Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4187/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Sabine Dugonjić, sudac izvjestitelj i član vijeća Amande Snoj te člana vijeća Josipa Grubišića, u pravnoj stvari tužitelja ARHITEKTONIKA d.o.o., iz Dubrovnika, Augusta Šenoe 6, OIB: 24404870317, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić, odvjetnik iz Dubrovnika, Antuninska 3, protiv tuženika ŽT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Mihović, odvjetnick iz Dubrovnika, Dr. Ante Starčevića 24, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-178/2018-27 od 16. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-178/2018-27 od 16. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, kao i u odnosu na toč. II. izreke u dijelu kojim je tužitelju naloženo platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.782,83 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 20204. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.

II. Preinačava se navedena presuda u dijelu pod toč. II. izreke kojim je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 375,00 eura sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 375,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu i sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 362,00 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-1689/17 od 10. studenog 2017. kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelj ukupan iznos od 87.187,50 HRK sa pripadajućim zateznim kamatama te je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan.

2. Pod toč. II. naloženo je tužitelju na ime naknade troškova parničnog postupka isplatiti tuženiku iznos od 2.157,83 eur sa zateznim kamatama dok je pod toč. III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu u iznosu od 500,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Protiv te presude u odnosu na toč. I. i II. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP). Predlaže presudu preinačiti podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu pobija žalbene navode i predlaže odluku potvrditi uz naknadu troška odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 87.187,50 kn sa zateznim kamatama s osnova naknade izrade projektne dokumentacije za građevinski objekt, čiju izradu je prema navodima tužbe, tuženik naložio.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio da su stranke krajem srpnja 2017. pregovarale o angažmanu tužitelja za izradu projektne dokumentacije za rekonstrukciju tuženikove stambene zgrade, a prije nikad nisu bile u poslovnom odnosu, da je tužitelj tuženiku e-mailom dostavio ponudu broj 07/17 od 3. kolovoza 2017., a nakon toga nije bilo komunikacije među strankama sve do sastanka u uredu tužitelja u rujnu 2017. godine kada su tuženiku prezentirana dva idejna rješenja koja je izradio tužitelj, te je tuženiku ispostavljen utuženi račun za izradu dva idejna rješenja 3D vizualizacije dana 27. rujna 2017. (list 8 spisa). Nadalje je utvrđeno da tuženik avans nije platio, da iz iskaza zastupnice tužitelja DT (list 182 do 185 spisa) proizlazi da tuženik nikad nije izrijekom prihvatio ponudu ali da je ona smatrala da su se oni o tome prije telefonom sporazumjeli, što prvostupanjski sud ne prihvaća jer tuženik prije pisane ponude nije znao koju cijenu tužiteljica nudi, da tuženik na sastanku u uredu tužitelja u rujnu 2017. nije prihvatio konačno idejno rješenje, navodeći da se mora konzultirati sa suprugom (iskaz na listu 186 do 189 spisa), što su potvrdili saslušani svjedoci, te da se stranke nisu suglasile o bitnim sastojcima ugovora radi izrade projektne dokumentacije. Stoga zaključuje da tuženik nije prihvatio ponudu tužitelja niti izrijekom niti konkludentnim radnjama uplatom avansa, koji je ponudom predviđen, te da je tužitelj neovisno o tome izradio projektunu dokumentaciju, pa odlučuje kao pod toč. I. izreke prvostupanjske presude.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP pa tako ni onaj iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koje ukazuje žalba, presuda sadrži jasne i neproturječne te dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o izvedenim dokazima i presuda se može ispitati.

9. Suprotno žalbi prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i na osnovi ocjene svih provedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP svoje stajalište je obrazložio jasnim i dostatnim razlozima koji svoje uporište imaju u provedenim dokazima, te je i materijalno pravo pravilno primijenjeno.

10. Iz ponude od 3. kolovoza 2017. (list 6 do 7 spisa) razvidno je da je plaćanje unaprijed uvjet prihvata ponude. Da je tome tako proizlazi i iz činjenice što su radovi za izradu dokumentacije iz Ad2.toč. 2. (izrada varijantnih idejnih arhitektonskih rješenja, te 3D vizualizacija) određeni u roku 21 dan od prihvaćanja ponude i uplate predujma, što znači da je uvjet izrade dokumentacije, prihvat ponude i uplata predujma. Kako iz iskaza parničnih stranaka proizlazi da tuženik nije izrijekom prihvatio ponudu, pa nesporno nije izvršio avansno plaćanje, što je uvjet prihvata ponude, a niti je razgovarano o cijeni što je bitan sastojak ugovora, to suprotno žalbi, tuženik je na nedvojben način dao do znanja tužitelju da ponudu ne prihvaća, što znači da ugovor nije sklopljen. Navedeno potvrđuje i činjenica što se isti nakon dostavljene ponude nije javljao niti na telefonske pozive DT kako to ista tvrdi, te nisu bili u kontaktu sve do navedenog sastanka na kojem tuženik nije izrijekom prihvatio ponudu što je nesporno.

11. Niti činjenica što je tuženik e-mailovima od 23. srpnja 2017., 31. srpnja 2017., te 2. kolovoza 2017. tužitelju dostavio građevinsku dozvolu, glavni projekt, geodetski snimak i situaciju na terenu, ne dokazuje da je ponuda prihvaćena kako to smatra žalitelj, obzirom da je ponuda uslijedila nakon dostave te dokumentacije dana 3. kolovoza 2017. koja dokumentacija je očito bila potrebna kako bi se temeljem iste mogao utvrditi opseg radova, rokovi i cijena radova, što su bitni elementi ponude koja je nakon toga dostavljena, a nakon dostave ponude sve do sastanka u rujnu 2017. stranke nisu kontaktirale.

