Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž R-118//2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BPZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Lara Tončić, odvjetnica u Puli, protiv tuženika Opće bolnice Pula, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, kojeg zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola broj Povrv- 131/2019-45 (ispravno: Pr-131/2019) od 20. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Puli – Pola broj Povrv-131/2019-45 (ispravno: Pr-131/2019) od 20. travnja 2023. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 18.225,46 EUR/137.319,91 kn, sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje teku na tamo navedene pojedinačne iznose do isplate. Pod točkom II. odlučeno je o troškovima postupka na način da je naloženo tuženiku u istom roku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 7.794,30 EUR/58.726,15 kn sa zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2023. pa do isplate, dok je pod točkom III. odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

2. Protiv uvodno označene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 70/19, dalje: ZID ZPP/19), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovni postupak u kojem će se provesti financijsko vještačenje s preciznim uputama vještaku.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice, kao zaposlenika tuženika na radnom mjestu doktora medicine, liječnika specijalista radiologije, za isplatu razlike plaće koji temelji na činjeničnoj osnovi da joj je tuženik pogrešno obračunao i isplatio plaću u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. siječnja 2019., u ukupnom iznosu od 18.225,46 EUR/137.319,91 kn prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (list 628-631 spisa).

6. Prema razlozima pobijane presude, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu i svoju odluku utemeljio na „osnovnom“ nalazu i mišljenju vještaka koji je sačinjen na temelju pretpostavke da se efektivni mjesečni fond računa jednako u čitavom utuženom razdoblju, a razlika bruto plaće da je nastala uslijed pogrešne primjene odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, odnosno Zaključaka zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja kada je u mjesecima u kojima je jedan ili više državnih praznika padao od ponedjeljka do petka, a tužiteljica radila za blagdan, tuženik joj nije omogućio plaćeni slobodni dan na koji imaju pravo svi zaposlenici u RH sukladno Zakonu o blagdanima, pa je na taj način tužiteljica u tim mjesecima premašila mjesečni fond sati. Konkretno tuženik da je radnicima koji nisu radili na blagdan uračunavao neradne dane i neodrađene sate u redovni mjesečni fond radnih sati isto kao i tužiteljici iako je za blagdan radila. Tuženik da je na pravilan način obračunavao redovan mjesečni fond radnih sati nemedicinskog osoblja (koji u pravilu ne rade neradnim danom), ali da isto to nije učinio za tužiteljicu, a između nemedicinskog i medicinskog osoblja da ne smije postojati razlika u načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda sati, sve sukladno Zaključku broj 153. Prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju valja primijeniti oba Zaključka, Zaključak broj 148. do 20. prosinca 2015. i Zaključak broj 153. od 21. prosinca 2015. pa nadalje, ali tako da se navedeni Zaključci tumače na način kako je to obrazložio, jer da bi svako drugačije tumačenje bilo na štetu medicinskog u odnosu na nemedicinsko osoblje.

7. Povjerenstvo je na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., u svezi upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, donijelo Zaključak broj 148 koji glasi: „Odredbom članka 51. stavak 10. KU/13 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu ili turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom“.

7.1. Isto Zajedničko Povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.“

7.2. Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene. Kako je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio na snagu 1. prosinca 2013. to se tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje broj 148. stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje.

7.3. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

7.4. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja citira prethodno navedena Tumačenja i zaključuje da mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike jer je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznavao i te neradne i neodrađene dane kao radne i odrađene uračunavajući ih u redovni mjesečni fond sati i kao takve plaćao, jednako kao i tužiteljici koja je za blagdan radila i za te dane joj isplaćivao plaću zajedno s pripadajućim dodacima.

