REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2726/2023-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica ĆT, zaposlenica tužitelja, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica BT, zaposlenica tuženika, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 14. listopada 2025.

p r e s u d i o je

I . Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iznos od 3.782,92 eura (slovima: tri tisuće sedamsto osamdeset dva eura i devedeset dva centa) sa zateznim kamatama koje teku od 14. studenoga 2019. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za isplatom iznosa od 6.022,16 eura sa zateznim kamatama koje teku od

14. studenoga 2019. do isplate.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. studenoga 2019. podnio tužbu u kojoj navodi da je 6. studenoga 1995. osiguranica tužitelja DT stradala u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika upravljajući dostavnim vozilom. Odgovornost tuženika utvrđena je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1787/97 od 18. lipnja 1999. Rješenjem tužitelja broj 926539 od 2. lipnja 1997. priznato je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu koja je posljedica štetnog događaja. Prethodno razdoblje postupka naknade štete od 1. studenoga 2015. do 31. kolovoza 2017. po istom štetnom događaju i između istih stranaka okončano je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2560/17 od 15. lipnja 2018. u korist tužitelja. Kako je tužitelj nastavio s isplatom invalidske mirovine, to je za razdoblje od 1. rujna 2017. do 30. rujna 2019. za tužitelja nastala nova šteta u iznosu od 73.876,39 kuna, koju ovom tužbom potražuje. Tužitelj je u mirnom postupku podnio tuženiku zahtjev za naknadu štete podneskom od 14. listopada 2019., no tuženik nije podmirio dug. Kako tuženik odgovara tužitelju za štetu nastalu isplatom mirovine na temelju odredaba čl. 160. u vezi s čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju, to tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.805,08 eura sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tužena u odgovoru na tužbu priznaje činjenične navode tužbe, s time da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je osiguranik tužitelja rođen **.**.1952. te bi po redovnom tijeku stvari s navršenih 65 godina života po zakonu otišao u starosnu mirovinu, čime tužitelj ne trpi nikakvu štetu jer bi sukladno odredbi čl. 160. st. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju svom osiguraniku morao isplaćivati starosnu mirovinu. Ističe kako je tuženik dužan naknaditi tužitelju samo stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika. Smatra spornim primjenu Zakona o mirovinskom osiguranju i pravo tužitelja da od tuženika potražuje isplatu punog iznosa mirovine isplaćene osiguraniku tužitelja u razdoblju od 1. rujna 2017. do 30. rujna 2019. Smatra da se tužitelj pogrešno poziva na odredbe čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju kao lex specialis, te ističe kako se na obračun štete koji bi tuženik trebao isplatiti primjenjuje zakon koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja, dakle zakon o osiguranju ("Narodne novine" broj 9/94.), a prema kojem je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji, glede čega je poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1889/01. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Prvostupanjskom presudom ovog suda, poslovnog broja: Pn-2795/2019-13 od 25. veljače 2021. sud je usvojio tužbeni zahtjev i naložio je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 73.876,39 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 14. studenoga 2019. do isplate.

4. Presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž-1050/2021-2 od 28. ožujka 2022. potvrđena je u cijelosti presuda ovog suda, poslovni broj: Pn-2795/19- 13 od 25. veljače 2021.

5. Protiv navedene presude Županijskog suda u Osijeku, tuženik je podnio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

6. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-328/2023 od 26. travnja 2023. prihvaćena je revizija tuženika, ukinute su presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž-1050/2021-2 od 28. ožujka 2022. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2795/19-13 od 25. veljače 2021. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

7. Tijekom ponovnog postupka sud je pročitao presudu Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1767/97 od 18.06.1999. (list 4-8 spisa), rješenje Republičkog mirovinskog invalidskog osiguranja radnika Hrvatske , broj spisa In- 926539 (list 9-10 spisa), obavijest o isplati štete (list 11 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7222/18 od 12.09.2019. (list 12-14 spisa), presuda trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-2560/17 od 17.10.2018. (list 15-18 spisa), tabela o isplati mirovine kroz razdoblja od 1.09.2017.-30.09.2019. za osiguranicu DT (list 19 spisa) dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 14.10.2019. (list 20 spisa), e-mail od 29.10.2019. (list 21 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-4869/2016 od 21.05.2018. (list 26-29 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6389/2013 od 29.03.2016. (list 30-33 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Gž-6861/2016 od 15. prosinca 2017. (list 34-36 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću (list 157-174 spisa) i saslušan je vještak Darko Prpić na ročištu 25.09.2025. (list 186 spisa).

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Među strankama nije sporno da je osiguranica HZMO DT stradala kao pješak u prometnoj nesreći koja se dogodila 6. studenoga 1995. koju je prouzročio osiguranik tuženika kao niti da je rješenjem HZMO-a osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu.

10. Sporna je osnova i visina zahtjeva te primjena materijalnog prava odnosno primjenjuje li se u konkretnom slučaju Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

11. Sud nije ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne.

12. Za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nesreće (isto shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud RH u svojim odlukama Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Revd-1394/2024-2 od 23. travnja 2024.)

13. Zbog navedenog, utvrđeno je da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, dalje: ZOOP).

14. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema st. 2. istog članka stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Sukladno st. 3. tog članka, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

15. Iz rješenja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Zagrebu, broj spisa 926539 proizlazi da osiguranici DT pripada invalidska mirovina od 8. travnja 1997.

16. Radi utvrđenja postoji li razlika između invalidske mirovine priznate osiguranici tužitelja i pretpostavljene starosne mirovine i u kojem iznosu, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću.

17. Stalni sudski vještak Darko Prpić u svom nalazu i mišljenju navodi da bi ukupno izračunata pretpostavljena starosne mirovine iznosila 45.298,66 kn. Ukupno isplaćene mirovine iznose 73.876,39 kn. Razlika između isplaćene mirovine i pretpostavljene starosne mirovine iznosi 28.577,73 kn, odnosno 3.792,92 EUR, odnosno, izračunate pretpostavljene starosne mirovine su za 28.577,73 kn / 3.792,92 EUR manje od isplaćenih mirovina.

18. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u bitnome navodeći da vještak ne raspolaže podacima o stvarno ostvarenom primitku na osnovi ostvarenog osobnog dohotka, a na koji utječe ostvarena plaća, odnosno naknade zbog bolovanja ili naknade zbog nezaposlenosti te drugi parametri.

19. Sud je proveo dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka koji je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja. Istaknuo je da je nalaz sačinio sukladno zadatku suda te je pretpostavljenu starosnu mirovinu izračunao sukladno Zakona o mirovinskom osiguranju uzimajući parametre o ostvarenim plaćama osiguranika za razdoblje do kada je bio zaposlen odnosno do štetnog događaja 2. lipnja 1997. te na temelju tih podataka je izvršio izračun koliko bi osiguranik tužitelja ostvarivao starosnu mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju u periodu od 1. rujna 2017. do 1. rujna 2019.

20. Tužitelj nije imao daljnjih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, a i sud smatra da je vještak odgovorio na sva pitanja, nalaz i mišljenje je izradio sukladno zadatku suda, otklonio je sve prigovore tuženika te je vještačenje proveo stručno, objektivno i nepristrano.

21. Slijedom navedenog, treba primijeniti čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a kojima je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

22. Tuženik u tijeku postupka navodi da provedeno financijsko vještačenje nije relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari jer da je vještak računao razliku isplaćene i pretpostavljene starosne mirovine, dok je u konkretnom slučaju, relevantno eventualno postojanje razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenje tužitelja i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Ukazuje se tuženiku da je upravo tuženik u svom odgovoru na tužbu naveo da je osiguranica tužitelja rođena **.**.1952. te da bi po redovnom tijeku stvari do utuženog razdoblja otišla u starosnu mirovinu. Stoga je za pitanje postojanja štete koju tužitelj trpi bilo relevantno utvrditi postoji li navedena razlika između isplaćenog iznosa i onog koji bi tužitelj isplaćivao da do predmetnog štetnog događaja nije došlo. Također, ukazuje se tuženiku da se odredba članka 27. stavka 3. ZOOP-a na odgovarajući način primjenjuju i na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja, a da sukladno članku 30. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 102/1998) pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života (muškarac), odnosno kada navrši 60 godina života (žena) i 15 godina mirovinskog staža.

23. Slijedom navedenog, tužitelj, na kojem se na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nalazi teret dokazivanja tijekom postupka nije dokazao da je stvarna šteta u smislu naprijed navedene odredbe čl. 27. ZOOP-a veća od iznosa utvrđenog financijskim vještačenjem, dok tuženik nije s uspjehom osporio da tužitelju ne pripada razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i pretpostavljene starosne mirovine.

24. Stoga je sud primjenom čl. 27. st. 3. ZOOP-a u vezi s člankom 1045. ZOO-a utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev u visini od 3.792,92 eura dok je u odnosu na razliku između utuženog i dosuđenog iznosa, odnosno za 6.022,16 eura odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je odlučeno u točki I. i II. izreke presude.

25. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i 4. ZPP-a te je utvrđeno je da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 38,52%, dok je u dokazivanju pravne osnove, prema slobodnoj ocjeni suda, uspio sa 75%, što ukupno iznosi 113,52%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se tužiteljev uspjeh u sporu od 56,76%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 61,48%, a u osporavanju pravne osnove sa 25%, što ukupno iznosi 86,48%, a nakon što se i navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se uspjeh tuženika u sporu od 43,24%.

27. S obzirom da su stranke u približno jednakim dijelovima uspjele u sporu, primjenom čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Sutkinja

Vanesi Brizić Bahun

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku