Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-876/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Penić Lukač, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice RĆ iz [adresa], sada na adresi u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja GĆ iz [adresa], sada na adresi u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-292/2021-39 od 2. listopada 2024., ispravljenih rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-292/2021-48 od 21. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-292/2021-39 od 2. listopada 2024., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-292/2021-48 od 21.svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-292/2021-39 od 2. listopada 2024. bez vraćanja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Proglašava se ovrha određena Rješenjem o ovsi sada poslovni broj ovr- 315/2019 Općinskog suda u Kutini, prije poslovni broj Stalne službe Kutina, Općinskog suda u Sisku, poslovni broj 23 SS KT: Ovr 1855/2018 od 6.4.2018. god. nedopuštenom. Nalaže se tuženom platiti tužiteljima trošak postupka u roku od 15 dana."
II. Tužitelji su dužni naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 6.250,00 eura, u roku od 15 dana."
1.1. Prvostupanjskim rješenjem nije dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva tužitelja iznijeta u podnesku od 6. listopada 2023.
2. Tužitelji su izjavili žalbu, sadržajno i protiv presude i protiv rješenja zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijanu presudu i rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbe.
3. Žalba u odnosu na presudu je neosnovana, dok je u odnosu na rješenje osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Kutini broj Ovr-315/2019. prije poslovni broj Stalne službe Kutina, Općinskog suda u Sisku Ovr-1855/2018 od 6. travnja 2018. nedopuštenom.
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude te postupka koji je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5.1. Također, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju žalitelj ističe u žalbi, budući je izreka prvostupanjske presude razumljiva te ne proturječi niti sama sebi niti razlozima presude i rješenja, jer su u istima navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa stoga prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
6. U odnosu na žalbene navode tužitelja, u kojima žalitelji preocjenjuju iskaz prvo tužiteljice, na isto nisu ovlašteni, jer u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost zbog kojih razloga je prihvatio iskaz saslušane prvo tužiteljice.
7. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
8. U odnosu na žaliteljeve prigovore glede neprovođenja financijskog vještačenja i upita Hrvatskoj narodnoj banci, na okolnost je li predmetno potraživanje preneseno na neku treću osobu valja reći da sud ne mora provesti sve dokaze predložene od stranaka pa niti po tužiteljima predloženi dokaz financijskog vještačenja i upita Hrvatskoj narodnoj banci, na okolnost je li predmetno potraživanje preneseno na neku treću osobu, ako ocijeni da to nije potrebno za utvrđenje relevantnih činjenica, budući sud samostalno odlučuje koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja onih činjenica koje su odlučne za donošenje odluke u određenoj pravnoj stvari i ako iz ostalih dokaza smatra činjenično stanje utvrđenim. Konačno, sud prvog stupnja je obrazložio zašto te dokaze nije proveo pa je pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda izneseno u rješenju od 9. studenoga 2022. da tužitelji tijekom postupka ničim nisu dokazali zaključenje takvog ugovora i posljedično tome prodaju plasmana. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio primjenom odredbe članka 220. stavka 2. ZPP-a kako izvođenje daljnjih dokaza nije potrebno.
8.1. Tek je za istaknuti da tužiteljima nitko nije onemogućio uputiti upit Hrvatskoj narodnoj banci s pitanjem je li predmetno potraživanje ovdje tuženika preneseno na neku treću osobu.
9. Žaliteljima valja istaknuti, da je zakonodavac u zakonu o parničnom postupku odustao od inkvizitornog načela i kao temeljno načelo primjenjuje se akuzatorno načelo kojem je svojstveno, u pravilu, da sud po službenoj dužnosti ne pazi na prava niti jedne od stranaka u postupku. Sud, u tome postupku, ima objektivan i neutralan položaj, zadaća mu je upravljati postupkom i donijeti presudu povodom tužbe. Pritom postupak ima karakter spora ravnopravnih stranaka (tužitelja i tuženika) pred sudom.
Teret dokaza je na tužitelju.
10. Pravna načela se ne primjenjuju mehanički već prema okolnostima pojedinačnog slučaja i u okviru prihvaćenih shvaćanja što je pravično i pošteno. Ima se smatrati da sudac koji odlučuje o pojedinačnom predmetu treba kod donošenja odluke odlučiti o primjeni prava, ali isto tako odluka suda treba biti pravedna.
11. Posebno valja istaknuti da načelo savjesnosti i poštenja u parničnom postupovnom pravu je vidljivo iz odredbe čl. 9. i 10. st. 1. ZPP (stranke su dužne savjesno se koristiti pravima koja su im zakonom priznata).
12. Također, valja imati na umu i pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III-2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.
13. U žalbi je prijeporno, između ostalog, shvaćanje suda prvog stupnja može li sud raspravljati samo u granicama razloga zbog kojih je ovršenik, sada tužitelji upućeni u parnicu.
14. Žalitelj neutemeljeno ukazuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
15. Žalbeni navodi u kojima se dovodi u sumnju shvaćanje prvostupanjskog suda koji smatra da sud može raspravljati samo u granicama razloga zbog kojih su ovršenici, sada tužitelji upućeni u parnicu je neosnovan.
16. Prije svega valja reći da je upućivanje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom posljedica nemogućnosti da se u postupku u povodu žalbe protiv rješenja o ovrsi dokaže, po načelu strogog formaliteta, da postoji neki od razloga zbog kojeg bi žalbu trebalo prihvatiti, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu. Takva tužba ima za cilj utvrđenje da nije dopuštena ovrha određena rješenjem protiv kojeg je žalba izjavljena te da nije dopuštena općenito ovrha na temelju određene ovršne isprave (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev x 172/2018-2 od 8. studenoga 2022.).
16.1. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je (propisana) kao put pravne zaštite samo u okviru i svezi pravnih lijekova i to (opet) samo kad ovršni sud u ovršnom postupku rješenjem odluči da upućuje na parnicu: između ostalog i kada u postupku u povodu izjavljene žalbe protiv rješenja o ovrsi i dok ovrha traje na put parnice uputi ovršenika.
16.2. Prema odredbi čl. 52. st. 3. OZ tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu i na činjenicama i predloženim dokazima koje je naveo u žalbi.
17. U konkretnom slučaju zaključkom Općinskog suda u Kutini broj Ovr-315/2019-26 od 2. veljače 2021. upućeni su ovršenici, ovdje tužitelji pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom "iz razloga navedenih u žalbi od 27. travnja 2018. da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika, temeljem članka 50. stavak 1. točka 7., te članka 52. točka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 , 73/17, 131/20 i 114/22, dalje: OZ)".
18. Valja ukazati da ovršenik u odnosu na dopuštenost tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ne može biti doveden u povoljniju poziciju u okviru parničnog postupka. Naime, pravilnost postupanja ovršnog suda u ovršnom postupku može se ispitivati a odluke donesene u ovršnom postupku pobijati samo u okviru tog postupka i prema odredbama zakona koje uređuju taj postupak (OZ-a), a ne povodom tužbe u parnici, i to tužbe podnesene iako za to nisu ispunjene procesne pretpostavke predviđene OZ-om.
19. Stoga, pravilno je zaključiti da je u parničnom postupku sud ograničen na raspravljanje upravo onih razloga zbog kojih je ovršenik upućen na parnicu, a ovršenik kao tužitelj u parnici ne može širiti razloge zbog kojih je upućen u parnicu.
20. Sud je pravilno zaključio da tužitelji nisu dokazali da bi tuženik predmetno potraživanje prenio na neku treću osobu.
20.1. Posebno valja istaknuti da je prvo tužiteljica na ročištu 8. srpnja 2024. jasno iskazala da je: "2016. godine zaprimila dopis da postoji još neko dugovanje i ja sam se obratila, odnosno došla u banku na dogovor. Djelatnici banke u pravnoj službi su mi rekli da postoji još dugovanje od nekih 27.000 eura koje se odnosilo s osnove moje ugovorne obveze vezano za kreditni odnos, ali i kartičnog poslovanja, odnosno određeno dugovanje je postojalo s osnove kartice Erste banke. Ja sam ih zamolila da malo počekaju i de facto nikad nisam primila obavijest o otkazu ugovora iako moram reći da već kad je pokrenuta ovrha sam u pravnoj službi tuženika bila obaviještena da su oni potraživanje s osnove kartičnog poslovanja prenijeli na B2 kapital. Ja o tome nikad nisam obaviještena već je to isključivo bila informacija djelatnika." Na upit suca da li se navedeni iznos od 27.000 eura odnosio isključivo na kartično poslovanje, prvo tužiteljica je izjavila da nije te pojasnila: "jedan dio je bio dug po karticama, a preostalo se odnosilo na nepodmirenu kreditnu obvezu".
20.2. U prvostupanjskom postupku saslušan je i drugo tužitelj koji je na istom ročištu 8. srpnja 2024. na upit suca ima li saznanja da je banka svoje potraživanje prenijela na treću osobu odgovorio: "imam saznanja jer je čovjek koji je prodao moj stan. Ističem da je stan prodan za duplo manju cijenu nego što je vrijedio". Na daljnji upit suca da li je nakon izvršene uplate iznosa od 300.000 kuna banci i nadalje postojalo određeno potraživanje s navedenog ugovora, drugo tužitelj je izjavio "da je" te je dodao: Što se tiče tog dijela potraživanja ističem da nemam saznanja da bi ga banka prenijela na neku treću osobu".
21. Već na temelju ovih iskaza tužitelja pravilno je zaključiti da tuženik predmetno potraživanje nije prenio na neku treću osobu.
21.1. Žaliteljima valja reći da je banka pravna osoba koja podliježe zakonima Republike Hrvatske, a tužitelji do zaključenja glavne rasprave nisu dostavili niti jedan dokaz da bi dokumentacija koju je tuženik dostavio tijekom prvostupanjskog postupka bila nevjerodostojna, a niti su tvrdili da bi dokumentacija dostavljena po tuženiku bila nevjerodostojna.
22. Ovaj viši sud, kod donošenja predmetne odluke ima na umu pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III-2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava, kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda, već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.
23. Cjelokupan sadržaj žalbe svodi se na osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao i vrednovao provedene dokaze, a posljedično tome i činjenične zaključke koje je na temelju takve ocjene dokaza, suprotno žalbenim navodima, pravilno donio i na kojima je temeljio pobijanu odluku sud prvog stupnja.
24. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
25. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja u dijelu u kojem sud nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva tužitelja u podnesku od 6. listopada 2023., u kojem je tužitelj zatražio zatezne kamate na parnični trošak od zaključenja glavne rasprave.
25.1. Naime, tužitelj je u tužbi zatražio trošak postupka, da bi podneskom od 6. listopada 2023. zatražio i zatezne kamate na trošak.
25.2. Mjerodavne odredbe čl. 190. ZPP-a glase:
"(1) Tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.
(3) Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama."
25.3. Prema shvaćanju ovog suda, zahtjev za zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude suda prvog stupnja, zatražen nakon zaključenja prethodnog postupka, ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva jer se radi o sporednom potraživanju.
26. Na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP valjalo je ukinuti prvostupanjsko rješenje bez vraćanja na ponovni postupak.
27. Kako su tužitelji sa žalbom uspjeli u neznatnom dijelu, nisu im dosuđeni troškovi žalbenog postupka.
U Zagrebu 21. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Dubravka Penić Lukač