8. Nadalje, na okolnost visine potraživanja tužiteljice provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Marinu Rameši, koji je sačinio „osnovni“ nalaz i mišljenje od 19. travnja 2021. iz kojeg proizlazi da sveukupna razlika u korist tužiteljice u utuženom razdoblju na ime manje isplaćene plaće za prekovremeni rad, dodataka na sate prekovremenog rada, naknade za godišnji odmor, razlike za manje isplaćeno bolovanje, iznosi 137.319,91 kn. Vještak je sačinio i dopunu nalaza i mišljenja od 27. rujna 2021. u kojem navodi da je ta varijanta napravljena pod pretpostavkom da se prekovremeni sati provedeni u dežurstvu imaju obračunavati u odnosu na osnovnu plaću bez dodataka koji uvećavaju satnicu, i koja iznosi 46.568,35 kn bruto u korist tužiteljice. U dopuni od 15. travnja 2022. vještak pak navodi da je pravni okvir za izradu te dopune isti kao u osnovnom nalazu, uz razliku tumačenja Zaključaka 148. i 153. u kojem slučaju razlika da iznosi 129.928,94 kn.

9. Prvostupanjski sud prihvatio je „osnovni“ nalaz i mišljenje vještaka zaključivši da kada bi se efektivni mjesečni fond sati za tužiteljicu računao na jednak način kao i za druge djelatnike (da li nasumično odabrane ili nemedicinsko osoblje) da bi tada razlika plaće bila identična izračunima iz varijante II nalaza i mišljenja koju da je i dosudio.

10. Kraj takvog stanja stvari zaključiti je da je prvostupanjski sud zanemario tumačenje Povjerenstva 153., te da sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa se evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu i činjenicu da je tužiteljica radila u turnusima, te da bez obzira da li radnik radi prema rasporedu rada samo u prvoj smjeni, ili u smjenskom radu ili u turnusima, dežurstvima i pripravnostima i taj rad također ulazi u mjesečni fond radnih sati, a tek ono što prelazi mjesečni fond radnih sati, temeljem tumačenja Povjerenstva ulazi u prekovremeni rad.

10.1. Iz navedenog slijedi daljnji zaključak da tužiteljica tužbeni zahtjev za cijelo utuženo razdoblje temelji na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, neovisno o različitim tumačenjima izračuna mjesečnog fonda sati.

10.2. S obzirom na navedeno te na tumačenja Povjerenstva o načinu na koji se izračunava mjesečni fond radnih sati, potpuno je irelevantno na koji način je tuženik izračunavao fond radnih sati za radnike koji ne rade u turnusima niti subotama i nedjeljama, već je bilo potrebno jedino utvrditi mjesečni fond radnih sati za svaki utuženi mjesec sukladno tumačenjima Povjerenstva i mjesečni fond sati koji je stvarno odradila tužiteljica za svaki utuženi mjesec.

11. S obzirom na sve navedeno osnovani su žalbeni navodi tuženika kojima opširno obrazlaže razloge zbog čega je neprihvatljiv nalaz knjigovodstveno financijskog vještaka temeljem kojeg sud donosi osporenu presudu.

12. U odnosu na žalbene navode da se dodaci na plaću (za posebne uvjete rada, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje, za rad subotom, nedjeljom i blagdanom) na prekovremeni rad mogu obračunavati tek od travnja 2020. sukladno Dodatku III KU odgovoriti je da je 9. prosinca 2019. pod brojem Su-IV-56/19-18 na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto pravno shvaćanje da „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13 i 96/15 - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu“, a koje pravno shvaćanje snagom autoriteta Vrhovnog suda Republike Hrvatske je obvezujuće i za sve suce u Republici Hrvatskoj u građanskoj grani sudovanja. Navedeno pravno shvaćanje donijeto je prije Dodatka III KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 56/2020 od 13. svibnja 2020).

13. Zbog navedenog, a budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa osnovanost tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud nije raspravio primjenom citiranih Zaključaka, to je valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu temeljem članka 370. ZPP te vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje s obzirom da nema uvjeta za preinaku presude.

14. Prvostupanjski sud će u ponovnom postupku odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice primjenom mjerodavnih propisa, i o tome dati jasne, neproturječne i relevantne razloge imajući u vidu pravna stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske, glede istovjetnih predmeta spora kao i u ovom postupku (npr. Revd-3157/21-2 od 15. veljače 2022., Rev-743/21-2 od 9. studenog 2021., Rev-683/22-2 od 13. rujna 2022.), kao i iznijetog u ovoj odluci.

15. Kako je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (članak 154. ZPP), to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka, s time da će se o troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

U Šibeniku, 21. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić