Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-553/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Renate Pražetina Kaleb, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog TN, zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i optuženika, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: K-1380/2021-7 od 26. travnja 2024. u javnoj sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025., u prisutnosti branitelja optuženika Vinka Gulišije, odvjetnika iz Splita,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog TN kao neosnovne te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi DN zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, te je na temelju odredbe članka 190. stavak 2. KZ/11 osuđen na kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju odredbe članka 190. stavak 8. KZ/11 od optuženika se trajno oduzimaju jedna PVC vrećica sa sadržajem droge kokain mase 0,96 g i jedna PVC vrećica sa sadržajem droge kokain mase 0,10 grama, koji predmeti su bili privremeno oduzeti na temelju potvrda sastavljenih u PUSD, Službi kriminaliteta droga (listovi 4 i 12 spisa) te će se po pravomoćnosti ove presude uništiti.

3. Na temelju čl. 77. KZ/11, u vezi s člankom 560. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP), utvrđeno je da novčani iznos od 600,00 kn (šesto kuna) ili 79,63 € (sedamdeset devet eura i šezdeset tri centa) predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario počinjenjem kaznenog djela, te će se taj iznos po pravomoćnosti presude naplatiti od privremeno oduzetog novca od optuženika prema potvrdi PUSD, Službe kriminaliteta droga, od 7. studenog 2020. (list 13), koji iznos je uplaćen na račun Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

4. Na temelju članka 148. stavak. 1., u vezi s člankom 145. stavak. 2. točka 1. i 6. ZKP, optuženik je obvezan podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1090,98 € (tisuću devedeset eura i devedeset osam centi), od čega iznos od 4.720,00 kn predstavlja trošak provođenja toksikološkog vještačenja, iznos od 2.500,00 kn trošak provođenja psihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 1.000,00 kn predstavlja sudski paušal.

5. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

6. Žalbu je podnio i optuženik, putem branitelja Vinka Gulišije, odvjetnika iz Splita, zbog odluke o kazni, odluke o oduzimanju imovinske koristi i odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne blaža kazna, te je predložio da ga se obavijesti o sjednici drugostupanjskog suda.

7. Na sjednicu drugostupanjskog suda nisu pristupili uredno obaviješteni ŽDO u Zagrebu niti optuženi DN, a pristupio je njegov branitelj Vinko Gulišija odvjetnik iz Splita koji je u cijelosti ostao kod svih žalbenih navoda i prijedloga.

8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

9. Spis je u smislu odredbe članka 474. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

10. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

11. U žalbi državnog odvjetnika ističe se da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, te da je propustio otegotnim cijeniti društvenu opasnost kaznenog djela koje se odnosi na distribuciju opasnih tvari kojima se povređuje zdravlje ljudi, pa smatra da se izricanjem uvjetne osude neće ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije.

12. Optuženik u žalbi ističe da je kaznena sankcija na koju je osuđen presudom prvostupanjskog suda prestrogo odmjerena, te da prvostupanjski sud nije dao pravilan značaj olakotnim okolnostima koje su kod optuženika utvrđene i to da je priznao počinjenje kaznenog djela te izrazio žaljenje, da je kazneno i prekršajno neosuđivan, protek vremena od počinjenja kaznenog djela te da je promijenio način života te radom ostvaruje prihode. Smatra da se radi o maloj količini droge i neznatnim posljedicama kaznenog djela, zbog čega smatra da je vrijeme provjeravanja od tri godine predugo odmjereno.

13. Međutim, protivno suprotstavljenim tvrdnjama optuženika i državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je optuženiku ispravno cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za optuženika. Kao olakotno prvostupanjski sud je optuženiku cijenio potpuno priznanje kaznenog djela i izraženo žaljenje, te da je neosuđivana osoba, dok otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije utvrdio.

14. Protivno istaknutim žalbenim navodima optuženika da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti utvrđene kod optuženika, te okolnost da je prodao manju količinu opojne droge kao i protek vremena od počinjenja kaznenog djela, s obzirom da je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, što predstavlja zakonski minimum za to kazneno djelo, proizlazi da je prvostupanjski sud ispravno cijenio i pravilno vrednovao sve olakotne okolnosti na strani optuženika.

15. Da je prvostupanjski sud imao u vidu značaj društvene opasnosti počinjenja ovakve vrste kaznenih djela štetnih za zdravlje ljudi, na koju upire u svojoj žalbi državni odvjetnik, prvostupanjski je sud izrazio kroz izricanje duljeg roka provjeravanja u trajanju od tri godine u kojem optuženik ne smije počiniti novo kazneno djelo. Zbog toga nije u pravu državni odvjetnik da je tu okolnost, iako je nije izričito naveo kao otegotnu, prvostupanjski sud propustio cijeniti, imajući pri tome u vidu da je optuženik proglašen krivim za nabavku i prodaju manje količine droge i to da je prodao 0,96 grama opojne droge kokain, te nabavio radi prodaje još 0,10 grama iste droge.

16. Zbog svega navedenog ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud optuženiku izrekao primjerenu kaznenu sankciju, na način da ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine te istovremeno navedenu kaznu uvjetovao rokom provjeravanja od 3 (tri) godine, ocjenjujući istu primjerenom i podobnom za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, zbog čega žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni nisu osnovane.

17. Optuženik u žalbi navodi da nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno da je iznos od 600,00 kn ostvaren počinjenjem kaznenog djela, pa je upitno da li je taj iznos trebalo trajno oduzeti od optuženika. Međutim, ukazuje se optuženiku da se u postupku očitovao krivim za počinjenje kaznenog djela kojeg je u cijelosti priznao, uključujući tvrdnje optužbe da je 0,96 grama droge kokain prodao za novčani iznos od 600,00 kn, čime je izgubio pravo podnošenja žalbe iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

18. Suprotno žalbenim tvrdnjama optuženika kojima pobija odluku o troškovima postupka navodeći da je iznos od 1.090,98 eura previsok s obzirom na njegove materijalne prilike, pravilno ga je prvostupanjski sud, na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP obvezao na plaćanje troškova postupka u navedenoj visini jer je isti proglašen krivim, te su u postupku objektivno nastali troškovi na ime provedenih toksikološkog i psihijatrijskog vještačenja, kao i paušalni trošak koji je odmjeren sukladno složenost i trajanju postupka i materijalnim prilikama optuženika koji ima prihode od najma apartmana i vlasnik je nekretnine, te je u žalbi naveo da „zarađuje od svog rada“.

19. Obzirom ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 467. stavak 1. ZKP na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Renata Miličević