1              Poslovni broj: Gž-61/2023-4

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Smiljke Premužić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. T. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku B. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika G. L. Z., OIB: …, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-409/2020-30 od 3. studenog 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-409/2020-30 od 3. studenog 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

 

"I Utvrđuje se ništavom Odluka o prestanku Ugovora o zakupu poslovnog prostora L. A. 1, Ur. broj: … od 17. listopada 2019.

II Nalaže se tuženiku G. L. Z., OIB: …, donijeti novu Odluku, sukladno čl. 261. st. 1. i st. 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine br. 100/18).

III Nalaže se tuženiku G. L. Z., OIB: …, naknaditi tužiteljici S. K. T. iz Z., OIB: …, parnični trošak u iznosu od 11.162,50 kn/1.481,52 eur, u roku od 15 dana."

 

2. Pravodobnom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak. 1. i 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a), s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu tuženika i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu parničnog troška tuženiku, kao i troškova ove žalbe, podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode tuženika navodeći da su navodi tuženika izneseni u žalbi paušalni, a sve u svrhu opravdanja svog nezakonitog postupanja i predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. Pazeći po služenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede pazi ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti prema članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Ujedno, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

7. Predmet spora je utvrđenje ništetnom Odluke o prestanku Ugovora o zakupu poslovnog prostora L. A. 1, Ur.broj: … od 17. listopada 2019. i zahtjev tužiteljice za donošenje Odluke prema odredi članka 261. stavak 1. i 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 100/18. dalje ZZZ).

 

8. U prvostupanjskom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da su tužiteljica kao zakupoprimac i D. M. kao zakupoprimac imale sklopljeni Ugovor o zajedničkom zakupu jedinice zakupa L. A. 1 od 9. travnja 1998., koji Ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme i vrijedi do otkaza jedne od ugovornih strana, time da su stranke ugovorile da će zakupoprimci početi obavljati liječničku djelatnost u jedinici zakupa sukladno ovom Ugovoru najkasnije 1. svibnja 1998.,

- da je tužiteljica sa tuženikom 19. studenog 2014. sklopila Aneks I. Ugovora o zajedničkom zakupu jedinice zakupa L. A. 1, kojim Ugovorom stranke utvrđuju da sa danom 1. listopada 2014. kao nositelj zakupa u jedinici zakupa G. L. Z., L. A. 1, Z., sa privatnom praksom nastavlja tužiteljica,

- da je tužiteljica tuženiku podnijela 19. ožujka 2019. zahtjev za nastavak obavljanja ljekarničke djelatnosti u privatnoj praksi na lokaciji Z., sukladno odredbi članka 261. stavak 1. i 2. ZZZ-a,

- da je tuženik na 25. sjednici Upravnog vijeća G. L. Z. od 17. listopada 2019. donio Odluku o prestanku Ugovora o zakupu L. A. 1, Z. primjenom članka 12. i 28. Statuta G. L. Z. i članka 262., 263. i 269. ZZZ-a, prema kojoj odluci sa danom 31. prosinca 2019. ex lege prestaje Ugovor o zajedničkom zakupu jedinice zakupa – L. A. 1, Z. sklopljen dana 9. travnja 1998. između G. L. Z. i D. M. i tužiteljice, te Aneks I. Ugovora o zajedničkom zakupu jedinice zakupa L. A. 1, Z. sklopljen 19. studenog 2014. između tuženika i tužiteljice, time da tuženik neće sklopiti novi Ugovor o zakupu za navedeni prostor prema članku 261. ZZZ-a, a koji oprema i prostor na navedenoj adresi vraćaju se tuženiku koji sa 1. siječnja 2020. nastavlja s obavljanjem ljekarničke djelatnosti, time da će tuženik preuzeti u radni odnos sve radnike iz L. S. K. T., mag.pharm., Z. ukoliko podnesu izjavu o namjeri zasnivanja radnog odnosa kod tuženika i ukoliko se prijave na raspisani natječaj i ukoliko budu ispunjavali tražene uvjete po natječaju za zapošljavanje, na kojem će imati prednost pri zapošljavanju,

- da je na Odluku tuženika Z. h. d.o.o. Z. dao suglasnost na Odluku Upravnog vijeća tuženika od 17. listopada 2019.,

- da je tužiteljica 10. rujna 2019. uputila zahtjev Ministarstvu zdravstva RH za izdavanje rješenja o nastavku obavljanja privatne prakse, u kojem zahtjevu je navela da je tuženiku podnijela zamolbu za zaključenjem Ugovora o zakupu radi nastavka obavljanja privatne prakse i da još nije zaprimila odluku Upravnog vijeća tuženika,

- da uvidom u rješenje Ministarstva zdravstva Klasa: UP/I-500-05/19-03/15 od 19. prosinca 2019. je utvrđeno da se vezano za privatnu praksu tužiteljice u jedinici zakupa na adresi Z., prekida postupak u vezi rješavanja prethodnog pitanja, vezano uz pravo raspolaganja prostorom za obavljanje zdravstvene djelatnosti u privatnoj praksi tužiteljice, a u vezi čega je tužiteljica pokrenula sudski postupak,

- da uvidom u Dodatak III. Ugovora o provođenju ljekarničke djelatnosti na primarnoj razini zdravstvene zaštite od 3. veljače 2020. je utvrđeno da su Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i privatna ljekarnička praksa tužiteljice suglasne da se u skladu s odlukom Upravnog vijeća HZZO produžuje ugovorno razdoblje za privatne zdravstvene radnice i zdravstvene ustanove koji imaju sklopljene ugovore o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja, koje razdoblje se produžuje do 31. prosinca 2020.

 

9. Prvostupanjski sud temeljem naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice, zaključujući da je namjera zakonodavca bila prilikom donošenja ZZZ-a da se omogući zdravstvenim radnicima, prema odredbi članka 261. ZZZ-a, da nastave obavljati zdravstvenu djelatnost u privatnoj praksi i da osnivači zdravstvenih ustanova, a niti tijela upravljanja zdravstvenim ustanovama ne mogu protivno Zakonu donijeti odluku, pa za tuženika kao ljekarničku zdravstvenu ustanovu navedena norma predstavlja prisilni propis, uslijed čega je tuženik protivno odredbi članka 261. ZZZ-a donio odluku o prestanku Ugovora o zakupu poslovnog prostora L. A. 1 od 17. listopada 2019. i da je ta odluka protivna prisilnim propisima, uslijed čega je ista odluka ništetna, primjenom odredbe članka 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje: ZOO).

 

10. Prema odredbi članka 261. stavak 1. ZZZ-a zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa iz članka 215. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", br. 150/08., 71/10., 139/10., 22/11. i 84/11.) i članka 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", br. 71/10.) mogu zdravstvenu djelatnost nastaviti obavljati u privatnoj praksi na osnovi zakupa prostora koji je u vlasništvu doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove odnosno u prostoru s kojim dom zdravlja ili ljekarnička zdravstvena ustanova raspolažu temeljem valjanog dokaza o raspolaganju prostorom, a u kojem su obavljali tu djelatnost do dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

 

10.1. I prema stavku 2. istog zakonskog propisa zdravstveni radnici iz stavka 1. ovoga članka nastavljaju obavljati djelatnost u privatnoj praksi u ordinaciji odnosno privatnoj praksi iz članka 46. stavka 3. ovoga Zakona na temelju odluke Upravnog vijeća doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove o zakupu poslovnog prostora u kojem su obavljali tu djelatnost do dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

 

10.2. Prema stavku 4. istog zakonskog propisa upravno vijeće doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove obvezno je donijeti odluku iz stavka 2. ovoga članka u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva zdravstvenog radnika.

 

10.3. Prema stavku 5. istog zakonskog propisa zdravstveni radnici iz stavka 1. ovoga članka mogu zdravstvenu djelatnost nastaviti obavljati u privatnoj praksi na osnovi zakupa u prostoru koji nije u vlasništvu doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove odnosno s kojim dom zdravlja ili ljekarnička zdravstvena ustanova ne raspolažu temeljem valjanog dokaza o pravu raspolaganja prostorom, a za koji zdravstveni radnici iz stavka 1. ovoga članka raspolažu valjanim dokazom o vlasništvu ili o raspolaganju prostorom u kojem su obavljali tu djelatnost do dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

 

10.4. I prema stavku 6. članka 261. ZZZ-a zdravstveni radnici iz stavaka 1. i 5. ovoga članka mogu nastaviti obavljati zdravstvenu djelatnost u privatnoj praksi ako sukladno članku 50. stavku 1. ovoga Zakona podnesu najkasnije do 31. listopada 2019. zahtjev Ministarstvu za izdavanje rješenja o nastavku obavljanja privatne prakse u ordinaciji.

 

11. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud zaključio da intencija zakonodavca, a tumačenjem odredbe članka 261. ZZZ-a, prilikom donošenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti nije bila onemogućiti zdravstvenim radnicima koji obavljaju privatnu praksu u zakupu prostora, nastavak zakupa istog prostora i da je pravo izbora bilo isključivo na zdravstvenim djelatnicima, jer iz upute Ministarstva zdravstva od 5. studenog 2019., koja uputa je upućena Županijama i Gradu Z., izričito proizlazi da zdravstveni radnici imaju pravo nastaviti obavljati zdravstvenu djelatnost u privatnoj praksi i da niti osnivači zdravstvenih ustanova niti tijela upravljanja zdravstvenim ustanovama ne mogu protivno Zakonu donijeti odluku kojom se ne daje u zakup prostor u kojem su ti radnici obavljali djelatnost do stupanja na snagu Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

 

12. Prema tome, protivno žalbenim navodima tuženika, pravo izbora je isključivo na zdravstvenim djelatnicima, stoga u konkretnom slučaju, kada je tužiteljica odabrala nastaviti s obavljanjem navedene djelatnosti u privatnoj praksi, uslijed čega je ista tuženiku podnijela zamolbu 19. ožujka 2019., to tuženik nije mogao ne prihvatiti zahtjev tužiteljice i donijeti odluku o prestanku Ugovora o zakupu poslovnog prostora L. A. 1 17. listopada 2019.

 

13. Donošenjem naprijed navedene Odluke o odbijanju davanja u zakup poslovnog prostora, tuženik je postupio protivno odredbi članka 261. ZZZ-a, koja odredba je prisilni propis, pa je uslijed navedenog, navedena odluka tuženika od 17. listopada 2019. o odbijanju davanja u zakup poslovnog prostora tužiteljici koje je donijelo Upravno vijeće tuženika 17. listopada 2019., ništetna.

 

14. Stoga, neosnovano žalbenim navodima tuženik upućuje da navedeni propis nije prisilan propis, jer taj propis obvezuje tuženika po ZZZ-a kao lex specialis, pa postupanjem tuženika protivno navedenom prisilnom propisu i donošenje odluke protivno prisilnom propisu, dovodi do ništetnosti takve odluke, a prema odredbi članka 322. stavak 1. ZOO-a. U situaciji kada se je tužiteljica opredijelila za nastavak obavljanja djelatnosti, tuženik je mogao nastaviti sa zakupnim odnosom, bilo zaključenjem novog ugovora ili izmjenom postojećeg Ugovora.

 

15. Uslijed navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu prema odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

16. Kako tuženik žalbenim navodima točno određeno ne navodi u kojem dijelu pobija odluku o parničnom trošku, a kako ovaj drugostupanjski sud na odluku o parničnom trošku više ne pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki III. izreke potvrditi prema odredbi članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

17. Kako tuženik sa žalbom nije uspio, to tuženiku ne pripada trošak sudske pristojbe na žalbu.

 

18. Slijedom izloženog presuđeno je kao u izreci.

 

Bjelovar, 1. prosinca 2023.