Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-104/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu mr. sc. Tihomiru Kovačeviću, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetniška pisarna mag. dr. Mirko Silvo Tischler d.o.o. [adresa], OIB: 85808480108, zastupan po punomoćniku Ediju Suljiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bradvica Marić Wahl Cesarec Skerlev d.o.o. Zagreb, protiv tuženika: 1. Grad Osijek, Franje Kuhača 9, OIB: 30050049642, zastupani po punomoćniku Dragi Aćimoviću, odvjetniku u Osijeku, 2. [adresa], Ž [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. Grad Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 1, OIB: 50041264710, koje zastupa punomoćnica Gordana Vrandečić, odvjetnici iz Osijeka, 4. Grad Županja, J.J. Strossmayera 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Hrvoje Miličević, odvjetniku iz Županje i 5. Grad Beli Manastir, Kralja Tomislava 53, OIB: 39912056947, koje zastupa punomoćnik Tomislav Marinić, odvjetnik iz Osijeka, radi isplate iznosa od 195.905,64 EUR, nakon održane i zaključene glavne rasprave 9. rujna 2025. na ročištu za objavu dana 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženicima GRADU OSIJEK, Osijek, Franje Kuhača 9, OIB: 30050049642, GRADU [adresa], 1 OIB: [osobni identifikacijski broj], GRADU VUKOVARU, Vukovar, Olajnica bb OIB: 50041264710, GRADU ŽUPANJI, Županja, J.J. Strossmayera, 1 OIB: 60952110793, GRADU BELOM MANASTIRU, Beli Manastir, K. Tomislava 53, OIB: 39912056947 da tužitelju ODVETNIŠKA PISARNA Mag Dr. Mirko Silvo Tischler d.o.o. Trdinova 5/1 1000 Ljubljana, Slovenia OIB 85808480108, isplati iznos od 192.584,89 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja na taj iznos teče od dana 30.04.2013. godine pa do 01.07.2013. godine po stopi određenoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima odnosno po stopi koja se Narodne za pet postotnih poena, a od 01.07.2013. godine pa do 31.07.2015. godine sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl.12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, odnosno po stopi koja je jednaka referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženicima GRADU OSIJEK, Osijek, Franje Kuhača 9, OIB: 30050049642, GRADU [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GRAD VUKOVARU, Vukovar, Olajnica bb, OIB: 50041264710, GRADU ŽUPANJI, Županja, JJ. Strossmayera, 1 OIB: 60952110793, GRADU BELOM MANASTIRU, Beli Manastir, K. Tomislava 53, OIB: 39912056947 da tužitelju ODVETNIŠKA PISARNA Mag Dr. Mirko Silvo Tischler d.o.o. Trdinova 5/1 1000 Ljubljana, Slovenia OIB 85808480108, isplati iznos od 21.705,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja na taj iznos teče od dana 21.08.2014. godine pa do 31.07.2015. godine sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl.12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, odnosno po stopi koja je jednaka referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Nalaže se tuženicima GRADU OSIJEK, Osijek, Franje Kuhača 9, OIB: 30050049642, GRADU [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GRAD VUKOVARU, Vukovar, Olajnica bb, OIB: 50041264710, GRADU ŽUPANJI, Županja, J.J. Strossmayera 1, OIB: 60952110793, GRADU BELOM MANASTIRU, Beli Manastir, K. Tomislava 53 OIB: 39912056947 da tužitelju ODVETNIŠKA PISARNA Mag Dr. Mirko Silvo Tischler d.o.o. Trdinova 5/1 1000 Ljubljana, Slovenia OIB, 85808480108 naknadi prouzročeni parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi 1. tuženiku GRADU OSIJEKU prouzročeni parnični trošak u iznosu od 24.353,60 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženika GRADA OSIJEKA za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 25.574,31 EUR.

IV. Nalaže se tužitelju nadoknaditi 3. GRADU VUKOVARU tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 20.801,10 EUR.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev 3. GRADA VUKOVARA tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 30.345,15 EUR.

VI. Nalaže se tužitelju nadoknaditi 4. tuženiku GRADU ŽUPANJI prouzročeni parnični trošak u iznosu od 19.512,50 EUR.

VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev 4. tuženika GRADA ŽUPANJE za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 30.951,25 EUR.

VIII. Nalaže se tužitelju nadoknaditi 5. tuženiku GRADU BELOM MANASTIRU

prouzročeni parnični trošak u iznosu od 16.370,70 EUR.

IX. Odbija se kao neosnovan zahtjev 5. tuženika GRADA BELOG MANASTIRA za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 13.807,10 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 18.03.2016. podnio Općinskom sudu u Osijeku tužbu u kojoj navodi da temeljem rješenja o ovrsi broj Ovrv-1187/14 od 20.08.2014. javnog bilježnika Hrvatina Šustića u Osijeku, pravomoćnog i ovršnog s danom 6.11.2014., pravni prednik tužitelja EU ODVETNIK Mag Dr. ŽRJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ima potraživanje prema Javnoj ustanovi za zbrinjavanje komunalnog otpada Istočne Slavonije – ZOIS, Osijek, Europske avenije 4/II, u iznosu od 192.584,89 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 30.04.2013. pa do isplate, te potraživanje u iznosu od 21.705,00 kn na ime troškova ovršnog postupka. Predmetno potraživanje čine troškovi zastupanja ZOIS-a u postupku poništenja arbitražnih odluka na Višem Okružnom sudu u Münchenu.

2. Dalje u tužbi tužitelj navodi da tuženici Grad Osijek, Grad Vinkovci, Grad Vukovar, Grad Županja i Grad Beli Manastir kao osnivači ZOIS -a solidarno i neograničeno odgovaraju za njene obveze sukladno čl. 59. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj 76/1993., 29/1997., 47/1999. i 35/2008.).

3. Također je tužitelj naveo da nije u mogućnosti naplatiti svoje potraživanje iz razloga jer je ZOIS u blokadi i podnesen je prijedlog za provedbu skraćenog stečajnog postupka, te obzirom da tuženici kao osnivači i članovi odgovaraju solidarno i neograničeno predlaže sudu donošenje presude kojom se nalaže osnivačima tužitelju isplatiti iznos od 192.584,89 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 30.04.2013. pa do isplate, kao i potraživanje u iznosu od 21.705,00 kn na ime troškova ovršnog postupka, te prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

4. Grad Županja, 4. tuženik, u odgovoru na tužbu od 18.04.2016. (str. 24 - 27 spisa) osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao i pravno i činjenično neosnovane, te ističe prigovor zastare tražbine s obzirom da sporni račun datira s 19.04.2013. i navodno dospijeva 30.04.2013., pa kako zastara ovakvih tražbina nastupa istekom 3 godine (čl. 228. ZOO-a) to bi nakon eventualnog preinačenja tužbenog zahtjeva (obične dužnike preinačio u solidarne) nakon navedenog roka nastupila zastara.

5. Dalje Grad Županja navodi da je tužitelj kao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva naveo rješenje o ovrsi protiv ZOIS-a, no predmetno rješenje nema pravnog značaja u ovoj parnici jer tuženi nije bio stranka ovoga postupka niti je preko suda dobio obavijest o istom. Također tužitelj nije priložio niti račun, niti ugovor na temelju kojega je podnio ovrhu, pa bez te dokumentacije nije moguće dati valjan odgovor na tužbu, te tuženik prigovara i osporava osnovu tužbenog zahtjeva kao i visini.

6. Grad Osijek, 1. tuženik, u odgovoru na tužbu od 21.04.2016. (str. 31-32 spisa) navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da je odvjetnik ŽRJ kao ovrhovoditelj prijedlog za ovrhu javnom bilježniku predao dana 23.07.2014. dakle kada više nije bio ovlaštenik na tražbini jer je 28.05.2014. (str. 18-20 spisa) prenio istu na kapitalno društvo (odvetnišku pisarnu). Tužitelj nije i ne može biti pravni sljednik tražbine pravnog prednika tužitelja temeljem predmetnog rješenja o ovrsi jer se u tom postupku kao ovrhovoditelj mogao aktivno legitimirati samo tužitelj. Također iz sadržaja tužbe nije razvidno temeljem kojeg pravnog posla je tužitelj u poslovnom odnosu sa ZOIS-om, a nije ni naveo niti jedan dokaz da se od pravne osobe za koju ima pravomoćno i ovršno rješenje pokušao naplatiti. Osim toga smatra da je tužba podnesena preuranjeno iz razloga što je nad ZOIS-om obustavljen skraćeni stečajni postupak te će biti sukladno Stečajnom zakonu nastavljen redovni stečajni postupak u kojemu treba prijaviti predmetnu tražbinu pa je pitanje da li će ista biti priznata, te slijedom navedenoga tužbu treba odbaciti kao nedopuštenu.

7. Grad Vinkovci, 2. tuženik, u odgovoru na tužbu od 2.05.2016. (str. 36 - 37 spisa) navodi da budući tužitelj nije dostavio ugovor o prijenosu tvrtke ne može se očitovati o pravnom sljedništvu tužitelja, te zbog toga u cijelosti osporava osnovanost potraživanja, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, te osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i smatra da nema osnova za primjenu solidarne odgovornosti, poglavito zbog toga što je Grad Vinkovci kao jedan od osnivača ZOIS - a bio protiv zaključenja ugovora o troškovima s tužiteljem. Također navodi da nad ZOIS-om slijedi otvaranje redovnog stečajnog postupka te je tužitelj dužan svoju tražbinu prijaviti, a pitanje je da li će tražbina biti priznata u stečajnom postupku te ističe prigovor preuranjenosti tužbe.

8. U odgovoru na tužbu od 12.05.2016. (str. 55-56 spisa) 5. tuženik Grad Beli Manastir navodi da osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, ulaže prigovor promašene aktivne legitimacije. Smatra da je tužba podnesena od neovlaštene osobe jer ugovor o prijenosu tvrtke sklopljen je 28.05.2014. (str. 18 -20 spisa) iz kojega je razvidno da obračunski dan prijenosa tvrtke je 30.04.2014. a tražbina koja je predmet ovoga spora utvrđena je rješenjem o ovrsi 20.08.2014., dakle 4 mjeseca nakon prijenosa tvrtke. Prijedlog za ovrhu podnesen je 23.07.2014. od strane EU odvetnik Mag Dr. ŽRJ a ne njegovog pravnog sljednika, ovdje tužitelja, te je tužba podnesena od neovlaštene osobe. Također tuženik ulaže prigovor promašene pasivne legitimacije budući tužitelj nije u ovršnom postupku pokušao ostvariti tražbinu ZOIS-a već je to nakon prijenosa tvrtke učinio njegov prednik a koji nije stranka u ovom postupku. Opreza radi ističe da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, na što se odnose iznosi koje potražuje tužbom, niti je dokazao da se nije uspio naplatiti od glavnog dužnika ZOIS-a.

9. Grad Vukovar, 3. tuženik, u odgovoru na tužbu od 11.05.2016. (str. 58 - 59 spisa) navodi da je sukladno predmetnom Ugovoru o troškovima temeljem računa uplatio ZOIS-u sukladno ustaljenom omjeru snošenja troškova ustanove iznos od 367.080,00 kn što predstavlja 16,1 % obaveza za plaćanje predujma predmetnih troškova. Nakon dobivanja opomene pred tužbu punomoćnika tužitelja zatražio je od istoga izjašnjenje o svim radnjama koje je tužitelj poduzeo kao punomoćnik ZOIS -a, koje izjašnjenje nije primio te je isto zatražio i od ZOIS-a, ali ni ZOIS nije dostavio odgovor. Iz vjerodostojne isprave temeljem koje je izdano rješenje o ovrsi vidljivo je da su njime obuhvaćene usluge od siječnja 2012., odnosno usluge izvršene prije zaključenja ugovora (9.07.2012.). Iz navedenoga je vidljivo da Grad Vukovar nije dao povoda za podnošenje tužbe budući je sve svoje obaveze ispunjavao u rokovima.

10. Tužitelj u podnesku od 18.01.2018. (str. 96-150 spisa) se očituje na odgovore na tužbu tuženika te navodi da je obavio sve radnje koje su navedene u predmetnom računu (račun br. 19042013-001 od 19.04.2013.), te obrazlaže cjelokupnu korespondenciju i dostavlja cjelokupnu dokumentaciju koja je obrađena u predmetu arbitraže. Dalje navodi da se nije ni mogao naplatiti od ZOIS -a budući je ista u blokadi već nekoliko godina, te je iz tog razloga podnesen i prijedlog za otvaranje stečajnog postupka.

11. Grad Osijek, 1. tuženik, u podnesku od 25.01.2018. (str. 114 -116 spisa) navodi da je na pripremnom ročištu koje je održano 23.01.2018. zaprimio podnesak tužitelja i "kutiju sa dokumentacijom na temelju koje se dokazuje osnovanost tužbenog zahtjeva". Nakon izvršenog uvida u predmetnu dokumentaciju utvrdio je da ista nije na hrvatskom jeziku te je kao takva glede dokaznih sredstava neupotrebljiva, pa se na isto ne može očitovati. Dalje navodi da sukladno pismenu Hrvatske odvjetničke komore broj 9654/15 od 19.01.2016. odvjetničko društvo nije pravni sljednik odvjetnika koji je odvjetničku djelatnost obavljao kao samostalni odvjetnik, te tužbeni zahtjev označenog tužitelja valja odbaciti kao nedopušten, jer isti ne može biti stranka u postupku. Također navodi da tužitelj nije zastupao ZOIS pred Višim okružnim sudom u Münchenu jer iz rješenja Visokog zemaljskog suda u Münchenu broj 34 Sch 13/12 od 8.04.2013. je razvidno da su ZOIS zastupali odvjetnici Odvjetničkog društva BEITEN BURKHARDT iz Münchena. Osim toga nisu istinite tvrdnje tužitelja kako nije osporio njegov račun koji je ispostavio ZOIS -u i koji je predmet ovog postupka, jer ga je ravnatelj ustanove osporio i zatražio pojašnjenje obračunatih troškova. Također navodi da to što je Grad Vukovar "priznao" sve obaveze tužitelja, da se radi o međusobnim pravima i obavezama osnivača međusobno, a također smatra da se u ovom slučaju radi o zelenaškom ugovoru i da je kao takav ništetan.