12. Ne mogu se prihvatiti niti žalbeni navodi da "tuženikova radnja preuzimanja projektne dokumentacije u smislu odredaba ZOO, predstavlja radnju kojom se konkludentno može zaključiti o prihvaćanju ponude". To iz razloga što iz iskaza parničnih stranaka i saslušanih svjedoka koji su prisustvovali sastanku (održanom 14. do 15. rujna 2017. prema navodima tuženika, odnosno 15. rujna 2017. prema navodima zastupnice tužitelja) u uredu tužitelja, proizlazi da je tuženik naveo da se u svezi idejnih rješenja treba savjetovati sa suprugom. Osim toga iz iskaza tuženika proizlazi da tom prilikom nije dobio "idejni projekt" već neuvezane nacrte i 3D prikaze, dok iz iskaza zastupnice tužitelja DT proizlazi da se ne sjeća u kojoj formi su tuženiku predana idejna rješenja. Kako je iz e-mailova nakon održanog sastanka (list 40 spisa) razvidno da su rješenja s 3D vizualizacijom poslana e-mailom nakon sastanka, time da tuženik može preuzeti "uvezane u papirnatom obliku" , to se vjerodostojnim ukazuje iskaz tuženika da je prilikom navedenog sastanka dobio samo nacrte i 3D vizualizaciju, pa očito nije preuzeo službenu projektnu dokumentaciju kako to smatra žalitelj. Obzirom na sve navedeno neosnovane su žalbeni navodi da je tuženik konkludentnim radnjama prihvatio ponudu. Niti u žalbi istaknuta okolnost da je projektna dokumentacija izrađena, nije od utjecaja na ocjenu prihvata ponude, jer iz ponude jasno proizlazi da je avansno plaćanje koje nesporno nije plaćeno, uvjet prihvata ponude i izrade projektne dokumentacije, pa to što je tužitelj pogrešno smatrajući da je ponuda prihvaćena, izradio projektnu dokumentaciju, ne obvezuje tuženika na plaćanje troškova njene izrade.

13. Kako preostalim žalbenim navodima žalitelj preocjenjuje provedene dokaze, a na ocjenu dokaza ovlašten je samo sud, to isti nisu uzeti u razmatranje.

14. Budući slijedom navedenog tužitelj nije dokazao da je tuženik prihvatio ponudu u smislu čl. 262. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a) citiranog u prvostupanjskoj presudi i da je ugovor sklopljen sukladno čl. 247. ZOO, to tužitelj nije dokazao niti osnovanost tužbenog zahtjeva, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 219. st. 1. ZPP odlučio kao pod toč. I. izreke prvostupanjske presude. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude.

15. Budući je tuženik u cijelosti uspio u parnici, pravilno je prvostupanjski sud sukladno čl. 154. st. 1. ZPP odlučio da ima pravo naknade troškova parničnog postupka primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023 – dalje OT).

16. Stoga tuženik ima pravo naknade troškova za prigovor protiv platnog naloga (Tbr. 11/1 OT) u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na četiri ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari Tbr. 9/1 OT, što sveukupno iznosi 500 bodova, a što uz primjenu Tbr. 46. i 53. OT iznosi 1.250,00 eura kao i trošak plaćene sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 162,09 eura. Tuženik ima pravo i na naknadu plaćenog troška dolaska svjedoka AT na raspravu u iznosu od 370,74 eura/2.793,36 kn.

17. U odnosu na dosuđeni trošak dolaska svjedoka CT na raspravu od 24. svibnja 2022. koji trošak je tuženik platio (uplatnica na listu 137 spisa), točni su žalbeni navodi da svjedok koji ima prebivalište u [adresa], taj trošak nije opravdao niti je sud donio rješenje o tom trošku. Međutim iz raspravnog zapisnika (list 162 spisa) razvidno je da je svjedok zatražio trošak dolaska na sud u iznosu od 2.793,36 kn, što je njegovo zakonsko pravo u smislu čl. 249. st. 1. ZPP-a, te da visini tog troška prisutne stranke nisu prigovarale. Kako taj trošak nije bio predujmljen a stranke nisu prigovarale visini tog troška, prvostupanjski sud je pravilno u smislu čl. 249. st. 3. ZPP izdao nalog o plaćanju tog troška po tuženiku. Budući je tuženik taj trošak temeljem naloga prvostupanjskog suda platio, to ima pravo naknade tog troška, pa su neosnovani svi žalbeni navodi u tom pravcu.

18. Stoga ukupno opravdani trošak tuženika iznosi 1.782,83 eura pa je odlučeno kako pod toč. I. izreke ove presude.

19. Međutim, tuženik nema pravo na dosuđeni trošak sastava podnesaka od 28. kolovoza 2019. kojim dostavlja uplatnicu za pristojbu, kao i trošak sastava podneska od 29. ožujka 2022. kojim dostavlja punomoć za zastupanje jer je navedeno mogao dostaviti i bez tih podnesaka. Dakle, nema pravo na trošak u ukupnom iznosu od 375,00 eur pa je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude. Kako je trošak podnesenog odgovora na žalbu tužitelja bio nepotreban to je odlučeno kao pod toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić