Poslovni broj: 12 Povrv-137/2022-16

REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U SPLITU
Split, Sukoišanska 6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja VIATOR
d.o.o. Split, Kralja Držislava 6, OIB: 64731717121, protiv tuženika MENTOR d.o.o.
Benkovac, Žrtava Domovinskog rata 2C, OIB: 84772406525, kojeg zastupa
punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na Moru, Kralja Petra Svačića 2,
radi isplate iznosa od 1.019,31 EUR / 7.680,00 kn, nakon održane usmene i javne
glavne rasprave zaključene 17. listopada 2023. u prisutnosti punomoćnice po
zaposlenju tužitelja Jelene Botice te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 1.
prosinca 2023.

p r e s u d i o j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Emil Brkić iz Zadra pod
poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-305/2021 od 14.
siječnja 2022., a kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana isplati
tužitelju iznos od 1.019,31 EUR / 7.680,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama koje teku:

- na iznos od 196,43 EUR / 1.480,00 kn od 10. ožujka 2021. do isplate,
- na iznos od 822,88 EUR / 6.200,00 kn od 4. svibnja 2021. do isplate,
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da mu naknadi
nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR / 187,50 kn
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. siječnja 2022. do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev
tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od petnaest dana naknadi tuženiku troškove
parničnog postupka u iznosu od 99,54 EUR / 749,98 kn.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, javni bilježnik Emil Brkić iz Zadra
donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem

2 Poslovni broj: 12 Povrv-137/2022-16

javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-305/2021 od 14. siječnja 2022., a kojim
rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati tužitelju
iznos od 1.480,00 kn i iznos od 6.200,00 kn, dakle sveukupno iznos od 7.680,00 kn
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih
iznosa do isplate, kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu
od 187,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana
donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine
određena predložena ovrha.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, a povodom
kojeg prigovora je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-137/2022-2 od 26. rujna

2022. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u
dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se
postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik je prigovoru u cijelosti osporio predmetno potraživanje tužitelja,
navodeći da prema tužitelju nema nikakvih dugovanja. Tuženik je također naveo da
sve svoje obveze, pa tako i prema tužitelju, uredno ispunjava.

4. Podneskom od 7. listopada 2022., a koji je podnesen u roku iz članka 461.a
stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,
dalje ZPP), tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika, ističući da su isti u
cijelosti neosnovani. Tužitelj navodi da se bavi iznajmljivanjem vozila (rent a car) te
da je s tuženikom u periodu od 23. prosinca 2020. do 25. travnja 2021. imao
povremenu poslovnu suradnju na način da je tužitelj pružao tuženiku usluge najma
vozila. U navedenom periodu, tuženik da je uslugu najma vozila koristio pet puta, a
za što mu je tužitelj ispostavio ukupno šest računa i to: račun br. 49/ZGH/1 od 12.
siječnja 2021. u iznosu od 5.082,00 kn; račun br. 371/STH/1 od 22. veljače 2021. u
iznosu od 10.000,00 kn; račun br. 114/ZAD/1 od 2. ožujka 2021. u iznosu od

1.480,00 kn; račun br. 136/ZAD/1 od 14. ožujka 2021. u iznosu od 2.750,00 kn; račun
br. 607/STH/1 od 22. ožujka 2021. u iznosu od 1.500,00 kn te račun br. 228/ZAD/1
od 26. travnja 2021. u iznosu od 6.200,00 kn. Od navedenih računa, tuženik da do
danas nije platio račune br. 114/ZAD/1 i br. 228/ZAD/1 koji ukupno iznose 7.680,00
kn, dok su ostali naprijed navedeni računi uredno plaćeni od strane tuženika.
Djelatnik tužitelja Ivan Mrkić da je u više navrata telefonski te putem sms i whatsapp
poruka kontaktirao tuženika radi neplaćenog dugovanja po dva naprijed navedena
računa, a tuženik da je obećavao dugovanje podmiriti, što da isti nije učinio. Isto tako,
pravna služba tužitelja da je tuženiku slala više opomena pred ovrhu. Slijedom
navedenog, tuženikov prigovor da su ukazuje neosnovanim, a radi čega tužitelj
predlaže usvojiti njegov tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tuženika da mu plati
troškove postupka.

5. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ustrajao u iznesenim navodima, dok je tuženik ostao kod navoda iz prigovora sada odgovora na tužbu.