12. Grad Vukovar, 3. tuženik, u podnesku od 2.02.2018. (str. 132 -134 spisa) se očituje na podnesak tužitelja i dokumentaciju predanu na ročištu od 23.01.2018. Ulaže prigovor promašene aktivne legitimacije jer smatra da EU odvetnik Mag Dr. ŽRJ nije dokazao da je prenio pravo potraživanja predmetne tražbine na ovdje tužitelja, a također navodi da osnovano odvjetničko društvo nije pravni sljednik odvjetnika koji je odvjetničku djelatnost obavljao kao samostalni odvjetnik te ovdje tužitelj ne može biti stranka u postupku. Opreza radi osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, smatra da je neutemeljen i neosnovan zaključak tužitelja da je Grad Vukovar priznao sve obveze. Također se ne može očitovati na dostavljenu dokumentaciju jer većina nije na hrvatskom jeziku, a iz podneska zaprimljenog na ročištu od 23.01.2018. kao i računa nije vidljivo na što se odnose iznosi koje tužitelj potražuje, a vidljivo je da su neke usluge obavljene i prije potpisivanja ugovora i izdavanja punomoći. Iz navedenoga je vidljivo da tužba i tužbeni zahtjev nisu osnovani, te ih treba odbaciti kao nedopuštene, odnosno odbiti kao neosnovane.

13. Grad Županja, 4. tuženik, je u podnesku od 31.01.2018. (str. 135 -139 spisa) naveo da temeljem čl. 4. Ugovora o troškovima koji je zaključen između ZOIS - a i odvjetnika ŽRJ svaki odvjetnik treba fakturirati svoje troškove, a iz dokumentacije u spisu vidljivo je da račun predmetnog odvjetnika od 19.04.2013. broj 19042013-001 sadrži i odvjetničke troškove odvjetničkog društva Beiten Burgahrdt te slijedom navedenoga osnovan je prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije odvjetnika ŽRJ za odvjetničke usluge koje je izvršio odvjetnik Beiten Burgahrdt. Kada se od predmetnog računa odvjetnika ŽRJ odbiju troškovi odvjetnika Beiten Burgahrdt ostaje iznos od 186.935,79 eura troškova odvjetnika ŽRJ. Kako je ZOIS izvršio avansnu uplatu iznosa 187.578,42 eura to je više od troškova odvjetnika ŽRJ te nema osnove za bilo kakvo potraživanje predmetnog odvjetnika. Osim toga prije pokretanja postupka odvjetnik ŽRJ je propustio ZOIS upozoriti na pravnu neosnovanost, odnosno nedostatak činjenične osnove i pravnih uvjeta za pobijanje arbitražnog pravorijeka prema hrvatskom i slovenskom Zakonu o odvjetništvu.

14. Grad Beli Manastir, 5. tuženik, u svom podnesku od 22.02.2018. (str. 165-166 spisa) u bitnome navodi da tuženik ne može odgovarati kao solidarni dužnik temeljem odredaba Zakona o proračunu (čl. 1. i čl. 94.). Kako prema Zakonu o proračunu jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave nije dana mogućnost da budu sudužnici za dugoročno zaduživanje pravnih osoba u većinskom vlasništvu/suvlasništvu, pa tako i ustanova čiji su osnivači, predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom.

15. Grad Vinkovci, 2. tuženik, u svom podnesku od 27.02.2018. (str. 167 - 168 spisa) navodi da ne stoji tvrdnja tužitelja da je predmetni račun prihvaćen od strane ZOIS-a a tako i od osnivača iste. Grad Vinkovci je u odgovoru na tužbu dostavio dokaze o osporavanju i povratu računa. Osim toga uvidom u predmetni račun utvrđeno je da isti nije u skladu sa Zakonom o odvjetništvu i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te isto objašnjava. Ostaje kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja kao i da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

16. U podnesku od 19.03.2018. (str. 172-274 spisa) 3. tuženik Grad Vukovar se očitovao na dostavljenu dokumentaciju te navodi da dokumentacija koju je na ročištu 23.01.2018. dostavio tužitelj nije pobrojana, niti potpisana, niti u cijelosti prevedena na hrvatski jezik, a dio dokumentacije se odnosi na korespondenciju s drugim osobama. Iz drugog dijela dokumentacije vidljivo je da se radi o dokumentaciji iz arbitražnog postupka ali se iz iste ne vidi osnovanost iznosa predmetnog računa. Također navodi da tužitelj dostavljanjem dokumentacije nije dokazao niti pravni osnov niti visinu tužbenog zahtjeva, neke radnje su obavljene prije potpisivanja ugovora i izdavanja punomoći, a neke radnje nije tužitelj obavio osobno kao odvjetnik.

17. Grad Osijek, 1. tuženik, u podnesku od 19.03.2018. (str. 178 -179 spisa) između ostaloga navodi da su odvjetnici odvjetničkog društva Beiten Burgahrdt tužitelju dostavili pismeno od 30.07.2012. koje pismeno predstavlja analizu vjerojatnosti poništenja arbitražnog pravorijeka te iznose zaključak da je pobjeda u ovom postupku na navedenim osnovama daleko ispod 50 %, te da se ZOIS s obzirom na navedeno najkasnije do 2.08.2012. izjasni da li ide u spor ili ne, pa poziva tužitelja da dostavi dokaz da je predmetno pismeno od 30.07.2012. dostavio ZOIS -u.

18. Grad Beli Manastir, 5. tuženik, u podnesku od 27.04.2018. (str. 183-184 spisa) navodi da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje Zakon o ustanovama već Zakon o proračunu. Dalje navodi da potraživanje tužitelja nije proizašlo iz djelatnosti radi koje je ustanova osnovana pa grad Beli Manastir nije mogao ni predvidjeti te troškove pa slijedom navedenoga niti osigurati proračunska sredstva za podmirenje istoga, te je za nastalo potraživanje odgovorna isključivo ustanova ZOIS. Ukazuje na odredbe čl. 86. do 94. Zakona o proračunu, ostaje kod prigovora promašene pasivne legitimacije, kao i prigovora nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja jer potražuje novčani iznos za radnje koje je izvršio odvjetnik Beiten Burgahrdt.

19. Tužitelj je podneskom od 15.06.2018. (str. 190-191 spisa) smanjio tužbeni zahtjev tako da sada umjesto iznosa od 192.584,89 eura i 21.705,00 kn potražuje isplatu iznosa od 135.084,80 eura i 21.705,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

20. U podnesku od 3.07.2018. (str. 196-198 spisa) 4. tuženik grad Županja protivi se povlačenju dijela tužbenog zahtjeva te predlaže da sud postupak nastavi u odnosu na prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev, budući tužitelj svoje potraživanje temelji na računu broj 19042013-001 od 19.04.2013. koji je izdan na iznos od 192.584,89 eura a tužitelj nije dostavio ispravak navedenog računa niti tvrdi da bi tražbina obračunata tim računom u iznosu od 57.500,00 eura prestala na drugi način, te predlaže da sud bez daljnjeg raspravljanja donese djelomičnu presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija za iznos od 57.500,00 eura. Visina povučenog dijela tužbenog zahtjeva u odnosu na ukupnu vrijednost predmeta spora iznosi 29,41 % pa stoga tuženik potražuje sukladno navedenom i troškove postupka u istom postotku.

21. Grad Osijek, 1. tuženik, u podnesku od 9.11.2018. (str. 209 -210 spisa) navodi da tužitelj do sada uopće nije dokazao da se pokušao naplatiti od ZOIS -a. Navodi da se pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod brojem St-966/2016 vodi postupak radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka, tako da tužitelj neosnovano i preuranjeno tvrdi da se ne može naplatiti od ZOIS -a. Samim pokretanjem postupka ovrhe prema ZOIS-u tužitelj je sukladno odredbi čl. 43. ZOO-a zatražio ispunjenje svoje obaveze prema ZOIS-u s kojom ustanovom je bio u ugovornom odnosu, te sukladno sudskoj praksi to pravo ne može naknadno ostvarivati od u ovom postupku označenih tuženika, sve dok svoj prvobitni zahtjev prema ZOIS-u ne povuče. Zbog toga 1. tuženik ističe prigovor preuranjenosti tužbenog zahtjeva prema tuženicima, jer u slučaju da nad ZOIS-om bude otvoren stečajni postupak tužitelj je dužan svoju tražbinu prijaviti da bi se uopće utvrdilo da tražbina postoji.

22. Tužitelj u podnesku od 20.11.2018. (str. 217-218 spisa) navodi da su tuženici solidarno odgovorni s Javnom ustanovom, budući su oni osnivači iste. Dalje navodi da je sve radnje koje je obavio specificirao u računu koji je ispostavio Javnoj ustanovi, sklopljen je ugovor o zastupanju, račun je prihvaćen kako od strane Javne ustanove tako i od njenih osnivača, ali su nakon dovršetka postupka Javna ustanova i tuženici iste odbili platiti. Grad Vukovar je dopisom od 8.03.2016. priznao sve obaveze i naveo da je on svoj dio obaveza podmirio. Također iz dopisa Javne ustanove od 18.12.2013. vidljivo je da su predstavnici Osijeka, Vinkovaca i Belog Manastira donijeli zaključak da se prihvaća nagodbeni prijedlog te da se predniku tužitelja isplati umanjeni iznos u 4 jednake rate, a iz dopisa Javne ustanove od 5.03.2014. proizlazi da su neki gradovi uplatili dužan iznos, međutim su isti prebačeni na račun odvjetnika Damira Zagoršćaka. Budući Javna ustanova nije postupila sukladno ponudi tužitelja predmetni ugovor je raskinut te je iznos dospio u cijelosti.

23. Grad Vukovar, 3. tuženik, u podnesku od 27.11.2018. (str. 220 -222 spisa) opovrgava navode tužitelja da je dopisom od 8.03.2016. priznao sve obveze navodeći da će račun platiti kao i da su ostali tuženici priznali svoju obvezu prema tužitelju, nego je predmetnim dopisom od odvjetničkog ureda Đ zatražio izvješće o svim radnjama koje je njihova stranka poduzela kao punomoćnik Javne ustanove, te da dostavi dokumentaciju kojom bi dokazao osnovanost i visinu svog potraživanja, a što tužitelj nije dostavio.

24. U podnesku od 14.12.2018. (str. 234-235 spisa) 5. tuženik Grad Beli Manastir između ostalog ističe da je prednik tužitelja pokrenuo ovršni postupak protiv Javne ustanove pa nije jasno po kojoj osnovi sada tužitelj za istu tražbinu pokreće parnicu protiv 5. tuženika koji uopće nije bio stranka u predmetnom ovršnom postupku, te opravdano postavlja pitanje nedostatka aktivne legitimacije.

25. Tužitelj u podnesku od 18.02.2019. (str. 236-245 spisa) navodi da je ugovor o troškovima od 9.07.2012. sklopljen između odvjetnika mag. dr. ŽRJ i Beiten Burgahrdt Rechtsanwaltsgesellschaft mbH s jedne strane, te ZOIS kao klijent s druge strane. Međutim cjelokupna poslovna djelatnost odvjetnika mag. dr. ŽRJ je pravnim poslom (ugovor o prijenosu poduzeća od 28.05.2014.) prešla na tužitelja pa tako i utuženo potraživanje koje proizlazi iz računa br. 19042013-001 od 19.04.2013., a koji je izdan radi naplate usluga koje su pružene temeljem predmetnog ugovora. Dalje tužitelj navodi da sukladno s čl. 59. Zakona o ustanovama je propisano da osnivači ustanove odgovaraju solidarno i neograničeno za obveze ustanove. Činjenica da je nad ZOIS-om predloženo otvaranje stečajnog postupka nema nikakvog pravnog učinka na konkretan sudski postupak, jer ako stečajni postupak bude otvoren nad ZOIS-om isti nije zapreka vođenju ovog sudskog postupka protiv tuženika jer odgovornost tuženika za dugovanje ZOIS -a postoji ex lege samom činjenicom što su isti osnivači te ustanove i ne postoji nikakav zakonski rok za njezino podnošenje. Otvaranje stečajnog postupka bi isključivo imalo utjecaj na one sudske postupke u kojima je ZOIS jedna od stranaka. Isto tako činjenica da su neki od osnivača navodno bili protiv sklapanja ugovora, odnosno da su platili ZOIS-u, a ne vjerovniku dio novčanih sredstava ne umanjuje njihovu odgovornost prema tužitelju. Tužitelj zaključno navodi kako su tuženici kao osnivači ustanove ZOIS nesumnjivo pasivno legitimirani budući za obveze ustanove odgovaraju solidarno i neograničeno. Navodi o zastari utuženog potraživanja u cijelosti su neosnovani budući je tražbina iz predmetnog računa dospjela tek nakon 19.04.2013. a tužba je podnesena 14.03.2016. prema tome nije nastupila zastara utuženog potraživanja koja u konkretnom slučaju iznosi 3 godine. Dalje navodi da pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi (poslovni broj Ovrv-1187/14 od 20.07.2014. doneseno od javnog bilježnika Hrvatina Šustića u Osijeku) predstavlja jasnu osnovu utuženog potraživanja a za koju odgovaraju tuženici kao osnivači ZOIS-a neograničeno, solidarno, cijelom svojom imovinom. Pravni prednik tužitelja zastupao je ZOIS u postupku poništenja arbitražnih odluka pred Višim okružnim sudom u Münchenu u Saveznoj Republici Njemačkoj, pa je radi reguliranja međusobnih prava i obveza sklopljen ugovor između ZOIS-a i odvjetnika mag. dr. ŽRJ i društva Beiten Burgahrdt Rechtsanwaltsgesellschaft mbH. Činjenica je da su fakturirane i usluge koje su izvršene prije sklapanja ugovora jer je pravni prednik tužitelja počeo obavljati određene radnje prema nalogu ZOIS-a i prije nego li je sklopljen ugovor, a pravni prednik tužitelja je fakturirao i usluge društva Beiten Burgahrdt Rechtsanwaltsgesellschaft mbH po nalogu toga društva iz razloga jer je pravni prednik tužitelja samostalno isplatio tu naknadu društvu Beiten Burgahrdt Rechtsanwaltsgesellschaft mbH, te je takvim postupanjem pravnog prednika tužitelja došlo do pristupanja dugu. Slijedom dostavljene dokumentacije jasno proizlazi da je prednik tužitelja stvarno i obavio sve zaračunate usluge u iznosu od 135.084,80 eura, a isto tako je nastao i trošak ovršnog postupka kojega je pravni prednik tužitelja vodio protiv ZOIS-a u iznosu od 21.705,00 kn a koji je određen i pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi.

26. U podnesku od 19.03.2019. (str. 638-640 spisa) 1. tuženik Grad Osijek navodi da sukladno Odluci Ustavnog suda RH broj: U.1/23/1999 od 20.04.2000. je izraženo stajalište da pružanje pravne pomoći putem odvjetništva se ne može shvatiti kao gospodarska djelatnost, a sukladno određuje i Zakon o odvjetništvu Republike Slovenije. Osnivanje odvjetničkog društva mag. dr. ŽRJ Silvio Tischler, odvjetnik nije izgubio status odvjetnika i kao takva je morao biti stranka u ovom postupku. Dalje navodi da je tužbeni zahtjev tužitelja zelenaški i lihvarski, jer isti nije zastupao ZOIS pred Višim zemaljskim sudom u Münchenu, već društvo Beiten Burgahrdt Rechtsanwaltsgesellschaft mbH, te nije dostavio ZOIS-u pismeno predmetnog odvjetničkog društva od 30.07.2012. u kojem isto iznosi zaključak da je pobjeda u ovom postupku na navedenim osnovama daleko ispod 50 %, a čime je ZOIS -u nanio i znatnu štetu.

27. U podnesku od 18.03.2019. (str. 641-646 spisa) 4. tuženik Grad Županja ponavlja da je sukladno sklopljenom ugovoru svaki odvjetnik trebao fakturirati svoje usluge ZOIS-u te isto detaljno obrazlaže, također ponavlja da se protivi povlačenju (po čl. 193. ZPP-a) dijela tužbenog zahtjeva što također detaljno opet obrazlaže, ističe da je tužitelj propustio ZOIS upozoriti na pravnu neosnovanost tužbe, odnosno nedostatak činjenične osnove i pravnih uvjeta za pobijanje arbitražnog pravorijeka. Na taj način tužitelj nije postupio sukladno čl. 765. u vezi s čl. 348. ZOO-a te su nastali troškovi koji su bili nepotrebni u izvršenju naloga, te tuženik ističe prigovor i zahtjev za smanjenje ugovorne naknade u smislu čl. 346. ZOO-a.

28. Grad Vukovar, 3. tuženik, u podnesku od 27.03.2019. (str. 648 -649) ponavlja do sada navedeno da nije priznao obveze prema tužitelju, da tužitelj nema aktivnu legitimaciju, da sukladno Ugovoru o troškovima svaki odvjetnik je trebao fakturirati svoje troškove, da se iz dokumentacije ne vidi koje je to odvjetničke usluge obavio upravo tužitelj, da je ZOIS izvršio avansnu uplatu u iznosu od 187.578,42 EUR, a što je više od iznosa troškova tužitelja.

29. U podnesku od 2.04.2019. (str. 650-653 spisa) tužitelj uglavnom ponavlja do sada već izneseno u postupku, a posebno navodi da podneskom od 15.06.2018. nije preinačio tužbeni zahtjev već je samo snizio prvobitno postavljen tužbeni zahtjev, te u tom smislu nije potreban pristanak tuženika.

30. U podnesku od 20.05.2019. (str. 658-661 spisa) 4. tuženik Grad Županja ustraje na dosada navedenom, posebno napominje da tužitelj nije snizio, nego preinačio tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 193. ZPP, te da se 5. tuženik izričito protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva.

31. U podnesku od 27.05.2019. (str. 671-673 spisa) 1. tuženik Grad Osijek detaljno obrazlaže da nije došlo do pristupanju tuđem dugu time što je pravni prednik isplatio društvu Beiten Burgahrdt Rechtsanwaltsgesellschaft mbH naknadu za pravnu zastupanje ZOIS-a jer ne postoji posao koji bi ukazivao na sklapanje ugovora i pristupanja dugu, te da tužitelj nije prenio ZOIS-u pravnu ocjenu mogućnosti pobijanja arbitražnog pravorijeka pred Visokim zemaljskim sudom u Münchenu koju su dali odvjetnici društvu Beiten Burgahrdt Rechtsanwaltsgesellschaft mbH te je time ZOIS oštećen.

32. Tužitelj u podnesku od 25.11.2019. (str. 679-682 spisa) obrazlaže i dokumentira osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i cjelokupnu korespondenciju između pravnog prednika tužitelja i ZOIS oko plaćanja utuženog iznosa.

33. U podnesku od 3.12.2019. (str. 702-704 spisa) 4. tuženik Grad Županja ističe dva temeljna prigovora i to prigovor ne postojanja tražbine i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Navodi da iz pravnog i činjeničnog sadržaja tužbenog zahtjeva proizlazi da se izvorno radi o tražbini tužitelja prema ZOIS -u te tužitelj tužbu protiv tuženika temelji na čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama tvrdeći da tuženik kao osnivač solidarno i neograničeno odgovara za njezine obaveze. Osnovni uvjet za ovu tražbinu je postojanje obveze ZOIS-a. No međutim rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj St-966/2016-73 od 1.04.2019. je otvoren stečajni postupak nad ZOIS - om a rješenjem broj St-966/2016-78 od 27.06.2019. utvrđene su tražbine koje su prijavljene u ovom stečajnom postupku. Među prijavljenim tražbinama u predmetnom stečajnom postupku ne nalazi se tužiteljeva tražbina iz čega se može zaključiti da tužitelj nije prijavio svoju tražbinu, te se neosporno može utvrditi da ne postoji tražbina tužitelja prema ZOIS-u, odnosno obaveza ZOIS-a prema tužitelju, pa slijedom toga niti obveza tuženika da bilo što plati tužitelju, jer tuženik kao osnivač solidarno i neograničeno odgovara samo za obveze ZOIS-a. Stoga kako obaveze ZOIS-a nema, nema niti obveze tuženika da bilo što isplati tužitelju. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja ukazuje na čl. 173. SZ kojim je propisano da ako je stečaj otvoren nad društvom čiji članovi osobno odgovaraju za obveze društva, zahtjeve protiv članova društva po osnovi njihove osobne odgovornosti za vrijeme stečajnog postupka može ostvarivati samo stečajni upravitelj. Stoga se trenutkom otvaranja stečajnog postupka nad ZOIS -om svi postupci koje su potencijalni vjerovnici pokrenuli protiv osnivača koji osobno odgovaraju za obveze ustanove moraju završiti odbijanjem tužbenog zahtjeva zbog nedostatka aktivne legitimacije potencijalnih vjerovnika ZOIS-a, jer dalje pravo (aktivnu legitimaciju) na vođenje postupka ima samo stečajni upravitelj. Čak stečajni upravitelj nema niti procesne mogućnosti stupiti u ovaj postupak kao novi tužitelj (osim ako se s time ne suglasi tuženik – čl. 192. ZPP-a - čemu se tuženik izrekom protivi), jer odredbe niti ZPP-a niti SZ-a ne poznaju ovu mogućnost.

34. Grad Osijek u podnesku od 1.12.2020. (str. 724-725 spisa) je naveo da tužitelj u tužbi navodi kako je ZOIS u blokadi, te da je podnesen prijedlog za provedbu skraćenog stečajnog postupka, prema tome tužitelj u samoj tužbi priznaje činjenicu da ima saznanja kao vjerovnik da su prema stečajnom dužniku ZOIS-u poduzete radnje glede otvaranja stečajnog postupka, pa je Trgovački sud u Osijeku rješenjem broj: St-966/2016 od 1.04.2019. otvorio stečajni postupak nad dužnikom ZOIS, koji je obustavljen i zaključen 8.05.2020., a rješenjem istog suda brisao ZOIS iz sudskog registra 18.08.2020. Nakon što je Trgovački sud u Osijeku objavio da je nad ZOIS-om otvoren stečajni postupak svi vjerovnici te ustanove kao stečajni vjerovnici bili su dužni sudu prijaviti svoju tražbinu, jer sukladno odredbi članka 167. Stečajnog zakona stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku. No tužitelj uopće nije prijavio tražbinu koja je predmet ovog postupka kao tražbinu u stečajnom postupku, tako da ista nije niti priznata niti osporena u tome postupku, pa kao takva niti ne postoji. Da bi u konkretnoj pravnoj stvari, tuženici mogli odgovarati kao zakonski solidarni dužnici, nužno je da postoji tražbina za koju oni kao solidarni dužnici trebaju ili moraju odgovarati. Tuženici ne odgovaraju solidarno kao osnivači za obveze ZOIS-a koje u stečajnom postupku nisu utvrđene niti priznate.

35. Na ročištu održanom 21.01.2025. na Općinskom sudu u Osijeku (str. 812-814 spisa) kao i na ročištu održanom 16.04.2025. pred Trgovačkim sudom u Osijeku (str. 822-827 spisa) tuženici su suglasno izjavili da osporavaju aktivnu legitimaciju tužitelja, ističu prigovor promašene pasivne legitimacije i protive se povlačenju tužbenog zahtjeva, te isto obrazlažu, a tužitelj je osporavao navode tuženika i obrazlagao isto.

36. Ministarstvo Financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek, Ispostava Osijek u dopisu od 6.05.2025. (str. 869 spisa) je odgovorila da ne raspolaže podacima da li je Javna ustanova za zbrinjavanje komunalnog otpada istočne Slavonije u stečaju, Osijek, Franje Kuhača 9, OIB: 87442132163 (ZOIS) u svojim poslovnim knjigama proknjižila račun broj 19042013-001 od 19.04.2013. koji je izdan od Odvetnika Mag. P. ŽR u [adresa] u iznosu od ukupno 282.947,52 eura uvećan za materijalne troškove što daje iznos od 380.163,31 euro pri čemu je iskazana razlika za uplatu od 192.584,89 eura (str. 104-113 spisa), te da li je po istom koristio odbitak pretporeza, jer sukladno čl. 221.b ZPP -a Porezna uprava je te podatke dužna dostaviti za račune izdane nakon 1.01. 2019.

37. Na ročištu održanom 9.09.2025. (str. 883-887 spisa) saslušan je svjedok ĐR koji je u periodu od 2009. do početka 2013. bio v.d. ravnatelj, a kasnije i ravnatelj ZOIS-a, obrazložio je poslovni odnos između ZOIS-a i odvjetnika Mag. Dr. ĐRJ do njegova razrješenja kao ravnatelja ustanove početkom 2023. godine, ali zbog proteka vremena mnogih činjenica se nije sjećao tako iz njegov iskaz nisu utvrđene nove činjenice koje u dosadašnjem tijeku postupka nisu utvrđene.

38. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju u spisu koju čine: oglas od 23.12.2015. (str. 11 spisa), izvadak iz sudskog registra (str. 12-13 spisa), ovjereni prijevod sa slovenskog jezika od 15.03.2016. (str. 14-21 spisa), odluka Pž-3822/05-3 od 27.11.2007. (str. 29-30 spisa), rješenje broj St-1623/15-9 od 22.03.2016. (str. 34-35 spisa), dopisi Grada Vinkovci od 29.03.2013. i 27.03.2013. (str. 39-40 spisa), zadnja opomena pred utuženje od 25.02.2013. (str. 41 spisa), podnesak – Arbitraža - postupak pred OLG München/račun za uplatu 2 i 3. dijela predujma, Arbitraža - postupak pred OLG München/račun za uplatu 3. dijela predujma, Arbitraža - postupak pred OLG München/račun za uplatu 2. dijela predujema (str. 42-44 spisa), dopis Grada Vinkovaca od 13.07.2012. (str 45 spisa), račun broj: 052/012 od 12.07.2012. (str. 46 spisa), podnesak ZOiS od 12.07.2012. (str. 47 spisa), zapisnik 51. sjednice Upravnog vijeća održane 6.07.2012. (str. 48 -53 spisa), dopis Grada Vinkovaca od 4.07.2012. (str. 54 spisa), ugovor o troškovima od 9.07.2012. (str. 60-61 spisa), podnesak ZOiS od 28.03.2013. (str. 62 spisa), opomena pred tužbu od 25.02.2016. (str. 63 spisa), dopisi Grada Vukovara od 8.03.2016. i 14.10.2015. i preslik povratnica (str. 64-67), račun br. 19042013-001 pregled usluga od 19.04.2013. (str. 68-73 spisa), e-mail poruka od 29.06.2012. (str. 74 spisa), podnesak ZOiS od 29.06.2012. (str. 75-76 spisa), kaznena prijava od 2.03.2016. (str. 77-78 spisa), e-mail poruka (str. 81-82 spisa), podnesak ZOiS od 18.12.2013. (str. 83 spisa), podnesak Grada Vukovara od 8.03.2016. (str. 84 spisa), ovršni prijepis br.-Ov-170/2013 od 1.10.2013. (str. 117-118 spisa), ovjereni prijevod preslike s njemačkog jezika od 16.05.2013. (str. 119-125 spisa), e-mailovi (str. 127- 131 spisa), preslika izvadaka iz sudskog registra (str-150-164 spisa), e- pedmet.pravosudje.hr (str. 211-214 spisa), prilozi uz podnesak tužitelja od 21.02.2019. (str. 246-633 spisa), presuda Vrhovnog suda RH broj Rev-x 210/15-2 od 30.09.2015. (str. 662-666 spisa), prilozi uz podnesak tužitelja od 26.11.2019. (str. 684-699 spisa), rješenje 14 St-966/16-73 od 1.04.2019. (str. 706-713 spisa), rješenje broj 14 St-966/16-78 od 27.06.2019. (str. 714-718 spisa), presuda Vrhovnog suda RH broj Rev 204/1997-2 od 17.12.1997. (str. 719-721 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (str. 726-730 spisa), presuda VTS RH broj 24 Pž-2002/2020-11 od 27.10.2021. (str-772-777 spisa), odluka Ustavnog suda RH broj U-III-302/2018 od 27.11.2019. (str. 781-784 spisa), e-mail poruka (str. 785-786 spisa), presuda VTS RH broj 34 Pž-251/2023-3 od 13.03.2024. (str. 840-845 spisa), presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-687/2019-2 od 5.03.2020. (str. 846-848 spisa), presuda VTS RH broj 78 . Pž-1558/12-3 od 10.03.2015. (str. 849-852 spisa), presuda Vrhovnog suda RH broj Revr 717/04-2 od 17.02.2005. (str. 853-855 spisa), rješenje Vrhovnog suda RH broj Revd 1664/2022-2 od 6.07.2022. (str. 856-858 spisa), dopis RH, MF, PU, Područni ured Osijek, Ispostava Osijek od 6.05.2025. (str. 869 spisa), dopis Državnog arhiva u Osijeku od 23.05.2025. (str. 873-875 spisa), e-mail svjedoka ĐR od 14.07.2025. (str. 876 spisa) i e-mail poruka pun. tužitelja od 16.07.2025. (str. 879 spisa).

39. Osim toga izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koji je bio u periodu od 2009. do početka 2013. v.d. ravnatelj, a kasnije i ravnatelj ZOIS-a, do njegova razrješenja kao ravnatelja ustanove početkom 2023. godine, ali iz njegovog iskaza nisu utvrđene nove činjenice koje u dosadašnjem tijeku postupka nisu utvrđene iz drugih dokaza.

40. Sud je utvrdio da tužitelj nema aktivnu legitimaciju jer je nad ZOIS -om 1.04.2019. na Trgovačkom sudu u Osijeku otvoren stečajni postupak pod poslovnim brojem St-966/2016. Sukladno odredbi čl. 72. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj 76/1993., 29/1997., 47/1999., 35/2008., 127/2019. i 151/2022.;) nad ustanovom se može provesti stečaj u skladu s propisima o stečaju. Sukladno odredbi članka 167. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/2015., 104/2017., 36/2022. i 27/2024; dalje: SZ) stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku. Rješenjem broj St-966/2016-78 od 27.06.2019. utvrđene su tražbine koje su prijavljene u ovom stečajnom postupku. Među prijavljenim tražbinama u predmetnom stečajnom postupku ne nalazi se tužiteljeva tražbina iz čega se može zaključiti da tužitelj nije prijavio svoju tražbinu, te se neosporno može utvrditi da ne postoji tražbina tužitelja prema ZOIS -u, odnosno obaveza ZOIS-a prema tužitelju, pa slijedom toga niti obveza tuženika da bilo što plati tužitelju, jer tuženik kao osnivač solidarno i neograničeno odgovara samo za obveze ZOIS-a (čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama). Stoga kako obaveze ZOIS -a nema, nema niti obveze tuženika da bilo što isplati tužitelju. Također, trenutkom otvaranja stečajnog postupka nad ZOIS-om temeljem odredbe čl. 173. SZ-a ako je stečajni postupak otvoren nad društvom čiji članovi osobno odgovaraju za obveze društva, zahtjeve protiv članova društva po osnovi njihove osobne odgovornosti za vrijeme stečajnog postupka može ostvarivati samo stečajni upravitelj. Budući tužitelj nije prijavio svoju tražbinu u predmetnom stečajnom postupku, ne prijava tražbine u stečajnom postupku oduzima pravo na aktivnu legitimaciju u ovosudnom postupku.

41. Odvjetničko društvo može imati aktivnu legitimaciju za tražbine odvjetnika koji je osnivač društva samo pod uvjetom da je konkretna tražbina prenesena na odvjetničko društvo. Iz Ugovora o prijenosu tvrtke sklopljen je 28.05.2014. između ŽRJ, [adresa], kao poduzetnik odnosno „evidentirani odvjetnik“ i Odvjetnički ured mag. dr. Mirko Silvo Tischler d.o.o., [adresa], kao kapitalno društvo preuzimatelj (str. 18 -20 spisa) vidljivo je na stranici 1. označen pod „Drugo” da je na tužitelja prenesena imovina označena pojmom „kratkoročne poslovne tražbine u iznosu od 331.584,49 EUR-a” a tužitelj nije dokazao što čini sadržaj „kratkoročnih poslovnih tražbina u iznosu od 331.584,49 EUR-a” iz kojega bi se moglo zaključiti da navedeni iznos sadržava i iznos od 192.584,89 EUR koji je predmetom ovoga postupka. Slijedom navedenoga - tužitelj Odvetniška pisarna mag. dr. Mirko Silvio Tischler d.o.o. nije preuzeo tražbine od odvjetnika Mirka Silvo Tišlera te nema aktivnu legitimaciju za potraživanje tražbinu u ovom postupku.

42. Iz Ugovora o troškovima sklopljen 9.07.2012. u [adresa] između Javne ustanove za zbrinjavanje komunalnog otpada istočne Slavonije, Europska avenija 4/II, Osijek (klijent) i mag. dr. ŽRJ, odvjetnik, [adresa] i Beiten Burkhardt Rechtsanwaltsgesellschaft mbH, Ganghoferstr 33, München (odvjetnici) (str. 60-61 spisa) jasno proizlazi način obračuna i dostave računa slijedom čega ni tužitelj niti njegov navodni prednik nema pravo potraživati tražbinu Beiten Burkhardt Rechtsanwaltsgesellschaft mbH. Sukladno predmetnom ugovoru regulirano je da će svaki odvjetnik izdavati obračun za usluge koje je pružio (fakturirati svoje radnje i troškove). Sa zapisnika od 8. travnja 2013. kod Višeg zemaljskog suda u Minhenu nesporno je da je ZOIS zastupao odvjetnik PR te tužitelj i po toj osnovi ne može naplaćivati uslugu za zastupanje koje nije izvršio.

43. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da se izvede dokaz saslušanjem ostalih predloženih svjedoka kao nepotrebno jer u spisu postoje materijalni dokazi iz kojih se mogu zaključiti sve relevantne činjenice potrebne za ovaj postupak, a osim toga zbog proteka vremena bilo tko od predloženih svjedoka teško bi se mogao sjetiti usluga koje su obavljene pa bi samim tim njihovi iskazi teško bi bili vjerodostojni.

44. Također sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za provođenje knjigovodstveno-financijsko vještačenje jer je isto ocijenio kao nepotrebno.

45. Sud je također sud utvrdio da je tužitelj podneskom od 15.06.2018. (str. 190-191 spisa) povukao dio tužbenog zahtjeva (čl. 193. ZPP) što sud smatra nedopuštenim jer tužitelj svoje potraživanje temelji na računu broj 19042013 -001 od 19.04.2013. koji je izdan od Odvetnika Mag. Dr. ŽR, [adresa], u iznosu 192.584,89 EUR na koji iznos je i postavljen tužbeni zahtjev, a tužitelj nije dostavio ispravak toga računa. Osim toga tužitelj je upravo na temelju predmetnog računa kao vjerodostojne isprave ishodio pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi upravo na iznos 192.584,89 EUR. Slijedom navedenoga a također budući su se tuženici protivili predmetnom povlačenju dijela tužbenog zahtjeva, sud je provodio dokaze u odnosu na cijeli tužbeni zahtjev, odnosno na prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev.

46. Temeljem svega prethodno navedenog, te na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, svakog izvedenog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

47. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio u skladu s čl. 151., čl. 154. st. 5., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4. ZPP -a, a visina istih odmjerena je prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.; dalje: ZSP), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023.; dalje: Uredba TSP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: OT).

48. Sud je 1. tuženiku Gradu Osijeku priznao trošak sastava odgovora na tužbu od 25. travnja 2016. (Tbr. 8. Tarife) u zatraženom iznosu od 2.942,00 eura, trošak sastava podneska od 29. siječnja 2018., 20. lipnja 2018. i 2. prosinca 2020. prema Tbr. 8. 1. Tarife u iznosu od po 2.942,00 eura te trošak pristupa na ročište od 23. siječnja 2018., 15. ožujka 2018., 9. svibnja 2018., 19. lipnja 2018., 13. rujna 2018., 21. prosinca 2018., 11. veljače 2019., 21. ožujka 2019., 8. svibnja 2019., 1. srpnja 2019., 24. rujna 2019., 27. prosinca 2019., i 21. siječnja 2025. u iznosu od po 100,00 eura po Tbr. 9. 5. Tarife i trošak zastupanja na ročištu od 16. travnja 2025. i 9. rujna 2025. u iznosu od po 2.942,00 eura sukladno Tbr. 9. 1. Tarife, što uvećano za pripadajući PDV prema Tbr. 46. Tarife sveukupno iznosi 23.690,00 eura. Navedenom trošku valja pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,80 eura (Tar. br. 1. 2. Uredbe) i presude u iznosu od 331,80 eura (Tar. br. 2. u vezi s člankom 7. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama) što sveukupni trošak tuženika 24.353,60 eura.

49. Sukladno članku 155. ZPP-a sud tuženiku Gradu Osijek nije priznao trošak sastava podneska od 12. studenog 2018., 19. ožujka 2019. i 9. siječnja 2023. jer se u tim podnescima ponavljaju navodi i pravna shvaćanja koja su iznesena u prethodnim podnescima te sud ocjenjuje da isti nisu bili nužni za vođenje spora. Nadalje, sud je odbio trošak prvog tuženika Grada Osijeka za naknadom troška postupka u vidu razlike između dosuđenog iznosa od 100,00 eura za trošak ročišta od 15. ožujka 2018., 19. lipnja 2018., 24. rujna 2019. i 21. siječnja 2025. i iznosa zatraženog za tu radnju u visini od 2.942,00 eura uvećano za PDV, dakle za iznos od 14.210,00 eura budući da u konkretnom slučaju na navedenim ročištima nije bilo raspravljanja niti poduzimanja procesnih radnji, kao i razliku između traženog i dosuđenog troška sudske pristojbe na presudu jer se sukladno članku 7. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama sudska pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom. Slijedom navedenog odbijen je zahtjev tuženika za više traženi trošak postupka u ukupnom iznosu od 25.574,31 eura.

50. Sud je 3. tuženiku Gradu Vukovaru priznao trošak sastava podneska od 2. veljače 2018., 19. ožujka 2018. te 21. lipnja 2018. po Tbr. 8.1. Tarife u zatraženom iznosu od po 2.942,00 eura te trošak zastupanja na ročištima od 16. travnja 2025. i 9. rujna 2025. (Tbr. 9. 1. Tarife) svaki u iznosu od po 2.942,00 eura kao i trošak pristupa na ročište od 23. siječnja 2018., 15. ožujka 2018., 9. svibnja 2018., 19. lipnja 2018., 13. rujna 2018., 17. listopada 2018., 21. studenog 2018., 21. prosinca 2018., 11. veljače 2019., 21. ožujka 2019., 8. svibnja 2019., 1. srpnja 2019. , 24. rujna 2019. i 21. siječanj 2025. po Tbr. 9. 5. Tarife u iznosu od po 100,00 eura sve uvećano za pripadajući PDV prema Tbr. 46. Tarife, odnosno ukupni parnični trošak u iznosu od 20.137,50 eura. Tuženiku je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,80 eura (Tar. br. 1. 2. Uredbe) i presude u iznosu od 331,80 eura (Tar. br. 2. u vezi s člankom 7. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama), pa je slijedom navedenog tuženiku priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 20.801,10 eura.

51. Sud tuženiku Gradu Vukovaru nije priznao trošak sastava podneska od 27. studenog 2018., 27. ožujka 2019. te 10. svibnja 2019. jer iz sadržaja istih je razvidno da se ponavljaju navodi koji su već izneseni u prethodnim podnescima te isti nisu bili nužni za vođenje spora sukladno članku 155. ZPP-a. Nadalje, u odnosu na ročišta od 23. siječnja 2018., 15. ožujka 2018. , 9. svibnja 2018., 19. lipnja 2018., 17. listopada 2018. 21. studenog 2018., 11. veljače 2019., 21. ožujka 2019., 8. svibnja 2019., 24. rujna 2019. i 21. siječnja 2025., odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova u dijelu koji prelazi dosuđeni iznos od 100,00 eura, jer na navedenim ročištima nije bilo raspravljanja niti poduzimanja procesnih radnji, pa je slijedom naprijed navedenog odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška u ukupnom iznosu od 30.345,15 eura.

52. S obzirom na vrijednost predmeta spora što prema Tbr. 7. Tarife iznosi 1471 bod, a ne 1473 boda kako to traži 4. tuženik Grad Županja, sud je istome priznao trošak sastava odgovora na tužbu od 18. travnja 2016. (Tbr. 8. u vezi Tbr. 7. 1 . Tarife), trošak sastava podneska od 31. siječnja 2018. i 3. prosinca 2019. (Tbr. 8. 1. Tarife) svaki u iznosu od po 2.942,00 eura (1471 bod pomnoženo s 2,00 eura sukladno vrijednosti predmeta spora i Tbr. 7. u vezi s Tbr. 54. Tarife), trošak sastava podneska od 3. srpnja 2018. po Tbr. 8. 3. Tarife u iznosu od 200, 00 eura ,trošak zastupanja na ročištima od 16. travnja 2025. i 9. rujna 2025. po Tbr. 9. 1. Tarife u iznosu od po 2.942,00 eura te trošak pristupa na ročište od 15. ožujka 2018., 19. lipnja 2018., 21. studenog 2018., 11. veljače 2019., 8. svibnja 2019., 24. rujna 2019. i 21. siječnja 2025. po Tbr. 9. 5 . Tarife svaki u iznosu od po 100,00 eura jer se na navedenom ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari pa isto ne ispunjava uvjete iz odredbe Tbr. 9.1. Tarife, već trošak tih ročišta valja izračunati u skladu s odredbom Tbr. 9. 5. Tarife., sve uvećano za pripadajući PDV sukladno Tbr. 46. Tarife što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 19.512,50 eura.

53. Sud tuženiku nije priznao trošak zastupanja na ročištu od 31. siječnja 2018. jer isto nije održano, kao niti trošak sastava podneska od 19. ožujka 2018., 18. ožujka 2019., 20. svibnja 2019 i 27. siječnja 2023. jer isti sukladno članku 155. ZPP -a ne predstavljaju podneske koji su nužni za vođenje spora, stoga je kao neosnovan odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška u ukupnom iznosu od 30.951,25 eura.

54. Sud je 5. tuženiku Gradu Beli Manastir priznao trošak sastava odgovora na tužbu od 12. svibnja 2016. (Tbr. 7. Tarife) u zatraženom iznosu od 2.941,42 eura, trošak sastava obrazloženog podneska od 28. veljače 2018. (Tbr. 8. 1. Tarife) u iznosu od 2.941,42 eura, trošak zastupanja na ročištima od 16. travnja 2025. i 9. rujna 2025. (Tbr. 9. 1. Tarife) svaki u iznosu od po 2.941,42 eura i trošak pristupa na ročište od 15. ožujka 2018., 9. svibnja 2018., 19. lipnja 2018., 17. listopada 2018., 21. studenog 2018., 8. svibnja 2019., 27. studenog 2019. i 21. siječnja 2025. svaki u iznosu od po 100, 00 eura po Tbr. 9. 5. Tarife jer na istima nije bilo raspravljanja niti poduzimanja procesnih radnji, stoga je odbijen zahtjev tuženika u dijelu koji se odnosi na razliku između dosuđenog iznosa od 100, 00 eura i traženog iznosa. Slijedom navedenog, sud je tuženiku Gradu Beli Manastir priznao parnični trošak koji uvećan za PDV prema Tbr .46. Tarife iznosi 15.707,10 eura. Navedenom trošku se dodaje i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,80 eura (Tar. br. 1. 2. Uredbe) i presude u iznosu od 331,80 eura (Tar. br. 2. u vezi s člankom 7. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama) što sveukupni parnični trošak tuženika u iznosu od 16.370,70 eura.

55. Sud 5. tuženiku Gradu Beli Manastir nije priznao trošak sastava podneska od 3. svibnja 2018., 28. siječnja 2019., 22. siječnja 2018. i 6. rujna 2018. jer se u tim podnescima uglavnom ponavljaju navodi i pravna shvaćanja iz ranijih podnesaka te isti nisu bili nužni za vođenje spora pa je slijedom navedenog odbijen tuženikov zahtjev za naknadom troška u iznosu od 13.807,10 eura.

Osijek, 21. listopada 2025.

Zapisničar:

Sudac:

Elizabeta Đeke

mr. sc. Tihomir Kovačević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može

nezadovoljna stranka izjaviti žalbu

Visokom Trgovačkom sudu RH u

Zagrebu u roku od 15 dana

pismeno putem ovog suda.