahtjeva ili navoda.
23. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava: idem est non esse aut non probari (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).
24. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već u svojoj biti, specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i predlaganjem efikasnih dokaza, stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici. Zbog toga se u teoriji procesnog prava ta „dužnost“ naziva „teretom“ dokaza. Postavlja se pitanje na kojoj od parničnih stranaka leži teret dokaza. Ovdje valja ukazati da je tužitelj dužan dokazati istinitost svojih navoda – probatio incubit actori. Ukoliko tužitelj u tome ne uspije, njegov zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti – actore non probante reus absolvitur. Međutim, to ipak ne znači da tužitelj mora dokazivati postojanje svih važnih činjenica. Istinitost prigovora mora dokazivati protivna stranka koja se na njih poziva. U tom smislu se kaže da tužena stranka, ističući prigovore, i sama suštinski postaje, s obzirom na dužnost da dokaže činjenice na kojima zasniva svoje prigovore, tužitelj – reus excipiendo fit actor. Konstatacija da bi u određenoj situaciji na objema strankama mogao ležati teret dokazivanja dovela je do novog pravila po kojemu istinitost određene tvrdnje treba dokazivati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njezino postojanje – probatio incubit ei qui affirmat non ei qui negat. Međutim, analiza ovog pravila dovela je zatim do zaključka da ga doslovno uvijek nije moguće primijeniti. Dužnost dokazivanja tzv. negativnih činjenica tereti u određenim situacijama stranku koja se poziva na nepostojanje određene činjenice, ako od tog nepostojanje zavisti osnovanost njezinog zahtjeva. Zbog toga, se na kraju, dolazi do zaključka da svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnja o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije.
25. O pravnoj prirodi pravila o teretu dokazivanja mišljenja su radikalno podijeljena: po jednima, pravila su materijalno-pravne naravi, po drugima procesno- pravne naravi. Međutim, u znanosti prevladava shvaćanje o materijalno-pravnoj naravi pravila o teretu dokazivanja, pa su ta pravila u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu o osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Imajući u vidu izneseno o pravilima o teretu dokaza (čl. 219. i čl. 221a. ZPP-a) zaključak je suda da s obzirom da su pravila o teretu dokazivanja u osnovi – pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu o osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva – da je na tužitelju bio teret dokaza da je tužbeni zahtjev osnovan. (Pž- Pž-1564/07-3 od 23. ožujka 2007.).
26. U konkretnom slučaju, sud smatra da tužiteljska strana nije dokazala sporne činjenice, odnosno nije dokazala činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva (plaćanje utuženog iznosa), pravnu osnovu (postojanje pravnog okvira koji dokazuje zakonitost postupanja tužitelja i tuženika kod plaćanja za koje tužitelj tvrdi da postoji), te nije dokazana ni aktivna legitimacija tužitelja za pokretanje postupka protiv tuženika, kao ni pasivna legitimacija tuženika, odnosno pravni okvir temeljem kojeg bi tuženik bio u obvezi platiti utuženi iznos, temeljem nedokazanog pravnog odnosa između tužitelja i treće osobe, odnosno odvjetnika kojem je izvršeno plaćanje (a što tužitelj nije dokazao).
27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, odnosno tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom, te je odbijen i sa zahtjevom na naknadu troškova postupka, time da tužitelj nije potraživao trošak postupka.
U Zagrebu, 21. listopada 2025.
Sudac
Hrvoje Lukšić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).
DNA:
BASCON d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 27, OIB: 28992793633 po odvjetnici Vedrani Suša uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu
FOND ZA ZAŠTITU OKOLIŠA I ENERGETSKU UČINKOVITOST, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 85828625994