3 Poslovni broj: 12 Povrv-137/2022-16

6. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je
priložena spisu i to: račune tužitelja br. 114/ZAD/1 od 2.3.2021. i br. 228/ZAD/1 od

26.4.2021. (stranice 7-8 te 60 i 64 spisa), Ugovor o najmu br. 21-ZAD-130 i Ugovor o
najmu br. 21-ZAD-238 (stranice 30-31 spisa), tužiteljeve Opće uvjete najma (stranice
32-33 spisa), tužiteljevu konto karticu za razdoblje od 1.1.2021. do 24.12.2021.
(stranica 35 spisa), račune tužitelja br. 49/ZGH/1 od 12. siječnja 2021., br. 371/STH/1
od 22. veljače 2021., br. 136/ZAD/1 od 14. ožujka 2021., i br. 607/STH/1 od 22.
ožujka 2021. (stranice 56-59 spisa), Ugovor o najmu br. 21-ZAD-130 s obrascem o
stanju vozila i izjavom o privoli (stranice 61-63 spisa), Ugovor o najmu br. 21-ZAD-
238 s obrascem o stanju vozila i izjavom o privoli (stranice 65-67 spisa), Ugovor o
najmu br. 21-ZAD-238 (stranica 68 spisa), whatsapp komunikaciju (stranice 69-72
spisa), e-mail poruke (stranice 73-76 spisa), potvrde o plaćanju – promet po
transakcijskom računu (stranice 77-78 spisa) te tuženikovu karticu partnera od

15.3.2023. (stranica 89 spisa). Isto tako, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka
Ivana Mrkića, zaposlenika tužitelja. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika za izvođenje
dokaza saslušanjem stranaka iz podneska od 3. ožujka 2023., jer je taj prijedlog
podnesen protivno odredbama članka 461.a stavak 4. ZPP-a, a tuženik pritom nije
naveo bilo kakve opravdane razloge zbog čega taj prijedlog nije mogao iznijeti ranije
u skladu s naprijed navedenom odredbom ZPP-a.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja, po ocjeni ovog suda, nije osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.680,00 kn,
odnosno preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije iznosa od 1.019,31 EUR, a
koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime pruženih usluga najma motornih vozila
te prekoračenja kilometraže, po dva utužena računa br. 114/ZAD/1 i br. 228/ZAD/1.

9. Odredbom članka 550. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"
broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO)
propisano je da se ugovorom o najmu najmodavac obvezuje predati određenu stvar
najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu.

10. U konkretnom slučaju između stranaka nije sporno da su u razdoblju od
prosinca 2020. pa do travnja 2021. stranke imale povremenu poslovnu suradnju koja
se odvijala na način da je tužitelj tuženiku pružao usluge najma vozila. Isto tako, nije
sporno da je od ukupno šest računa koje je tužitelj ispostavio tuženiku na temelju te
poslovne suradnje, tuženik podmirio četiri računa, dok su dva računa, koja su
utužena u ovom postupku, ostala neplaćena.

11. Između stranaka je sporno jesu li i u odnosu na preostala dva neplaćena
računa br. 114/ZAD/1 i br. 228/ZAD/1, stranke sklopile ugovor o najmu vozila te da li
stoga tužitelj s osnovom potražuje od tuženika plaćanje predmetnih računa.

12. Iz računa tužitelja br. 114/ZAD/1 od 2. ožujka 2021. razvidno je da je taj
račun tužitelj izdao tuženiku s osnova najma vozila marke Infinity Q50, reg.oznake
DA-845-FU, za period najma od 26.2.2021. do 2.3.2021., u ukupnom iznosu od

1.480,00 kn. U samom računu navedena je oznaka ugovora broj 21-ZAD-130.

4 Poslovni broj: 12 Povrv-137/2022-16

13. Iz računa tužitelja br. 228/ZAD/1 od 26. travnja 2021. razvidno je da je taj
račun tužitelj izdao tuženiku s osnova najma vozila marke Opel Astra 1.6.,
reg.oznake ZG-1158-HG, za period najma od 23.3.2021. do 25.4.2021. te za
prekoračenje kilometraže, u ukupnom iznosu od 6.200,00 kn. U samom računu
navedena je i oznaka ugovora broj 21-ZAD-228.

14. Iz konto kartice tužitelja koja se odnosi na razdoblje od 1.1.2021. do

24.12.2021. razvidno je da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano
neplaćeno potraživanje prema tuženiku u iznosu od 7.680,00 kn, a koji bi se odnosilo
na račune br. 114/ZAD/1 i br. 228/ZAD/1.

15. Tužitelj je u spis dostavio dva ugovora o najmu vozila iste oznake odnosno
broja 21-ZAD-130, a koji ugovori se odnose na najam istog vozila marke Infiniti Q50,
reg.oznake DA 845 FU, s istim danom preuzimanja vozila 26.2.2021. U prvom
primjerku dostavljenog ugovora (stranica 61 spisa), kao najmoprimac i vozač vozila
naveden je Dalibor Matanić, Gornje Raštane 15, Sveti Filip i Jakov, a koji je taj
ugovor i potpisao. S tim u svezi, potrebno je navesti da je vezano za taj ugovor o
najmu Dalibor Matanić potpisao obrazac o stanju vozila prije najma i izjavu o privoli.
U drugom dostavljenom ugovoru o najmu istog broja (stranica 30 spisa), kao
najmoprimac je naveden tuženik, dok je kao vozač naveden Dalibor Matanić, a koji
ugovor nije potpisan ni od strane najmoprimca, niti od strane vozača.

16. Tužitelj je isto tako u spis dostavio i dva ugovora o najmu iste oznake
odnosno broja 21-ZAD-238 a koji ugovori se odnose na najam istog vozila marke
Opel Astra 1.6., reg. oznake ZG 1158 HG, s istim datumom preuzimanja vozila

23.3.2021. U prvom dostavljenom ugovoru (stranica 65 spisa) kao najmoprimac je
naveden Dalibor Matanić, Gornje Raštane 15, Sveti Filip i Jakov, a koji je taj ugovor i
potpisao. Dalibor Matanić je uz taj ugovor potpisao i obrazac o stanju vozila prije
najma i izjavu o privoli. U tom ugovoru Dalibor Matanić je ujedno naveden i kao
vozač vozila. U drugom dostavljenom ugovoru o najmu (stranica 68 spisa), kao
najmoprimac je naveden tuženik, dok je kao vozač naveden Dalibor Matanić, a koji
ugovor nije potpisan ni od strane najmoprimca, niti od strane vozača.

17. Dakle, iz naprijed navedenih ugovora o najmu koje je tužitelj dostavio u
spis proizlazi da je tužitelj na ime najma istog vozila marke Infiniti Q50, reg.oznake
DA 845 FU, s istim danom preuzimanja 26.2.2021. izdao dva ugovora o najmu broj
21-ZAD-130, od kojih je u jednom ugovoru kao najmoprimac i vozač naveden Dalibor
Matanić, a koji je taj ugovor i potpisao, dok je u drugom ugovoru kao najmoprimac
naveden tuženik (kao vozač Dalibor Matanić), a koji ugovor nije od strane tuženika
niti vozača potpisan. Ista je situacija i s drugim ugovorom broj 21-ZAD-238, a koji se
odnosi na najam vozila marke Opel Astra 1.6., reg. oznake ZG 1158 HG, s datumom
preuzimanja vozila 23.3.2021.

18. Na ročištu održanom kod ovog suda 17. listopada 2023. saslušan je
svjedok Ivan Mrkić, zaposlenik tužitelja, a koji je u svom iskazu naveo da je voditelj
tužiteljeve poslovnice u Zadru već deset godina te da je tužitelj s tuženikom bio u
poslovnom odnosu koji je trajao otprilike godinu dana, počevši od mjeseca prosinca

5 Poslovni broj: 12 Povrv-137/2022-16

2020. Poslovna suradnja da se odvijala na način da bi ga vlasnik i direktor tuženika
Ante Mitrović nazvao telefonom ili mu poslao whatsapp poruku, vezano uz najam
automobila. Tuženik da je od tužitelja zatražio usluge najma vozila šest puta. Prva
četiri najma odnosno prva četiri računa tuženik da je uredno podmirio, dok dva
računa koja su predmet ovog postupka, da nisu plaćena. Svjedok je nadalje naveo
da bi mu zz tuženika prilikom svake narudžbe najma vozila naveo ime vozača koji će
doći preuzeti vozilo u ime tuženika te da je to u pravilu bio Dalibor Mitrović, brat zz
tuženika Ante Mitrovića. Prilikom preuzimanja vozila, vozač da bi potpisao potvrdu o
preuzimanju vozila i ugovor o najmu. Svjedok je iskazao da mu nije poznato u
kakvom je odnosu Dalibor Mitrović s tuženikom te je li isti njihov zaposlenik, ali da mu
je zz tuženika njega navodio kao osobu odnosno kao vozača koji će u ime tuženika
preuzeti vozilo. U odnosu na dva neplaćena računa, svjedok je naveo da ih je nakon
izdavanja i nakon što isti nisu plaćeni, dostavio zz tuženika Anti Mitroviću, a koji da je
potvrdio da će isti biti plaćeni, što se u konačnici nije dogodilo. Svjedok je iskazao i
da zz tuženika nije osporavao ni jedan od ispostavljenih računa pa tako niti ova dva
koja nisu plaćena, a zašto ti računi nisu plaćeni od strane tuženika da mu nije
poznato. Cijena najma automobila da je dogovorena usmeno sa zz tuženika, a
prema tužiteljevom cjeniku, na što da je tuženik pristao. Napomenuo je i da se kod
dužeg najma naplaćuje prekoračenje kilometraže i to na način da se u slučaju
prelaska 3000 km unutar jednog mjeseca naplaćuje razlika poviše te kilometraže i to
po cijeni od 0,55 kn po jednom kilometru, a s čime da je zz tuženika također bio
upoznat prilikom uzimanja vozila u najam.

19. Nadalje, svjedok Ivan Mrkić, a nakon što mu je predočena whatsapp
komunikacija koja se nalazi na stranicama 69-72 spisa, potvrdio je da je to
komunikacija koju je vodio sa zz tuženikom Antom Mitrovićem, a upravo vezano za
neplaćene račune tuženika prema tužitelju. Vezano za poruke u kojima se spominje
brat gospodina Ante Mitrovića i društvo Erba usluge, svjedok je naveo da je društvo
Erba usluge također koristilo usluge najma vozila od tužitelja te da su njima izdani
drugi, zasebni računi, koji nisu predmet ovog postupka, a koje je to društvo podmirilo.
Inače, Erba usluge odnosno njihov vlasnik ili direktor Dalibor Mitrović da bi osobno
zvao i tražio najam za Erba usluge, a po sjećanju svjedoka, Dalibor Mitrović da nije
kao fizička osoba sklapao ugovor o najmu s tužiteljem. Na kraju, svjedok je želio
pojasniti da je prilikom davanja vozila u najam, tužitelju u pravilu u ugovor upisivao
osobu koja je preuzela vozilo, ali da bi u konačnici u ugovoru o najmu i u samom
računu bi bila navedena oznaka najmoprimca koji je to vozilo i naručio. Dakle,
tužiteljev način poslovanja da se odvijao tako da bi postojao početni i završni ugovor
o najmu te da je upravo u tom završnom ugovoru bio naveden stvarni najmoprimac i
obveznik plaćanja. Razlika između početnog i završnog ugovora da je upravo u
naznaci kilometraže pod oznakom "voženo km" te je u onom početnom ugovoru u
pravilu navedeno 0 km, dok je u završnom ugovoru navedena stvarno prijeđena
kilometraža za vrijeme trajanja ugovora o najmu. Takva je situacija da bila i u
konkretnom slučaju te da se stoga predmetni neplaćeni računi odnose upravo na
tuženika odnosno tvrtku Mentor d.o.o., jer da je najam vozila ugovoren upravo za
tuženika i to sa Antom Mitrovićem.

6 Poslovni broj: 12 Povrv-137/2022-16

20. Tijekom ovog postupka, a na prijedlog tužitelja da se zatraže podaci o
tuženikovom korištenju prava na odbitak pretporeza po utuženim računima, sud je
pozvao tuženika, sukladno odredbama članka 221.b stavak 4. ZPP-a, da dostavi
isprave iz kojih se može utvrditi je li tuženik utužene račune tužitelja broj 114/ZAD/1
od 2. ožujka 2021. i broj 228/ZAD/1 od 26. travnja 2021. knjižio u svojim poslovnim
knjigama te je li po istima koristio pravo na odbitak pretporeza, a sve obzirom da
iznosi tih računa ne prelaze iznos od 10.000,00 kn.

21. Postupajući po nalogu suda, tuženik je podneskom od 16. ožujka 2023.
dostavio u spis karticu partnera (stranica 89 spisa), a iz koje je razvidno da tuženik u
svojim poslovnim knjigama nije knjižio ni evidentirao naprijed navedena dva utužena
računa tužitelja, a samim time niti po istima koristio pravo na odbitak pretporeza.

22. Tužitelj je na ročištu od 18. travnja 2023. naveo kako dostavljena kartica
tuženika ne predstavlja realno stanje stvari, jer da iz te kartice proizlazi da se tuženik
nalazi u pretplati u odnosu na tužitelja za iznos od 5.082,00 kn, a što da nije točno.
Uplata iznosa od 5.082,000 kn koje tuženik ima evidentirano u poslovnim knjigama
da se odnosi na plaćanje računa tužitelja broj 49/ZGH/1 kojeg tuženik nije prikazao u
svojim poslovnim knjigama. Ista stvar da je i s računima tužitelja koji su utuženi u
ovom postupku, a koje tuženik također nije prikazao u svojim knjigama.

23. U odnosu na naprijed iznesene navode tužitelja, potrebno je navesti kako
iz tuženikove kartice partnera dostavio doista proizlazi da bi tuženik bio u pretplati u
odnosu na tužitelja za iznos od 5.082,00 kn. Uzimajući u obzir da prvi izdani račun
tužitelja prema tuženiku broj 49/ZGH/1 od 12.1.2021. glasi na iznos od 5.082,00 kn
te da je tuženik 27. siječnja 2021. izvršio plaćanje tužitelju upravo tog iznosa, a što je
razvidno iz tuženikove kartice partnera te potvrde od plaćanju (stranica 77 spisa), to
se stoga navodi tužitelja da bi se taj uplaćeni iznos odnosio na račun broj 49/ZGH/1
ukazuju osnovanim. Međutim, isto tako, potrebno je navesti da je iz kartice partnera
tuženika razvidno da je tuženik u svojim poslovnim knjigama knjižio i tri računa
tužitelja, koje je tužitelj naveo u svojem podnesku od 7. listopada 2022. i to račune
br. 371/STH/1 od 22. veljače 2021. u iznosu od 10.000,00 kn; br. 136/ZAD/1 od 14.
ožujka 2021. u iznosu od 2.750,00 kn te br. 607/STH/1 od 22. ožujka 2021. u iznosu
od 1.500,00 kn, a koji računi su očito plaćeni tužitelju. Dakle, iz te kartice partnera
tuženika doista proizlazila osnovanost navoda iz prigovora tuženika da isti nema
dugovanja prema tužitelju.

24. Vezano uz navode tužitelja o knjiženju računa i urednosti vođenja
poslovnih knjiga, sud primjećuje da iz konto kartice tužitelja (stranica 35 spisa)
proizlazi da ni tužitelj u svojim poslovnim knjigama nije knjižio sve račune za koje
navodi da ih je izdao tuženiku u 2021., jer je iz iste razvidno da nisu knjiženi računi
broj 371/STH/1 u iznosu od 10.000,00 kn i br. 607/STH/1 u iznosu od 1.500,00 kn, pa
se samim time ne može izvesti zaključak o tome da je tužitelj uredno knjižio sve
izdane račune prema tuženiku, dok s druge strane da tuženik to nije učinio.

25. Kako dakle iz priložene kartice partnera tuženika proizlazi da tuženik
utužene račune tužitelja iz ovog postupka nije knjižio u svojim poslovnim knjigama niti

7 Poslovni broj: 12 Povrv-137/2022-16

po istima koristio pravo na odbitak pretporeza, to se samim time ne može primijeniti
predmnijeva o postojanju tužiteljeve tražbine po tim računima u smislu odredbe 221.b
ZPP-a.

26. S tim u svezi, navodi se da je prema odredbama članka 219. stavak 1.
ZPP-a svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj
zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP-a
propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi
neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu
dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja u osnovi su pravila materijalnog prava, o
kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

27. Uzimajući u obzir da tuženik utužene račune nije knjižio u svojim
poslovnim knjigama te po njima nije koristio pravo na odbitak pretporeza, to je stoga
tužitelj u ovom predmetu, a sukladno odredbama članaka 7. i 219. stavak 1. ZPP-a u
vezi s člankom 221.b ZPP-a, bio dužan dokazati da je upravo tuženiku pružio usluge
najma vozila na koje se utuženi računi odnose te da s osnovom od tuženika
potražuje plaćanje tih računa, a što u konkretnom slučaju tužitelj, po ocjeni ovog
suda, nije uspio dokazati.

28. Naime, na temelju izvedenih dokaza tijekom ovog postupka sud nije
mogao na nedvojben način utvrditi da je tužitelj upravo s tuženikom sklopio ugovore
o najmu vozila broj 21-ZAD-130 i broj 21-ZAD-238, a na temelju kojih ugovora su
izdani utuženi računi. Kao što je to već naprijed navedeno, tužitelj je u spis dostavio
dva ugovora o najmu broj 21-ZAD-130 i dva ugovora o najmu broj 21-ZAD-238, a iz
kojih je razvidno da primjerci tih ugovora u kojima je kao najmoprimac naveden
tuženik nisu potpisani ni od strane tuženika, a niti od strane vozača (Dalibor Mitrović).
S druge strane, primjerci tih ugovora u kojima je kao najmoprimac (i vozač) naveden
Dalibor Mitrović su potpisani od strane Dalibora Mitrovića. Iz toga bi proizlazilo kako
predmetni ugovori o najmu nisu sklopljeni s tuženikom kao najmoprimcem, već su isti
sklopljeni s Daliborom Mitrovićem.

29. U svezi izdavanja dvaju ugovora s istom oznakom odnosno brojem,
iskazivao je svjedok Ivan Mrkić, koji je isto pokušao obrazložiti navodima da je način
poslovanja tužitelja bio takav da se izdaje početni i završni ugovor o najmu te da bi
upravo u završnom ugovoru o najmu bio naveden stvarni najmoprimac i obveznik
plaćanja, a slijedom čega bi u odnosu na predmetne ugovore to bio tuženik.
Međutim, sud nije mogao pokloniti vjeru iskazu svjedoka Ivana Mrkića u tom dijelu,
jer po ocjeni ovog suda ne postoji opravdan razlog da se za najam istog vozila i u
istom periodu izdaju dva ugovora o najmu, u kojem su kao najmoprimci navedene
različite osobe. Sasvim je logično da bi, ukoliko su navedeni ugovori o najmu
sklopljeni upravo s tuženikom, u tim ugovorima kao najmoprimac trebao biti naveden
upravo tuženik, dok bi kao vozač mogla biti navedena fizička osoba koja u ime
tuženika kao pravne osobe ta vozila preuzima. Stoga nema logike da se, a kako to
svjedok Ivan Mrkić navodi, u "početnom" ugovoru navodi jedna osoba kao
najmoprimac, a u "završnom" ugovoru druga osoba kao najmoprimac.

8 Poslovni broj: 12 Povrv-137/2022-16

30. U prilog takvom zaključku suda govore i odredbe tužiteljevih Općih uvjeta
najma (stranice 32-33 spisa), a iz kojih odredbi pod točkom 1. je razvidno da se radi
razlika između pojmova najmoprimac i vozač. Tako je u točki 1.2. tih uvjeta navedeno
da je najmoprimac fizička ili pravna osoba koja ili u čije ime se unajmljuje vozilo i
potpisuje ugovor. S druge strane, pod točkom 1.3. uvjeta, navedeno je da je vozač
fizička osoba koji je u ugovoru o najmu naveden kao "vozač", a koji potpisuje ugovor i
obrazac o stanju vozila te preuzima vozilo u ime najmoprimca.

31. Nadalje, iz dostavljene whatsapp komunikacije koju je svjedok Ivan Mrkić,
po njegovim navodima, vodio sa zz tuženika Antom Mitrovićem (stranice 69-72 spisa)
proizlazi da je u porukama iz te komunikacije od 13. svibnja 2021. Ivan Mrkić pozivao
Antu Mitrovića da on i njegov brat podmire račune koji su priloženi u toj poruci, a da
mu Ante Mitrović odgovara kako će oni to riješiti ovaj tjedan. Iz kasnijih poruka iz
prosinca (stranica 72 spisa) proizlazi da Ivan Mrkić obavještava Antu Mitrovića da
računi nisu još podmireni te ga obavještava da njemu i bratu idu zadužnice na Mentor
i Erba usluge, a na što Ante Mitrović odgovara da je sve što je on koristio platio, a
dug koji je ostao da je dužan platiti njegov brat te da će on (njegov brat) "na obe" to
platiti.

32. Dovodeći u vezu sadržaj tih whatsapp poruka s iskazom svjedoka Ivana
Mrkića te dostavljenim ugovorima o najmu, proizlazi zaključak kako je svjedok Mrkić,
kao voditelj tužiteljeve poslovnice u Zadru, pregovarao u ime tužitelja o najmu vozila
s Antom Mitrovićem (zz tuženika) i za Antu Mitrovića odnosno tuženika, kao i za
njegovog brata Dalibora Mitrovića, a koji je vlasnik ili direktor društva Erba usluge.
Sam svjedok je u svom iskazu naveo da mu nije poznato da bi Dalibor Mitrović, brat
zz tuženika, a koji je potpisao potvrdu o preuzimanju vozila i ugovor o najmu na koje
se odnose utuženi računi, bio zaposlenik tuženika niti da bi imao bilo kakvi odnos s
tuženikom. Stoga se ne može izvesti nedvojben zaključak da su ugovori o najmu broj
21-ZAD-130 i broj 21-ZAD-238, a koje je kao najmoprimac i vozač potpisao Dalibor
Mitrović, sklopljeni upravo između tužitelja i tuženika, odnosno da bi te ugovore u ime
tuženika i za njegov račun sklopio Dalibor Mitrović. Uz to je potrebno naglasiti, a
vezano za navode svjedoka Ivana Mrkića da bi društvo Erba usluge također koristilo
usluge najma vozila te da bi tom društvu bili izdani drugi, zasebni računi koji su
plaćeni, da tužitelj u spis nije dostavio bilo kakvu dokumentaciju odnosno račune ili
ugovore o najmu koji bi potvrdili iskaz svjedoka Ivana Mrkića u tom dijelu.

33. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, ovaj sud nije mogao na
nedvojben način utvrditi da su ugovori o najmu vozila broj 21-ZAD-130 i broj 21-ZAD-
238 sklopljeni upravo između tužitelja kao najmodavca i tuženika kao najmoprimca te
da je tužitelj po tim ugovorima pružio tuženiku usluge najma vozila iz tih ugovora i da
stoga osnovano potražuje od tuženika plaćanje utuženih računa, u skladu s
odredbama članka 550. ZOO-a. Upravo stoga, a sukladno odredbama članka 8.
ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud je zaključio da tužbeni zahtjev
tužitelja nije osnovan i da isti treba odbiti te primjenom odredbe članka 451. stavak 3.
ZPP-a u cijelosti ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

34. Sukladno navedenom, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

9 Poslovni broj: 12 Povrv-137/2022-16

35. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka

154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT). Budući
da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen te je tužitelj izgubio parnicu, isti je dužan
naknaditi tuženiku troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

36. Tuženiku je kao osnovan priznat trošak za sastav prigovora protiv rješenja
o ovrsi u zatraženom iznosu od 99,54 EUR (749,98 kn) sukladno odredbama Tbr. 11.
t. 1. u vezi s Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 7. t. 1. OT-a. Ovdje valja navesti da je u popisu troška
(stranica 91 spisa) tuženik popisao i trošak sudskih pristojbi po odluci suda. Budući
da takav zahtjev tuženika za naknadu troškova s osnova sudske pristojbe nije uredno
postavljen, u skladu s odredbama članka 164. stavak 1. i 2. ZPP-a, jer tuženik nije
naveo za koje sudske pristojbe i u kojem iznosu potražuje naknadu troška, to stoga
sud o tako neodređenom zahtjevu tuženika za naknadu troška na ime sudske
pristojbe nije ni mogao odlučiti.

37. Slijedom navedenog, tuženiku je kao osnovan priznat trošak parničnog
postupka u ukupnom iznosu od 99,54 EUR (749,98 kn) pa je stoga o troškovima
parničnog postupka odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

38. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u
Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) novčani iznosi navedeni u
izreci ove presude iskazani su dvojno, u eurima i u kunama, uz primjenu fiksnog
tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog
Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).

U Splitu 1. prosinca 2023.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike
Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u
roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Presuda ili rješenje kojim se
završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo pod
uvjetima iz članka 467. ZPP-a.

Dna:

- tužitelju

- tuženiku po punomoćniku - u spis